1

Poslovni broj: 4 Kž-3/2023-4

Poslovni broj: 4 Kž-3/2023-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Vlaste Patrčević Marušić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. S., zbog kaznenih djela iz čl. 142. st. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku (dalje: ODO Osijek) protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj K-755/2018-29 od 23. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 31. siječnja 2023.,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku pred drugim sucem pojedincem.

Obrazloženje

1.              Pobijanom presudom suda prvoga stupnja na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje: ZKP/08-19) stavljena je izvan snage presuda – kazneni nalog K-755/2018-2 od 28. studenog 2018. i optuženi A. S. oslobođen je optužbe primjenom čl. 453. toč. 3. ZKP/08 za kaznena djela protiv privatnosti, povrede tajnosti pisama i drugih pošiljaka iz čl. 142. st. 1. KZ/11 i nedozvoljene uporabe osobnih podataka iz čl. 146. st. 1. KZ/11.

1.1.              Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08-19 troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

2.              Protiv te presude žalbu je podnijelo ODO Osijek zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da županijski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje i odluku.

3.              Na žalbu državnog odvjetnika optuženik nije odgovorio.

4.              U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje: ZKP/08-22) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.

5.              Stranka koja je podnijela žalbu nije zatražila održavanje drugostupanjske sjednice u prisutnosti stranaka, a ovo vijeće ne nalazi da bi prisutnost stranaka sjednici, u smislu čl. 475. st. 1. (druga rečenica) ZKP/08-22, bila korisna za razjašnjenje stvari.

6.              ODO se žali nominalno samo zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-22 i to u obliku da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza, kao i da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Prvi oblik ove žalbene osnove obrazlaže se navođenjem kako je prvostupanjski sud propustio unijeti u razloge pobijane presude cjelovite iskaze svjedoka S. K., L. B. i M. T., kao i sadržaj isprava koje je pročitao u dokaznom postupku (toč. 4. obrazloženja). N. (koja mora biti potpuna prema tekstu čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-22) i znatna proturječnost razloga očituje se, prema žalitelju, u tome što prvostupanjski sud sve dokaze ocjenjuje vjerodostojnim, a nakon toga utvrđuje da nije dokazano da bi optuženik počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, iako pobrojeni dokazi u žalbi, ukazuju na suprotan zaključak. Time se žalitelj stvarno žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ne i bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Naime, prvospomenuti oblik bitne povrede može se ostvariti „činjenjem“, a ne „nečinjenjem“, dakle unošenjem u sadržaj presude nečega što je protivno sadržaju iskaza i isprava, što niti žalitelj ne tvrdi da bi se dogodilo u pobijanoj presudi, već tvrdi da sud nije unio cjelovite iskaze. Navedeno prvostupanjski sud nije niti bio dužan uraditi, jer prema čl. 459. st. 5. ZKP/08-22 sud u presudi mora dati utvrđenje koje su (odlučne) činjenice osporene, te iz kojih je razloga sporne činjenice našao utvrđenima ili neutvrđenima, uz davanje osobite ocjene vjerodostojnosti proturječnih dokaza, dakle, ne postoji dužnost reprodukcije dokaza u njihovoj integralnoj formi. Naprotiv, prema navedenoj je odredbi u prvostupanjskoj presudi potrebno izložiti činjenična utvrđenja suda u odnosu na osporene (odlučne) činjenice i dati ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza. Navedeno je prvostupanjski sud učinio u pobijanoj presudi, kako to i žalitelj tvrdi. Isto tako razlozi pobijane presude o odlučnim činjenicama nisu u potpunosti nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni, jer je jasno zbog kojih razloga je prvostupanjski sud donio pobijanu presudu. No, razlozi žalbe sadržajno odgovaraju žalbenoj osnovi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u kojem pogledu je žalitelj u potpunosti u pravu kada sasvim određenom argumentacijom napada pravilnost činjeničnih utvrđenja i razloga pobijane presude.

7.              Ispitujući, stoga, pobijanu presudu povodom žalbe državnog odvjetnika, po službenoj dužnosti, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08-22, ovaj sud drugog stupnja nije utvrdio postojanje koje od povreda iz navedene odredbe na koje pazi po službenoj dužnosti.

8.              U pravu je žalitelj, kako je već rečeno, kada presudu prvostupanjskog suda pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja dovodeći u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka, kao i ocjenu vjerodostojnosti obrane optuženika, a zaključno i pravilnost primjene pomoćnog pravno-logičkog pravila in dubio pro reo u pobijanoj presudi.

8.1.              Tako u okviru ove žalbene osnove žalitelj opravdano ukazuje na sadržaj dokaza koje je prvostupanjski sud izveo tijekom dokaznog postupka, a čiji integralni sadržaj je zanemario kod utvrđivanja činjeničnog stanja. Tako je točan navod žalitelja da je prvostupanjski sud samo parcijalno reproducirao iskaze svjedoka S. K., L. B. i M. T., kao i da je u pobijanoj presudi u cijelosti zanemaren sadržaj isprava koje se nalaze u spisu. Svjedokinja S. K. je iskazala da u postupku pred Etičkim povjerenstvom G. O. optuženik nije poricao da bi ulazio u privatni mail oštećene, da je izjavio da je svjestan što je učinio i da bi to ponovio. Svjedokinja L. B. je iskazala da je u razgovoru s učenicima utvrdila da je optuženik održavao nastavu u kabinetu broj 12 u jutarnjim satima 25. siječnja 2018. Potpuno izostaje izlaganje sadržaja iskaza oštećene M. T. koja je sigurna da je optuženik ušao u njezin privatni mail i presnimio podatke za koje tvrdnje se pozvala na dokumentaciju koju je sama pribavila pregledom računala, kao i podataka o prijavi optuženika na sustav „e-dnevnik“ 25. siječnja 2018. Isto tako izostaje izlaganje sadržaja dokumentacije koju prvostupanjski sud nabraja u toč. 4. obrazloženja pobijane presude. Tako izostaje izlaganje sadržaja snimki zaslona računala s prikazom nedavno korištenih datoteka s vremenima pregleda, podaci o prijenosu datoteka u mapu F:/ na USB uređaj s popisom pregledanih datoteka i mapa i podataka prenesenih na USB uređaj, ali i primjerice potvrde G. O. (list 122 spisa) da je optuženik održavao nastavu 25. siječnja 2018. u informatičkoj učionici broj 12/II od 7,10 do 13,00 sati, kao i 8. ožujka 2018. za koji datum oštećena naznačuje da je na računalu uočila preslagivanje datoteka koje su 25. siječnja 2018. „skinute“ s njezinog računa elektroničke pošte. Već ovakva sumarna analiza izvedenih dokaza pokazuje da, za sada, ne stoji ocjena prvostupanjskog suda da u provedenom dokaznom postupku nema proturječnosti među dokazima (toč. 14. obrazloženja pobijane odluke).

8.2.              Naprotiv, prvostupanjski se sud zadržava isključivo na sadržaju mišljenja informatičkog vještaka i obrani optuženika da nitko nije vidio da bi upravo optuženik poduzimao radnje iz činjeničnog opisa kaznenih djela, bez stvarnog razmatranja sadržaja ukratko citiranih dokaza. Provedenim informatičkim vještačenjem, osim što je potvrđeno da je na računalu oznake „2“ došlo do pristupa elektroničkoj pošti oštećene i prijenosa određenih podataka na vanjski uređaj za pohranu, čime su potvrđeni navodi oštećene da je doista došlo do poduzimanja tih radnji, izražen je negativan odgovor na pitanje postavljeno nalogom za vještačenje. Dakle, provedenim informatičkim vještačenjem dan je odgovor da sadržaj podataka u računalu ne ukazuje tko je pristupao podacima na zajedničkom računalu koje se nalazilo u učionici broj 12. Preostali dio mišljenja o mogućnosti pristupa tom računalu i drugih osoba, predstavlja ničime potkrijepljene spekulacije, koje su izvan domene postavljenog zadatka vještačenja i predstavljaju zadiranje u zadatak suda da odgovori na činjeničnu tvrdnju izraženu u optužnici državnog odvjetnika. Naime, ako se sagleda sadržaj svih izvedenih dokaza, najprije sadržaj isprava i nalaza vještaka da je stvarno došlo do ulaženja u račun elektroničke pošte oštećene M. T., s podatkom da je ista 23. siječnja 2018. na računalu koji se koriste profesori u učionici 12 ostavila otvorenu prijavu na svoj račun, da je optuženik održavao nastavu u istoj učionici 25. siječnja 2018. u vrijeme pristupa elektroničkoj pošti oštećene, sadržaj iskaza svjedokinje K. da joj je optuženik priznao da je poduzeo te radnje, tada se zaključak prvostupanjskog suda, da ti isti dokazi zajedno s tome dijametralno oprečnom obranom optuženika, ne upućuju na optuženika kao počinitelja, ukazuje, za sada, pogrešnim. Osim navedenoga, kada se promotri slijed događaja koje opisuje oštećena o razlozima prijave na svoj račun elektroničke pošte, vremenu prijave, datumu i vremenu kada je optuženik koristio to isto računalo, za što oštećena pruža uvjerljiv dokaz u vidu prijave optuženika u sustav „e-dnevnik“, ali i o sadržaju svojeg odnosa s optuženikom, uz prijavu događaja školi i izuzimanje i pohranu spornog računala, vidljivo je da iskaz oštećene M. T., zajedno s ispravama koje se nalaze u spisu, pruža logičan i zatvoreni slijed događaja. Skup navedenih dokaza ukazuje, kako to ispravno navodi državni odvjetnik, da je činjenično stanje, za sada, pogrešno utvrđeno i to kao posljedica zanemarivanja integralnog sadržaja svih izvedenih dokaza. Slijedom navedenog sadržaja oprečnih dokaza postojala je dužnost prvostupanjskog suda da sukladno odredbi čl. 459. st. 5. ZKP/08-22 da naročitu ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, koja dužnost nije zadovoljena kratkom konstatacijom da su svi dokazi vjerodostojni.

8.3.              Pomoćno pravno-logičko pravilo in dubio pro reo iz čl. 3. st. 3. ZKP/08-22 sud je ovlašten primijeniti tek ako izvođenjem dostupnih i ponuđenih dokaza i njihovom brižljivom i savjesnom ocjenom ne može utvrditi koju odlučnu činjenicu ili činjenicu o kojoj ovisi primjena kaznenog zakona. U konkretnom je predmetu prvostupanjski sud najprije zaključio da iz izvedenih dokaza, nakon ocjene istih, ne proizlazi dokazanim da bi optuženik počinio kaznena djela za koja ga se tereti optužnicom državnog odvjetnika, da bi na taj zaključak dodao da je primijenio pomoćno pravno-logičko pravilo in dubio pro reo. Takvo je postupanje prvostupanjskog suda u obrazlaganju presude suvišno, jer nije bilo mjesta primjeni ovog pravila, kada sud zaključuje da djelo, na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, nije dokazano.

9.              Primjenom odredbe čl. 487. st. 3. ZKP/08 u ponovljenom će suđenju sud prvog stupnja izvesti sve već do sada izvedene dokaze, ali i druge dokaze za koje se ukaže potreba, vodeći računa o razlozima ove odluke i izloženoj analizi nedostataka u utvrđivanju činjeničnog stanja i ocjeni dokaza, koji upućuju na potrebu ponovnog izvođenja svih već izvedenih dokaza i posebno na dužnost ocjene integralnog sadržaja proturječnih dokaza sukladno odredbi čl. 459. st. 5. ZKP/08-22 te potom na davanje jasnog i neproturječnog zaključka na koji upućuje sadržaj svih izvedenih dokaza. Prvostupanjski sud će posebno cijeniti i sadržaj mišljenja vještaka u okviru sadržaja zadatka vještačenja, ali i u okviru pitanja stručnog područja za koje je vještak informatičke struke zadužen, sve u kontekstu sadržaja personalnih i pisanih dokaza. Nakon tako provedenog dokaznog postupka prvostupanjski će sud donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku, koju će u potpunosti valjano obrazložiti primjenom odredbe čl. 459. st. 5. ZKP/08-22.

10.              Slijedom svega navedenoga, valjalo je ukinuti pobijanu presudu primjenom čl. 483. st. 1. ZKP/08 i predmet uputiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku, pred drugim sucem pojedincem, u smislu čl. 484. st. 1. ZKP/08-22.

U Varaždinu 31. siječnja 2023.