Poslovni broj: 5 Kž-42/2023-3

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 5 Kž-42/2023-3

 

 

 

    U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Mirjane Rigljan kao predsjednice vijeća te Sonje Brešković Balent i Gordane Mihele Grahovac kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog B. P. zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 26/19 i 84/21 - u daljnjem tekstu: KZ/11), rješavajući povodom žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu i okrivljenog B. P. izjavljenih protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1458/2017 od 26. studenog 2020., na sjednici vijeća održanoj 31. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o j e 

 

 

              Odbijaju se žalbe državnog odvjetništva i okrivljenog B. P. kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.Prvostupanjskom presudom okrivljeni B. P. proglašen je krivim zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1. KZ/11, činjenično opisanog izrekom te presude, te je na temelju istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci koja je na temelju članka 55. stavak 1. i 3. KZ/11 zamijenjena radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada.

 

2. Rad za opće dobro može se izvršiti samo uz pristanak osuđenika, time da će rok u kojem se rad za opće dobro mora izvršiti odrediti tijelo za probaciju, vodeći računa o optuženikovim mogućnostima s obzirom na osobne prilike i zaposlenje, koji rok za izvršenje međutim, ne može biti kraći od 1 (jednog) mjeseca, niti dulji od 2 (dvije) godine računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro. Optuženik se upozorava da ako se u roku osam dana od dana za koji je pozvan javiti se nadležnom tijelu za probaciju istom ne javi ili mu poziv nije moguće dostaviti na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak na rad za opće dobro, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti suca izvršenja. Optuženi B. P. upućuje se da u svemu surađuje s nadležnim tijekom za probaciju, time da ako svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u roku koji će mu biti određen, odnosno, ako ustrajno izbjegava provođenje zaštitnog nadzora, sud može donijeti odluku kojom određuje izvršenje kazne zatvora na koju je osuđen u cijelosti ili neizvršenom dijelu, a ako osuđenik ne izvrši rad za opće dobro bez svoje krivnje, nadležno tijelo za probaciju produžit će rok izvršenja rada za opće dobro. Na temelju članka 54. KZ/11-12 optuženom B. P. u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunava se vrijeme lišenja slobode i to dan 10. travnja 2019., na način da se jedan dan lišenja slobode izjednačava s jednim danom zatvora.

 

3. Na temelju članka 64. stavak 1. i 3. KZ/11-12 prema optuženom B. P. određuje se zaštitni nadzor tijekom kojeg se optuženik mora redovito javljati probacijskom službeniku, primati posjete istog u domu, te mu davati sve potrebne informacije i dokumente i obavijestiti ga o promjeni zaposlenja ili adrese u roku od dva dana od te promjene, te o putovanju u trajanju duljem od 8 dana i danu povratka. Zaštitni nadzor ne može trajati duže od vremena u kojem optuženik mora izvršiti rad za opće dobro.

 

4. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – u daljnjem tekstu: ZKP/08) optuženi B. P., OIB: …, obvezan je naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08 s osnova provedenog sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 2.436,00 (dvijetisućečetristotridesetšest) kuna, prometnog vještačenja u iznosu od 2.792,00 (dvijetisućesedamstodevedesetdvije) kuna, toksikološkog vještačenja u iznosu od 584,00 (petstoosamdesetčetiri) kuna, trošak svjedokinje P. S. u iznosu od 36,00 (trisedesetšest) kuna, te trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 u visini od 3.000,00 (tritisuće) kuna s osnova paušalne svote sudu, koji trošak se optuženom nalaže uplatiti u korist Proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana po izvršnosti presude.

 

5. Protiv navedene presude žali se Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljeniku izrekne kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci.

 

6. Žali se i okrivljeni B. P. po branitelju A. Č., odvjetniku iz D. S. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu na ponovno suđenje.

 

7. Odgovor na žalbe nije podnesen.

 

8. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08 predmet je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

9. Žalbe nisu osnovane.

 

 

Na žalbu okrivljenog B. P., osim zbog odluke o kazni

 

10. Iako žalitelj ističe da se žali zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, on niti jednu takvu povredu ne obrazlaže, stoga je prvostupanjska presuda ispitana u smislu članka 476. stavak 1. točak 1. i 2. ZKP/08 glede bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, ali je utvrđeno da niti jedna takva povreda, bilo formalne, bilo materijalne naravi nije počinjena.

 

11. Činjenično stanje je također, suprotno stavu okrivljenog B. P. u cijelosti i potpuno i pravilno utvrđeno.

 

12. Naime, prvostupanjski sud je savjesnom analizom i ocjenom svih provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti pravilno zaključio da je okrivljeni B. P. kritične zgode upravljajući automobilom marke "V." reg. oznake ZG …-EZ u D. S. prouzročio prometnu nesreću tako što je u alkoholiziranom stanju pri udjelu alkohola od najmanje 2,22 g/kg alkohola u krvi i bitno smanjenih vozačkih sposobnosti započeo radnju obilaženja pješaka vozilom suprotno članku 43. stavak 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 67/08 i 74/11), ne vodeći računa o položaju vozila, smjeru i brzini kretanja vozila uslijed čega je vanjskim dijelom ogledala udario pješaka, ne ostavivši dovoljan razmak između svog vozila i pješaka F. H. koji je uz desni bok gurao bicikl, uslijed čega je oštećeni F. H. pao na tlo i zadobio tjelesne ozljede koje u svojoj ukupnosti predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu.

 

12.1. Ovaj žalitelj smatra da postoji suprotnost činjeničnog opisa optužnice s dokazom tj. iskazom oštećenog F. H. što ne predstavlja bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, budući da prvostupanjski sud ne izvodi zaključke o krivnji okrivljenika iz iskaza F. H. Ovaj žalitelj drži kako nije sa sigurnošću utvrđeno na koji način se oštećeni F. H. kretao kritične zgode kada je došlo do prometne nesreće. Valja ukazati ovom žalitelju, da je oštećeni F. H. u svom iskazu izjavio da je sišao s bicikla kako bi prešao pješački prijelaz za novo groblje iz čega slijedi da je on gurao bicikl, a u činjeničnom opisu izreke presude i u optužnici ne piše da se on kretao paralelno s rubom kolnika u istom pravcu kao i vozilo okrivljenika, tj. od zapada u smjeru istoka kolnikom Ulice …, kako to pogrešno drži žalitelj, pa ne postoji nikakav nesklad između činjeničnog opisa izreke presude, odnosno optužnice i iskaza oštećenog pješaka F. H. Iz njegovog iskaza je jasno da se on događaja baš i ne sjeća, no kada se kaže da je gurao bicikl uz desni bok, to znači da se misli na desni bok F. H., a ne da se kretao paralelno u istom smjeru kao i okrivljenik u vozilu kojim je kritične zgode upravljao. Okrivljenik tvrdi da se ne sjeća kritičnog događaja, te zapravo poriče što se vidi iz daljnjeg tijeka dokaza koje je predlagao. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno zaključio s obzirom na činjenicu da je po nalazu vještaka toksikologa utvrđeno da je u vrijeme nesreće u krvi imao najmanje 2,22 g/kg alkohola u krvi, a u urinu najmanje 1,93 g/kg radi čega su mu vozačke sposobnosti bile bitno smanjene, prekršio prometnu odredbu članka 43. stavak 1. i 2. ZOSPC-a koji govori da je vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom u koje radnje spada i obilazak drugog vozila, da tu radnju može obaviti samo kada se prije započinjanja radnje zaobilaženja uvjeri da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pri tome računa o položaju vozila, o smjeru i brzini kretanja, da je okrivljeni B. P. upravo zbog alkoholiziranog stanja i zbog apsolutne nesposobnosti za sigurnu vožnju propustio voditi računa o položaju svog vozila u odnosu na pješaka F. H. koji je gurao bicikl, pri čemu nije odlučno je li ga gurao u namjeri da pređe kolnik ili je išao paralelno kad je okrivljenik vozilom svojim desnim ogledalom udario pješaka F. H.  u lijevi lakat, zbog čega je isti pao na kolnik i glavom udario u tlo, a okrivljeni B. P. se vozilom nastavio kretati kolnikom bjelovarske ulice u mjestu L. gdje je dolaskom do lijevog zavoja kod kbr. 131 zbog neprilagođene brzine kretanja osobinama ceste u zavoju izgubio kontrolu nad vozilom i sletio van kolnika na meki teren i prevrnuo se vozilom na krov. Da je tome tako, utvrđeno je kako iz činjenice da je svjedokinja P. S. detaljno opisala kako je uočila vozilom C. koje se kretalo iza njih, te je pretjecalo pri čemu je gotovo udarilo vozilo koje se nalazilo iza njih, pa je stoga njezin otac koji je upravljao vozilom maknuo se s ceste kako bi izbjegao da ga udari to vozilo marke C. plave boje. Vozilo se nastavilo kretati, a izbjegavali su ga i drugi vozači jer se nije kretao ravno, pa kada su došli do mjesta nesreće i vidjeli da čovjek leži na tlu, pozvala je pomoć, te se sjeća da je policajac koji je došao, primio obavijest o vozilu koje je sletjelo s ceste i nalazilo se u kanalu. Policija je na mjestu nesreće pronašla retrovizor i plastiku od retrovizora, a na mjestu događaja se pričalo o plavom C. koji je divljao.

 

12.2. Također je i svjedok B. G., policijski službenik koji je rukovodio očevidom iskazao da su na mjestu događaja pronađeni retrovizor, a nekih 2 km od mjesta događaja u jarku vozilo koje nije imalo retrovizor. U blizini tog automobila koje je sletjelo s ceste nije pronađen nikakav retrovizor, pa kada je fizički prislonio pronađeni retrovizor na mjestu nesreće gdje je stradao biciklista, vozilu okrivljenika utvrđeno je da pripada tom vozilu. Provjeru je vršio po tipu retrovizora i po tipu vozila te je prema broju koji se nalazio na retrovizoru utvrdio podudaranje. Uočio je i mehanička oštećenja na mjestu gdje je bio retrovizor na vozilu okrivljenika koja su odgovarala mehaničkim oštećenjima na retrovizoru koji je pronađen na mjestu događaja. Vještačenje nije traženo jer je bilo nedvojbeno da se radi o retrovizoru plavog Volkswagena marke C. Svjedok je također naveo kako su na mjestu događaja našli ljude koji su identično opisali vozilo koje je izazvalo prometnu nesreću a koje vozilo je po opisu i boji odgovaralo vozilu koje je pronađeno u jarku na udaljenosti 5 minuta vožnje od mjesta nesreće.

 

12.3. Kada se s navedenim iskazima svjedoka i materijalnim dokazom na mjestu nesreće, te s dopisom C. na listu 200 spisa povežu i daljnji dokazi, a to je nalaz i mišljenje prometnog vještaka dipl. ing. Z. I. koji je također u svom nalazu potvrdio da je do naleta na oštećenika uslijedilo na kolniku, na oko 1 metar u lijevo od desnog ruba kolnika, na oko 1-2 metra prije mjesta pronađenog traga krvi oštećenika s nalazom liječnika vještaka dr. M. i dr. Š. da su ozljede oštećenog F. H. nastale tercijarno, tj. udarcem i padom na kolnik, a da je moguće s obzirom na prijavu ozljeda Zavoda za hitnu medicinu Z. ž. iz koje slijedi i bolnost lijevog lakta, pa se ta bolnost može povezati s udarcem u lijevi lakat žrtve, te bi takav ukupan kompleks ozljeda mogao sugerirati da je primarni kontakt vozila i tijela žrtve F. H. bio lijevi lakat žrtve, onda je za očekivati rotaciju tijela žrtve u smjeru kazaljke na satu, kada bi on pao i udario lijevom stranom tijela na kolnik a koja dinamika pada je izgledna i prema nastalim ozljedama lijeve strane glave žrtve. S takvim mehanizmom ozljeđivanja se suglasio i dipl. ing. Z. I. na raspravi od 8. srpnja 2019.

 

12.4. I sam je prvostupanjski sud u svom obrazloženju presude naveo kako iskaz F. H. nije od značaja jer su sve okolnosti o kojima je isti iskazivao utvrđene materijalnim dokazima, budući da se on nakon pada više događaja nije sjećao. No isključena je obrana okrivljenoga B. P. koji se branio da se događaja ne sjeća i to radi epilepsije, obzirom da ničim nije učinio vjerojatnim da bi ima epileptički napad, a i na raspravi je potpuno bio kontaktibilan, smisleno je odgovarao na postavljena pitanja i pratio tijek rasprave, pa je neuvjerljiva njegova obrana o nesjećanju na događaj. Ne stoji stoga prigovor ovog žalitelja da niti jedan od dokaza sa sigurnošću ili s visokom vjerojatnošću ne povezuje vozilo okrivljenog kojim je upravljao sa štetnim događajem, niti da je iskaz oštećenog F. H. u suprotnost s činjeničnim opisom izreke presude, tj. optužnice jer je on naveo da je gurao bicikl uz desni bok, a isto proizlazi i iz zapisnika o očevidu prometne policije. Isto tako nije pretpostavka da jedino desni retrovizor koji je pronađen na mjestu naleta govori o krivnji okrivljenika, budući da je njegova krivnja utvrđena kako na temelju materijalnih dokaza pronađenih na licu mjesta, tako i na temelju iskaza svjedoka P. S., B. G., te nalaza i mišljenja i prometnog vještaka dipl. ing I., toksikologa dipl. ing. B. i liječnika vještaka dr. Š. i dr. M. Što se tiče prigovora ovog žalitelja da vozilo C. nije teretno vozilo, već da spada u kategoriju osobnih vozila je potpuno irelevantna činjenica. Smatra li se to vozilo teretnim vozilom ili osobnim vozilom, za opstojnost kaznenog djela nije važno jer je nedvojbeno da se u zapisniku o očevidu djelatnika policije navedeno vozilo tretira kao teretni automobil. Međutim kako je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljeni B. P. kritične zgode upravljao upravo spornim V. marke C. reg. br. ZG…-EZ u vlasništvu njegova oca, to je potpuno nebitno radi li se o teretnom ili osobnom automobilu kada je to vozilo nedvojbeno označeno kao sudionikom prometne nesreće.

 

13. Optužnica ne govori o paralelnom kretanju oštećenika uz rub kolnika, a što bi bilo suprotno iskazu oštećenog F. H., što pogrešno zaključuje ovaj žalitelj, već govori da je pješak F. H. gurao bicikl uz svoj desni bok, a okrivljenik nije ostavio dovoljnog prostora kada je obilazio pješaka vozilom, pa ga je zahvatio desnim ogledalom uslijed čega je F. H. zbog udarca u lijevi lakat pao na kolnik te glavom udario o tlo i zadobio mnogostruke ozljede koje su u svom zbiru teška tjelesna ozljeda.

 

14. Sve su dakle odlučne činjenice u cijelosti i potpuno i pravilno utvrđene, te je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljeni B. P. uslijed alkoholiziranog stanja prekršio prometnu odredbu članka 43. stavak 1. i 2. ZOSPC-a, svjestan pri tome da je konzumirao alkohol i da takav ne smije ni započeti upravljati vozilom, pri čemu je zbog nesposobnosti za sigurnu vožnju udario u pješaka, koji je zadobio tešku tjelesnu ozljedu. Okrivljenik je na taj način počinio kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1. KZ/11 postupajući s neizravnom namjerom. Prvostupanjski sud ga je stoga osnovano proglasio krivim i osudio po zakonu, pravilno primijenivši kazneni zakon.

 

Na žalbu državnog odvjetništva i okrivljenog B. P. zbog odluke o kazni

 

15. Iako okrivljeni B. P. izjavljuje da se žali zbog svih žalbenih razloga iz članka 467. ZKP/08 u koje žalbene razloge ulazi i žalba zbog odluke o kazni, on ne obrazlaže u čemu je nezadovoljan izrečenom kaznom. Međutim, kako se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, to njegova žalba u smislu članka 478. ZKP/08 sadrži i žalbu na odluku o kazni.

 

16. Prilikom odabira vrste i težine kazne, prvostupanjski sud je olakotnim cijenio okrivljenom B. P. da se radi o neosuđivanoj osobi i prekršajno nekažnjavanoj osobi kao i činjenicu da je i oštećeni – žrtva bila u alkoholiziranom stanju. Otegotnim je cijenjeno da je okrivljenik nakon što je izazvao prometnu nesreću napustio mjesto nesreće bez da je žrtvi pružio pomoć, brzinu kretanja, te brojnost i težinu ozljeda koje je žrtva zadobila od kojih su većina na području glave i da se kretao takvom brzinom uslijed koje je došlo do istrgnuća retrovizora s karoserije okrivljenikova vozila.

 

17. Državno odvjetništvo smatra da je izrečena kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, a potom zamjena radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvor zamjenjuje s dva sata rada neprimjereno niska kazna za postupanja okrivljenog B. P. koji je prometnu nesreću izazvao s čak 2,22 g/kg alkohola u krvi i s obzirom na njegovo postupanje nakon izazvane prometne nesreće, tj. da je otišao s mjesta nesreće ne pruživši pomoć osobi čije je ozljede izazvao.

 

18. Naime, od počinjenja kaznenog djela pa do presuđenja proteklo je vrijeme od pet godina u kojem periodu okrivljenik više nije dolazio u sukob sa zakonom, on je u vrijeme djela bio neosuđivana osoba i nije bio niti prekršajno kažnjavan, pa se stoga kazna na koju je osuđen prvostupanjskom presudom, po ocjeni, ovog drugostupanjskog suda ukazuje primjerenom težini i posljedicama kaznenog djela i društvenoj opasnosti. Sve okolnosti koje su navedene i kao otegotne okolnosti u prvostupanjskoj presudi prihvaća i ovaj sud, no međutim smatra da će se kaznom zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci i zamjenom rada za opće dobro na način kako je to opisano i obrazloženo prvostupanjskom presudom odgojno djelovati na okrivljenog B. P. i spriječiti ga da i ubuduće činiti kaznena djela a ujedno da će se postići i sve one druge svrhe kazni iz članka 41. KZ/11 tj. odgojni utjecaj na druge građane da ne čine kaznena djela i da poštuju pravni poredak Republike Hrvatske i njezine zakone, te da je protupravno postupanje kažnjivo, te ovaj puta nije okrivljenika potrebno strože kažnjavati.

 

19. Isto tako na žalbu okrivljenog B. P. valja reći da blažem kažnjavanju nema mjesta s obzirom na postupanje okrivljenika nakon prometne nesreće, tj. njegovo daljnje upravljanje vozilom, tj. bijeg s lica mjesta, nakon čega je zbog nesposobnosti za sigurnu vožnju sletio s kolnika upravo uslijed visokog stupnja alkohola u krvi.

 

 

20. Kako dakle žalbenim razlozima oba žalitelja nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, niti su nađene bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a kako je to gore obrazloženo, valjalo je na temelju članka 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 31. siječnja 2023.

 

 

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

 

                                                                                                                Mirjana Rigljan