-1-              

                            Broj: Ppž-830/2023.

 

                               

 

Broj: Ppž-830/2023.

 

 

                                    U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

      R J E Š E NJ E

                                                            I

                                              P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sutkinja – Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluke i Mirjane Margetić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog D.P., zbog prekršaja iz članka 39.a stavka 1. točke 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 117/03., 71/06., 43/09., 34/11., 114/22., dalje u tekstu: ZSNŠN/22.), odlučujući o žalbama okrivljenog D.P., kojeg brane odvjetnici u Odvjetničkom društvu V., J., Š., S., J. & J., podnesenima protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, broj: Pp-3757/2022 od 11. siječnja 2023. i protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj: Pp-3757/2022 od 20. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 31. siječnja 2023.

 

                                                          r i j e š i o  j e

 

              Prihvaća se žalba okrivljenog D. P. osnovanom te se pobijano rješenje ukida.

 

                                                      p r e s u d i o  j e

 

 

I.              U povodu žalbe okrivljenog D. P., a po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni na način da se izriče da je okrivljeni D. P., djelom za koje je proglašen krivim pobijanom presudom, počinio prekršaj iz članka 39.a stavka 1. točke 3. ZSNŠN/22. pa mu se, na temelju tog zakonskog propisa izriče novčana kazna od 660,00 eur-a  (šesto šezdeset eura)[1] / 4.972,77 kuna (četiri tisuće devetsto sedamdeset dvije kune i sedamdeset sedam lipa), koju je dužan platiti u roku od 60 dana od primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

 

II.              Odbija se žalba okrivljenog D. P. kao neosnovan i prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.

 

III.                Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), okrivljeni D. P. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30 eura (trideset eura) /  226,00 kuna (dvjesto dvadeset šest kuna), u roku od 60 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

 

U odnosu na rješenje

 

1.              Pobijanim rješenjem žalba okrivljenika D. P. podnesena protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj: Pp-3757/2022 od 20. listopada 2022., odbačena je kao nepravodobna s obrazloženjem da je žalba podnesena nakon proteka zakonskog roka od osam dana, budući da je majka okrivljenika – L.P. presudu primila 7. prosinca 2022., a žalbu na presudu je okrivljenik podnio, putem branitelja, 5. siječnja 2023.

 

             2.              Protiv tog rješenja okrivljenik je pravodobno, putem branitelja, podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Okrivljenik u žalbi tvrdi da, iako se prvostupanjski sud u pobijanom rješenju poziva na odredbe članka 146. stavka 4. i 7. Prekršajnog zakona, dostava presude nije obavljena na zakonit način pa se niti ne može smatrati urednom, odnosno ne može predstavljati temelj za početak računanja žalbenog roka. Okrivljenik tvrdi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz članka 146. stavka 4. Prekršajnog zakona jer dostavljač nije ostavio valjanu obavijest o mjestu, godini, danu i satu kada će se okrivljeniku ponovno pokušati uručiti presuda, a niti ju je pokušao ponovno uručiti okrivljeniku. Predmetna dostava se ne može smatrati urednom iako je presuda dostavljena na način propisan stavkom 7. spomenutog članka, a to upravo iz razloga jer nije ispunjen prethodni uvjet iz stavka 4. Okrivljenik smatra da je datum relevantan za tijek žalbenog roka onaj datum kada je on uistinu primio predmetnu presudu.

 

              3.              Žalba podnesena protiv pobijanog rješenja je osnovana.

 

           4.              Uvidom u potvrdu o primitku (dostavnicu) presude Općinskog suda u Rijeci, broj: Pp-3757/2022 od 20. listopada 2022., te u izvješće Hrvatske pošte o dostavi spomenute presude, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrđuje da iz spomenutih dokumenata ne proizlazi da bi presuda bila dostavljana na način kako je to propisano odredbama članka 146. Prekršajnog zakona. Iz navedenih dokumenata nije vidljivo da je dostavljač, prilikom dostave presude, postupio na način propisan odredbom članka 146. stavka 4. Prekršajnog zakona, kako to i tvrdi okrivljenik u svojoj žalbi tj. nije vidljivo da je dostavljač, nakon što okrivljenika nije zatekao na adresi, ostavio pisanu obavijest da radi primanja presude okrivljenik bude u određen dan i sat u svom stanu ili na svome radnom mjestu pa da je tek nakon toga, tj. budući da okrivljenika u navedeno vrijeme nije zatekao na mjestu, postupio prema odredbi stavka 7. istog članka, predajući presudu majci okrivljenika. Naprotiv, iz izvješća Hrvatske pošte je vidljivo da je okrivljeniku dana mogućnost da pošiljku preuzme u poštanskom uredu, 51215 Kastav, što nije u skladu sa odredbom članka 146. stavka 4. Prekršajnog zakona. Zbog toga se takva dostava ne može smatrati urednom dostavom, niti se od dana primitka presude navedenog na toj dostavnici, može računati rok za podnošenje žalbe u odnosu na okrivljenog Davora Pendića.

 

4.1.              Slijedom navedenog, pobijano rješenje, kojim prvostupanjski sud žalbu okrivljenika podnesenu protiv presude istog suda broj: Pp-3757/2022 od 20. listopada 2022., odbacuje kao nepravodobnu, nije pravilno pa je takvo rješenje valjalo ukinuti i odlučivati o žalbi na presudu.

 

U odnosu na presudu

 

              5.              Prvostupanjskom presudom okrivljeni D. P. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 39.a stavka 1. točke 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima (dalje u tekstu: ZSNŠN /11), činjenično opisanog u izreci iste te je, na temelju tog propisa kažnjen novčanom kaznom od 5.000,00 kuna / 663,61 eura uz upozorenje da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ukoliko u danom mu roku plati dvije trećine kazne.

 

5.1.              Istom presudom okrivljenom D. P. je, na temelju članka 50. stavka 2. Prekršajnog zakona i članka 32. stavka 1. podstavka 1. ZSNSŠ/11 izrečena zaštitna mjera zabrane prisustvovanja športskim natjecanjima u kojima sudjeluje HNK Rijeka i Hrvatska nogometna reprezentacija na području Republike Hrvatske s obvezom javljanja u policijsku postaju u trajanju od jedne godine u koju mjeru je uračunato vrijeme trajanja mjere opreza od 8 dana.

 

5.3.              Također, prvostupanjskom je presudom okrivljeni D. P. obvezan naknaditi trošak prekršajnog postupka od 100,00 kuna / 13,27 eura.

 

6.              Protiv prvostupanjske presude okrivljeni D. P. je, putem branitelja, podnio žalbu u kojoj navodi da ju podnosi zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama i troškovima postupka, ali je iz sadržaja žalbe vidljivo da osporava visina izrečene novčane kazne. Okrivljenik smatra da je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbe o ublažavanju kazne jer je on priznao prekršaj i izrazio iskreno i duboko kajanje. On je mlađa osoba, slabijeg imovinskog stanja i plaćanje izrečene kazne dovelo bi ga u lošu životnu situaciju. Okrivljenik smatra da bi se i blažom kaznom mogla postići svrha kažnjavanja pa predlaže da se pobijana presuda preinači uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona.

 

              7.              Žalba je neosnovana.

 

8.              Ovaj Sud, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih podnositelj žalbe pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj Sud, u skladu sa gore navedenom odredbom, pazi po službenoj dužnosti.

 

9.              Nadalje, u konkretnom slučaju ovaj Sud je, prilikom odlučivanja, uzimao u obzir i činjenicu da se ZSNŠN/11, nakon počinjenja prekršaja izmijenio, odnosno sa 1. siječnja 2023., kao danom uvođenja eura kao službene valute Republike Hrvatske, stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“ broj 114/22.). U skladu sa odredbom članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, kojom se propisuje da ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijeni jedanput ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja, ovaj Sud je trebao razmotriti koji zakon je blaži za okrivljenika te je utvrđeno da je ZSNŠN/22 blaži zakon.

 

9.1.              Okrivljeniku je pobijanom presudom, na temelju ZSNŠN/11, izrečena novčana kazna u visini posebnog minimuma od 5.000,00 kuna, što je protuvrijednost od 663,61 eura. Pri tome je prvostupanjski sud olakotnim cijenio okrivljenikovo priznanje prekršaja, a otegotnim činjenicu njegove ranije kažnjavanosti za prekršaj iz istog zakona. Budući da je od počinjenja ranijeg prekršaja, za koji je okrivljenik kažnjavan, proteklo duže vremensko razdoblje, prvostupanjski sud je okrivljeniku izrekao blažu vrstu kazne odmjerivši ju u visini posebnog minimuma. Za predmetni prekršaj ZSNŠN/11 propisuje da će se počinitelj kazniti novčanom kaznom od 5.000,00 do 25.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 30 do najviše 60 dana. Suprotno žalbenim navodima okrivljenika, ovaj Sud takvu vrstu kazne tj. novčanu kaznu u visini posebnog minimuma, smatra primjerenom za postizanje svrhe kažnjavanja kod okrivljenika, a okrivljenikov prijedlog za ublažavanjem kazne uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, neosnovanim.

 

9.2.              Međutim, ZSNŠN/22 za isti prekršaj propisuje blažu novčanu kaznu tj. propisuje novčanu kaznu od 660,00 do 3310,00 eura, što je protuvrijednost od 4.972,77 do 24.939,19 kuna. Zbog toga je ovaj Sud, preinačio pobijanu presudu, primjenjujući ZSNŠN/22, i izričući novčanu kaznu u visini posebnog minimuma po tom Zakonu, kako to proizlazi iz točke I. ove presude tj. u iznosu od 660,00 eura što je protuvrijednost od  4.972,77 kuna.

 

10.              U odnosu na zaštitnu mjeru izrečenu okrivljeniku, ovaj Sud smatra da je takva mjera opravdano izrečena, a za koju odluku je prvostupanjski sud dao argumentirano obrazloženje koje prihvaća i ovaj Sud.

 

11.              U odnosu na odluku prvostupanjskog suda o trošku postupka, takva odluka je na zakonu osnovana, budući da je okrivljenik proglašen krivim, i sud ga je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona obvezao na naknadu troškova i to paušalnog iznosa koji je u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.).

 

12.              Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eur-a ) pa iznos od 30,00 eur-a predstavlja gotovo minimalno mogući iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog Suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika kao ni osoba koje je isti eventualno dužan uzdržavati.

 

              13.              Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ovog rješenja i presude.

 

             Zagreb, 31. siječnja 2023.

 

 

 

 

              Presuda i rješenje se dostavljaju Općinskom sudu u Rijeci u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.