Poslovni broj: 1 Pr-387/2020-21

 

             

    Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

 

Poslovni broj: 1 Pr-387/2020-21

 

 

U   I M E    R E P U B L I K E     H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Varaždinu, OIB 14828046348, po sutkinji Meliti Šmentanec-Klarić, u parničnom predmetu tužiteljice M. P., OIB: ..., iz H., koju zastupa punomoćnik M. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika bolnice, koju zastupa punomoćnik po zaposlenju T. V., radi isplate, nakon održane, zaključene glavne i javne rasprave 20. prosinca 2022. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 31. siječnja 2023. objavio je i

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              I. Nalaže se tuženiku bolnici, da tužiteljici M. P., OIB: ..., isplati bruto iznos od 1.798,55 €[1] / 13.551,15 kn (tisuću sedamsto devedeset osam eura i pedeset pet centi / trinaest tisuća petsto pedeset jednu kunu i petnaest lipa), sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

        na iznos od 20,28 € / 152,80 kn od 16. 12. 2015. pa do isplate,

        na iznos od 19,68 € / 148,25 kn od 16. 01. 2016. pa do isplate,

        na iznos od 29,15 € / 219,65 kn od 16. 02. 2016. pa do isplate,

        na iznos od 22,47 € / 169,33 kn od 16. 03. 2016. pa do isplate,

        na iznos od 28,81 € / 217,08 kn od 16. 04. 2016. pa do isplate,

        na iznos od 20,38 € / 153,58 kn od 16. 05. 2016. pa do isplate,

        na iznos od 24,88 € / 187,49 kn od 16. 06. 2016. pa do isplate,

        na iznos od 6,73 € / 50,74 kn od 16. 07. 2016. pa do isplate,

        na iznos od 30,58 € / 230,38 kn od 16. 08. 2016. pa do isplate,

        na iznos od 25,82 € / 194,55 kn od 16. 09. 2016. pa do isplate,

        na iznos od 3,13 € / 23,57 kn od 16. 10. 2016. pa do isplate,

        na iznos od 29,30 € / 220,78 kn od 16. 11. 2016. pa do isplate,

        na iznos od 19,45 € / 146,58 kn od 16. 12. 2016. pa do isplate,

        na iznos od 22,60 € / 170,27 kn od 16. 01. 2017. pa do isplate,

        na iznos od 29,76 € / 224,25 kn od 16. 02. 2017. pa do isplate,

        na iznos od 20,47 € / 154,21 kn od 16. 03. 2017. pa do isplate,

        na iznos od 17,79 € / 134,07 kn od 16. 04. 2017. pa do isplate,

        na iznos od 26,47 € / 199,45 kn od 16. 05. 2017. pa do isplate,

        na iznos od 28,61 € / 215,55 kn od 16. 06. 2017. pa do isplate,

        na iznos od 34,33 € / 258,64 kn od 16. 07. 2017. pa do isplate

        na iznos od 31,33 € / 236,08 kn od 16. 08. 2017. pa do isplate,

        na iznos od 33,12 € / 249,52 kn od 16. 09. 2017. pa do isplate,

        na iznos od 33,53 € / 252,63 kn od 16. 10. 2017. pa do isplate,

        na iznos od 30,51 € / 229,89 kn od 16. 11. 2017. pa do isplate,

        na iznos od 29,40 € / 221,55 kn od 16. 12. 2017. pa do isplate,

        na iznos od 20,37 € / 153,51 kn od 16. 01. 2018. pa do isplate,

        na iznos od 32,47 € / 244,64 kn od 16. 02. 2018. pa do isplate,

        na iznos od 33,12 € / 249,57 kn od 16. 03. 2018. pa do isplate,

        na iznos od 39,27 € / 295,88 kn od 16. 04. 2018. pa do isplate,

        na iznos od 42,57 € / 320,76 kn od 16. 05. 2018. pa do isplate,

        na iznos od 34,30 € / 258,45 kn od 16. 06. 2018. pa do isplate,

        na iznos od 33,04 € / 248,97 kn od 16. 07. 2018. pa do isplate,

        na iznos od 52,19 € / 393,22 kn od 16. 08. 2018. pa do isplate,

        na iznos od 42,16 € / 317,62 kn od 16. 09. 2018. pa do isplate,

        na iznos od 35,63 € / 268,47 kn od 16. 10. 2018. pa do isplate,

        na iznos od 21,76 € / 163,93 kn od 16. 11. 2018. pa do isplate,

        na iznos od 41,66 € / 313,85 kn od 16. 12. 2018. pa do isplate,

        na iznos od 38,88 € / 292,97 kn od 16. 01. 2019. pa do isplate,

        na iznos od 22,41 € / 168,85 kn od 16. 02. 2019. pa do isplate,

        na iznos od 47,23 € / 355,85 kn od 16. 03. 2019. pa do isplate,

        na iznos od 24,54 € / 184,90 kn od 16. 04. 2019. pa do isplate,

        na iznos od 39,59 € / 298,26 kn od 16. 05. 2019. pa do isplate,

        na iznos od 33,77 € / 254,46 kn od 16. 06. 2019. pa do isplate,

        na iznos od 64,74 € / 487,78 kn od 16. 07. 2019. pa do isplate,

        na iznos od 49,78 € / 375,10 kn od 16. 08. 2019. pa do isplate,

        na iznos od 48,79 € / 367,59 kn od 16. 09. 2019. pa do isplate,

        na iznos od 52,03 € / 392,00 kn od 16. 10. 2019. pa do isplate,

        na iznos od 48,91 € / 368,50 kn od 16. 11. 2019. pa do isplate,

        na iznos od 47,27 € / 356,14 kn od 16. 12. 2019. pa do isplate,

        na iznos od 55,94 € / 421,46 kn od 16. 01. 2020. pa do isplate,

        na iznos od 45,44 € / 342,36 kn od 16. 02. 2020. pa do isplate,

        na iznos od 50,56 € / 380,92 kn od 16. 03. 2020. pa do isplate,

        na iznos od 81,52 € / 614,25 kn od 16. 04. 2020. pa do isplate,

izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da joj nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.410,18 €[2] / 10.625,00 kn (tisuću četiristo deset eura i osamnaest centi / deset tisuća šesto dvadeset pet kuna), sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

 

              II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima navedenim u točki I. izreke, kao i u dijelu za isplatu zatezne kamate prije 16-tog u mjesecu za prethodni mjesec, kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Tužiteljica je ovom sudu 9. prosinca 2020. podnijela tužbu protiv tuženika radi isplate. Navela je da je radnik tuženika zaposlena na radnom mjestu prvostupnice sestrinstva na instrumentiranju u centralnom operacijskom bloku sa sterilizacijom, te da joj je rad organiziran na način da ista uz mjesečni fond sati redovnog rada ostvaruje i određeni fond sati za smjenski rad, rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i prekovremeni rad. Navela je da sukladno odredbi čl. 94. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19; dalje: ZOR): „Za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.“ Navela je da joj je plaća (za utuženo razdoblje) regulirana Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 2.12.2013. s Dodatkom I. od 4.8.2015. (NN 143/13, 96/15; dalje: KU/13) i Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 26.3.2018., te Dodatkom I. istoga (NN 29/18, 16/19, 35/19; dalje: KU/18). Navela je da KU/13 i KU/18, detaljno uređuju prava i obveze radnika u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja, pa tako i prava u smislu odredbe čl. 94. ZOR-a, te da je propisano da se osnovna plaća radniku uvećava: – za rad noću 40%, – za rad subotom 25%, – za rad nedjeljom 35%, – za prekovremeni rad 50%, – za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima (…) , - za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa za 150% (…) pri čemu se dodaci iz ovoga članka (...) međusobno se ne isključuju.” Navela je da KU/13 i KU/18 nadalje određuje da radnicima na određenim radnim mjestima i poslovima u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja, kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću za takve posebne uvjete u postotku ovisnom o radnom mjestu radnika. Nadalje, je navela da KU/13 i KU/18 također propisuju i pravo da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi zdravstveni djelatnici ostvaruju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4% (KU/13), odnosno 8% (KU/18) od osnovne plaće. Navela je da prema svom radnom mjestu ostvaruje pravo na uvećanje plaće na ime dodatka za posebne uvjete rada u omjeru od 25% prema čl. 57. st. 2. KU/13, odnosno 28% prema čl. 55. st. 2. KU/18 te na ime dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u omjeru od 4% prema čl. 59.a KU/13 (Dodatak I.), odnosno 8% prema čl. 57. KU/18. Navela je da joj tuženik u utuženom razdoblju nije adekvatno i zakonito isplaćivao dodatak na plaću s naslova posebnih uvjeta rada za sve efektivno odrađene sate, kao niti dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate, iako je efektivno za sve sate rada odradila u otežanim uvjetima rada i bila odgovorna za život i zdravlje ljudi, pri čemu je tuženik predmetne dodatke pravilno obračunao isključivo na redovni mjesečni fond sati, ali ne i na fond sati odrađen u smjenskom radu, radu noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i prekovremeno. Navela je da je odredbom čl. 81. ZOR-a propisano da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Nadalje, je navela da je odredbom čl. 36. st. 2. KU 143/13 propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Navela je da joj tuženik nije adekvatno i zakonito isplaćivao dodatke za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate, a što je nedvojbeno utjecalo na njezinu prosječnu plaću, te da joj je tuženik pogrešno isplaćivao i naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Navela je da zbog pogrešnog i nezakonitog obračuna plaće za 2015. potražuje iznos od 1.401,29 kn, za 2016.  iznos od 7.535,98 kn, za 2017. iznos od 6.109,57 kn, za 2018. iznos od 7.019,17 kn, za 2019. iznos od 8.133,17 kn, za 2020. iznos od 2.761,14 kn, te na ime pogrešno obračunate naknade za godišnji odmor za 2016., 2017., 2018. i 2019. iznose od po 1.000,00 kn. Navela je da se u mirnom postupku 30.10.2020. obratila tuženiku sa odštetnim zahtjevom, koji se na isti nije očitovao. Navela je da na svaki pojedinačni mjesečni iznos plaće, koji predstavlja razliku između isplaćene plaće te stvarno i po zakonu pripadajuće, potražuje zakonske zatezne kamate od dana dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog, odnosno od 15. dana u idućem mjesecu, pa do isplate. Predložila je da sud prihvati tužbeni zahtjev za isplatu 36.960,32 kn, sa zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose te da naloži tuženiku da joj naknadi parnični trošak.

 

              2.              U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da tužbu i tužbeni zahtjev osporava u cijelosti u osnovi i visini. Ne spori činjenicu da je tužiteljica kod njega zaposlena na radnom mjestu medicinske sestre na instrumentariju u centralnom operacijskom bloku sa sterilizacijom. Međutim, tuženik osporava da bi tužiteljica prema njemu imala bilo kakvih potraživanja s osnove prethodno spomenutog radnog odnosa. Naveo je da tužiteljica zauzima pogrešno shvaćanje instituta plaće, te propušta sveobuhvatno sagledati relevantne odredbe Zakona o radu (NN 93/14), Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01, 39/09), Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN 30/09, 124/09), Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 150/13, 24/17, 128/17 dalje: TKU) te Kolektivnih ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: «granski kolektivni ugovori» ili «GKU»), a koji propisi pobliže uređuju elemente i način izračuna plaće tužiteljice, kao i stajališta Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnih ugovora zauzeta prilikom tumačenja pojedinih odredbi GKU. Navodi da prema Zakonu o radu radnik ima pravo na isplatu plaće za obavljeni rad (čl. 5. ZOR 149/09, čl. 7. ZOR 93/14). Zakon o radu dakle uređuje pravo na plaću, no samu plaću ne konkretizira. Detaljiziranje i uređenje novčanog iznosa plaće predmet je uređenja drugim izvorima radnog prava, među kojima su i Zakon o plaćama u javnim službama, Zakon o osnovici plaće u javnim službama i kolektivni ugovori.  Zakon o plaćama u javnim službama (NN 27/01, 39/09) kao posebni zakon u odnosu na Zakon o radu, u čl. 4. propisuje da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova za svako pojedino radno mjesto i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Iako izričito ne sadrži odredbu o tome da bi plaću radnika činila osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, isto je primjenjivo i to slijedom odredbe čl. 3. citiranog Zakona. Naveo je da je u svim granskim kolektivnim ugovorima u razdoblju od 2013. do danas (čl. 54. GKU NN 126/11, čl. 53. GKU NN 88/2013, čl. 47. GKU NN 143/13 i čl. 49. GKU NN 29/2018), propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Naveo je da je određeno kako osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova za svako pojedino radno mjesto, osnovice za izračun plaće, i to uvećano za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Pri tome se pojmom osnovna plaća označava mjesečna plaća koja je ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati (sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, koji tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati), bez dodataka i uvećanja, te se dati prekovremenog rada plaćaju posebno i uvećano. Nadalje je tuženik naveo da glede propisanih dodataka i uvećanja na osnovnu plaću naglašava kako se obračunavaju na osnovnu plaću kako je definirano u člancima GKU. Obračunavanje dodataka i uvećanja plaće na osnovnu plaću jasno je i izričito navedeno i u svim konkretnim odredbama relevantnih članaka GKU ( čl. 59., 66., 69. GKU NN 126/11, čl. 58., 65., 66. GKU NN 88/2013, čl. 51., 57., 58., 59. GKU NN 143/13 i čl. 49., 55., 56., 57. GKU NN 29/2018). Navodi da je Temeljnim kolektivnim ugovorima za službenike i namještenike u javnim službama u čl. 51. TKU 141/12, odnosno čl. 50. TKU 24/2017, čl. 50. TKU 128/2017 na jednak način definiran pojam plaće, kao sastavljenu od osnovne plaće – umnoška koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan na 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža – i dodataka na osnovnu plaću. Navodi da je razvidno i nedvojbeno kako se svi dodaci i uvećanja plaće obračunavaju na osnovnu plaću. Navodi da je svim granskim ugovorima u razdoblju od 2013. do danas (čl. 59. st. 1. GKU NN 126/11, čl. 58. st. 1. GKU NN 88/2013, čl. 51. st. 1. GKU NN 143/13 i čl. 49. st. 1. GKU NN 29/2018) bilo je propisano da će se osnovna plaća radnika uvećati: - za rad noću 40%, - za rad subotom 25%, - za rad nedjeljom 35%, - za prekovremeni rad 50%, - za rad u drugoj smjeni 10%. ako radnik radi u smjenskom radu ili turnusima, te da se osnovna plaća radniku uvećava prema konkretnim postotnim uvećanjima, koja se međusobno ne isključuju, ali se svaki od njih obračunava na osnovnu plaću. Naveo je da nije sporno da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Ukazuje da je obračun isplate na osnovi rada u dežurstvu u razdoblju od 2013. do danas bio različito normiran te navodi kako. Navodi da Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/2011), jednako kao i Odlukom o visini isplate na osnovi rada u dežurstvu i rada po pozivu te naknade za pripravnost (NN 100/2011) i Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 88/2013), isplata na osnovi rada u dežurstvu bila je utvrđena «komadno», tj. radnim danom u iznosu od 9% od osnovne plaće, radnim danom pred neradni dan, subotom i nedjeljom 13,5%, te blagdanom u iznosu od 18% od osnovne plaće. Pri tome Odluka o visini isplate na osnovi rada u dežurstvu i rada po pozivu te naknade za pripravnost (NN 100/2011) u točki III. st. 2 propisuje da se rad u dežurstvu smatra prekovremenim radom, a obračunava se tako da se osnovna plaća radniku uveća 50%. Prema st. 3. istog članka, isplata na osnovi rada u dežurstvu iz st. 2. ove točke ne isključuje isplatu dodatka za rad noću, rad subotom, rad nedjeljom i rad u drugoj smjeni iz članka 58. GKU (...), dodatka za rad na blagdan, dodatka na posebne uvjete rada iz čl. 65. GKU te dodatka za iznimnu odgovornost iz članka 66.a GKU. Identičnu odredbu sadrži i GKU (NN 126/2011) u čl. 62. st. 3. Naveo je da GKU (NN 88/2013) koji je na snazi od 1. lipnja 2013. u čl. 64. st. 1. propisuje da: «Prilikom obračuna naknada za dežurstvo i pripravnost ne uzimaju se istodobno i povećanja osnovne plaće za noćni rad, prekovremeni rad, rad subotom, rad nedjeljom, rad blagdanom, rad u smjenskom radu u drugoj smjeni, dvokratnom radu, rad u turnusima te uvećanje plaće s osnove uvjeta rada.» Obračun isplate na osnovi rada u dežurstvu je promijenjen s opisanog, tzv. «komadnog» principa stupanjem na snagu Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/2013). Navodi da je čl. 53. st. 4. GKU (NN 143/13) propisano da se vrijeme provedeno u dežurstvu iznad mjesečnog fonda radnih sati plaća kao prekovremeni rad te da je plaćanje prekovremenog rada uređeno je, isključivo člankom 51. st. 1. podst. 4. GKU (NN 143/2013) na način da se za prekovremeni rad osnovna plaća radniku uveća za 50%. Na jednak način plaćanje vremena provedenog u dežurstvu iznad mjesečnog fonda radnih sati normira i mjerodavni Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/2018) u čl. 51. st. 4. u vezi čl. 49. st. 1. podst. 4 te da se u razdoblju do prosinca 2013. rad u dežurstvu plaćao u postotku od osnovne plaće, po danu, time da se rad u dežurstvu smatrao prekovremenim radom te da je od lipnja 2013. izričito propisano da se kod obračuna naknada za dežurstvo ne uzimaju istodobno i povećanja osnovne plaće za noćni rad, prekovremeni rad, rad subotom, uvećanje plaće s osnove uvjeta rada i dr. Navodi da GKU koji je stupio na snagu u prosincu 2013. mijenja način obračuna vremena provedenog u dežurstvu te izričito propisuje da se vrijeme provedeno u dežurstvu iznad mjesečnog fonda radnih sati plaća kao prekovremeni rad, odnosno da vrijeme provedeno u dežurstvu više se ne «smatra prekovremenim radom», već se «plaća kao prekovremeni rad», te da  odredbu da se dežurstvo iznad mjesečnog fonda radnih sati «plaća kao prekovremeni rad» valja shvatiti na način da se obračunava sukladno članku 51. st. 1. podst. 4. GKU (143/2013), uvećanjem osnovne plaće za 50%. Naveo je i da obračun isplate na osnovi rada u dežurstvu ostaje nepromijenjen stupanjem na snagu Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/2018). Naveo je da smatra da je ispravno obračunavao sve naknade plaće i dodatke na plaću, kao što su dodaci za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost, za položaj, za znanstveni stupanj, za radni staž, za rad po pozivu, za pripravnost, za prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan padao na standardni dan te za dežurstvo za radnike koji su upućeni na specijalističku edukaciju ili edukaciju iz uže specijalizacije. Osporio je da bi tužiteljici pogrešno obračunavao i isplaćivao plaću na ime dodataka kako je to obrazloženo, osporava i da bi iz tog razloga bila pogrešno obračunata i isplaćena naknada plaće tužiteljici za godišnji odmor ili naknada za privremenu nesposobnost za rad. Naveo je da je od 2013. godine obračune plaća svojim radnicima vršio putem programa naziva Centralni obračun plaća (tzv. «COP»). COP je program koji je uvelo Ministarstvo zdravlja radi provođenja jedinstvenog sustava obračuna plaća na državnoj razini. Modalitet obračuna i parametri koji su korišteni u svemu su unaprijed određeni samim programom na koji tuženik kao jedan od obveznika primjene nije u mogućnosti ni na koji način utjecati. Naveo je da je plaća za travanj i svibnja 2020. isplaćena uz primjenu Dodatka III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj: 56/2020), koji je na snazi od 1. travnja 2020., a kojim je izričito određeno da se prilikom obračuna plaće uvećanja i dodaci koji su predmet ovog spora obračunavaju na osnovnu plaću i to tako da se ista zbrajaju, odnosno da je plaća tužiteljici obračunata upravo na način koji ona u tužbi predlaže. Naveo je i da kad bi tužiteljičin zahtjev s osnove glavničnog iznosa bio osnovan, ista pogrešno potražuje kamate, odnosno porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek s isplatom plaće, što znači da do trenutka isplate plaće nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i pripadajućeg prireza porezu na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate do tada ne obračunavaju. Smatra kako je evidentno da je sve obveze prema tužiteljici s osnove predmetnog radnog odnosa u cijelosti i pravodobno podmirio. Naveo je da je ispunio sve svoje obveze prema tužiteljici što proizlazi i iz tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Naveo je da su takva tumačenja obvezna i imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu GKU. Navodi da je povjerenstvo u više navrata tumačeći odredbe GKU zauzelo stajalište da se za prekovremeni rad iznad ukupnog mjesečnog fonda radnih sati plaća obračunava uzimanjem u obzir uvećanja iz čl. 51. st. 1. i st. 8. (GKU 143/2013) te da je zauzeto stajalište kako se dodaci i uvećanja plaće obračunavaju na osnovnu plaću i to bez prethodno obračunatih drugih dodataka. Citira pojedine zaključke Povjerenstva i to zaključak broj 58 s 11. sjednice Povjerenstva održane 7. ožujka 2014., zaključak broj 95 s 15. sjednice Povjerenstva održane 16. travnja 2014., zaključak broj 106 a), zaključak 48 i zaključak 367. Naveo je da da takvo stajalište potvrđuje i pravno mišljenje izvanrednog profesora dr. sc. V. G., koje dostavlja i citira. Predložio je da sud prilikom odlučivanja o tome koji se troškovi stranci imaju nadoknaditi, uzme u obzir samo troškove koji su bili potrebi radi vođenja parnice, a posebno odredbe o održavanju jednog pripremnog ročišta te jednog ročišta za glavnu raspravu, kako je to propisano člankom 155. ZPP-a. Ukazuje i na odredbe čl. 299. ZPP-a i čl. 158. st. 1. ZPP-a, a u konačnici je predložio da sud odbije postavljeni tužbeni zahtjev i tužiteljici naloži da mu naknadi parnični trošak.

 

3.              Nadalje valja reći da je tužiteljica konačno precizirala tužbeni zahtjev podneskom od 19. srpnja 2022. (list 240-243 spisa), nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na način da je zatražila isplatu iznosa od 13.551,15 kn, sa zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose razlike plaće kako su navedeni u tom podnesku. O tako konačno  postavljenom tužbenom zahtjevu je sud odlučivao, uzimajući u obzir čl. 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22). Smanjenje tužbenog zahtjeva se smatra djelomičnim povlačenjem tužbe, čemu se tuženik nije protivio. Tu valja ukazati na odredbu čl. 433.a st. 1. ZPP-a, kojom je propisano da kad utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtjeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto iznos. 

 

4.              U dokaznom postupku sud je pročitao dokumentaciju u kuverti list 10-116 spisa, koja se sastoji od obračunskih lista za isplatu plaće tužiteljice u utuženom razdoblju, zahtjeva tužiteljice tuženiku s potvrdom o primitku, dokumentaciju uz odgovor na tužbu u kuverti na listu 151-202 spisa, koja se sastoji od Ugovora o radu od 14.5.2014., rješenja o utvrđivanju mjesta rada, koeficijenta složenosti poslova i dodataka na plaću, evidencije radnog vremena, te zapisnika s 11. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 7.3.2014., zaključka s 15. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 16.4.2014., zaključka s 10. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 3.3.2014., Zaključaka Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, pravnog mišljenja izv. prof. dr. sc. V. G., Pravni fakultet u Zagrebu, Katedra za radno i socijalno pravo, sudske prakse. Isto tako sud je izveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za računovodstvo, financije i bankarstvo N. J..

 

5.              Dostavljene obračunske liste plaća tužiteljice i evidencije radnog vremena sud nije posebno analizirao, za svaki pojedini mjesec, s obzirom da je navedeno učinila vještakinja u svom nalazu. Naime, u dokaznom postupku određeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje, te je naloženo vještakinji da na okolnost utvrđivanja visine razlike manje isplaćenih plaća tužiteljici, po pregledu spisa i dokumentacije u spisu: je li tuženik isplatio tužiteljici dodatak na plaću s osnova posebnih uvjeta rada te za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate, a ako nije da obračuna razliku plaće po toj osnovi za utuženo razdoblje od studenoga 2015. do zaključno sa ožujkom  2020., te da se očituje je li tuženik pravilno obračunao i isplatio naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora za utuženo razdoblje, uzimajući u obzir eventualno naprijed utvrđene razlike, te da izradi i varijantu izračuna u skladu s navodima tužiteljice na ročištu održanom 3. ožujka 2021. Naime, tužiteljica je predlagala da se u zadatak vještaku odredi da prilikom izračuna nastale razlike plaće kao polazišni kriterij za izračun i utvrđenje bruto osnovne plaće koristi ugovor o radu, a prema kojem osnovnu plaću radnika uz umnožak osnovice, koeficijenta složenosti poslova i radnog staža čine i sva uvećanja sukladno Kolektivnom ugovoru slijedom čega je bruto plaću potrebno utvrditi ne samo u odnosu na redovan rad već i sve oblike rada (noćni rad, rad u smjenama, rad blagdanom itd.), a bruto satnicu za obračun dodatka za prekovremene sate utvrditi s obzirom na činjenicu da ista mora biti uvećana za 50% u odnosu na sate redovnog rada, a sve s obzirom na odredbe Kolektivnog ugovora i pravno stajalište VSRH prema kojem se dodaci za prekovremeni rad kumuliraju.

 

6.              Iz ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog između stranaka 29. rujna 2014. proizlazi da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na neodređeno vrijeme, na poslovima radnog mjesta medicinske sestre na instrumentiranju. Člankom 7. je regulirana plaća i materijalna prava iz kojeg proizlazi da tužiteljica za obavljanje poslova iz tog ugovora o radu ima pravo na isplatu plaće koju čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, sve sukladno odredbama kolektivnog ugovora i dodatka kolektivnom ugovoru, te Pravilnika o radu poslodavca. Iz st. 2. proizlazi da osnovnu plaću tužiteljice čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređena i osnovice za izračun plaće, s uvećanjima sukladno kolektivnom ugovoru i dodacima kolektivnom ugovoru te da se koeficijent složenosti poslova radnog mjesta tužiteljice određuje uredbama Vlade Republike Hrvatske, a osnovica za izračun plaće određuje se sporazumom sindikata javnih službi i Vlade Republike Hrvatske. Nadalje proizlazi da će se dodaci na osnovnu plaću tužiteljice isplaćivati sukladno kolektivnom ugovoru odnosno dodacima kolektivnom ugovoru, na temelju odluka koje će uprava tuženika donositi u skladu s kolektivnim ugovorima, te izmjenama i dopunama kolektivnog ugovora, odnosno dodacima kolektivnom ugovoru. Ugovoreno je i da se tužiteljici osnovna plaća i dodaci na plaću isplaćuju najkasnije do 15-tog u mjesecu za rad tužiteljice izvršen u prethodnom mjesecu. Nadalje, proizlazi da se taj ugovor primjenjivao od 1. listopada 2014. Iz ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog između stranaka 29. prosinca 2017. proizlazi da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na neodređeno vrijeme, na poslovima radnog mjesta prvostupnice sestrinstva na instrumentiranju. Člankom 7. je regulirana plaća i materijalna prava kao i u ugovoru o radu od 29. rujna 2014. Nadalje, proizlazi da se taj ugovor primjenjivao od 1. siječnja 2018. Iz rješenja o utvrđivanju mjesta rada, koeficijenta složenosti poslova i dodataka na plaću koji se primjenjivao od 29. rujna 2014. proizlazi da tužiteljica zaposlena na poslovima i radnim zadacima medicinske sestre/tehničar na instrumentiranju u Centralnom operacijskom bloku sa sterilizacijom ostvaruje pravo na koeficijent složenosti poslova 1,067, te da ostvaruje pravo na dodatak na plaću s osnova posebnih uvjeta rada u visini od 25%. Nadalje, proizlazi da obračun i isplate plaće po tom rješenju teče od 1. listopada 2014. Iz rješenja o utvrđivanju mjesta rada, koeficijenta složenosti poslova i dodataka na plaću koji se primjenjivao od 20. studenog 2015. proizlazi da tužiteljica zaposlena na poslovima i radnim zadacima medicinske sestre/tehničar na instrumentiranju u Centralnom operacijskom bloku sa sterilizacijom ostvaruje pravo na koeficijent složenosti poslova 1,067, te da ostvaruje pravo na dodatak na plaću s osnova posebnih uvjeta rada u visini od 25%, te dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u iznosu od 4% od osnovne plaće, sukladno čl. 59.a Granskog kolektivnog ugovora. Nadalje, proizlazi da obračun i isplate plaće po tom rješenju teče od 1. listopada 2015. Iz rješenja o utvrđivanju mjesta rada, koeficijenta složenosti poslova i dodataka na plaću koji se primjenjivao od 29. prosinca 2017. proizlazi da tužiteljica zaposlena na poslovima i radnim zadacima prvostupnice sestrinstva na instrumentiranju u Centralnom operacijskom bloku sa sterilizacijom ostvaruje pravo na koeficijent složenosti poslova 1,164, te da ostvaruje pravo na dodatak na plaću s osnova posebnih uvjeta rada u visini od 25%, te dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u iznosu od 4% od osnovne plaće, sukladno čl. 59.a Granskog kolektivnog ugovora. Nadalje, proizlazi da obračun i isplate plaće po tom rješenju teče od 1. siječnja 2018. Iz rješenja o utvrđivanju mjesta rada, koeficijenta složenosti poslova i dodataka na plaću koji se primjenjivao od 15. listopada 2019. proizlazi da tužiteljica zaposlena na poslovima i radnim zadacima prvostupnice sestrinstva na instrumentiranju u Centralnom operacijskom bloku sa sterilizacijom ostvaruje pravo na koeficijent složenosti poslova 1,164, te da ostvaruje pravo na dodatak na plaću s osnova posebnih uvjeta rada u visini od 28%, te dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u iznosu od 8% od osnovne plaće, sukladno čl. 59.a Granskog kolektivnog ugovora. Nadalje, proizlazi da obračun i isplate plaće po tom rješenju teče od 1. rujna 2019.

 

7.              Stalna sudska vještakinja N. J. dostavila je sudu nalaz i mišljenje 8. travnja 2022. te je isti dostavljen strankama na očitovanje.

 

8.              Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje N. J. proizlazi da je u izradi nalaza koristila dokumentaciju koja je priložena spisu. Navela da ne ulazeći u pravna pitanja koja proizlaze iz ovog parničnog postupka, a naročito ona pravna pitanja koja se tiču tumačenja odredbi Temeljnog kolektivnog ugovora u kontekstu prekovremeno odrađenih sati, uvidom u pojedinačne obračunske liste plaće utvrdila je da je za izvršeni obračun i plaćanje tuženika prema tužitelju kao referentna vrijednost za izračun dodataka korišten iznos osnovne plaće, te da su dodaci u razdoblju od studenog 2015. do zaključno 31.3.2020. obračunati samo na redovne sate. Navela je da su i za obračun naknade za godišnji odmor i bolovanje do 42 dana do 31.03.2020. u izračun uzimani samo dodaci obračunati na redovno odrađene sate, uz napomenu da iz nalaza vještakinje proizlazi da tužiteljica u utuženom razdoblju nije bila na bolovanju. Dodaci koji su obračunati na redovne sate su dodatak za posebne uvjete rada 25% do 31.8.2019. i 28% od 1.9.2019. i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata (4% do 31.8.2019. i 8% od 1.9.2019.). Navela je i da kod izračuna prosječnog iznosa bruto plaće za utvrđivanje osnovice za isplatu naknade za godišnji odmor u izračun su uvršteni samo dodaci obračunati na redovne sate. Navela je da uspoređivanjem Obračunskih isprava za isplatu plaće i Evidencije radnih sati po svakom pojedinačnom mjesecu obračuna koje je tuženik dostavio u spis nije uočila nesukladnosti između broja prekovremenih sati iskazanih u Evidenciji i iskazanih na Obračunskim ispravama. Navela je da za ispravnost unosa podataka u Evidencije odgovornost je na tuženiku, te da nije u mogućnosti izvršiti tu provjeru. Vještakinja je navela da su za utvrđivanje razlika dodataka za prekovremeno odrađene sate potrebni ukupni mjesečni fond radnih sati i broj odrađenih prekovremenih sati, te je na temelju tih podataka izračunat iznos bruto satnice, odnosno umnoškom utvrđene bruto satnice i broja odrađenih prekovremenih sati dobivena je osnovica za obračun dodataka na odrađene prekovremene sate. Navela je da su za utvrđivanje razlike naknade za godišnji odmor potrebni iznos obračunate razlike dodataka na odrađene prekovremene sate i broj sati korištenja godišnjeg odmora, te je na temelju tih podataka izračunala tromjesečni prosjek utvrđene razlike (koliko bi bila povećana bruto plaća), odnosno prosječna satnica utvrđena je kao kvocijent tromjesečnog prosjeka izračunatih razlika i fonda redovnih sati u mjesecu u kojem se isplaćuje naknada za godišnji odmor. Dobiveni iznos je pomnožila s brojem sati korištenja godišnjeg odmora u tekućem mjesecu. Navela je da su u iznos prekovremenih sati uključeni i sati odrađeni po pozivu. U tabeli 1. prikazala je izračun redovnih i prekovremenih sati, dok je u tabeli 2. dala pregled utvrđenih iznosa osnovne plaće, a u tabeli 3. izračun razlike za odrađene prekovremene sate. Nadalje, iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje proizlazi da ne ulazeći u pravna pitanja, niti u tumačenje odredbi kolektivnog ugovora, u skladu s nalogom suda izvršila je matematički izračun prema navodima tužiteljice iz zapisnika od 3.3.2021., odnosno navela je da osnovicu za obračun predstavlja isplaćena bruto plaća s uključenim svim dodacima na sve oblike rada i bruto satnica po kojoj se obračunavaju dodaci na utvrđene prekovremene uvećana je za 50%, te je isto prikazala u tabeli 4. U konačnici iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje proizlazi da je dodatak na plaću s osnova posebnih uvjeta rada utvrđen u iznosu od 10.058,31 kuna bruto, dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u iznosu od 1.856,36 kuna bruto, razlika naknade za godišnji odmor s uključenim dodacima u iznosu od 1.636,48 kuna bruto, odnosno ukupno obračunata razlika iznosi 13.551,15 kuna bruto, te je navedeno specificirala po pojedinačnim mjesečnim iznosima. Nadalje, iz nalaza i mišljenja proizlazi da pod pretpostavkom da se kao osnovica uzima isplaćena bruto plaća (sa svim dodacima po svim osnovama rada, kumulativno) i da se bruto satnica za prekovremeni rad poveća za 50%, ukupna razlika iznosila bi 35.033,74 kuna, te je detaljan pregled matematičkog izračuna prezentirala u točki c.6.).

 

9.              U podnesku od 25. svibnja 2022. tuženik je naveo da ne osporava matematički izračun razlike iz nalaza stalne sudske vještakinje za računovodstvo i financije N. J..

 

10.              Tužiteljica je u podnesku od 19. srpnja 2022. navela da nema primjedbi na nalaz i mišljenje  vještakinje te je konačno precizirala tužbeni zahtjev u skladu sa nalazom i mišljenjem vještakinje, odnosno izračunom koji je izradila sukladno nalogu koji joj je odredio sud (a ne u skladu s varijantom izračuna u skladu s navodima tužiteljice na ročištu održanom 3.3.2021.). Dakle tužiteljica je konačno preciziranim tužbenim zahtjevom zatražila isplatu razlike plaće u iznosu od 13.551,15 kn, sa zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose razlike plaće i naknade plaće koje teku od petnaestog u mjesecu za prethodni mjesec.

 

11.              Valja napomenuti i da je vještakinja N. J. usmeno obrazložila svoj nalaz i mišljenje na ročištu održanom 20. prosinca 2022.

 

12.               Ocjenjujući nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje valja reći da je sud u cijelosti prihvatio matematički izračun iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje, s obzirom da je ocijenio da je isti izrađen u skladu s pravilima struke, matematički točan, objektivan i argumentiran i izrađen u skladu s dokumentacijom u spisu. Slijedom navedenoga sud je ocijenio konačno precizirani tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu bruto iznosa od 13.551,15 kn, odnosno 1.798,55 € (primjenjujući Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), sukladno izračunu stalne sudske vještakinje N. J. osnovanim.

 

13.               Dakle, sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio:

                                                                                                                da je tužiteljica u utuženom razdoblju od studenog 2015. do 31 prosinca 2017. obavljala poslove radnog mjesta medicinske sestre/tehničara na instrumentiranju, te da joj je tuženik u utuženom razdoblju rješenjima utvrđivao koeficijente složenosti poslova koji je u utuženom razdoblju bio 1,067,

                                                                                                                da je tužiteljica u utuženom razdoblju od 1. siječnja 2018. do zaključno s ožujkom 2020. obavljala poslove radnog mjesta prvostupnice sestrinstva na instrumentiranju u Centralnom operacijskom bloku sa sterilizacijom, te da joj je tuženik u utuženom razdoblju rješenjima utvrđivao koeficijente složenosti poslova, koji je u utuženom razdoblju bio 1,164,

                                                                                                                nadalje je utvrđeno da tužiteljica ostvaruje pravo na dodatak na plaću s osnova posebnih uvjeta rada i to u utuženom razdoblju do 31. kolovoza 2019. u visini od 25% sukladno odredbi čl. 57. KU 143/13 i čl. 55. KU 29/18, a od 1. rujna 2019. u visini od 28% sukladno čl. 21. Dodatka II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/19), zatim dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u utuženom razdoblju do 31. kolovoza 2019. u visini od 4% sukladno čl. 59.a Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koja je stupila na snagu 1. listopada 2015. te čl. 58. KU 29/18, te u utuženom razdoblju od 1. rujna 2019. u visini od 8% sukladno čl. 24. Dodatka II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/19),

                                                                                                                nadalje, je utvrđeno da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila u smjenama, noću, za vrijeme blagdana i vikenda te da je ostvarila određeni broj prekovremenih sati, odnosno prekovremeni rad.

 

14.       Tu valja reći da nije  bilo sporno da  tužiteljica ostvaruje pravo na isplatu dodatka na plaću za posebne uvjete rada kao i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata kako to proizlazi iz platnih lista, a koji dodaci su propisani Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja KU 143/13 i Dodatkom I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja objavljenom u Narodnim novinama broj 96/15, te KU 29/18 i Dodatkom II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/19). Nije bilo sporno da su navedeni dodaci isplaćivani tužiteljici u utuženom razdoblju, no sporno je bilo je li tuženik tužiteljici isplaćivao dodatke za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate, odnosno nije bilo sporno da je tuženik tužiteljici te dodatke pravilno obračunavao tužiteljici na redovni mjesečni fond sati, ali ne i za fond sati odrađen u smjenskom radu, radu noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i prekovremeno, a posljedično tome je bilo sporno i je li tuženik tužiteljici pravilno obračunao i isplatio naknadu za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja. Tu valja napomenuti da je u postupku utvrđeno da tužiteljica u utuženom razdoblju nije bila na bolovanju.

 

15.     Sukladno odredbi čl. 7. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19) poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni posao isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. Imajući na umu citiranu odredbu Zakona o radu, tuženik kao poslodavac je jedini odgovoran za isplatu plaće tužiteljici kao svom radniku. Člankom 8. st. 1. Zakona o radu propisano je da su se poslodavac i radnik u radnom odnosu dužni pridržavati odredbi Zakona o radu i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu. Čl. 94. Zakona o radu propisuje da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi. Prema odredbi čl. 47. KU 143/13 i čl. 45. KU 29/18 plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rada, dodaci i uvećanja plaća. Prema odredbi čl. 51. st. 1. KU 143/13 osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Prema odredbi čl. 57. KU 143/13 i čl. 55. KU 29/18 radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a u stavku 2. tog članka navedena su radna mjesta za koja se uvećava osnovna plaća radnicima koji rade na tim radnim mjestima, a među tim radnim mjestima je i radno mjesto tužiteljice (zdravstveni radnik u intenzivnoj skrbi i operacijskoj dvorani  - instrumentiranje, odnosno prvostupnica sestrinstva na instrumentiranju u centralnom operacijskom bloku sa sterilizacijom). Sukladno odredbi čl. 59.a Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, koja je stupila na snagu 1. listopada 2015. propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruje dodatak na plaću u iznosu od 4%, a i iz odredbe čl. 58. KU 29/18 proizlazi da tužiteljica ima pravo na isti dodatak, a Dodatkom II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/19) je taj dodatak povećan na iznos od 8% od osnovne plaće. Iz čl. 81. Zakona o radu proizlazi da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu li ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, a odredbom čl. 36. st. 2. KU 143/13 i 34. st. 2. KU 29/18 propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura li je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

 

16.      Iz dostavljene dokumentacije proizlazi da se radno mjesto tužiteljice nije mijenjalo tijekom prekovremenog rada, a suprotno tuženik nije tvrdio niti dokazao. Tužiteljica i u vrijeme prekovremenog rada radi u otežanim (posebnim) uvjetima rada, s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, te joj stoga svi dodaci i uvećanja, koji se računaju u odnosu na iznos osnovne plaće, pripadaju za sve efektivno odrađene sate rada jer i u prekovremenom radu tužiteljica radi poslove svog radnog mjesta za koje radno mjesto joj pripadaju i dodaci za otežane uvjete rada te za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Na temelju nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje N. J. utvrđeno je da su ti dodaci tužiteljici u razdoblju od studenoga 2015. do 31. ožujka 2020. obračunati samo na redovne sate. Prema stajalištu suda je nelogično i neživotno da tužiteljici ne bi pripadali navedeni dodaci u cijelom utuženom razdoblju i na sate koji su odrađeni u prekovremenom radu, a slijedom čega sud smatra da je tuženik u obvezi obračunavati te dodatke i na prekovremeni rad tužiteljici i prema stajalištu suda se složenost poslova tužiteljice i njezina kvalificiranost ne mijenja ovisno od toga je li poslove obavljala unutar redovne mjesečne satnice ili izvan toga u prekovremenom radu. Iz odredbi kolektivnih ugovora i zaključenih ugovora o radu pa i rješenja tuženika o utvrđivanju mjesta rada, koeficijenta složenosti poslova i dodataka na plaću tužiteljici prema stajalištu suda ne proizlazi da bi se ti dodaci isključivali s prekovremenim radom. Navedeno proizlazi i iz stajališta Vrhovnog suda izraženog na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (8/19) održane 9. prosinca 2019. Iz odredbi čl. 47. st. 1. KU 143/13 i čl. 45 KU 29/18, kojima je definirana plaća tužiteljice koju čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, ne proizlazi da bi plaća koja se odnosi na prekovremeni rad bila obračunavana na bilo koji drugi način izuzev onog koji je propisan  tim odredbama. Nadalje valja reći da samim time što je tuženik tužiteljici pogrešno obračunavao plaću za vrijeme prekovremenog rada u razdoblju od studenoga 2015. do 31. ožujka 2020., pogrešno joj je obračunata i naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora, koja se obračunava sukladno odredbama čl. 36. st. 2. KU 143/13 i čl. 34. st. 2. KU 29/18, te odredbi čl. 81. Zakona o radu.

 

17.      Mišljenje profesora V. G. sud nije ocijenio odlučnim za ishod ovog spora.

 

18.              Slijedom svega navedenoga sud je imajući u vidu nalaz i mišljenje stalne sudske  vještakinje  prihvatio konačno precizirani  tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu bruto iznosa od 1.798,55 €, odnosno 13.551,15 kn na ime razlike plaće po osnovi dodatka na plaću s osnova posebnih uvjeta rada i iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi te razlike naknade za godišnji odmor i bolovanje, kao osnovan, sa zakonskim zateznim kamata na pojedinačne mjesečne iznose, koje teku od 16. u mjesecu za prethodni mjesec, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanih u navedenim bruto iznosima i stoga je odlučeno kao pod točkom I. i II. izreke presude. Naime, tužiteljici na svaki pojedini mjesečni iznos pripada zatezna kamata od dospijeća, s obzirom se plaća i naknada plaće isplaćuju najkasnije 15-og u mjesecu za protekli mjesec sukladno čl. 92. st. 3. Zakona o radu i ugovoru o radu sklopljenim između stranaka, prema stajalištu suda tužiteljica ima pravo na isplatu zatezne kamate na dosuđene mjesečne iznose bruto razlike plaće tek od 16-og u mjesecu za prethodni mjesec. Odluka o kamatama donesena je i sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. ZOO-a u vezi s Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN broj 156/22). Iz dosuđenih iznosa razlike plaće izuzete su i zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće s obzirom da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 1855/2019-2 od 7. svibnja 2019. na postavljeno revizijsko pitanje odgovorio da tužitelju ne pripada zatezna kamata na dio dosuđene bruto plaće.

 

19.              Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 2.  i 5. ZPP-a, u vezi s čl. 155. ZPP-a, s obzirom da tužiteljica nije uspjela u parnici s tužbenim zahtjevom samo u razmjerno neznatnom dijelu (sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata) te je sud odlučio da je tuženik dužan tužiteljici nadoknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice prema vrijednosti predmeta spora konačno preciziranog tužbenog zahtjeva i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22, dalje: Tarifa). Sud je priznao tužiteljici zatražene troškove koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe 1.500,00 kn, sukladno tbr. 7.t.1. Tarife, u vezi s tbr. 50. Tarife koja je izmijenjena Izmjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj 126/22), te za sastav podneska kojim se očitovala na odgovor na tužbu od 26.1.2021. 1.500,00 kn, te za sastav podneska kojim se očitovala na nalaz i mišljenje vještaka od 19.7.2022. 1.500,00 kn, sukladno tbr. 8.t.1. Tarife, u vezi s tbr. 50. Tarife. Nadalje, tužiteljici je za zastupanje na ročištima održanim 3.3.2021. i 20.12.2022. priznat trošak u iznosu od 1.500,00 kn, za svako, sukladno tbr. 9.t.1. Tarife, u vezi s tbr. 50. Tarife. Tužiteljici nije kao potreban za vođenje parnice priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje u zatraženom iznosu od 1.500,00 kn, plus PDV, s obzirom da tužiteljica nije navela osnovu po kojoj traži naknadu tog troška, a i u konkretnom slučaju se ne radi o zahtjevu iz tbr. 28. Tarife, a i prema čl. 133. st. 3. Zakona o radu obraćanje poslodavcu prije pokretanja sudskog postupka u ovom slučaju nije potrebno. Tužiteljici nije priznat na teret protivne stranke niti trošak sastava podneska od 17.12.2021. kojim tužiteljica traži produljenje roka za uplatu predujma za vještačenje i podneska od 28.1.2022. kojim tužiteljica obavještava sud da je uplatila predujam za vještačenje u zatraženim iznosima od 375,00 kn plus PDV kojim tužiteljica. Naime, prema stajalištu suda je bilo dovoljno dostaviti dokaz da je predujam za izvođenje dokaza vještačenjem plaćen, a nije bilo potrebno radi toga sastavljati i podnesak. Što se tiče zatraženog troška za ročište na kojem se objavljuje presuda, na isto punomoćnik tužiteljice nije pristupio, a i sud smatra da taj trošak nije potreban za vođenje parnice. Dakle, za zastupanje po punomoćniku odvjetniku tužiteljici je na ime troškova postupka koje joj je dužan nadoknaditi tuženik priznato ukupno 7.500,00 kn, čemu valja dodati i PDV po stopi od 25% u ukupnom iznosu od 1.875,00 kn, sukladno tbr. 42. Tarife. Tužiteljici je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 1.250,00 kn, tako da je tužiteljici na ime troškova postupka koje joj je dužan naknaditi tuženik priznato ukupno 10.625,00 kn, odnosno primjenjujući Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj tužiteljici je na ime parničnih troškova dosuđeno 1.410,18 eura. Na priznati parnični trošak tužiteljici je dosuđena zatezna kamata koja teče od presuđenja do isplate sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a i Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN broj 156/22). Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. točka 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužiteljica je oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

 

20.              Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci.

 

U Varaždinu 31. siječnja 2023.

 

                                                                                                                                           Sutkinja

                                                                                                                        Melita Šmentanec-Klarić

 

 

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem se odluka objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila ili od dana primitka prijepisa odluke, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje. Žalba se podnosi pisano u 3 primjerka putem ovog suda, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a st. 5. ZPP-a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

 

Dostaviti:

1.     Tužiteljici po punomoćniku M. J., odvjetniku u Z.

2.     Tuženiku bolnici

3.     Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured V. – nakon pravomoćnosti