1                          Poslovni broj 20 Kž-286/2022-9.

                            

             REPUBLIKA HRVATSKA                                                                                                 

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

       

 

                                                                                           Poslovni broj 20 Kž-286/2022-9.

 

             

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Slavena Vidmara, kao predsjednika vijeća, Mile Solde kao suca izvjestitelja i Mirka Svirčevića kao člana vijeća, uz sudjelovanje Marije Živković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika R. A. U., zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21. dalje KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj po branitelju, odvjetniku D. P. i žalbi Općinskog državnog odvjetništva u O. protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj K-267/2019-34. od 22. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 31. siječnja 2023.,

 

 

                                                             p r e s u d i o    j e

             

Odbijaju se žalbe okrivljenika R. A. U. i Općinskog državnog odvjetništva u O. kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.  

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Osijeku proglasio je krivim okrivljenika R. A. U. za počinjenje jednog kaznenog djela protiv privatnosti, narušavanje nepovredivosti doma i poslovnog prostora iz članka 141. stavak 1. KZ/11.

 

2. Za počinjeno kazneno djelo okrivljenik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, te mu je na temelju članka 55. stavak 1. i 3. KZ/11. izrečena kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro. Na temelju članka 55. stavka 5. i 6. KZ/11. rad za opće dobro izvršit će se samo uz pristanak osuđenika, i to u roku koje odredi nadležno tijelo za probaciju, vodeći računa o mogućnostima osuđenika obzirom na njegove osobne prilike i zaposlenje, s time da rok ne može biti kraći od 1 (jednog) mjeseca, niti dulji od 2 (dvije) godine, računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro. Ukoliko optuženi R. A. U. svojom krivnjom ne izvrši u cijelosti ili djelomično rad za opće dobro, sud će na temelju članka 55. stavka 8. KZ/11., donijeti odluku o izvršenju kazne zatvora u trajanju razmjernom neizvršenom radu za opće dobro.

 

3. Na temelju članka 158. stavka 2. (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13., 152/14.,70/17., 126/19. i 80/2022. dalje ZKP/08.) upućuje se oštećeni J.V. s imovinskopravnim zahtjevom u parnicu.

 

4. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. u vezi članka 145. stavka 2. točki 1., 6. i 8. ZKP/08. stavka 3. istog članka ZKP/08. nalaže se optuženom R. A. U. platiti troškove kaznenog postupka i to trošak za svjedoke u iznosu od ukupno 500,00 kuna (petstokuna)/66,36 eura1 (šezdesetišesteuraitridesetišetcenti), te paušalnu svotu u iznosu od 500,00 kuna (petstokuna)/ 66,36 eura (šezdesetišesteuraitridesetišetcenti), u roku od 15 (petnaest) dana, kao i trošak nagrade opunomoćenika oštećenika o čijoj će visini sud donijeti posebno rješenje (članak 148. stavak 4. ZKP/08.).

 

5. Istom presudom a na temelju članka 453. točka 1. ZKP/08. okrivljenik je oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv imovine, prijevaru iz članka 236. stavak 1. i 2. KZ/11.

 

6. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio okrivljenik po branitelju odvjetniku D. P. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stana i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da županijski sud prihvati njegovu žalbu, ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

7. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijelo i Općinsko državno odvjetništvo u O. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

8. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

9. Okrivljenik je u žalbi po branitelji zahtijevao da bude obaviješten o sjednici vijeća, pa je drugostupanjski sud stranke pismeno obavijestio o održavanju sjednice vijeća. Na sjednicu vijeća nisu pristupile uredno obaviještene stranke.

 

10. Žalbe okrivljenika i ODO u O. nisu osnovane.

 

O žalbi ODO u O.

                           

11. Državni odvjetnik  u žalbi na prvostupanjsku presudu koju je označio žalbom na pogrešno utvrđeno činjenično stanje iznosi dvije teze. U prvoj tvrdi da je prvostupanjski sud sam trebao izmijeniti činjenični opis djela iz točke jedan na način da iz njega bude razvidno da je okrivljenik u zabludu doveo oštećenog J. V. U drugoj pak tezi državni odvjetnik tvrdi  da i u djelu okrivljenika kako ga je on opisao postoje obilježja kaznenog djela prijevare. Ovdje valja napomenuti da je državni odvjetnik žalbu podnio iz žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ali sadržajno u žalbi pobija pravni stav prvostupanjskog suda pa bi se zapravo radilo o žalbi zbog povrede kaznenog zakona u pitanju je li djelo za koje se okrivljenik progoni kazneno djelo. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio da je okrivljenik počinio sve radnje iz točke jedan optužbe, dakle sve ono što mu je isti državni odvjetnik stavio na teret, ali sud smatra da u tom djelu okrivljenika nema bitnih obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236.stavak 1. I 2.KZ/11 pa je stoga okrivljenika oslobodio optužbe na temelju članka 453.točka 1.ZKP/08.

 

12.1.Nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi na pobijanu presudu tvrdi da je prvostupanjski sud pogriješio kada nije u skladu s u dokaznom postupku utvrđenim činjeničnim stanjem, sam izmijenio činjenični opis djela na način da je u istome naveo da je okrivljenik lažnim obećanjima o prodaji kuće na otoku Š. doveo u zabludu oštećenoga J. V. te u ostvarenju toga cilja doveo u zabludu i kćerku V. M. B. Pravilno je u pobijanoj presudi zaključio prvostupanjski sud da bi takvom intervencijom u činjenični opis djela koje je državni odvjetnik okrivljeniku stavio na teret prekoračio optužbu i time počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 486.stavak 1. točka 9.ZKP/08.

 

12. 2.Naime,državni odvjetnik u činjeničnom opisu ne stavlja na teret okrivljeniku da je prilikom posudbe novca od oštećenoga V. te prilikom sastavljanja kupoprodajnog ugovora s njim postupao s prijevarnom namjerom da stekne protupravno imovinsku korist na način da oštećenome ne vrati novac ili ne preda u posjed kuću na Š. pa bi takvom izmjenom optužbe ( a koja bi bila nužna da bi djelo imalo obilježja kaznenog djela prijevare ) okrivljeniku bila stavljena na teret veća kriminalna aktivnost od one koja mu je stavljena optužbom državnog odvjetnika. Prema optužbi državnog odvjetnika okrivljenik je počeo postupati  s prijevarnom namjerom tek kada je shvatio da se oštećeni V. još uvijek nije upisao kao vlasnik na predmetnoj nekretnini. Time bi prvostupanjski sud prekoračio optužbu a što je protivno odredbi članka 449.stavak 1.ZKP/08 kako je to u točki 24.3.obrazloženja pobijane presude pravilno zaključio i prvostupanjski sud. Na žalbeni navod državnog odvjetnika u kojem se poziva na odredbu članka 449.stavak 2. ZKP/08 u kojoj između  ostaloga da sud nije vezan za prijedlog tužitelja o pravnoj ocjeni djela te da jedino ne može okrivljenika osuditi za teže djelo od utuženog a da je ovlašten sam mijenjati činjenični opis djela u skladu s utvrđenim tijekom dokaznog postupka, ovaj drugostupanjski sud navodi da prvostupanjski sud ima ovlasti izmijeniti činjenični opis utuženog djela ali tim izmjenama ne smije narušiti identitet prvotne optužbe državnog odvjetnika. U ovom slučaju bi sud traženom izmjenom činjeničnog opisa djelo bitno izmijenio identitet optužbe jer bi okrivljeniku stavio na teret veću kriminalnu aktivnost u odnosu na onu koju mu je ne teret stavio državni odvjetnik.

 

13. Nije u pravu državnim odvjetnik kada u žalbi tvrdi da je podnošenje Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zaključenog između okrivljenika i njegove kćerke te pri tome prešućivanje činjenice djelatnicima zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Splitu da je predmetna nekretnina ranije prodana drugoj osobi dovođenje u zabludu istih djelatnika i navođenje da na učine nešto na štetu imovine drugoga. Pri tome valja istaknuti da ovlašteni tužitelj u optužbi ne navodi da je okrivljenik osobno predao Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju na provedbu u zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Splitu pa stoga nije posve jasno zbog čega tvrdi da je upravo okrivljenik istima nešto prešutio. No i unatoč tom nedostatku u optužbi, po ocjeni i pravnom stavu ovoga drugostupanjskog suda, okrivljenik eventualnim podnošenjem zahtjeva za uknjižbu vlasništva u korist svoje kćerke te prešućivanjem činjenice da je kuća već ranije prodana nije doveo u zabludu djelatnike zemljišnoknjižnog odjela kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud u pobijanoj presudi. Ovdje bi se zapravo radilo o jednoj od radnji počinjenih u provedbi kaznenog djela prijevare počinjenog na štetu J. V. Naime zemljišnoknjižni odjel je dio Općinskog suda dakle radi se o pravosudnom tijelu koje svoje odluke donosi na temelju provedenih dokaza i zakona pa se podnošenjem tužbe, zahtjeva ili prijedloga koji za koje se kasnije u sudskom postupku utvrdi da nisu osnovani ne može počiniti kazneno djelo prijevare. U konkretnom slučaju okrivljenik je u trenutku podnošenja zahtjeva za uknjižbu prava vlasništva imao Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koji je pravna osnova za upis prava vlasništva pa ni na koji način zemljišnoknjižni sud nije doveden u zabludu.

 

14. Žalbeni navod državnog odvjetnika prema kojemu prvostupanjski sud nije potpuno utvrdio činjenično stanje jer nije provjeravao navode obrane okrivljenika da je bio dužan poreznoj upravi te da je to bio razlog brzog prijenosa vlasništva na kćerku po ocjeni ovoga suda nije niti na jedan način važan i bitan za donošenje odluke u ovom kaznenom postupku pa je samim time i neosnovan

 

15.Zbog svega naprijed navedenoga nije osnovana žalba ODO u O.

 

O žalbi okrivljenika

 

16. Okrivljenik je u žalbi po branitelju najavio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468.stavak 1.točka 11.ZKP/08. Suprotno ovim žalbenim navodima okrivljenika ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjska presuda jasna i razumljiva, kako u izreci tako i u obrazloženju i da je prvostupanjski sud za svoju osuđujuću odluku u obrazloženju naveo razloge o odlučnim činjenicama. U tim razlozima nema nikakvih nejasnoća niti proturječnosti i pobijana presuda se može ispitati. Intervencijom prvostupanjskog suda u činjenični opis djela u odnosu na optužbu ovlaštenog tužitelja po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda nije narušen identitet optužbe niti je optužba prekoračena te izreka presude nije postala nerazumljiva.  Drugostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude naveo svoje razloge zbog koji je to učinio. Što se tiče žalbenih navoda u kojima okrivljenik po branitelju daje definiciju značenja riječi „živjeti“ i „boraviti“ po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda obe riječi u kontekstu činjeničnog opisa djela za koje je okrivljenik proglašen krivim imaju isto značenje. Zbog toga nije osnovana žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

 

17. Nije osnovana žalba okrivljenika niti u pogledu žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Pravilno je utvrdio prvostupanjski sud da je oštećeni J. V. u inkriminiranom vremenskom razdoblju navedenom u izreci pobijane presude tijekom ljetnih mjeseci živio na adresi kući na Š. na adresi N., P. H. u koju je okrivljenik provalio i zamijenio bravice na ulaznim vratima kuće. Ovakav svoj zaključak prvostupanjski sud je donio na temelju iskaza oštećenog J. V., V. M. B., S. V. i A. M. a djelomični i obrane samoga okrivljenika. Okrivljenik u žalbi samo parcijalno navodi dijelove iskaza oštećenog u kojima isti navodi da u vikendici na Š. samo povremeno boravi.  Jasno je da ovi svjedoci govore o tome da je oštećeni u zadnjih desetak godina živio  u O. ali svi navode i to da je tijekom ljetnih mjeseci najprije sa sada pokojnom  suprugom a kasnije sam ili sa kćerkom i njezinim partnerom boravio u predmetnoj kući na otoku Š. Pravilno je utvrdio prvostupanjski sud da je i kuća u N. u kojoj je oštećeni boravio tijekom ljetnih mjeseci bila njegov dom pa žalbeni navodi okrivljenika kojima to utvrđenje osporava nisu osnovani. Za ovakvo svoje utvrđenje prvostupanjski sud je u točki 29. Obrazloženja pobijane presude iznio jasne i nedvosmislene razloge koje u cijelosti valjanim ocjenjuje i ovaj drugostupanjski sud pa ih kao takve u cijelosti i prihvaća. Kazneni zakon ne propisuje definiciju doma pa se o tome da li je neko mjesto boravišta ili prebivališta neke osobe ima smatrati njegovim domom treba utvrđivati u svakom pojedinačnom slučaju. Po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda moguće je i da jedna osoba ima dva mjesta boravišta koja se mogu okarakterizirati kao njegov dom odnosno u ovom slučaju da činjenica da je oštećeni kroz inkriminirano razdoblje imao dom u O. ne isključuje mogućnost da je imao dom i u N. Isto tako dom može biti i vikendica

 

18. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti ovaj drugostupanjski sud nije našao drugih povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

19. Kako je drugostupanjski sud utvrdio da nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenika i državnog odvjetnika i da nema niti povreda odredaba kaznenog postupka i povreda kaznenog zakona na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 482. ZKP/08. odbio je žalbe okrivljenika državnog odvjetnika kao neosnovane i potvrdio prvostupanjsku presudu.

 

Slavonski Brod, 31. siječnja 2023.

 

                                                                                                                                                Predsjednik vijeća

 

                            Slaven Vidmar