Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
1 22 P-124/18-36
Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Stalna služba u Ivancu
Ivanec, Ul. Ak. Mirka Maleza 3
Poslovni broj: 22 P-124/18-36
Općinski sud u Varaždinu – Stalna služba u Ivancu, po sucu Draženku Jakopoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske šume d.o.o., Uprava šuma Podružnica Koprivnica, I. M. 28, Koprivnica, OIB:, zastupan po punomoćnici M. S., dipl. iur., protiv tuženika Univerzal d.o.o. V., C. ulica 10, OIB:, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva B. & partneri, odvjetnicima u V., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 19. prosinca 2022. godine kojoj su bili nazočni punom. tužitelja N. B. S., mag. iur. i punom. tuženika I. V., odvjetnica u O. društva B. & partneri, te sukladno odredbi članka 335. Zakona o parničnom postupku – objave presude dana 31. siječnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatske šume d.o.o. koji glasi:
" 1. Utvrđuje se da međa između č.k.br. 8625/2 upisane u zk. ul. 9813 k.o. V. (u osnivanju) u naravi tri skladišne zgrade, dvorište i nadstrešnica u U. M.. P. M., vlasništvo tuženika i č.k.br. 8673/17 upisana u z.k. ul. 13608 k.o. V. (u osnivanju) u naravi gospodarsko dvorište Ribnjak, vlasništvo tužitelja ide granicama utvrđenim važećim katastarskim planom, a što je skicom mjerničkog vještaka D. P. od 4.4.2017. g. određeno točkama A-B-C, te da je tužitelj vlasnik površine zemljišta koje je skicom mjerničkog vještaka D. P. od 4.4.2017. g. te pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu br. R1-213/15-13 omeđena točkama D-E-F-G-H- -C-B-A-D.
2. Tuženik je dužan tužitelju predati u posjed dio nekretnine č.k.br. 8673/17 površine 3285 m2 omeđena točkama D-E-F-G-H-C-B-A-D.
3. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak, sve u roku od 15 dana. " – kao neosnovan.
III. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 1.866,41 EUR[1] (slovima: tisuću osamsto šezdeset šest eura i četrdeset jedan cent) / / 14.062,50 kuna (slovima: četrnaest tisuća šezdeset dvije kune i pedeset lipa) u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva u kojoj navodi da je vlasnik čkbr. 8673/17 koja je u naravi gospodarsko dvorište Ribnjak upisana u zk. ul. 13608 k.o. Varaždin (u osnivanju), da je tuženik vlasnik susjedne nekretnine čkbr. 8625/2 u naravi tri skladišne zgrade, dvorište i nadstrešnica koja je upisana u zk. ul. 9813 k.o. Varaždin (u osnivanju), da je tuženik protiv tužitelja pokrenuo postupak za uređenje međe između navedenih nekretnina koji je pravomoćno okončan rješenjem Županijskog suda u Osijeku, da je žalba protustranke (ovdje tužitelja) odbijena kao neosnovana i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Varaždinu od 4.4.2017. godine, da je međa uređena linijom označenom u skici mjerničkog vještaka Dražena Pintarića, da je u postupku utvrđeno da na postojeću ogradu u skici označenoj slovima F-G-H-C nisu zabijene međašne oznake i da je u točki D zabijena čelična bolcna obzirom da na tom dijelu nema ograde, da je protustranka (ovdje tužitelj) upućen da u roku od šest mjeseci od dana pravomoćnosti rješenja R1-213/15 pokrene parnicu radi utvrđenja vlasništva na spornoj površini u skici označenoj slovima D-F-G-H-C-B-A-D površine 3285 m2, da je međa uređena linijom D-F- -G-H-C-B-A-D skice mjerničkog vještaka, da posjed tuženika na spornom dijelu nije bio miran posjed jer je tužitelj na cijeloj spornoj površini vršio posjedovne radnje, čistio je površinu prema potrebi o čemu su iskazivali i svjedoci u postupku uređenja međe, da je povremeno tužitelj spornu površinu prskao protiv korova i da stoga nije bilo potrebno stalno obilaziti i čistiti istu, da prilikom takovih tužiteljevih povremenih obilaženja nekretnine od strane tuženika nije bilo nikakvih prigovora, da je tužitelj primijetio da tuženik povremeno na spornu površinu odlaže drvnu građu i usmeno je upozorio tuženika da to ne čini, da zbog dobrosusjedskih odnosa nije dalje ništa poduzimao u vjeri da takve radnje tuženik neće ponavljati, da je upozoravao tuženika da spornu površinu ne uzurpira i da na istu ne odlaže drvnu građu budući da cijelom spornom površinom prolazi visoko tlačni plinovod i da na istoj nije dozvoljena nikakva gradnja ni odlaganje bilo kakvih tereta, da je u postupku uređenja međe sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, da nije točno da se tužitelj nije protivio posjedovanju sporne površine od strane tuženika jer da iz iskaza svjedoka saslušanih u postupku uređenja međe suprotno proizlazi, da je 2015. godine započet postupak parcelacije čkbr. 8673 i da je tada tužitelj dobio jasno saznanje koje dijelove posjeda svojim smatra tužitelj i da nije bilo primjedbi, da je 2016. godine izvršena katastarska izmjera predmetnih parcela u vlasništvu tužitelja i tuženika, da se u tom postupku tužitelj izjasnio kako bi trebala izgledati međa između stranaka i da u tom prilikom na licu mjesta nije bio prisutan nitko od tuženika iako su bili pozvani, da nije bilo prigovorio s njihove strane na takvu izmjeru, da je međa između nekretnina stranaka određena katastarskim planom, da je sud pogrešno zaključio koji je mirni posjed tuženika i temeljem toga pogrešno donio rješenje koje se isključivo temelji na prijedlogu za uređenje međe od strane tuženika i neistinitim izjavama o posjedu, da cijela površina koju tuženik svojata kao svoj mirni posjed nije i ne može biti njegovo vlasništvo, da je i stečajna upraviteljica prednika tuženika izjavila da je tuženiku rečeno da je međa do ograde, a da nije precizirano koje ograde, da nikad nije vršen uvid u katastarske planove niti da su se na terenu provjeravale granice međe, što dokazuje da tuženik nije mario za međašne oznake, te da je zanemario usmena upozorenja o smetanju posjeda od strane tužitelja, da je stvarna međa između čkbr. 862572 i čkbr. 8673/17 k.o. Varaždin (osnivanju) linija označena točkama A-B-C skice mjerničkog vještaka, te predlaže da sud donese odluku kojom će utvrditi da je međa između nekretnina stranka određena linijom A-B-C skice, te da je tužitelj vlasnik sporne površine označene u skici slovima D-E-F-G-H-C-B-A-D.
2. Tuženi je, po punomoćnicima, u odgovoru na tužbu naveo da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu i predlaže da sud isti odbije u cijelosti, da je ovaj parnični postupak nastavak izvanparničnog postupka uređenja međe koji je vođen između ovih stranaka po prijedlogu predlagatelja, ovdje tuženika i protustranke, ovdje tužitelja, u predmetu Općinskog suda u Varaždinu broj: R1-213/15, da je naslovni sud i drugostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo kad je uredio među kako je naznačeno u rješenju od 4.4.2017.g., da stranke nisu mogle postići sporazum oko uređenja međe, da je međa uređena linijom koja je u skici mjerničkog vještaka Dražena Pintarića označenom točkama D-E-F-G-H-C, koja u naravi u točkama E--F-G-H-C predstavlja metalnu ogradu na betonskom parapetu, da ovom tužbom tužitelj pokušava relativizirati utvrđenja i ocjenu izvedenih dokaza na što je već ranije ukazao drugostupanjski sud, da iskaze svjedoka na očevidu u postupku uređenja međe prilagođava svojim navodima, da se protivi saslušanje po tužitelju predloženih svjedoka i predlaže da sud izvrši uvid u spis R1-213/15 i da donese presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev i nalaže tužitelju da naknadi tuženiku troškove ovog postupka.
2.1. Tuženik je u podnesku od 27.8.2020. g. naveo da je temeljem Ugovora zakupio dio nekretnine tužitelja u površini od 1.000,00 m2 koja se nalazi desno od međe koja je utvrđena u sudskom postupku i da sklapanje tog ugovora ni na koji način ne predstavlja priznanje prava vlasništva tužitelja na spornoj površini od 3285 m2 koja je na skici mjerničkog vještaka D. P. omeđena točkama D-E-F-F-G-H-C-B-A-D, da je tražen zakup dijela nekretnine čkbr. 8673/17 koji počinje od ograde (točki D-E-F iz skice mjerničkog vještaka D. P.) u površini od 1.000,00 m2 radi skladištenja drva, obzirom da je tuženiku prostor koji je za tu namjenu koristio do ograde postao nedovoljan i da je nakon sklapanja tog Ugovora dana 3.4.2020. g. tuženik svoju drvenu građu počeo skladištiti i desno od ograde.
2.2. Tuženik je u podnesku od 19.4.2021. g. naveo da se granica između čestica stranaka u naravi ne podudara sa podacima sadržanim u katastarskom operatu i da ukoliko su za tužitelja mjerodavni podaci katastarskog operata, da je u tom slučaju međa između čestica stranaka sporna, da je tuženik vlasništvo nekretnine k.č.br. 13924 (ranije 8625/2) u obujmu u kojem ju danas posjeduje stekao kupnjom u stečajnom postupku društva ITC d.d. u stečaju i dosjelošću, odnosno temeljem samog Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, zakonitim, istinitim i poštenim posjedovanjem dugi niz godina osobno i putem prednika (čl. 160. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojim je propisano da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici).
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u spis Općinskog suda u Varaždinu broj: R1-213/15, izvadak iz zemljišne knjige broj zk. ul. 9813 k.o. Varaždin - u osnivanju (list 14 spisa), izvadak iz zemljišne knjige broj zk. ul. 13608 k.o. Varaždin - u osnivanju (list 15 spisa), Ugovor o zakupu dijela zemljišta od dana 3.4.2020. g. (list 24-27 spisa), mail Univerzal za zakup zemljišta od dana 8.8.2019 g. (list 32-34 spisa), Rješenje Područnog ureda za katastar Varaždin od 30.9.2016. g. list 38-39 spis), promemorija Hrvatskih šuma od 14.10.2015. g. (list 40-41 spisa), Izvadak iz BZP-a broj zk. ul. 4285 k.o. Varaždin (list 59-60 spis) Izvadak iz BZP-a broj zk. ul. 12792 k.o. Varaždin (list 69 spisa), poziv tužitelja tuženiku od 6.7.2015. g. (list 62 spisa), dopis tuženika tužitelju od 10.7.2015. g. (list 63 spis), mail tuženik tužitelju od 13.7.2015. g. (list 64 spisa), građevinsku dozvolu od 15.7.1988. g. (list 66-68 spisa), Rješenje Općine Varaždin od 10.8.1989. g. (list 70-71 spisa), Rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu posl. broj: 3 St-81/08-307 od 28.12.2011. g. (list 72-73 spisa), Rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu posl. broj: 3 St-81/08-310 od 29.2.2012. g. (list 74), plan izgradnje s idejnim rješenjem objekata (list 77 spisa), proveo očevid na licu mjesta dana 21.4.2021. g., vještački nalaz stalnog sudskog vještaka za geodetske poslove B. Š. (list 82-90 spisa), saslušao svjedoke H. M. (list 112-113 spisa), K. M. (list 113-114 spisa), K. Z. (list 114 spisa), K. Z. (list 114-115 spisa), Š. D. (list 115 spisa), V. M. (list 115-116 spisa), K. J. (list 120-121 spisa) i K. I. (list 123-124 spisa).
3.1. Uvidom u spis Općinskog suda u Varaždinu broj: R1-213/15 sud je utvrdio da je vođen postupak uređenja međe po prijedlogu predlagatelja Univerzal d.o.o. Varaždin (u ovom predmetu tuženik) i protustranke Hrvatske šume d.o.o. Zagreb (u ovom predmetu tužitelj), da je uređena međa između nekretnina stranaka i to predlagatelja čkbr. 8625/2 u naravi tri skladišne zgrade, dvorište i nadstrešnica u ulici M.P. M. upisana u zk. ul. 9813 k.o. Varaždin (u osnivanju) i nekretnine protustranke Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, čkbr. 8673/17 gospodarsko dvorište Ribnjak upisana u zk. ul. 13608 k.o. Varaždin (u osnivanju), da je međa uređena linijom označenom u skici mjerničkog vještaka D. P. sa očevida dana 4.4.2017. g. slovima D-E-F-G-H-C, a koja u naravi, u točkama E-F-G-H-C predstavlja metalnu ogradu na betonskom parapetu i da se obzirom na postojeću ogradu nisu na licu mjesta zabijene međašne oznake u točke E-F-G-H-C skice mjerničkog vještaka, dok je u točki oznake D zabijena kao međašna oznaka čelična bolcna, obzirom da u tom dijelu nema ograde, da je protustranka upućena da u roku od 6 mjeseci od dana pravomoćnosti ovog rješenja, koje je postalo pravomoćno dana 26.1.2018. godine, pokrene parnicu radi utvrđenja vlasništva na spornoj površini označenoj u skici mjerničkog vještaka D. P. sa očevida dana 4.4.2017. g. slovima D-E-F-G-H-C-B-A-D.
3.2. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige broj zk. ul. 9813 k.o. Varaždin - u osnivanju (list 14 spisa) sud je utvrdio da čkbr. 8625/2, 8637/2 i 8638/3 dolazi upisana na Univerzal d.o.o. Varaždin u 1/1 dijela.
3.3. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige broj zk. ul. 13608 k.o. Varaždin - u osnivanju (list 15 spisa) sud je utvrdio da čkbr. 8674/17 dolazi upisana na Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Uprava šuma Podružnica Koprivnica, Koprivnica u 1/1 dijela.
3.4 Uvidom u Rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu posl. broj: 3 St-81/08-307 od 28.12.2011. g. (list 72-73 spisa), a koje je postalo pravomoćno dana 19.1.2012. godine, sud je utvrdio da su ponuditelju Univerzal d.o.o. Varaždin, (u ovom predmetu tuženik) dosuđene nekretnine čkbr. 8625/2 tri skladišne zgrade i dvorište i nadstrešnica u ul. M. P. Miškine s 18358 m2, čkbr.8637/2 pašnjak u ul. M. P. Miškine s 226 m2, čkbr. 8638/3 zgrada s 12083 m2 i industrijsko dvorište s 9613 m2, ukupno 21696 m2 sve u ul. M. P. Miškine, sveukupno 40280 m2, sve upisano u zk. ul. 9813 k.o. Varaždin u osnivanju, za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 13.000.000,00 kn.
3.5. Očevidom na licu mjesta sud je utvrdio prisutnim punom. stranaka i vještakom obilaze se nekretnine koja su predmet vještačenja, u ovom postupku, te se utvrđuje da predmetne nekretnine se nalaze na adresi Podravska 27, da je nekretnina tužitelja u naravi gospodarsko dvorište Ribnjak, a da je nekretnina tuženika zapadnije u odnosno na nekretninu tužitelja i u naravi čini industrijsko dvorište na kojem se nalaze objekti koji će biti prikazani u skici mjerničkog vještaka. Na krajnjoj sjevernoj strani nekretnine vidljiva je ograda na betonsko parapetu, a radi se o metalnoj ogradi, na kojoj su vidljivi znakovi istrošenosti i oštećenosti te hrđe. Među strankama nije sporno da ova ograda je razgraničavala ranije nekretnine stranaka sa nekretninom koja je u vlasništvu Varkom Varaždin. Također je priliko očevida uočena i metalna grada na betonskom parapetu koja je prema navodima stranaka od ranije ograde kojom je bio ograđen skladišni otvoreni i zatvoreni dio, a ista će biti prikazana u skici mjerničkog vještaka. Uz cijelu sjevernu dužinu ograde nalaze se drveni trupci visine 4-5 metara, nekretnina tužitelja djelomično je betonirana-asfaltirana, a djelomično je nisko raslinje. Također se nalaze i rasvjetni stupovi koji će također biti označen u skici vještaka kao i deponirani trupci osim naprijed navedenih. Punomoćnica tuženika predlaže da vještak u skicu premjera ucrta i asfaltirane dijelove na nekretnini tuženika-tužitelja koji se nalaze na spornom dijelu te slivnika za odvodnju.
3.6. Uvidom u vještački nalaz stalnog sudskog vještaka za geodetske poslove B. Š. (list 82-90 spisa) sud je utvrdio da je mjernički vještak nakon obilaska terena i uvida u katastarski plan identificirao predmetne nekretnine stranaka i utvrdio da tužitelj ima parcelu čkbr. 13922/4 u naravi gospodarsko dvorište, a koja je prije nove izmjere imala broj 8673/17, da tuženik u vlasništvu ima čkbr. 13924 u naravi industrijske zgrade, pomoćne zgrade, gospodarske zgrade i industrijsko dvorište, a koja parcela je prije izmjere imala broj 8625/2, da je na temelju skice izmjere iz predmeta uređenja međe R1-213/15 identificirao uređenu međnu liniju između nekretnina stranaka i istu obilježio kao i u skici uređenja međe slovima D-E-F, da u točki D nije pronađena metalna bolcna, ali da je ista obojana crvenom bojom na asfaltu, da točka E predstavlja zadnji stup metalne ograde koja se proteže od točke označene slovom D1 do točke E, te da na liniji E-F nije bilo nikakve ograde, da je na liniji obilježeno slovima F-G-H zatečena metalna ograda sa betonskim parapetom, da linija koja je u skici obilježena slovima A-B-C je iskolčena na terenu i u tim točkama nisu zatečene nikakve oznake i da predstavlja međašnu liniju između parcela stranaka prije uređenja međe u predmetu R1-213/15, da površina koja je u skici obilježena slovima D-E-F-G-H-C-B-A-D predstavlja spornu površinu koja iznosi 3285 m2 na kojoj je crvenom šrafurom i slovima F-G-I-J-K-L-M-F označena površina na kojoj su se u trenutku očevida nalazili naslagani trupci duljine oko 4 metra u visini od oko 5 metara, da je brojkama od 1 - 5 u skici izmjere prikazan položaj kandelabera koji su se zatekli u trenutku izmjere, da je brojkama 6 i 7 prikazan položaj slivnika zatečenih prilikom uredovanja, da je slovima P1, P2 i P3 prikazan na nekretnini tuženika položaj pomoćnih i industrijskih objekata, da je u skici izmjere crvenim crtkanim linijama i slovima od A1 - A11 prikazan položaj asfaltnih traka širine oko 80 cm, a da je crvenom linijom prikazan i asfaltni dio koji je okružen s betonskim rubnjacima.
4. Svjedok H. M. u svojem iskazu (list 112-113 spisa) navela je, da je bila stečajna upraviteljica ITC Varaždin oko četiri godine i kroz to vrijeme da nikad se nitko iz Hrvatskih šuma nije javio glede sporne površine, da je za stečajnu upraviteljicu došla 2004. godine, da je nakon prodaje nekretnine tuženiku stečaj završen 2008. godine, da joj je poznato da je bila ograda sa istočne strane i da nije smatrala da bi bilo potrebno izvršiti identifikaciju nekretnina pošto je nekretnina bila ograđena, da je nekretnina sa postrojenjem prodana poduzeću Univerzal onako kako je bila ograđena i da se nitko iz Hrvatskih šuma nije javio niti bilo što prigovorio, da joj nije poznato tko i kada je ogradu postavio samo zna da je bila hrđava, da dio koji je u skici označen slovima I-J-K-L-M-F-G-I je bio asfaltirani kad je došla za stečajnu upraviteljicu, da je unutar dvorišta bila energana koja je bila u vlasništvu Univerzala, da nema saznanja tko je asfaltirao navedenu površinu, samo da je prilikom dolaska za stečajnu upraviteljicu ona već postojala, da unutar linije D-F-E-F-G-I-H-C nije vidjela da bi netko od tužitelja imao kakve radove ili koristio površinu, da je industrijsko dvorište ITC u ono vrijeme bilo betonirano sve do ograde osim onog dijela gdje se nalazio asfalt, da se ne sjeća da bi na spornom dijelu bilo kakvog raslinja, da dok je ITC radio da su na tom industrijskom dvorištu koje je bilo betonirano bili njihovi proizvodi i sirovine za proizvodnju.
5. Svjedok K. M. u svojem iskazu (list 113-114 spisa) naveo je da je pokurista i većinski vlasnik tuženika i da je prilikom kupovanja predmetne nekretnine sa stečajnom upraviteljicom obišao nekretninu koja je predstavlja jednu cjelinu koja je bila ograđena ogradom koja i danas postoji, da je ograda bila još od ranije, prije nego što je kupio predmetnu nekretninu, da je 2015. godine došlo do uređenja međe kad su Hrvatske šume vršile parcelaciju nekretnine koja je do nekretnine tuženika i da se tada ukazalo da postoji sporna površina, da do tog vremena nije bilo nikakvih pitanja glede sporne površine i pretpostavlja da tada nije vršena parcelacija da i danas bi bilo stanje isto kao što je bilo do tada, da je razgovarao s ljudima iz ranije firme i došao do saznanja da je ograda postavljena negdje 1990. godine, da je od 2012. g. tuženik u posjedu predmetne nekretnine, da uz sjevernu stranu nekretnine su konstantno sirovine za energanu i to drvni trupci i drvni otpad, da na spornom dijelu čestice nikad od kad je kupio nekretninu nije bilo nikakvih radova od strane tužitelja, pa ni dolaska na taj dio nekretnine, da kad se nekretnina kupovala da mu je stečajna upraviteljica pokazala nekretninu koja se prodaje i koja je bila ograđena i iz tog razloga da nije tražio da se posebno vrši identifikacija po mjerničkom vještaku, da je dio nekretnine asfaltirani iz razloga da se lakše moglo uskladišti drvo koje je trebalo biti na zemlji a asfaltne trake da su služile za prilaz po kojem je vozio viljuškar, da je raslinja bilo istočno od linije D-F, dok je zapadnije od ove linije dolazila roba koja se koristila za energanu, da ga nitko od hrvatskih šuma nije upozorio da na spornu površinu ne može odlagati, odnosno da bi to bilo njihovo, da isto tako nije imao potrebe pitati budući je predmetnu nekretninu kupio u stečaju i prilikom kupnje sa stečajnom upraviteljicom obišao istu.
6. Svjedok K. Z. u svojem iskazu (list 114 spisa) naveo je kod tužitelja radio od 1982. godine do 1.3.2022. g., da je 1984. g. sa geodetom Fotakom utvrđivao granicu nekretnine koju je kupio tužitelj Hrvatske šume i ta parcela da je bila izvan ograde, da je 1992. g. radio reviziju gospodarske jedinice Varaždinske - Podravske šume i ta površina nekretnina da je uvrštena u sastav jedinice kao odsjek 30B, da mu nije poznato što se poslije događalo jer je 1997. g. otišao na druge poslove, da se kompleks predmetnih nekretnina čistio budući je topola znala izrasti, da se čistilo od raslinja istočno od linije D-F, da je zapadnije bilo betonirano i da se tu nije imalo što čistiti, da je ograda postojala još 1984. g., da mu nije poznato tko ju je postavio, da pretpostavlja da je ogradu postavilo poduzeće koje je u to vrijeme bilo iza ograde, da čestica koja je bila iza linije H-I-G-F je bila livada, a sporni dio da je bilo iza ograde.
7. Svjedok K. Z. u svojem iskazu (list 114-115 spisa) naveo je da je radio u firmi ITC Varaždin kao referent nabave sirovina, da su kupovali velike količine trupaca od Hrvatskih šuma i da se firma intenzivno razvijala, da je ponestalo skladišnog prostora i da je direktor Merlić od Hrvatskih šuma, u to vrijeme da je bio direktor Hrvatskih šuma S., kupio određene površine ispod firme prema Dravi, da se stara ograda maknula i da su se asfaltirale piste za prolaz viljuškara i da se iza toga slagala građa, da se stara ograda preselila na liniju koja je u skici označena slovima H-I-G-F, da je desno od linije F-E-D bio teren Hrvatskih šuma koje su Hrvatske šume povremeno održavale i čistile od raslinja, da nikad nitko nije postavljao pitanje zašto se to ogradilo i zašto se taj dio koristi, da se od Hrvatskih šuma nekretnina kupila negdje 1998. g. i da nije bilo nikakvih problema sve do postupka uređenja međe 2018. g. kad su Univerzal i Hrvatske šume u postupku uređenja međe uredile među između svojih nekretnina, da je ograda na liniji D-E-F skice postojala od ranije, da je iza linije F-E-D skice prema istoku ITC kupio nekretninu na koju je deponirao rezanu građu a kasnije da je ta nekretnina ponovo vraćena Hrvatskim šumama da sa sigurnošću može reći da je nekretnina od Hrvatskih šuma kupljena i da je ista Hrvatskim šumama vraćena, da se radi o nekretnini koja je istočno od linije D-E-F- skice.
8. Svjedok Š. D. u svojem iskazu (list 115 spisa) naveo je da nema posebnog saznanja glede predmetnih nekretnina osim da su nekretnine tužitelja i tuženika ranije bile od P. i da su dane Hrvatskim šumama pod dug, da je to bila jedna čestica i da je poslije vršena parcelacija, da nema saznanja kako je tuženik došao u vlasništvo nekretnine koja je predmet ovog postupka i na kojoj se nalazi sporna površina.
9. Svjedok V. M. u svojem iskazu (list 115-116 spisa) naveo je da je radio u firmi ITC od 1980. do 2008. g. kada je firma otišla u stečaj, da ograda koju smo našli prilikom uredovanja je bila od ranije, da je ograda bila pomaknuta prema sjeveru u dogovoru između direktora Merlića i direktora iz Hrvatskih šuma i da ograda i danas, odnosno kako je zatečena prilikom uredovanja, da sa vanjske strane ograde su održavali nekretninu kako ne bi raslinje dolazilo na ogradu i preko ograde, da na spornom dijelu nikada nije vidio nikoga iz Hrvatskih šuma, da ograda s istočne strane linija F-E-D skice je postojala od vremena kada je sačinjena i ograda prema sjevernoj strani na potezu F-G-I-H, da prije postavljanja ograde su bila gospoda iz Hrvatskih šuma i da je i on bio nazočan kad su gledali i dogovarali kuda će ići ograda, da je to bilo negdje 1994./1995. g., da je ranije ograda koja je bila južno demontirana i pomaknuta prema sjeveru, da je ITC asfaltirao trake po kojima su vozili viličari budući da je imao pošljunčane površine s betonskim stupićima gdje je odlagao građu, koja se trebala prirodno sušiti, da nema saznanja da li je netko od Hrvatskih šuma bio prisutan kad se gradila ograda i da mu nije poznato da li je netko došao kasnije provjeravati kud se ograda gradila, da nikad nitko od Šumarije nije došao postaviti pitanje glede deponiranja trupaca koji su bili deponirani unutar ograde i da je između ograde i deponiranih trupaca ostavljena širina za prolaz oko 1 metar, a u slučaju da bi došlo do kakvog raslinja između ograde i trupaca to bi odstranili radnici ITC da su radnici ITC znali pokositi iza ograde po cijeloj dužini kako ne bi dolazilo raslinje na ogradu.
10. Svjedok K. J. u svojem iskazu (list 120-121 spisa) naveo je da mu je poznato da je ova sporna površina i cijela nekretnina od ITC kupljena 2012. g. od strane tuženika u stečaju, da je nakon kupnje tuženik ušao u uživanje cijele nekretnine i da nikada nije bilo nikakvih sporova glede posjeda ili vlasništva, na predmetnoj nekretnini i na spornoj površini od 2012. g. od kad je tuženik u posjedu, da kad je tuženik nakon kupnje preuzeo nekretninu da je ista bila obrasla u raslinje i da je tuženik sve to počistio i uredio, da je tuženik znao da mu je međaš s istočne strane Hrvatske šume, da prilikom uređenja nekretnine nitko od strane tužitelja nije došao niti pak prigovorio da bi se uređivala njihova nekretnina, da je postojala ograda koja nije bila sporna i koja je u skici označena i do koje ograde je tuženik ušao u posjed i cijelo vrijeme držao predmetnu nekretninu u posjedu kao i spornu površinu, da zna da je od nekada tu bila sušara i da je postojala ograda i da je tuženik to preuzeo kad je kupio u stečaju, da nakon što je tuženik ušao u posjed predmetne nekretnine da je odmah na istu skladištio biomasu, trupce i ostalo potrebno za energanu i da nitko nije prigovarao da bi nešto od navedenog bilo na nekretnini tužitelja, da radi kao rukovoditelj energane i da je sa tužiteljem surađivao na način da je tuženik od tužitelja kupovao drvnu masu i tu drvnu masu skladištio na predmetnoj nekretnini kao i na spornu površinu i nikada nije bilo nikakvih problema oko toga.
11. Svjedok K. I. u svojem iskazu (list 123-124 spisa) naveo je da koliko mu je poznato da sporna površina koja je označena u skici je bila od tužitelja Hrvatskih šuma, da to saznanje ima jer sam bio upravitelj Šumarije u Varaždinu od 1995. do trećeg mjeseca 2022. g., da je iz Koprivnice usmeno dobio obavijest da je Univerzal zainteresiran za kupnju predmetne nekretnine i da su izrazili želju da dok se taj proces oko kupoprodaje ne okonča da im se na toj površini dozvoli deponiranje ogrjevnog drva koje su oni koristili za svoje potrebe, da se radi o građevinskoj zoni i da tužitelj nije imao nekih posebnih planova oko podizanja šume ili slično na toj površini, da je tuženiku dozvoljeno da deponira ogrjevno drvo u dobroj vjeri jer se smatralo da će kako je bilo dogovoreno istu nekretninu otkupiti, da je spor nastao onog trenutka kad je tužitelj došao do saznanja da je tuženik predmetnu nekretninu prepisao na sebe a da ju nije kupio od tužitelja, da je jedna površina bila prodana ITC-u i da sada ne može točno reći o kojoj se površini radilo i da li je to bilo u sklopu te parcele i da li je to ta sporna površina, samo zna da kad je ITC išao u stečaj da je ostao dug ITC prema Hrvatskim šumama i da je ta površina vraćena Hrvatskim šumama na ime duga, te da o tome postoji i pisani dokument, da je bila ograda između tuženika i firme Mundus, da se ne sjeća se da li bi ikada postojala kakva ograda na sjevernom dijelu nekretnine, da mu je poznato da su postojale betonske trake koje je načinio ITC kad je kupio nekretninu od tužitelja, da nema saznanja da bi između Univerzala i Hrvatskih šuma bio sklopljen kakav Ugovor o zakupu, da nema saznanja glede Ugovora o zakupu dijela zemljišta od 3.4.2020. g. budući da je isti sklopljen od Hrvatskih šuma koje je zastupao predsjednik uprave.
12. Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09,143/12, 152/14, 94/17 (pročišćeni tekst), dalje – ZV) u članak 103. stavak 5. propisano je da od trenutka kad je sud među označio međašnim znakovima smatra se da postoji vlasništvo do te međe, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati, dok je stavkom 6. istog članka propisano da i nakon što je sud u postupku uređenja međa obnovio ili ispravio među, svatko može u parnici dokazivati vlasništvo i zahtijevati da se u skladu s njim označi međa, no susjed koji je sudjelovao u postupku uređenja međa ne može to zahtijevati nakon proteka roka od šest mjeseci od dana pravomoćnosti odluke donesene u postupku uređenja međa. Članak 115. stavak 1. navodi da na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom.
13. Za sud nije sporno da je su stranke vlasnici nekretnina navedenih u zemljišnim knjigama i to u zk. ul. 9813 i zk. ul. 13608 k.o. Varaždin - u osnivanju u 1/1 dijela, te da je tuženik svoju nekretninu kupio u stečajnom postupku na javnoj dražbi.
14. Sporno je da li površina koja je prilikom uređenja međe u predmetu R1-213/15 obilježena slovima D-E-F-G-H-C-B-A-D u skici mjerničkog vještaka i iznosi 3285 m2 vlasništvo tužitelja ili pak tuženika.
15. Sud je našao utvrđenim, imajući pri tome u vidu navode svjedoka koji su, pa i svjedoci predloženi po tužitelju, iskazivali da od kada je tuženik kupio svoju nekretninu (2012. g.) da tužitelj, a ni prije, nije ništa činio na spornom dijelu, primjerice u smislu održavanja nekretnine, te da se trupci tuženika na spornom dijelu sa sjeverne strane nalaze od kupnje nekretnine, tj. od 2012. g.
16. Nadalje, je sud utvrdio na temelju iskaza svjedoka da su tužitelji svoju nekretninu posjedovali do ograde (F-G-H) na sjevernoj strani, ali isto tako i do pravca na istočnoj strani (D-E-F) i da ograda predstavlja vidljivu granicu posjedovanja nekretnina, kao i razliku u načinu korištenja nekretnina do te ograde, da na dijelu pravca označenog slovima E-F nema ograde, ali su na tom dijelu naslagani trupci visine oko 5 metara, te da je evidentno da je tuženik u posjedu svoje nekretnine do pravca označenog slovima D-E- -F-G-H-C-B-A.
17. Posebno je za napomenuti i to, da je tuženik vršio posjed i skladištenje drvne trupce i drvni otpad od kad je kupio na javnoj dražbi predmetnu nekretninu (2012. g.) i da do postupka uređenja međe između stranaka nije nikada bilo sporova u pogledu smetanja posjeda ili uznemiravanja vlasništva, te da bi tako, vjerojatno, ostalo i dalje da nije tužitelj pokrenuo postupak parcelacije za čkbr. 8673, što navodi na zaključak da tužitelj nije do tada ovaj sporni dio nekretnine smatrao svojim vlasništvom, odnosno da je to vlasništvo tuženika, odnosno prednika tuženika. Za dodati je i to da tužitelj nije reagirao kada se ograda pomicala sjevernije u odnosu na raniju ogradu dok je predmetna nekretnina bila u vlasništvu ITC-a, iz čega proizlazi zaključak da je tužitelj već onda, u vrijeme postavljanja nove ograde sjevernije od ranije, smatrao da ITC postavlja ogradu na svojoj nekretnini i nije na to reagirao, a ograda je prema iskazima svjedoka postavljena 90-tih godina i u dogovoru ITC (Merlić) i Hrvatskih šuma (iskaz svjedoka M. V. zaposlenika ITC-a u to vrijeme).
18. Sud je prihvatio iskaze saslušanih svjedoka kao objektivne i istinite, jer je svaki od navedenih svjedoka, prema utvrđenju suda, svoj iskaz dao prema vlastitom saznanju o predmetu ovog spora.
19. Dakle, na temelju tako provedenog dokaznog postupka, cijeneći svaki dokaz zasebno i sve u međusobnoj povezanosti, sud je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim, jer nije našao utvrđenim da bi tužitelj bio vlasnik sporne površine koja je u skici mjerničkog vještaka D. P. sa očevida od dana 4.4.2017. godine označena slovima D-E-F--G-H-C-B-A-D i koja iznosi 3258 m2, te stoga tuženik nije dužan tužitelju predati u posjed dio nekretnine čkbr. 13922/4 (ranije čkbr. 8673/17) površine 3285 m2 omeđena točkama D-E-F-G-H-C-B-A-D.
20. Odluka o trošku ovog parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19. i 80/22.), te je sud tuženiku priznao i dosudio trošak postupka u ukupnom iznosu od 1.866,41¹ EUR / / 14.062,50 kn, a koji trošak se sastoji od troška sastava odgovora na tužbu po punom. od 5.11.2019. g. u iznosu od 199,08 EUR¹ / 1.500,00 kn, troška zastupanja na ročištu po punom. dana 11.5.2020. g. u iznosu od 199,08 EUR¹ / 1.500,00 kn, troška zastupanja na ročištu po punom. dana 4.9.2020. g. u iznosu od 199,08 EUR¹ / 1.500,00 kn, troška zastupanja na ročištu po punom. dana 21.4.2021. g. u iznosu od 199,08 EUR¹ / 1.500,00 kn, troška zastupanja na ročištu po punom. dana 10.5.2022. g. u iznosu od 199,08 EUR¹ /1.500,00 kn, troška zastupanja na ročištu po punom. dana 14.9.202. g. u iznosu od 199,08 EUR¹ / 1.500,00 kn, troška zastupanja na ročištu po punom. dana 25.10.2022. g. (50 %) u iznosu od 99,54 EUR¹ / 750,00 kn, troška zastupanja na ročištu po punom. dana 19.12.2022. g. u iznosu od 199,08 EUR¹ / 1.500,00 kn i troška PDV 25% u iznosu od 373,28 EUR¹ / 2.812,50 kn (na iznos od1.493,13 EUR¹ / 1.250,00 kn), a koji trošak je prema mišljenju suda bio nužan za vođenje ovoga postupka i odmjeren je prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22).
20.1. Sud tuženiku nije priznao trošak sastava podneska po punom. od 27.8.2020. g. u iznosu od 199,08 EUR¹ / 1.500,00 kn i trošak sastava podneska po punom. od 19.4.2021. g. u iznosu od 199,08 EUR¹ 1.500,00 kn, kojim podnescima tuženik dopunjuje odgovor na tužbu, jer je sadržaj tih podneska trebao biti naveden već u odgovoru na tužbu, ili pak na jednom od ročišta.
Ivanec, 31. siječnja 2023.
Sudac
Draženko Jakopović
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ove Stalne službe pismeno u tri primjerka, a u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.
Dostaviti:
[1] Fiksni tečaj konverzije 7,53450
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.