Poslovni broj: 16 UsI-3930/2021-16

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mirandi Gulišija Jurišić, uz
sudjelovanje zapisničarke Radojke Ćupurdija, u upravnom sporu tužitelja M.
Z., B.c., zastupanog po opunomoćenici S. M., odvjetnici
u Z., Š. u., i odvjetničkom društvu K., S., S.,
protiv tuženika Državnog inspektorata, Sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb,
Šubićeva 29, nakon javne rasprave održane i zaključene 20. siječnja 2023., objavom
odluke na temelju članka 61. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine,
broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; dalje ZUS), 30. siječnja 2023.,

p r e s u d i o j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Državnog
inspektorata, Sektora za drugostupanjski postupak Klasa: UP/II-325-05/21-01/6
Urbroj: 443-01-17-01-21-2 od 28. listopada 2021.

r i j e š i o j e

Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-325-05/21-01/6 Urbroj: 443-01-
17-01-21-2 od 28. listopada 2021. (u daljnjem tekstu: osporeno rješenje), odbija se
tužiteljeva žalba izjavljena protiv rješenja više vodopravne inspektorice Državnog
inspektorata, Područnog ureda Split, Službe za nadzor zaštite okoliša i vodopravne
inspekcije Klasa: UP/I-352-05/21-01/13 Urbroj: 443-02-03-13-21-3 od 3. ožujka 2021.
(u daljnjem tekstu: prvostupanjsko rješenje).

2. Prvostupanjskim rješenjem zabranjeno je tužitelju ispuštanje otpadnih voda
iz internog odvodnog sustava pogona za proizvodnju alkoholnih i bezalkoholnih pića,
na adresi sjedišta društva, u more bez vodopravne dozvole za ispuštanje otpadnih
voda, u roku jedan dan od primitka rješenja.

3. Tužitelj u tužbi pobija zakonitost osporenih rješenjima navodima u kojima
ukazuje na nedostatke vezane za odredbu čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom
postupku. Izreka prvostupanjskog rješenja nije dovoljno određena ili odrediva odnosno
nije naznačeno na koje se otpadne vode odnosi, o kojim proizvodnim pogonima, pa ni
naznaku objekta u smislu oznake katastarskih čestica, niti je definirano do kada bi
takva mjera trajala. Osim u izreci, nedostacima je i opterećeno prvostupanjsko rješenje
jer se u istom samo paušalno navodi da tužitelj nema vodopravnu dozvolu bez

2 Poslovni broj: 16 UsI-3930/2021-16

navođenja odlučnih činjenica zbog čega je takva dozvola potrebna odnosno iz kojih
razloga tužitelj nije u mogućnosti udovoljiti uvjetima za izdavanje vodopravne dozvole.
Potom citira odredbe Zakona o vodama i Pravilnika o graničnim vrijednostima emisije
otpadnih voda te ističe kako u konkretnom slučaju nisu utvrđene granične vrijednosti
emisija onečišćujućih tvari niti vrste otpadnih voda. U konkretnom slučaju nije utvrđeno
niti pobliže obrazloženo zbog čega je kod tužitelja uopće potrebo regulirati
vodopravnom dozvolom ispuštanje otpadnih voda, niti je navedeno ispuštanje i način
pročišćavanja koji se primjenjuje, količine otpadne vode koju je dozvoljeno ispuštati,
ukupno organsko biorazgradivo opterećenje otpadnih voda koje nastaje kada se
ispuštaju biorazgradive otpadne bode, mjesto ispuštanja i uzorkovanja otpadnih voda
i mjerenja protoka ispuštene otpadne vode, način ispuštanja pojedinih vrsta otpadnih
voda, dozvoljene količine i biorazgradivo opterećenje otpadnih voda, podatke o
utjecaju na stanje vodnog tijela utvrđene temeljem podataka iz postupka procjene
utjecaja zahvata na okoliš i sl. Isto tako, propušteno je obrazložiti postoji li obveza
tužitelja za pročišćivanje otpadnih voda prije ispuštanja u more i način pročišćivanja
kao i podaci o utjecaju na stanje mora uslijed ispuštanja otpadnih voda. Sve su ovo
bitni podaci, jer iz provedenih analiza proizlazi da se radi o minimalnim količinama
otpadnih tehnoloških voda, imajući u vidu da otpadne vode nastaju svakodnevno u
periodu od 05:30 do 22:30 radnim danom. Tijekom nadzora nije provedeno
uzorkovanje kako bi se utvrdile količine otpadne tehnološke vode u trenutku
provođenja nadzora, već su korišteni podaci iz ranijih godina. Tako zapravo nije ni
utvrđeno je li došlo do prekogranične emisije otpadnih voda. Izrečena mjera, kojom se
tužitelju zabranjuje svako ispuštanje otpadnih voda iz internog sustava pogona za
proizvodnju alkoholnih i bezalkoholnih pića odnosno onemogućava proizvodnja, je
prekomjerno, jer se legitiman cilj može ostvariti i ograničavanjem tužitelja da ispušta
otpadne vode u onom dijelu koji prelazi prekogranične vrijednosti. Ovo sve stoga jer je
odredbom čl. 70. Zakona o vodama dozvoljeno ispuštanje otpadnih voda u granicama
propisanih vrijednosti emisija.

Uz to, ističe kako tužitelj nema mogućnost priključenja na javnu odvodnju jer
isporučitelj vodne usluge O.Z. nije izvela potrebne građevinske
radove na gradskom odvodnom sustavu. Dakle, osporenim rješenjem tužitelju je
nametnut uvjet priključenja na javni sustav odvodnje, iako ispunjenje tog uvjeta ovisi
isključivo o trećoj osobi. Sve da tužitelj i izgradi poseban sustav za pročišćavanje
otpadnih voda nije se u mogućnosti priključiti na sustav javne odvodnje. Realno je da
bi se tužitelj mogao priključiti na sustav javne odvodnje u prvoj polovici 2023. kada se
očekuje da će O. privesti kraju izgradnju tog postrojenja. Tužitelj je
tijekom nadzora predočio svoj plan aktivnosti za izgradnju sustava za pročišćavanje
voda, koji se ne može realizirati prije nego li lokalna vlast ne izvede pripremne radove.
Kod izloženog, predlaže se osporeno rješenja poništiti, podredno oglasiti ništavim, a
tužitelju naknaditi troškove upravnog spora.

4. Tužitelj je u tužbi postavio i prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe,
koji prijedlog je sud prihvatio donošenjem rješenja posl. 1 UsI-3930/21-8 od 10. veljače

2022. kojim se odgađa izvršenje prvostupanjskog rješenja do pravomoćnosti odluke u
upravnom sporu.

5. U odgovoru na tužbu tuženik uvodno iznosi utvrđene činjenice i kronologiju
postupka u kojem su donesena osporena rješenja te se poziva ne propise koji se
odnose na konkretnu upravnu stvar. Sama činjenica da je tužitelj u nekoliko navrata
podnosio zahtjeve H. v. za ishođenje vodopravne dozvole za ispuštanje
otpadnih voda upućuje na zaključak kako je i tužitelj svjestan da svoju djelatnost ne
može obavljati bez vodopravne dozvole. Iz zapisnika o obavljenom inspekcijskom

3 Poslovni broj: 16 UsI-3930/2021-16

nadzoru te analitičkih izvješća o ispitivanjima provedenim u razdoblju od travnja 2020.
do siječnja 2021. proizlazi da su industrijske otpadne vode tužitelja prekoračile
granične vrijednosti emisije određenih u Prilogu 3. (proizvodanja alkoholnih i
bezalkoholnih pića) i u Prilogu 8. (proizvodnja alkoholnih pića, alkohola i kvasca)
Pravilnika, a koje su bile navedene u vodopravnoj dozvoli za privremeno ispuštanje
otpadnih voda (s važenjem do 31. ožujka 2018.). Izrečena upravna mjera je
imperativne naravi i kao takva inspektorici ne ostavlja mogućnost da umjesto
propisane upravne mjere donese neku drugu za tužitelja "blažu" mjeru. Pored toga, iz
odredbe čl. 70. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu proizlazi da se upravna mjera
izriče u slučaju utvrđene nezakonitosti. Tuženik smatra da se osporena rješenja
temelje na točno utvrđenim činjenicama i pravilnoj primjeni zakona i predlaže tužbu
kao neosnovanu odbiti.

6. Tijekom spora održana je rasprava (20. siječnja 2023.), na kojoj je strankama
dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim
činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

7. Opunomoćenik tužitelja, uz navode iz tužbe dodaje kako je prema saznanjima
kojima raspolaže tužitelj, gradsko komunalno poduzeće G. Z. O.
počelo izvođenje radova i kanalizacije na ruti prema tvornici u vlasništvu tužitelja, zbog
čega je za očekivati da će u idućih nekoliko mjeseci biti moguće spajanje odvodnih
postrojenja tvornice na kanalizacijski sustav, na koji bi se način riješila problematika
ispuštanja nusprodukta proizvodnje u more. Dinamika i brzina tih radova nije nešto na
što tužitelj može utjecati niti tužitelj može samostalno izgraditi kanalizacijsku mrežu,
budući ista mora biti priključena na ostatak odvodnog kanalizacijskog sustava. Na
okolnost koncentracije štetnih tvari u ispustu predlaže provesti vještačenje odnosno od
Hrvatskih voda kao mjerodavnog tijela zatražiti spis predmeta i očitovanje iz kojih
razloga se tužitelju ne izdaje vodopravna dozvola za ispuštanje otpadnih voda.
Istodobno popisao je trošak zastupanja upravnog spora.

8. Opunomoćenica tuženika protivi se izvođenju predloženih dokaza kao
nepotrebnih, jer su u provedenom postupku utvrđene sve činjenice za donošenje
osporenog rješenja. Tužitelj je imao mogućnost predlaganja dokaza tijekom postupka
kao i kod izjavljivanja žalbe, radi utvrđivanja drugih činjenica, koju priliku nije iskoristio.
9. Sud je izveo dokaze uvidom u spis kojeg je uz odgovor na tužbu dostavio
tuženik, dok je odbio izvođenje od tužitelja predloženih dokaza (vještačenje,
pribavljanje spisa H. v.), jer izvođenje tih dokaza nije prikladno za
utvrđivanje odlučnih činjenica od kojih ovisi ocjena zakonitosti ovdje osporenog
rješenja. S tim u vezi, pravilno opunomoćenica tuženika primjećuje kako je tužitelj,
kojem je omogućeno sudjelovanje u upravnom postupku, propustio predložiti i priložiti
dokaze u prilog svojim tvrdnjama.

10. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale. 11. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Predmet spora ocjena je zakonitosti rešenja kojima se tužitelju zabranjuje
ispuštanje otpadnih voda iz internog odvodnog sustava pogona za proizvodnju
alkoholnih i bezalkoholnih pića na adresi sjedišta društva u more bez vodopravne
dozvole za ispuštanje otpadnih voda.

13. Prvostupanjsko rješenje viša vodopravna inspektorica donijela je u primjeni
ovlasti koje proizlaze iz čl. 28. Zakona o Državnom inspektoratu (Narodne novine, br.
115/18) prema kojoj inspekcijske poslove u području vodnog gospodarstva obavlja
vodopravna inspekcija (stavak 1.), a ti poslovi odnosno ovlasti podrazumijevaju
obavljanje inspekcijskog nadzora nad provedbom zakona i drugih propisa kojima se
uređuje upravljanje vodama te koji se, između ostalog, odnose na nadzor postrojenja

4 Poslovni broj: 16 UsI-3930/2021-16

u smislu propisa o zaštiti okoliša, u dijelu koji se odnosi na vode, kao i odvodnje otpadnih voda (stavak 2.).

14. Osim Zakona o Državnom inspektoratu kojim se uređuje postupanje i ovlasti
vodopravne inspekcije za konkretnu upravnu stvar mjerodavne su i odredbe Zakona o
vodama (Narodne novine, br. 66/19). Prema tom Zakonu:

- vodopravna dozvola je potrebna za svako ispuštanje otpadnih voda za koje se
propisom iz članka 70. stavka 4. ovoga Zakona propisuju granične vrijednosti emisija
(čl. 165.);

- granične vrijednosti emisije propisuju se za pojedine onečišćujuće tvari ili
skupine onečišćujućih tvari 1) u industrijskim otpadnim vodama prije njihova ispuštanja
u građevine za javnu odvodnju ili u individualni sustav odvodnje i 2) u svim pročišćenim
ili nepročišćenim otpadnim vodama koje se ispuštaju u vode (čl. 70. stavak 2.),
pravilnikom koji donosi ministar (čl. 70. stavak 4.).

15. U primjeni tog članka donesen je Pravilnik o graničnim vrijednostima emisija
otpadnih voda (Narodne novine, br. 26/20; u daljnjem tekstu: Pravilnik), kojim se
propisuju granične vrijednosti emisija onečišćujućih tvari.

16. Tim Pravilnikom propisane su granične vrijednosti emisija otpadnih voda iz
objekata i postrojenja za proizvodnju bezalkoholnih pića i vode (Prilog 3.) te granične
vrijednosti emisija otpadnih voda iz objekata i postrojenja za proizvodnju alkoholnih
pića, alkohola i kvasca (Prilog 18.).

17. Osporena rješenja temelje se na činjeničnim utvrđenjima utvrđenim tijekom
inspekcijskog nadzora o čemu je sačinjen i zapisnik Klasa: 325-05/21-01/116 Urbroj:
443-02-03-13-21-1 od 15. veljače 2021. na kojem je utvrđeno da tužitelj obavlja
djelatnost (industriju) proizvodnje alkoholnih i bezalkoholnih pića (iz čl. 6. st. 1. podstav

2.) te alkoholnih pića, alkohola i kvasca (iz čl. 6. st. podstav 7.), pri čemu nepročišćene
sanitarne i industrijske otpadne vode ispušta u površinske vode – more.

18. Iz stanja spisa proizlazi, što tužitelj ni ne spori, da je:

- vodopravna dozvola za privremeno ispuštanje otpadnih voda iz internog
odvodnog sustava tvornice za proizvodnju alkoholnih i bezalkoholnih pića u more
Klasa: UP/I-325-04/14-05/333 Urbroj: 374-24-3-15-5/LP izdana na razdoblje od tri
godine istekla 31. ožujka 2018.;

- da je tužitelj u razdoblju od 1. ožujka 2018. do 20. siječnja 2020. H.
v. podnio četiri zahtjeva za izdavanje vodopravne dozvole za ispuštanje
otpadnih voda, kojim zahtjevima nije udovoljeno zbog neispunjavanja uvjeta propisanih
Pravilnikom o izdavanju vodopravnih akata (Narodne novine, br. 9/20);

- da tužitelj putem ovlaštenog laboratorija provodi uzorkovanje i ispitivanje
sastava ispuštenih otpadnih voda (sanitarnih i inspekcijskih) u more, kao i da
analizirani sastav ispuštenih tehnoloških otpadnih voda u pet uzorkovanja u razdoblju
od travnja 2020. do siječnja 2021. pokazuje prekoračenje graničnih vrijednosti emisija.
19. U izloženom utvrđenom činjeničnom stanju za vodopravnu inspektoricu koja
je obavila inspekcijski nadzor proizlazi obveza poduzimanja ovlasti propisanih
odredbom čl. 217. Zakona o vodama prema kojoj kada utvrdi da su povrijeđene
odredbe ovoga Zakona ili drugih propisa donesenih na temelju Zakona, obvezan je
donijeti rješenje kojim će narediti otklanjanje utvrđenih nedostataka odnosno
nepravilnosti i odrediti mjere i rok za njihovo otklanjanje (st. 1.), te zabraniti ili ograničiti
ispuštanje opasnih ili drugih onečišćujućih tvari u vode, koje se ispuštaju u suprotnosti
s ovim Zakonom (st. 2. t. 5.). Ova je odredba kogentne naravi, što znači da vodopravnoj
inspektorici nije ostavljena mogućnost slobodne procjene hoće li takvu mjeru donijeti
ili ne, ovisno o okolnostima pojedinog slučaja. Vodopravna dozvola potrebna je za
svako ispuštanje otpadnih voda za koje se propisuju granične vrijednosti emisija.

5 Poslovni broj: 16 UsI-3930/2021-16

20. Tužitelj u suštini razloge u poništenju osporenih rješenja ne vidi u pogrešno
utvrđenim činjeničnim stanjima niti u pogrešnoj primjeni prava, već se u prilog svojim
tvrdnjama poziva na posljedice koje bi nastupile izvršenjem izrečene zabrane. Tužitelj
ukazuje na štetne posljedice koje bi rezultirale blokadom njegovog poslovanja, a s tim
u vezi posljedično gubitkom radnih mjesta. To je prema njegovom mišljenju, opći
interes, koji otvara prostor za preispitivanje izrečene mjere. Nije sporno da je
nesmetano odvijanje proizvodnih procesa i poslovanja tužitelja od najšireg društvenog
značaja, međutim, u okolnostima kada je takva industrijska proizvodnji povezana s
ispuštanjem štetnih otpadnih voda u more, tom je interesu suprotstavljen drugi interes,
radi čije je zaštite i predviđena ovakva upravna mjera. To je ovdje sprečavanje daljnjeg
onečišćenja mora ispuštanjem tehnoloških otpadnih voda u kojima postoji
prekoračenje graničnih vrijednosti emisija. Pored toga, takvi prigovori po svojoj naravi
ne mogu utjecati na ocjenu zakonitosti osporenih rješenja, već su to okolnosti zbog
kojih tužitelj može predložiti odgodni učinak tužbe. Tužitelj je takav prijedlog u tužbi i
postavio te je rješenjem posl. br. 1 UsI-3930/21-8 od 10. veljače 2022. odgođeno
izvršenje prvostupanjskog rješenja do pravomoćnosti odluke u upravnom sporu.
21. Pored toga, u tužbi, kao i tijekom spora tužitelj iznosi kako je u ispunjenju
zakonom propisane obveze, a to je pribavljanje vodopravne dozvole, spriječen
postupanjem drugog pravnog subjekta na čije poslovanje ne može utjecati odnosno
da se pred njega stavlja zahtjev koji objektivno ne može ispuniti. Prema ocjeni suda,
takva okolnost nije razlog zbog kojeg bi se otklonilo donošenje rješenja kojim se
zabranjuje ispuštanje otpadnih voda tužitelju koji tu djelatnost obavlja bez potrebne
vodopravne dozvole još od 31. ožujka 2018. (kada je prestala važiti privremena
vodopravna dozvola).

22. Kod izloženog, temeljem odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a tužbeni
zahtjev odbija se kao neosnovan, kao što je to učinjeno u izreci ove presude.
23. O troškovima tužitelja odlučeno je primjenom odredbe članka 79. stavak 4.
ZUS prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Splitu, 30. siječnja 2023.

SUTKINJA

Miranda Gulišija Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku
od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka
za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike
Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po opunomoćenici ., uz zapisnik o

objavi

- tuženiku Državni inspektorat, Sektor za drugostupanjski postupak, Zagreb, Šubićeva 29, uz

zapisnik o objavi - u spis

Rj:

I/ Na temelju članka 22. stavak 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, br. 118/18) naplatiti

sudsku pristojbu.
II/ Kal. 30 dana