Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: Gž-1331/2022-2

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-1331/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Virne Sarvan kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica: 1. N. G. (OIB:) iz S., i 2. D. M. (OIB:) iz S., obje zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva L.-V. i partneri iz S., protiv tuženika R. G. (OIB:) iz P., zastupanog po punomoćnici D. K., odvjetnici u S., radi uvođenja u suposjed, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-435/2022 od 07. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tuženika - i u cijelosti se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-435/2022 od 07. listopada 2022.

 

             

Obrazloženje

 

1.              Presudom suda prvog stupnja (u st. I.) naloženo je tuženiku, da u roku od 15 dana, prepusti tužiteljicama u suposjed nekretninu označenu kao kč. br. 4935/1, upisanu u zk. ul. 1579 k.o. R. u naravi kuća, površine 70 m2, zgrada površine 74 m2 i dvor površine 124 m2, ukupne površine 218 m2, anagrafske oznake P., te je tuženiku naloženo (u st. II.) da na ime naknade parničnog troška isplati tužiteljicama, u roku od 15 dana, iznos od 17.187,50 kuna, odnosno 2.281,17 eura.

 

2.              Protiv te odluke pravovremenu i dopuštenu žalbu putem svoje punomoćnice podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga. Navodi da predmetna nekretnina predstavlja kuću koju nije moguće fizički dijeliti, te da on u istoj živi od 1979. godine, a od 2006. godine da ime neprestano prijavljeno prebivalište na toj adresi, da je tijekom svih godina vršio ulaganja pa da je tako napravio fasadu, ogradu, da je promijenio pločice te da su izvršeni građevinski radovi radi saniranja i održavanja kuće, a koje troškove da je isključivo on snosio. Isto tako da je prilikom svojeg saslušanja istaknuo da mu predmetna nekretnina "predstavlja jedini krov nad glavom". Prilikom donošenja pobijane odluke sud se uopće nije očitovao na brojne prigovore tuženika koje je isti iznio tijekom postupka. Prvenstveno se to odnosi na prigovor retencije ili zadržanja pa je postupanjem na navedeni način odnosno ne obrazlažući taj prigovor sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP).

 

2.1.              Prvostupanjski sud nije cijenio niti prigovor prava na dom niti je proveo test razmjernosti prema kojem bi trebao utvrditi da li predmetna kuća u skladu sa odredbom čl. 8. Konvencije i odlukama Europskog suda za ljudska prava predstavlja dom tuženiku. Osporava se i odluka o parničnim troškovima s obzirom da je sud prilikom priznavanja troška tužiteljicama priznao trošak za zastupanje na ročištima od 14. ožujka 2021. i 14. travnja 2022. u cijelosti premda se raspravljalo samo o procesnim pitanjima pa je potrebno tu naknadu umanjiti za 50%. Isto tako sastav podneska od 06. svibnja 2022. je pogrešno izračunat jer se iz sadržaja istog jasno vidi kako se ne odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu pa je potrebno cijeniti i tu radnju sa 50 bodova sukladno Tbr. 8. toč. 3. Odvjetničke tarife.

 

2.2.              Žalbeni je prijedlog tuženika da se pobijana presuda ukine te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak "s uputom da se raspravi o istaknutim prigovorima".

 

3.              Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe članka 359. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22).

 

4.              Odgovor na tu žalbu nije dostavljen.

 

5.              Žalba tuženika nije osnovana.

 

6.              Predmet postupka u ovoj pravnoj stvari predstavlja reivindikacijski zahtjev tužiteljica za predajom u suposjed (prepuštanje) nekretnine označene kao kč. br. 4935/1, upisane u zk. ul. 1579 k.o. R., u naravi kuća, zgrada i dvorište u površini od 218 m2 koja se nalazi u P., na adresi

 

7.              Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći dodatno po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede postupka te na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj drugostupanjski sud je ocijenio da u provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede na koje pazi po službenoj dužnosti. Nije osnovan navod tuženika da bi presuda bila opterećena bitnom povredom iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer ista nema nikakvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

8.              U postupku su kao nesporne i nedvojbeno utvrđene slijedeće činjenice:

             

-da se predmetna nekretnina nalazi u suvlasništvu stranaka i to tužiteljica svake po 1/4 dijela te tuženika 1/2 dijela te da je tuženik isključivi posjednik predmetne nekretnine na kojoj ima i prijavljeno prebivalište;

 

              -da je ranije suvlasnik predmetne nekretnine bio sada pok. D. G. i to u 1/2 dijela, otac tuženika koji je Ugovorom o doživotnom uzdržavanju svu svoju imovinu pa tako i predmetnu nekretninu rasporedio na tužiteljice, odnosno 1. tužiteljicu svoju suprugu te 2. tužiteljicu kćerku (Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 27. listopada 2010.);

 

              -da je u ostavinskim postupku koji je vođen iza smrti pok. D. G. pod poslovnim brojem O-3011/12 UPP/OS-112/2012 rješenjem javnog bilježnika J. M. iz S. odlučeno da se isti neće provoditi s obzirom da iza pok. D. G. „nije ostala imovina, kako nekretnine tako i pokretnine;

 

              -da je tuženik pravomoćnom presudom pod poslovnim brojem P-10100/15 od 16. siječnja 2019. odbijen sa svojim zahtjevom da bi bio vlasnikom predmetne nekretnine u cijelosti odnosno da bi stekao pravo vlasništva i na 1/2 predmetne nekretnine koji je upisan na ime tužiteljica;

 

              -da je pok. D. G. kao predlagatelj pred sudom prvog stupnja vodio izvanparnični postupak protiv tuženika kao protustranke (poslovni broj R1-655/10) radi diobe predmetne nekretnine koji postupak je obustavljen iz razloga što se kod suda prvog stupnja pod poslovnim brojem P-4964/10 vodio postupak radi utvrđenja prava vlasništva;

 

              -da se „sada“ pred sudom prvog stupnja vodi postupak radi diobe predmetne nekretnine i to pod poslovnim brojem R1-108/2021.

 

9.              Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljica kojim su tražile predaju u suposjed predmetne nekretnine uz zaključak da svaki suvlasnik ima pravo glede cijele nekretnine postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji prolaze iz njegovog suvlasništva, a sve pozivom na odredbu čl. 46. st. 1. te čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje ZV).

 

10.              Odluka suda prvog stupnja pravilna je i zakonita te nije dovedena u sumnju žalbenim navodima žalitelja. Naime, tužiteljice su podnijele pravu vlasničku tužbu (reivindikacija) prema odredbi čl. 161. i čl. 162. ZV-a, a radi se o tužbu koju podiže vlasnik protiv osobe koja posjeduje njegovu stvar i kojom traži od te osobe da mu stvar preda u posjed, ovdje u suposjed. Tužiteljice su dokazale da su (su)vlasnice navedene nekretnine. To iz proizlazi iz izvatka iz zemljišne knjige, a onaj koji tvrdi suprotno mora to dokazati.

 

11.              Stoga, teret dokaza da tužiteljice nisu (su)vlasnice predmetne nekretnine bio je na tuženiku. Tuženik očito spori to pravo tužiteljicama jer je to pravo osporavao i ranije upisanom vlasniku, svojem ocu međutim svoje tvrdnje o tome nije uspio dokazati.

 

12.              Žalbeni navodi tuženika odnose se na dva sporna pitanja. Prvo je pitanje prava zadržanja predmetne nekretnine zbog, kako to tvrdi tuženik, ulaganja u istu, a drugo je pitanje kojega "sada" ističe u žalbi koje se odnosi na prigovor prava na dom. Navodi da nije tijekom postupka isticao taj prigovor međutim da je sud o istome valjao odlučiti zbog nespornih utvrđenja da on stanuje u navedenoj nekretnini od 1979. godine, da od 2006. godine ima tu prijavljeno prebivalište te da je prilikom svojega saslušanja naveo da mu je to "jedini krov nad glavom".

 

12.1.              Pravo zadržanja posjeda stvari (ius retentionis), na koji se tuženik poziva uređen je odredbama čl. 72. do 75. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22) te odredbom čl. 164. st. 2. ZV-a iz kojih proizlazi da je to pravo akcesorno i to ovisno o dospjelom i utuživom potraživanju posjednika stvari prema zahtjevu vlasnika da mu preda stvar u posjed, da ga s uspjehom mogu iznijeti samo pošteni posjednici stvari da se, jer ima suprotstavljajući značaj – kao sredstvo zaštite dospjelog potraživanja, na njega takav pošteni posjednik može pozvati i prigovorom, kao procesnom radnjom ali prigovorom određenim po osnovi i visini dakle konkretnu tražbinu i da postojanje toga prava mora dokazati onaj koji tvrdi da ga ima.

 

12.2.              Tuženik ništa od navedenog nije dokazao osim svoje tvrdnje da je u navedenu nekretninu uložio znatna sredstva. Ono što je važno za istaknuti u ovom postupku je činjenica da tuženik nije pošteni posjednik predmetne nekretnine jer mu je od početka korištenja iste bilo poznato da je predmetna nekretnina u suvlasništvu najprije njegovog oca, a kasnije tužiteljica. Što se tiče prigovora prava na dom kojega sada prvi put ističe tuženik u svojoj žalbi valja prvenstveno naglasiti da tužiteljice ne traže iseljenje tuženika iz predmetne nekretnine nego uvođenje u suposjed iste. Nadalje sam tuženik ističe da je imao u vlasništvu stan u S., kojega je prodao pa proizlazi da je sam sebe doveo u navedenu spornu situaciju.

 

13.              Konačno i odluka o parničnim troškovima pravilna je i zakonita kako po osnovu (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a i odredbe Odvjetničke tarife). Pri tome je sud prvog stupnja pravilno tužiteljicama dosudio trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku za ročišta od 14. ožujka 2021. i 14. travnja 2022. prema Tbr. 9. toč. 1. Odvjetničke tarife jer se nije, kako to pogrešno navodi žalitelj u svojoj žalbi, na tim ročištima raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Isto tako pravilno je dosuđen sastav podneska od 06. svibnja 2022. prema Tbr. 8. toč. 1. Odvjetničke tarife jer se radi o obrazloženom podnesku tužiteljica.

 

14.              Kako je, dakle, sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, a pri tome nije počinio bitne povrede parničnog postupka na koje žalitelj ukazuje u svojoj žalbi kao i na one koje sud pazi po službenoj dužnosti valjalo je žalbu tuženika odbiti te odlučiti kao u izreci ove presude (po čl. 368. st. 1. ZPP-a).

 

 

U Puli - Pola 30. siječnja 2023.

 

 

Predsjednik vijeća

 

Alenka Paus, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu