Republika Hrvatska
Trgovački sud u Osijeku
Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj 10 P-290/2022-32

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu mr. sc. Mirjani Baran, u pravnoj
stvari tužitelja Republika Hrvatska, OIB:52634238587, zastupana po Županijskom
državnom odvjetništvu u Osijeku, protiv tuženika Osječko-baranjska županija,
OIB:10383308860, Osijek, Trg Ante Starčevića 2, zastupana po punomoćniku Hrvoju
Šutalo, odvjetniku u zajedničkom odvjetničkom uredu Glavaš & Šutalo, Vinkovci,
Duga ulica 10, radi stjecanja bez osnove, nakon glavne i javne rasprave zaključene

10. siječnja 2023. u nazočnosti tužiteljeva zastupnika po zakonu i tuženikova
punomoćnika, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 30. siječnja 2023.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da tuženik Osječko-baranjska županija, OIB:10383308860,
Osijek, Trg Ante Starčevića 2, nema dospjelu tražbinu prema tužitelju Republika
Hrvatska, OIB:52634238587, u iznosu od 3.706.692,62 EUR/27.928.075,60 kn1 s
pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos od 7. veljače 2002. s učinkom prijeboja

1. ožujka 2018.

II. Nalaže se tuženiku Osječko-baranjska županija, OIB:10383308860, Osijek, Trg
Ante Starčevića 2, platiti tužitelju Republika Hrvatska, OIB:52634238587, iznos od

11.008.727,07 EUR/82.939.749,77 kn
(slovima:jedanaestmilijunaosamtisućasedamstodvadesetsedameura i sedamcenti/
osamdesetdvamilijunadevetstotridesetdevettisućasedamstočetrdesetdevetkuna i
sedamdesetsedamlipa) zajedno s pripadajućim zateznima kamatama koje na taj
iznos teku od 2. ožujka 2018. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za
razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, kao i
da tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 114.572,96
EUR/863.250,00 kn (slovima: stočetrnaesttisućapetstosedamdesetdvaeura i
devedesetšestcenta/osamstošezdesettritisućedvjetstopedesetkuna), sve u roku 15
dana.

1 Fiksni tečaj za EUR 7,53450

2

Poslovni broj 10 P-290/2022-32

r i j e š i o j e

I. Tuženikov prijedlog za spajanjem ovog predmeta s predmetom
Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj P-
180/2018, odbija se kao neosnovan.

II. Tuženikov prijedlog za prekid postupka u ovoj pravnoj stvari do
pravomoćnog okončanja postupka predmetom Općinskog suda u Osijeku, Stalna
služba u Belom Manastiru poslovni broj P-180/2018, odbija se kao neosnovan.

III. Tuženikov prijedlog za upućivanje stranaka u postupak mirenja, odbija se ako neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi kao i tijekom postupa u bitnome navodi kako je rješenjem o ovrsi
Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-1236/12 od 17. travnja 2012. po prijedlogu
ovrhovoditelja Osječko-baranjske županije, određena ovrha na novčanim sredstvima
Republike Hrvatske, a na temelju presude Općinskog suda u Belom Manastiru broj
P-70/09-41 od 29. lipnja 2011. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u
Osijeku broj Gž-3046/11-2 od 27. listopada 2011., a radi naplate iznosa od

27.928.075,60 kn i troškova parničnog postupka u iznosu od 1.020.980,00 kn, sve s
pripadajućim zateznim kamatama. U istom ovršnom postupku rješenjem Županijskog
suda u Osijeku broj Gž-3134/2012-6 od 1. lipnja 2015., naloženo je platiti i trošak
sastava žalbe u iznosu od 625,00, zatim rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj
Gž-3134/2012-7 od 1. lipnja 2015. trošak sastava podneska u iznosu od 3.125,00 kn
te rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Gž-13472012-8 od 1- lipnja 2015.
trošak sastava žalbe u iznosu od 62.500,00 kn. Predmetno rješenje o ovrsi
provedeno je u cijelosti te je izvršen prijenos novčanih sredstava s računa Republike
Hrvatske na račun tuženika, tamo ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od

82.939.749,77 kn. Rješenjem Vrhovnog suda broj Rev-636/12-2 od 28. studenog

2017. ukinuta je presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3046/11-2 od 27.
listopada 2011. i presuda Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-70/09-41 od 29.
lipnja 2011. i predmet vraćen sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje. Kako je
otpala pravna osnova to je tuženik dužan vratiti utuženi iznos pa stoga tužitelj
predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tužitelju.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako nisu sporni navodi iz tužbe, ali da je u
odnosnom parničnom predmetu otpočelo ponovljeno suđenje pred Općinskim sudom
u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru pod poslovnim brojem P-180/2018, a koji
postupak nije pravomoćno dovršen. Stoga tuženik smatra kako nije svrhovito i
ekonomično podnošenjem predmetne tužbe zahtijevati od tuženika vraćanje
novčanih iznosa ostvarenih provođenjem ovrhe. Nadalje ističe kako nije dužan platiti

3

Poslovni broj 10 P-290/2022-32

zatezne kamate za period do dana dostave odluke broj Rev-636/12-2 od 28.
studenog 2017, odnosno do 2. ožujka 2018, kada je ta odluka dostavljena tuženiku.
Posebno ističe kako tuženik nije dužan vratiti troškove koji su utvrđeni posebnim
rješenjima Županijskog suda u Osijeku, kao niti troškove ovršnog postupka zajedno
sa zateznim kamatama u ukupnom iznosu od 221.508,70 kn. Tuženik je istaknuo i
prigovor radi prijeboja za iznos od 3.706,692,62 EUR/27.928.075,60 kn, te prijedlog
da sud izvrši spajanje spisa s spisom Općinskog sud u Osijeku, Stalna služba u
Belom Manastiru poslovni broj P-180/2018, te prijedlog za prekid postupka do
pravomoćnog okončanja postupka poslovni broj P-180/2018. Predlaže odbiti tužbeni
zahtjev uz naknadu troškova tuženiku.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u presudu Općinskog suda u
Belom Manastiru poslovni broj P-70/09-41 od 29. lipnja 2011., u Presudu
Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3046/11-2 od 27. listopada 2011., u Prijedlog za
ovrhu od 6. travnja 2012., u Dopunsko rješenje Županijskog suda u Osijeku broj Gž-
3134/2012-6 od 1. lipnja 2015, broj Gž-3134/2012-7 od 1. lipnja 2015., te broj Gž-
3134/2012-8 od 1. lipnja 2015., u Specifikaciju naplate u predmetu Ovr-1236/12 na
stranici 27. i 28. spisa, u Rješenje Vrhovnog suda RH broj Rev-636/2012-2 od 28.
studenoga 2017., u dopise Belja na stranici 70. do 82. spisa, u Nalaz vještaka od 6.
svibnja 2021.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za povrat iznosa od 11.008.727,07
EUR/82.939.749,77 kn zbog stjecanja bez osnove, a koji iznos je isplaćen tuženiku
u ovršnom postupku na temelju ovršne isprave koja je nakon provedene ovrhe
ukinuta.

6. Sud je u postupku utvrdio:

- presudom Općinskog suda u Belom Manastiru poslovni broj P-70/09-41
od 29. lipnja 2011. naloženo je Republici Hrvatskoj i društvu Belje d.d. da solidarno
isplate Osječko-baranjskoj županiji iznos od 27.928.075,60 kn sa zakonskom
zateznom kamatom na taj iznos od 7. veljače 2002. do isplate kao i naknaditi parnični
trošak u iznosu od 1.423.095,00 kn,

- po žalbi Republike Hrvatske, Županijski sud u Osijeku je donio presudu
broj Gž-3046/11-2 od 27. listopada 2011. kojom je potvrđena presuda Općinskog
suda u Belom Manastiru broj P-70/09-41 u dijelu u kojem se nalaže Republici
Hrvatskoj da isplati iznos od 27.928.075,60 kn te glede parničnog troška u iznosu od

1.020.980,00 kn, te je preinačena u preostalom dijelu,

- rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3134/12-6 od 1. lipnja

2015. naloženo je Republici Hrvatskoj kao ovršeniku naknaditi Osječko-baranjskoj
županiji kao ovrhovoditelju trošak u iznosu od 625,00 kn, dok je rješenjem istog suda

4

Poslovni broj 10 P-290/2022-32

poslovni broj Gž-313472012-7 od 1. lipnja 2015. naloženo naknaditi trošak u iznosu
od 3.125,00 kn, te je rješenjem broj Gž-313472012-8 od 1. lipnja 2015. naloženo
naknaditi trošak u iznosu od 62.500,00 kn,

- na temelju pravomoćne presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku
pokrenut je ovršni postupak kod Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-1236/12 te je u
tom postupku Osječko-baranjska županija kao ovrhovoditelj naplatila s računa
Republike Hrvatske kao ovršenika ukupan iznos od 82.939.749,77 kn,

- rješenjem Vrhovnog suda RH broj Rev-636/12-2 od 28. studenog 2017.
ukinuta je presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3046/11-2 od 27. listopada

2011. i presuda Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-70/09-41 od 29. lipnja

2011. i predmet vraćen sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

7. Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio spajanje ovog predmeta s predmetom
Općinskog suda u Belom Manastiru poslovni broj P-180/2016, koji se vodi između
stanka po ukidnoj odluci Vrhovnog suda RH broj Rev-636/12-2 od 28. studenog

2017.

8. Sud je prijedlog tuženika ocijenio neosnovanim. Naime, odredbom članka 313.
stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 143/11- pročišćeni
tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje:ZPP) propisano je da ako pred istim
sudom teče više parnica između istih osoba ili u kojima je ista osoba protivnik raznih
tužitelja ili raznih tuženika, a za koje je predviđena ista vrsta postupka i u kojima sudi
sudac pojedinac, sve se te parnice mogu rješenjem suca pojedinca spojiti radi
zajedničkog raspravljanja ako bi se time ubrzalo raspravljanje ili smanjili troškovi.
Spojeni se postupka nastavlja pred sucem koji je odlučio o spajanju. Za sve spojene
parnice sud može donijeti zajedničku presudu.

9. Imajući navedeno u vidu, ovaj sud smatra kako su ispunjene zakonske
pretpostavke glede stranaka i vrste postupka te da bi se vjerojatno ubrzalo
raspravljanje i troškovi spajanjem parnice i daljnjim postupkom pred ovim sudom,
uzimajući u obzir da se u predmetu poslovni broj P-180/2018 gotovo četiri godine ne
poduzimaju nikakve radnje. Međutim, ovaj sud ocjenjuje kako nije ispunjena
zakonska pretpostavka "pred istim sudom" jer je ovdje riječ, ne samo o drugom sudu
nego sudu druge stvarne nadležnosti – općinski sud. Stoga se prijedlog tuženika
ukazuje neosnovanim i valjalo ga je odbiti.

10. Tuženik je stavio i prijedlog za prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja
postupka Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj
P-180/2018. Navodi kako je u istovrsnim sporovima po tužbama Općine Bilje i

5

Poslovni broj 10 P-290/2022-32

Općine Kneževi Vinogradi odlučeno u korist tih tužitelja i glede zastare prihvaćen rok
od pet godina, pa je za očekivati kako će se i u postupku poslovni broj P-180/2018
donijeti takva odluka o zahtjevu Osječko-baranjske županije za naknadu štete, jer je
izvjesno da utuženi iznos suštinski i zakonito pripada Osječko-baranjskoj županiji.

11. Odredbom članka 213. stavak 1. točka 1. ZPP-a propisano je da će sud prekid postupka odrediti i ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (čl.12.).

12. Nesporno je kako je predmet ovoga spora stjecanje bez osnove, odnosno osnove
koja je naknadno otpala. Ovaj sud smatra kako odluka po tužbenom zahtjevu u ovom
sporu ne ovisi izravno o predmetu poslovni broj P-180/2018 Općinskog suda u
Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, odnosno o činjenici da je po istovrsnim
tužbama donesena odluka u korist tužitelja (Općina Bilje i Općina Kneževi Vinogradi).
Pri tome je za istaknuti kako je sud u postupku utvrdio da je presudom Općinskog
suda u Belom Manastiru poslovni broj P-70/09-41 od 29. lipnja 2011. naloženo
Republici Hrvatskoj i društvu Belje d.d. da solidarno isplate Osječko-baranjskoj
županiji iznos od 27.928.075,60 kn sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od

7. veljače 2002. do isplate kao i naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.423.095,00
kn i da je po žalbi Republike Hrvatske, Županijski sud u Osijeku je donio presudu broj
Gž-3046/11-2 od 27. listopada 2011. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u
Belom Manastiru broj P-70/09-41 u dijelu u kojem se nalaže Republici Hrvatskoj da
isplati iznos od 27.928.075,60 kn te glede parničnog troška u iznosu od 1.020.980,00
kn, pa je rješenjem Vrhovnog suda RH broj Rev-636/12-2 od 28. studenog 2017.
ukinuta je presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3046/11-2 od 27. listopada

2011. i presuda Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-70/09-41 od 29. lipnja

2011. i predmet vraćen sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

13. Dakle, glede tuženikova zahtjeva, tamo tužitelja donesena je odluka kojom se taj
zahtjev prihvaća, ali je ista po Vrhovnom sudu ukinuta kao nepravilna i nezakonita,
dok je u odnosu na tužitelja Općina Bilje i Općina Kneževi Vinogradi Vrhovni sud RH
odbio revizije. Stoga po mišljenju ovoga suda nije potpuno izvjesno da će Osječko-
baranjska županija u tom sporu u cijelosti uspjeti s tužbenim zahtjevom, a pri tome
imajući još i u vidu da je solidarni tuženik i brisano društvo Belje d.d.

14. Osim toga sud je utvrdio kako se predmet Općinskog suda u Osijeku, Stalna
služba u Belom Manastiru poslovni broj P-180/2018 nalazio u prekidu od 4. travnja

2018. pa do 4. listopada 2022. kada je dobio novi poslovni broj P-50/2022 te je
rješenjem nastavljen postupak i istovremeno određen prekid postupka.

15. Cijeneći sve navedeno ovaj sud smatra kako odluka u predmetu Općinskog suda
u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj P-180/2018 (sada P-
50/2022) nije prethodno pitanje u ovom sporu, ta da određivanje prekida dok se
pravomoćno ne okončana taj spor koji je istovremeno u prekidu, nije svrsishodno i
ekonomično, pa je stoga sud tuženikov prijedlog za određivanje prekida odbio kao
neosnovan.

6

Poslovni broj 10 P-290/2022-32

16. Tuženik je predložio da sud u smislu odredbe članka 186.d ZPP-a uputi stranke u
postupak mirenja. Odredbom članka 186.d stavak 8. ZPP-a je određeno ako su obje
stranke ili dionička društva ili pravne osobe kojima je većinski član Republika
Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, sud će po primitku
odgovora na tužbu uputiti stranke da u roku od osam dana pokrenu postupak
mirenja.

17. U konkretnom slučaju, stranke su Republika Hrvatska i jedinica lokane
samouprave - županija. Na ročištu od 12. studenog 2020. koje je zakazano po
primitku odgovora na tužbu, stranke su zatražile rok za mirno rješenje spora od 60
dana. Sud je udovoljio zahtjevu stranaka da spor pokušaju riješiti mirnim putem i
odredio zastoj postupka. Podneskom od 22. siječnja 2021. tužitelj je izvijestio sud
kako do mirnog rješenja spora nije došlo i predlaže nastavak postupka.

18. Imajući navedeno u vidu sud nije upućivao stranke da pokrenu postupak mirenja,
jer su isto to već učinile i nije postignut dogovor izvan parnice. Stoga je ponovljeni
prijedlog tuženika za upućivanje u mirenja sud ocijenio neosnovanim i usmjeren na
odugovlačenje postupka.

19. Dakle, pravna osnova stjecanja utuženog iznosa na strani tuženika je, (u
vrijeme stjecanja), pravomoćna i ovršna presuda Općinskog suda u Belom Manastiru
broj P-70/09-41 od 29. lipnja 2011., odnosno presuda Županijskog suda u Osijeku
broj Gž-3046/11-2 od 7. listopada 2011. jer je upravo na temelju tih presude kao
ovršne isprave doneseno rješenje o ovrsi i u ovršnom postupku prisilno ispunjena
tražbina prijenosom navedenog iznosa sa računa Republike Hrvatske na račun ovdje
tuženika.

20. Pravila o stjecanju bez osnove sadržana su u odredbama članka 1111. do 1117.
Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine broj:
35/05, 41/08, 78/15, 29/18 i 126/21 dalje:ZOO). Naime, prema odredbi članka 1111.
stavak 1. i 3. ZOO-a stjecanje bez osnove znači stjecanje neke koristi na štetu
drugoga, kada za takva stjecanja ne postoji pravna osnova ili pravna osnova ima
neku manu zbog koje nije valjana ili je njena valjanost kasnije prestala.
Dakle, stjecanje bez pravnog osnova postoji i u slučaju kada je u vrijeme ispunjena
činidbe postojala valjana pravna osnova, ali je isti naknadno otpala. Stoga zahtjev za
povrat postoji uvijek kada ne postoji pravna osnova za određeno ispunjenje.

21. Kada je Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo navedene presude nižih sudova,
dakle i ovršnu ispravu na temelju koje je u ovršnom postupku – ovdje tuženik prisilno
naplatio tražbinu, tada je otpala i pravna osnova za takvo stjecanje. Stoga je osnovan
zahtjev tužitelja za vraćanje onoga što je stečeno na strani tuženika u ovršnom
postupku, jer je ovršna isprava na temelju koje je doneseno i provedeno rješenje o
ovrsi ukinuta.

7

Poslovni broj 10 P-290/2022-32

22. Iz nalaza vještaka financijsko-knjigovodstvene struke, na koji stranke nisu imale
primjedbe, proizlazi kako se iznos od 82.939.749,77 kn sastoji od stavki: glavnice u
iznosu od 27.928.075,60 kn, zateznih kamata na tu glavnicu u iznosu od

53.423.730,59 kn, parnični trošak u iznosu od 1.020.980,00 kn i zatezne kamate na
taj trošak u iznosu od 345.454,88 kn, te trošak ovrhe u iznosu od 125.000,00 kn,
zatezne kamate ne taj trošak ovrhe u iznosu od 30.258,70 kn, troškove sastava žalbe
u iznosu od 625,00 kn, sastava podnesaka u iznosu od 3.125,00 kn i 62.500,00 kn.

23. Stoga je valjalo tužbeni zahtjev tužitelja za povrat iznosa od 11.008.727,07
EUR/82.939.749,77 kn prihvatiti u cijelosti kao osnovan i odlučiti kao u točki I. izreke
ove presude.

24. U odnosu na utužene zakonske zatezne kamate, zahtjev tužitelja temelji se na
odredbi članka 1115. ZOO-a prema kojoj odredbi kada se vraća ono što je stečeno
bez osnove mora se platiti kamata i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a
inače od dana podnošenja zahtjeva.

25. Kako je do prijenosa novčanih sredstava došlo na temelju tada pravomoćne i
ovršne presude tuženik je u trenutku stjecanja bio savjestan i tek su se dostavom
rješenja Vrhovnog suda broj Rev-636/12-2 stekli uvjeti za početak tijeka zateznih
kamata, a to je od 2. ožujka 2018.

26. Tuženik je istaknuo prigovor radi prebijanja njegove novčane tražbine u iznosu
od 3.706.692,62 EUR/27.928.075,60 kn s ovdje utuženom tražbinom tužitelja.

27. Prigovor nije osnovan. Odredbom članka 195. ZOO-a propisane su opće
pretpostavke prijeboja, a to su da obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive
stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele.

28. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da ima dospjelu novčanu tražbinu prema
tužitelju u iznosu od 3.706.692,62 EUR/27.928.075,60 kn, a teret dokaza leži na
tuženiku da dokaže postojanje tražbine, njezinu visinu i dospjelost. Kako to tuženik
nije dokazao, to se prigovor radi prebijanja ukazuje neosnovanim u cijelosti.

29. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom
postupku ("Narodne novine" broj: 148711- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19,
80/22 i 114/22, dalje:ZPP). Visina troškova odmjerena je prema odredbama Tarife o
nagrada i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14,
118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 dalje: Ot) i Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o
sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj:118/18 i 92/21).

8

30. Tužitelju su priznati troškovi za sastav tužbe u iznosu od 10.000 bodova, za
sastav obrazloženog podneska od 28. listopada 2020. u iznosu od 10.000 bodova,
za pristup ročištu od 12. studenog 2020. u iznosu od 50 bodova, za pristup ročištu od

29. ožujka 2021. u iznosu od 5.000 bodova te za zastupanje na ročištu od 8. lipnja

2021. u iznosu od 10.000 bodova, za zastupanje na ročištu od 10. siječnja 2023. u
iznosu od 10.000,00 bodova, te za sastav žalbe od 9. srpnja 2021. u iznosu od

12.500 bodova, odnosno ukupno 57.550 bodova. Imajući u vidu vrijednost boda od
1,99 EUR/ 15,00 kn sud je tužitelju priznao trošak u iznosu od 114.572,96
EUR/863.250,00 kn.

31. Sijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku, 30. siječnja 2023.

S u d a c

mr. sc. Mirjana Baran

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana putem ovog suda.

Broj zapisa: eb318-9b0ce

Kontrolni broj: 0d8b0-55fd9-c3cf6

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=MIRJANA BARAN, L=OSIJEK, O=TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.