REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 44 Pž-57/2022-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Jagoda Crnokrak, u pravnoj
stvari tužitelja Suvlasnici stambene zgrade u Milni, Otok Brač, Mlin b.b., i to: 1.
ĐURĐICA BEVANDA, Sesvete, Kobiljačka cesta 2, OIB 50785944978, 2.
OPTOKONTAKT d.o.o., Bjelovar, I. Mažuranića 2, OIB 23451691480, 3. FLORA
MOJSOVIĆ-MIJIĆ, Split, Sukoišanska 2, OIB 49717419966, 4. RINO STANIĆ, Split,
Antuna Mihanovića 36, OIB 12880168267, 5. IVANA DEVČIĆ LAMZA, Zagreb, 2.
Gajnički vidikovac 24, OIB 74108414566, 6. TOMISLAV TOMAS, Milna, Milna b.b.,
OIB 20797148901, 7. IVAN KRSTANOVIĆ, Zagreb, Zdenačka 12, OIB
11971595070, 8. TOMISLAV BOLJEŠIĆ, Zagreb, Vijenac Frane Gotovca 5, OIB
52979373538, 9. INTERŠPED VUKOVAR d.o.o., Vukovar, Dunavski prilaz 3, OIB
73963787463, 10. ANTE ĆURKOVIĆ, Split, Primoštenska 8, OIB 00282882953, 11.
INCO INDUSTRIA COLORI s.p.a., Pavullo, Via Montebonello 19/21, Republika Italija,
OIB 75357948671, 12. ANA GRASSI, Milna, Mlin 1, OIB 67927923131, 13.
LADISLAV BARIĆ, Kaštel Sućurac, A. Starčevića 88, OIB 45918455243, 14.
KRISTINA MEDVIDOVIĆ, Split, Pazinska 2, OIB 28228023058, 15. GORDAN
KUVEK, Split, Dubrovačka 63, OIB 57314278616, 16. DANIJEL GRADAC, Zagreb,
Istarska 60, OIB 70678510938, 17. LJUBICA FILIPIĆ, Milna, Milna 1012, OIB
34617538134, 18. NENAD KALČIĆEK, Zagreb, Zrnetićeva 7, OIB 14386085791, 19.
VJEKOSLAVA ŠTENGL, Samobor, Gajeva 43, OIB 93280363902, koje zastupa
upravitelj zgrade Novi dani d.o.o., OIB 95077462370, Split, Papandopulova 3, a
njega punomoćnica Sanja Dozet, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika DRVO LUX
d.o.o., OIB 23145144773, Zagreb, Dubravica 3, kojeg zastupa punomoćnica Jasna
Matičević, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv
presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-300/2020 od 30. studenoga

2021., 30. siječnja 2023.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Trgovačkog
suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-300/2020 od 30. studenoga 2021. u pobijanim
točkama I., II. i IV. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog
postupka u iznosu od 257,08 EUR (dvjestopedesetsedam eura i osam centi) /

1.937,00 kn (tisućudevetstotridesetsedam kuna). ______________________________

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Poslovni broj: 44 Pž-57/2022-3 2

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. u cijelosti je ukinut platni nalog iz
rješenja o ovrsi javnog bilježnika Marine Markioli iz Zagreba poslovni broj Ovrv-13/19
od 30. prosinca 2019. te je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa
od 5.687,52 kn sa zateznim kamatama na iznose pojedinačno navedene u izreci od
dospijeća od isplate po stopi koja se određuje na ostale odnose i zahtjev za naknadu
troška ovršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja rješenja o
ovrsi do isplate. Tužiteljima je naloženo tuženiku naknaditi troškove parničnog
postupka u iznosu od 2.075,00 kn, a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnih
troškova kao neosnovan. Sud je tako presudio u odnosu na tužbeni zahtjev koji se
odnosi na plaćanje zajedničke pričuve za dva stana u zgradi u Milni na otoku Braču,
za razdoblje od studenog 2006. do travnja 2019., i to primjenom pravila o teretu
dokazivanja, odnosno primjenom odredaba čl. 219. st. 1. i 221.a u vezi s odredbom
čl. 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst,
25/13, 89/14 i 70/19; u daljnjem tekstu: ZPP). Pri tome se sud pozvao i na odredbu
čl. 461.a st. 6. i 7. ZPP-a kao posebne odredbe u sporovima male vrijednosti kojima
je propisano da stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i nove
dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogli iznijeti u podnescima kako je
propisano odredbom čl. 461.a st. 3. i 4. toga Zakona. Kako tužitelji nisu iznijeli
činjenice niti predložili dokaze kojima bi dokazao svoju aktivnu legitimaciju i
tuženikovu pasivnu legitimaciju, odnosno osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, čemu je
tuženik prigovorio, sud je na temelju isprava koje je mogao uzeti u obzir u smislu
citiranih zakonskih odredaba, tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim. Odluka o
parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. i 155. ZPP-a.

2. Tužitelji su protiv presude podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba
parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog
prava. Ističu da je sud pogrešno primijenio odredbe Zakona o vlasništvu i drugim
stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17; u daljnjem
tekstu: ZV), i to odredbe čl. 85. - 99. toga Zakona iz kojih proizlazi da je obveza
plaćanja pričuve zakonska obveza svakog suvlasnika. Smatraju da su suvlasnici
zgrade upisane u zk.ul. 2268 k.o. Milna izgrađene na kč.br. 2411/6 kuća i dvor
ukupne površine 570 m2, potpisali i sklopili međuvlasnički sporazum u pisanom
obliku i regulirali poslove obavljanja zajedničke uprave, odredili upravitelja zgrade, a
tuženik nije, nakon što je postao suvlasnik na dvije etažne jedinice, tražio donošenje
naknadne odluke o primjerenom određivanju pričuve, o smanjenju pričuve, pa je sud
pogrešno primijenio materijalno pravo kada je naveo da nije u mogućnosti utvrditi je li
međuvlasnički sporazum sklopljen sukladno odredbi čl. 375. st. 1. i 3. ZV-a. Tuženik
je protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave podnio samo paušalni
prigovor kojim osporava osnovu i visinu, što nije obrazloženo pa je prigovor trebao
biti odbačen. Prigovor je iznijet radi izbjegavanja zakonske obveze plaćanja pričuve.
Tek je na pripremnom ročištu tuženik istaknuo prigovor nedostatka aktivne i prigovor
promašene pasivne legitimacije. Žalitelji smatraju da su priložili dovoljno dokaza iz
kojih je vidljivo postojanje zakonske obveze tuženika koja proizlazi iz odredaba ZV-a,
a izvadak iz zemljišnih knjiga je javno dostupna javna isprava iz koje je razvidno
suvlasništvo na predmetnoj nekretnini pa je i sud mogao provjeriti postojanje
tuženikova suvlasništva na dvije nekretnine koje se nalaze u predmetnoj zgradi.

Poslovni broj: 44 Pž-57/2022-3 3

Kako način obračuna nije osporen u prigovoru, to je sud mogao donijeti odluku, a
ukidanjem platnog naloga jer tužiteljima je uskraćeno pravo na naplaćivanje
zakonom određene pričuve. Činjenica suvlasništva nije nikakva nova činjenica, jer je
to već istaknuto u prijedlogu za ovrhu u kojem je rečeno da je tuženik suvlasnik dvaju
poslovnih prostora za koje se zahtijeva naplata pričuve. Smatraju da im je slijedom
navedenog povrijeđeno ustavno i konvencijsku pravo na pristup sudu, a time su
počinjene i bitne povrede postupka jer su razlozi presude suprotni sadržaju isprava,
zapisnika i druge dokumentacije u spisu. Predlažu ukinuti presudu, a podredno
preinačiti uz naknadu troškova postupka.

3. Tuženik je odgovorio na žalbu osporavajući žalbene navode te je zatražio
trošak sastavljanja odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana je presuda ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. u vezi s
odredbom čl. 467. st. 1. ZPP-a u granicama dopuštenih razloga u sporu male
vrijednosti. Presuda je pravilna i zakonita.

6. Iz spisa proizlazi da je postupak započeo prijedlogom za ovrhu na temelju
vjerodostojne isprave podnijetim javnom bilježniku 27. prosinca 2019., dakle nakon
stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
(„Narodne novine“ broj 70/19) koji je stupio na snagu 1. rujna 2019., a kojim je
izmijenjena odredba čl. 461.a ZPP-a, i to člankom 93. toga Zakona.

7. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe o suđenju primjenom
pravila o teretu dokazivanja i pravilno je odbio uzeti u obzir isprave, odnosno
dokazne prijedloge koji su iznijeti po proteku rokova propisanih odredbom čl. 461.a
st. 3. i 4. ZPP-a. Naime, radi se o sporu male vrijednosti, a u takvoj vrsti spora se u
postupku povodom prigovora protiv platnog naloga tužitelj mora najkasnije u roku od
15 dana od primitka rješenja kojim je platni nalog ukinut očitovati na prigovore,
odnosno iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze
potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica, dok prema odredbi stavka 4. toga članka
tuženik ima rok od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iznijeti sve činjenice na
kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti potrebne dokaze za utvrđivanje iznijetih
činjenica. Stoga je sud pravilno postupio kada nije uzeo u obzir navode i dokazne
prijedloge iznijete tek na pripremnom ročištu, a pravilno je ocijenio neosnovanim, tj.
nedokazanim tužbeni zahtjev samo na temelju isprava koje je tužitelj dostavio uz
prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. To je međuvlasnički ugovor koji
nije moguće provjeriti glede njegove valjanosti u smislu odredbe čl. 375. st. 3. ZV-a,
jer iz navedene isprave nije moguće zaključiti da ga je sklopila većina suvlasnika čiji
suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine,
da bi odluke koje se u tom ugovoru donose, prije svega što se tiče visine zajedničke
pričuve, bile obvezujuće za suvlasnike. Tužitelj nije na vrijeme priložio niti izvadak iz
zemljišnih knjiga kako bi se utvrdilo tko su suvlasnici predmetne zgrade, slijedom
čega je prvostupanjski sud pravilno ocijenio osnovanim tuženikov prigovor
nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, ali i prigovor osnovanosti i visine tužbenog

Poslovni broj: 44 Pž-57/2022-3 4

zahtjeva, što je sve sud pravilno obrazložio, a razlozi iz obrazloženja ne proturječe sadržaju isprava i zapisnika u spisu.

8. Pogrešno tužitelji smatraju da je sud mogao odlučne činjenice utvrditi sam,
bez odgovarajućih dokaznih prijedloga, jer sud u parničnom postupku postupa u
smislu odredbe čl. 7. st. 1. i 2. ZPP-a, a iz tih zakonskih odredaba proizlazi dužnost
parničnih stranaka iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti
dokaze, što su tužitelji propustili pravodobno učiniti.

9. Kako ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva ovisi i o dokazivanju činjenice
suvlasništva predmetne zgrade po tužiteljima, a u smislu odredbe čl. 46. st. 1. ZV-a
prema kojoj svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim
suvlasnicima zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva, a visina tužbenog
zahtjeva se u smislu citirane odredbe ZV-a iz čl. 375. st. 3. ZV-a ima dokazati
odgovarajućom odlukom suvlasnika donijetom uz potrebnu većinu, što sve tužitelji
nisu dokazali, pravilna je i zakonita ocjena o neosnovanosti tužbenog zahtjeva,
slijedom čega nema pogrešne primjene materijalnog prava.

10. Nije ostvarena niti povreda koja bi se sastojala u onemogućavanju tužitelja
pristupu sudu, jer su odredbe Zakona o parničnom postupku za posebnu vrstu
postupka, postupanje u sporovima male vrijednosti, različite u odnosu na redovni
parnični postupak, što ne znači da se tužiteljima ne omogućava raspravljanje pred
sudom, već su zakonom određeni stadiji postupka u kojima se stranke mogu izjasniti
odnosno iznijeti činjenice i predložiti dokaze, a sve imajući u vidu i načelo
ekonomičnosti postupanja u takvoj vrsti postupka.

11. Zbog svega navedenog presudu je valjalo potvrditi na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

12. Tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, odnosno za
sastav odgovora na žalbu, ocijenjen je neosnovanim primjenom odredbe čl. 155. st.

1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 30. siječnja 2023.

Sutkinja Jagoda Crnokrak

Broj zapisa: eb318-a7793

Kontrolni broj: 0ffa2-5a05b-185ed

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Jagoda Crnokrak, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.