-1-

Poslovni broj: 4 Us I-1122/2022-7

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 4 Us I-1122/2022-7

 

 

             

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje  zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja M. J. iz A., OIB:…, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Z. OIB:.., kojeg zastupa opunomoćenica T. J. H., službena osoba, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 30. siječnja 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/22-01/229, URBROJ: 512-2501-22-2 od 31. kolovoza 2022.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 560-01/22-01/229, URBROJ: 512-2501-22-2 od 31. kolovoza 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O. KLASA: UP/I-560-01/22-01/875, URBROJ: 512M2-76-22-4 od 22. srpnja 2022.

              2.              Navedenim rješenjem prvog stupnja je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti 131. Domobranskoj pukovniji (VP 2153 Županja) za razdoblje od 13. lipnja 1995. do 28. srpnja 1995.

              3.              Tužitelj u tužbi navodi da se kao pripadnik 131. HV brigade vratio u postrojbu 103. Derventske bojne 28. srpnja 1995. te da je uredno, uz dopuštenje zapovjednika I. Ć. koristio izbivanje iz privatih razloga, odnosno radi udaje kćerke. Navodi da je u toj postrojbi zadužio oružje, koje je i razdužio, da je vrijeme provedeno u postrojbi proveo na prvoj crti obrane u zoni odgovornosti u prilog kojim tvrdnjama prilaže izjavu zapovjednika. Navodi kako je u postupku ispitan svjedok M. R. u čijem iskazu je došlo do pogreške jer je naveo da se nije vratio u postrojbu, a što nije istina, te da je taj svjedok bio rapoređen u drugoj, Brčanskoj jedinici, a on u Derventskoj. Predlaže Sudu ispitati svjedoka R. radi ispravka njegovog iskaza te uvažiti iskaz zapovjednika. Iz sadržaja tužbe proizlazi da predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika.

4.               U odgovoru na tužbu tuženik ponavlja u cijelosti navode iz osporavanog

rješenja i citira mjerodavne zakonske odredbe. U vezi tužbenih navoda ističe da je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo da tužitelj ne ispunjava kumulativne zakonske uvjete za utvrđenjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u traženom razdoblju jer podaci službene evidencije su temelj za izdavanje javnih isprava o navedenom koje imaju snagu pravne pretpostavke, pa se imaju smatrati istinitim. Stoga uvažavajući podatke Oružanih snaga, podatke službene evidencije Područnog odsjeka za poslove obrane V., popis osoba sa predmetnim statusom, te očitovanje VP 3468 Karlovac, pravilno je ocijenjeno da nije osporena točnost i istinitost podataka službene evidencije. K tome, navodi i da tužitelj u spornom razdoblju nije sudjelovao u pružanju oružanog otpora agresoru niti je djelovao u izravnoj vezi s tim otporom. Početkom borbenih djelovanja je, prema vlastitom svjedočenju, napustio postrojbu radi obiteljskih razloga, a potom se vratio i na svoje radno mjesto u poduzeću LIO O., ne vrativši se u postrojbu. Stoga navodi kako isti ne ispunjava niti uvjete iz članka 3. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17., 98/19. i 84/21., dalje: ZOHBDR). Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5.               Radi utvrđivanja svih relevantnih činjenica u sporu, kod ovoga Suda

zakazana je i održana javna rasprava 27. siječnja 2023. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), na kojoj je tužitelj ostao pri navodima tužbe te je izjavio kako nema dokaznih prijedloga, a opunomoćenica tuženika je ostala pri svemu do tada iznesenome.

              6.              Sud je izveo dokaze uvidom u spis i spis upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.              Iz podataka spisa proizlazi da je predmetni postupak vođen po zahtjevu tužitelja od 23. veljače 2022. za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnika 131. Domobranske pukovnije (VP 2153 Županja) za razdoblje od 13. lipnja 1995. do 28. srpnja 1995.

8.               K tome, razvidno je da je tužitelj već pokretao istovjetni postupak za priznavanje predmetnog prava, te da je odbijen, što je potvrđeno i u žalbenom postupku (rješenje tuženika KLASA: UP/II 561-01/06-01/1433, URBROJ: 512-090102-06-2 od 18. prosinca 2006.).

9.              Prvostupanjsko tijelo je povodom zahtjeva tužitelja ponovno provelo postupak, izvršilo uvid u službene evidencije te je utvrdilo da tužitelj nema priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za niti jedno razdoblje Domovinskog rata s bilo koje osnove.

9.1.              Nadalje, uvidom u očitovanje Središnjeg vojnog arhiva KLASA: 034-01/21-01/1, URBROJ: 512M-010102-22-9 od 2. veljače 2022. utvrđeno je kako pregledom zaprimljene arhivske građe 131. Domobranske pukovnije nisu pronađeni podaci o pripadnosti tužitelja navedenoj postrojbi. K tome i iz očitovanja VP 3468 KLASA: 561-01/21-01/748, URBROJ: 3468-G1-01-01-21-2 od 25. studenog 2021., proizlazi da je tužitelj evidentiran kao pripadnik VP 2153 Županja s evidentiranim ulaznim datumom 13. lipnja 1995. te bez datuma demobilizacije.

              10.              Iz izjave tužitelja od 23. veljače 2022., dane na zapisnik je razvidno da je u predmetnom razdoblju bio zaposlen u LIO O. te nije primao plaću kao pripadnik 131. Domobranske pukovnije, a bio je smješten u lokalnoj školi u D. u Bosni i Hercegovini gdje je zadužio naoružanje i vojnu opremu i držao je položaje u mjestu V., a osim držanja položaja u rovovima, nije sudjelovao u drugim borbenim akcijama. U vezi demobilizacije je naveo da nije dobio zapovijed o demobilizaciji nego usmeno dopuštenje zapovjednika da može napustiti postrojbu kako bi otišao kući jer mu je kćerka imala vjenčanje, pa se kod njega razdužio vrativši opremu i naoružanje.

              10.1.              Predloženi svjedok M. R., koji se u evidencijama vodi kao pripadnik 131. Domobranske pukovnije je na zapisnik izjavio da je u predmetnom razdoblju kao pripadnik te postrojbe vršio funkciju zapovjednika rova. Potvrdio je da je tužitelj bio raspoređen na položaje u mjestu D., Bosna i Hercegovina, gdje je s ostalim pripadnicima držao položaje na prvoj crti obrane V. te je bio izložen neprijateljskim napadima. Izjavio je i da je tužitelj 28. srpnja 1995. otišao iz postrojbe jer mu se kćerka udavala, za što je dobio dozvolu zapovjednika te da se više nije vratio u postrojbu jer je poduzeće LIO O. zatražilo da se vrati na svoje radno mjesto vozača. Izjavio je i da su svi pripadnici postrojbe prilikom demobilizacije preko Zapovjedništva dobivali potvrde o sudjelovanju u Domovinskom ratu u “bosanskim postrojbama” s kojima bi se javljali u nadležni ured Ured za obranu gdje bi dobivali potrebne dokumente, a da je to tužitelj, vejrojatno iz neznanja propustio učiniti.

11.              Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja, zahtjev tužitelja je odbijen

prvostupanjskim rješenjem od 22. srpnja 2022., a koje je potvrđeno osporavanim rješenjem tuženika od 31. kolovoza 2022. s obrazloženjem da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata prema članku članka 3. stavku 1. točki a) i stavka 2. ZOHBDR-a. Pri tome prvostupanjsko tijelo obrazlaže da uvažavajući podatke Oružanih snaga Republike Hrvatske koji su pohranjeni u arhivi Područnog ureda, podatke službene evidencije Područnog odsjeka za poslove obrane V., popis osoba sa statusm hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnika 131. Domobranske pukovnije Ž. te očitovanje VP 3468 Karlovac, pravnog sljednika ugašenih postrojbi, ocijenjeno je da u predmetnom postupku nije osporena točnost i istinitost podataka službene evidencije kojima je poklonjena vjera, a navodi tužitelja su dvojbeni i neuspešno ponuđeni. U vezi iskaza svjedoka je zaključeno kako nisu prikladan dokaz za utvrđivanje vremena provedenog u postrojbama Oružanih snaga. Utvrdio je i da iz provedenih dokaza proizlazi da tužitelj nije sudjelovao u pružanju oružanog otpora agresoru niti je djelovao u izravnoj vezi s tim otporom, već je početkom borbenih djelovanja, prema vlastitom svjedočenju, napustio postrojbu radi obiteljskih razloga, a potom se vratio i na svoje radno mjesto u poduzeću LIO Osijek, ne vrativši se u postrojbu.

12.   Prema članku 3. stavku 1. točki a) ZOHBDR-a, hrvatski branitelj iz

Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga).

13.              Stavkom 2. istog članka je propisano da pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.             

14.              Prema stavku 3., hrvatski branitelji iz Domovinskog rata iz stavka 1. ovoga članka i članovi njihovih obitelji ostvaruju prava prema ovom Zakonu.

15.              Stavkom 4. je predviđeno da se status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz ovoga članka dokazuje potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove ili potvrdom iz Evidencije hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata koju izdaje ministarstvo nadležno za hrvatske branitelje.

16.              Člankom 179. stavkom 1. točkom a.) ZOHBDR-a je propisano da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

17.              Slijedom iznesenog činjeničnog stanja, a imajući u vidu citirane odredbe ZOHBDR-a, proizlazi da nema dokaza o pripadnosti tužitelja 131. Domobranske pukovnije niti dokaza o njegovoj demobilizaciji, imajući u vidu službene evidencije i podatke arhiva, a niti tužitelj raspolaže bilo kakvim materijalnim dokazom o istome. Pri tome osnovano navodi tuženik da nije osporena točnost i istinitost podataka službene evidencije. K tome, imajući u vidu prvenstveno iskaz samog tužitelja, on u spornom razdoblju nije sudjelovao u pružanju oružanog otpora agresoru niti je djelovao u izravnoj vezi s tim otporom jer je početkom borbenih djelovanja napustio postrojbu radi obiteljskih razloga, a potom se vratio i na svoje radno mjesto u poduzeću LIO O., ne vrativši se u postrojbu.

18.              Stoga je u postupku pravilno zaključeno da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata prema članku 3. stavku 1. točki a) i stavku 2. ZOHBDR-a, pa je Sud osporavano rješenje ocijenio zakonitim te je odlučio kao u izreci presude u skladu s odredbom članka 57. stavka 1. ZUS-a.

 

U Osijeku 30. siječnja 2023.

 

                                                                                         Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo,v.r.

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).