Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

                                                                     

1

Poslovni broj 13 Pn-12/2020-42

 

 

   Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

        53000 Gospić

                                                                                                                Poslovni broj 13 Pn-12/2020-42

 

 

             

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Gospiću po sucu Mirjani Kosanović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice D.J. G., OIB: koju zastupa punomoćnik M.D., odvjetnik u R., protiv tuženika 1. H. a. d.o.o. sa sjedištem u Z., OIB: … i 2. C. O. d.d. sa sjedištem u Z., OIB: koje zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ž. i p. iz Z.,  radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 16. prosinca 2022. i nakon objave dana 30. siječnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e :

 

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

''I. Nalaže se tuženima da tužiteljici solidarno isplate s osnova naknade materijalne štete ukupan iznos od 40.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 5. srpnja 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženima da tužiteljici solidarno nadoknade troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana.''

 

III. Nalaže se tužiteljici da tuženicima nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.119,85 / 8.437,50 kuna¹, u roku od 15 dana.

 

                                                 Obrazloženje

 

1. U tužbi od 18. ožujka 2020. tužiteljica je navela da je 20. ožujka 2017. oko 22,30 sati na 190 km i 500 m na autocesti A-1, smjer Zagreb-Split, područje grada G. došlo do prometne nezgode na način da je vozilo marke AUDI A6 registarskih oznaka GS naletjelo na dvije drvene gredice koje su se nalazile na prometnici,

 

 

_______________________________

¹Fiksni tečaj konverzije: 1€=7,53450 kn

a vozilom je upravljao M.J. Ističe da je nakon naleta vozila na drvene gredice došlo do zanošenja vozila i udara u povišeni rubnik ceste i vertikalni znak te je tom prilikom na vozilu nastala totalna šteta. Navodi kako vozilo nije popravljeno jer trošak uništenih dijelova iznosi 63.484,00 kuna, a popravak vozila 6.200,00 kuna. Kako tuženici odbijaju nadoknaditi štetu koju trpi uslijed prometne nezgode, tužiteljica predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će obvezati tuženike na plaćanje naknade štete u iznosu od 40.000,00 kuna

 

              2. Uz tužbu tužiteljica je dostavila zapisnik o očevidu Policijske postaje Gospić od 20. ožujka 2017., zapisnik P.P G. o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu  od 20. ožujka 2017., kopiju prometne dozvole za vozilo, ponudu C.A. P30 G. od 6. rujna 2019., ponudu B. j.d.o.o. za popravak osobnog vozila, obavijest C.O. d.d. o otklonu odštetnog zahtjeva od 4. srpnja 2017. i fotografije osobnog vozila.

 

              3.  U odgovoru na tužbu 1. tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti kao i odgovornost 1. tuženika te uzročno-posljedičnu vezu između postupanja 1. tuženika i štetnog događaja jer su radnici 1. tuženika u cijelosti postupili sukladno propisima i pravilima struke glede održavanja i zaštite javnih cesta odnosno u skladu sa Zakonom o cestama (Narodne novine broj 84/11, 84/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14), Pravilnikom o održavanju cesta (Narodne novine broj 90/14) i Pravilnikom o ophodnji javnih cesta (Narodne novine broj 75/14). Ističe da autoceste ulaze u kategoriju cesta na kojima je organizirana ophodarska služba od 00:00 do 24:00 sata tako da njegovi radnici na dionici autoceste čvor G.-Tunel S. R.- G. na području na kojem je došlo do štetnog događaja redovito u određenim vremenskim razmacima obilaze autocestu i konstatiraju uočene nedostatke. Prema Pravilniku o ophodnji javnih cesta, ophodnja se smatra obavljenom ako je ophodarska dionica autoceste prijeđena u oba smjera najmanje jednom u 8 sati odnosno jednom u dvanaest sati kada se ophodnja obavlja subotom, nedjeljom i blagdanom te se sukladno navedenom ophodnja javnih cesta uspostavlja i obavlja najmanje tri puta dnevno. Na navedeni način bila je organizirana ophodnja i dana 20. ožujka 2017. te su poduzete sve mjere i radnje radi osiguranja sigurnog i nesmetanog odvijanja prometa autocestom. Navodi da je ophodarska služba tuženika 20. ožujka 2017. u prvoj smjeni (koja se obavlja od 7:00 do 19:00 sati) obišla samo mjesto prometne nesreće u vremenu od 15:00 do 18:00 sati dok je u drugoj smjeni (koja se obavlja od 19:00 do 7:00 sati idućeg dana) krenula iz Tehničke jedinice u 21:30 sati prema čvoru G. te je nekoliko minuta nakon prometne nezgode došla do odmorišta J. u smjeru Z. dok se prometna nesreća dogodila kod odmorišta J. u smjeru S. Tuženik ističe da ophodnja dionice ne mora uvijek trajati isti vremenski period obzirom da ophodar prilikom ophodnje obavlja sve radnje na koje ga obvezuju propisi o ophodnji i održavanju ceste. Učestalost ophodnje propisana je jer ophodarska služba fizički ne može biti u isto vrijeme na različitim dijelovima ceste. Članak 36 Pravilnika o ophodnji javnih cesta propisuje stalni nadzor ceste u okviru mogućnosti i raspoložive opreme i sredstava. Tuženik ističe da su dvije drvene gredice na koje je tužitelj naletio ispale iz vozila nepoznatog vozača koje se kretalo autocestom neposredno prije nezgode. Stoga je objektivno bilo nemoguće otkloniti otpale predmete budući se ophodarska služba tuženika ne može naći u svako vrijeme na svakom mjestu autoceste i ne može vršiti ophodnju na način da prati svako vozilo koje prolazi autocestom pretpostavljajući da bi iz istog eventualno mogao ispati neki predmet. Također ističe da prethodno nije bilo dojavljeno od strane korisnika autoceste niti tuženiku niti djelatnicima policije da na kolniku postoji predmet koji ugrožava sigurnost prometa što upućuje na činjenicu da su drvene gredice ispale iz vozila neodgovornog korisnika autoceste neposredno prije prometne nesreće. Smatra da je iz svega naprijed iznijetog vidljivo da šteta potječe od uzroka čije se djelovanje nije moglo predvidjeti, izbjeći ni otkloniti pa se nikao ne može govoriti o šteti na temelju objektivne odgovornosti. Tuženik naglašava da pravna osoba nadležna za održavanje ceste odgovara za štetu nastalu uporabom javne ceste po načelu presumirane krivnje, a može se osloboditi odgovornosti ukoliko je svoje obaveze obavljala uredno, a uzrok prometne nesreće objektivno nije bila u mogućnosti otkloniti. U konkretnom slučaju, ophodarska služba nije bila na mjestu štetnog događaja u periodu kada su drvene gredice ispale iz nepoznatog vozila do naleta vozila tužiteljice na iste te objektivno nije mogla spriječiti prometnu nesreću. Da se za štetu nastalu na autocesti odgovara po načelu krivnje govori mnogobrojna sudska praksa, između ostalog i presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-356/15-5 od 16. lipnja 2015. Tuženik ujedno ističe prigovor krivnje korisnika autoceste koji protivni odredbi članka 35 stavka 2 Zakona o sigurnosti prometa na cestama nije uklonio predmet koji je pao s njegovog vozila. Također ističe prigovor doprinosa tužiteljice predmetnoj šteti jer je bila dužna brzinu kretanja prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti i atmosferskim prilikama tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom na cesti. Uz odgovor na tužbu tuženik je dostavio dnevnike rada HAC ONC d.o.o. od 20. ožujka 2017., ophodarske dnevnike od 20. ožujka 2017. i putne radne listove.

 

4. U odgovoru na tužbu 2. tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik osporava samu dinamiku štetnog događaja kao i visinu štete odnosno totalnu štetu na vozilu i ističe kako iz opisa same dinamike prometne nesreće i navoda da se radi o totalnoj šteti proizlazi da se vozilo tužiteljice kretalo velikom brzinom, da se nije moglo adekvatno zaustaviti na prepreku na cesti te da je isto oštetilo imovinu 1. tuženika. Ističe prigovor isključive odgovornosti tužiteljice za prometnu nezgodu i prigovor nedostatka pasivne legitimacije te nedostatak uzročno-posljedične veze. Osporava i visinu tužbenog zahtjeva budući je ista paušalno postavljena, bez izračuna navodne totalne štete odnosno bez utvrđene uzročno-posljedične veze štetnog događaja i oštećenja na vozilu. Stoga predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu uz naknadu parničnog troška.

 

5. Uz podnesak od 27. srpnja 2020. godine 1. tuženik je dostavio izvještaj o putovanjima i vožnjama za vozilo ophodarske službe registarske oznake ZG , V. C. za dan 20. ožujka 2017. od 00:00 sati do 23:59 sati.

 

6. Radi utvrđenja činjeničnog stanja proveden je dokaz čitanjem i pregledavanjem materijalne dokumentacije u spisu, dokaz saslušanjem svjedoka K. J., M.J., M. Š., A. R., M. Š. i K.Š.. U postupku je provedeno prometno vještačenje po stalnom sudskom  vještaku za cestovni promet i procjenu štete na vozilima D. S. čiji je zadatak bio da utvrdi okolnosti nastanaka prometne nezgode i uzročno-posljedičnu vezu između dinamike prometne nezgode i nastalih oštećenja kao i vrijednost vozila u trenutku nastanka prometne nezgode i visinu troškova popravka vozila.

 

7. U postupku su utvrđene sljedeće odlučne činjenice:

 

-          da je 20. ožujka 2017. oko 22:30 sati na autocesti A1, 190 km i 500 m, smjer Z.-S., područje grada G. došlo do prometne nezgode na način da je istu prouzrokovao NN vozač tako što je upravljao NN vozilom kolnikom desne prometne trake autoceste A1 iz smjera sjevera prema jugu te mu dolaskom do navedenog kilometra najvjerojatnije s tovarnog sanduka ispadaju dvije drvene gredice dimenzija 10 x 10 x 66 cm i 10 x 15 x 82 cm na desnu prometnu traku uslijed čega na iste donjim postrojem vozila nalijeće osobno vozilo marke Audio A6 registarskih oznaka GS kojim je u istom smjeru desnom prometnom trakom upravljao M. J. nakon čega u zanošenju slijeće udesno izvan ceste i udara u povišeni rubnik ceste i vertikalni prometni znak kojeg oštećuje, a koji je vlasništvo HAC - ONC-a nakon čega se zaustavlja prednjim dijelom okrenutim u smjeru juga dok NN vozač sa NN vozilom nije pronađen; da su na mjestu prometne nezgode na kolniku pronađeni tragovi komada drveta od gredice na koje je naletjelo predmetno vozilo, tragovi zanošenja pneumatika od osobnog vozila registarskih oznaka GS kao i oštećenja na navedenom vozilu; da je jednu drvenu gredicu koja se nalazila na desnoj prometnoj traci nakon prometne nezgode vozač M.J. uklonio izvan kolnika radi nesmetanog odvijanja prometa; da mjesto događaja nije skicirano iz sigurnosnih razloga što sve nesporno proizlazi iz zapisnika o očevidu P.P. G. od 20. ožujka 2017.

-          da je zapisnikom P.P. G. o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu kod ispitanika M. J. koji je upravljao oštećenim vozilom upotrebom uređaja - alkotesta utvrđena koncentracija alkohola od 0,00 g/kg

-          da je vlasnik oštećenog vozila tužiteljica D. J. što nesporno proizlazi iz prometne dozvole

-          da visina štete odnosno trošak uništenih dijelova vozila iznosi 63.484,00 kuna što proizlazi iz ponude C. A. P30 G.

-          da je cijena limarskih, lakirerskih i mehaničkih radova 6.200,00 kuna što proizlazi iz ponude društva B. j.d.o.o.

-          da je zahtjev tužiteljice za naknadu štete otklonjen što proizlazi iz obavijesti C.O. o otklonu odštetnog zahtjeva od 4. srpnja 2017. s obrazloženjem da do štetnog događaja nije došlo uslijed propusta u obavljanju djelatnosti već je za nastanak štetnog događaja odgovoran vlasnik vozila s kojeg su drvene gredice pale na cestu jer očigledno nije osigurao teret koji je prevozio na kamionu

-          iz iskaza svjedoka K. J. da se 20. ožujka 2017. zajedno sa bratom M. J. kretao autoputom u smjeru Z. kao suvozač brzinom od oko 130 km/h; da su kod odmorišta J. naišli na drvene gredice koje njegov brat nije mogao izbjeći budući da se u tom trenutku u lijevoj traci nalazilo vozilo; da su desnom stranom  vozila udarili u jednu gredicu uslijed čega je njegov brat izgubio kontrolu nad vozilom, a odmah potom naletjeli su na još nekoliko gredica nakon čega su vozilom sletjeli u desnu stranu izvan kolnika i udarili u prometni znak; da je vozilo pretrpjelo totalnu štetu i da nikada nije popravljeno

-          iz iskaza svjedoka M.J. da se štetni događaj dogodio 20. ožujka 2017. u kasnim večernjim satima kada se s bratom K. kretao iz smjera G. u smjeru Z.; da mu je brat u jednom trenutku rekao da pazi te je istog trenutka primijetio veći tamni predmet, a nekoliko trenutaka kasnije još tri takva predmeta; da nije smio zaobići taj predmet skretanjem u lijevi prometni trak jer je primijetio svjetla vozila koje se kretalo u lijevom traku; da je prilikom nailaska na prvi predmet vozilo zadnjim desnim kotačem zahvatilo taj predmet uslijed čega je došlo do zanošenja vozila, a nakon toga vozilo je udarilo u preostala tri predmeta uslijed čega je na vozilu otpao desni kotač; da nakon toga više nije imao kontrolu nad vozilom iako je kočio; da su se vozilom popeli preko ivičnjaka gdje su se zaustavili; da je pozvao policiju i ophodarsku službu; da je tek po izlasku iz vozila vidio da se radi o drvenim gredicama; da prilikom upravljanja vozilom nije primijetio da nekome ispadaju predmeti s vozila; da i sam radi u ophodarskoj službi te da u ophodnji moraju biti minimalno dvije osobe - vozač i ophodar koji po potrebi izlazi iz vozila, a u zimskom periodu u ophodnji je 4-5 puta tijekom 12 sati, a u iznimnim situacijama i više; da je kritične zgode upravljao vozilom brzinom 130-135 km/h jer je vozilo na tempomatu

-          iz iskaza svjedoka A. R. da je zaposlenik 1. tuženika od 2003. ili 2004. s time da je ophodar posljednjih 5 ili 6 godina; da se sjeća predmetne prometne nezgode jer je upravo u trenutku kada se ista dogodila bio u ophodnji, ali u smjeru Z. dok se prometna nezgoda dogodila na traci u smjeru Z. kod odmorišta J.; da ga je nazvao M. J. koji je upravljao predmetnim vozilom te su on i M. Š. koji je bio s njima u ophodnji pješice prešli na drugu stranu autoceste; da je našao nekoliko drvenih gredica na autocesti otprilike 200- 300 m od vozila te da se sjeća da je jedna gredica bila oštećena pa je zaključio da je na nju djelovala neka sila; da je vidio oštećenja na vozilu; da se ophodarsko vozilo kreće uobičajenom brzinom kada se vozi u voznoj traci dok se u zaustavnoj traci kreće brzinom 40-45 km/h; da je ranije bilo propisano da se ophodnja obavlja jednom u 8 sati, a sada je to jednom u 12 sati; da bez obzira na to u zimskim uvjetima ophodnja izlazi češće zbog smrzavanja kolnika i magle, a ljeti zbog pojačanog prometa; da ophodar određuje koliko puta dnevno se ide u ophodnju; da najčešće sudionici u prometu dojavljuju na 112 da se na cesti nalazi predmet, a nakon toga 112 dojavljuje centru S. R. koji događaj prijavljuje ophodnji; da u konkretnom slučaju nitko nije zvao niti obavijestio centar da se na prometnici nalaze drvene gredice

-          iz iskaza svjedoka M. Š. da je čuo za štetni događaj, ali da nije bio na licu mjesta iako radi u opohodarskoj službi kao vozač već je tog dana bio na gornjem dijelu dionice u Tunelu S. R.

-          iz iskaza svjedoka M. Š.2 da je zaposlen kod 1. tuženika na radnom  mjestu ophodara i da se predmetni događaj dogodio u vrijeme kada je bio u smjeni s ophodarom A. R.; da su redovnom ophodnjom u smjeru Z. uočili prometnu nezgodu u smjeru Z. te da ga je nazvao suprug tužiteljice koji je vidio rotacijska svjetla na njihovom vozilu; da je na licu mjesta zatekao drvene gredice; da nije primijetio da s vozila padaju drvene gredice dok se njihovo vozilo kretalo u smjeru Z.; da su se gredice nalazile i na voznoj i na zaustavnoj traci, da razmak između ophodnje ne bi smio biti veći od 8 sati i da ophodar odlučuje koliko često će se ići u ophodnju;: da cijelu dionicu kojom su zaduženi odnosno od Tunela S.R. do čvora G. ophodarsko vozilo prijeđe za oko 2 sata uz brzinu kretanja od oko 40 km/h zaustavnom trakom; da u prosjeku tokom radnog dana navedenu dionicu ophodarsko vozilo prijeđe dva puta u smjeru G. i dva puta u smjeru Tunela S. R.; da nakon štetnog događaja nisu provjeravali video nadzor kako bi utvrdili s kojeg vozila su pale drvene gredice jer to nije posao ophodarske službe već policije niti su na opasnost o ispadanju predmeta upozoravali druge dionice autoceste jer to nije njihova dužnost; da ga nitko nije obavijestio od strane poslodavca i od strane drugih sudionika u prometu da su s vozila pale drvene gredice već ga je o tome obavijestio vozač M. J.

-          iz iskaza svjedoka K. Š. da je zaposlen kao ophodar u ophodarskoj službi kod 1. tuženika te da je od kolega čuo o štetnom događaju; da se kretanje ophodarske službe evidentira u dnevniku rada i putnim radnim listovima; da je ovakvih naleta vozila na predmete već bilo; da se u slučaju dojave od strane korisnika autoceste  odmah izlazi na lice mjesta kako bi se otklonili predmeti s ceste

-          iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka kojem je za potrebe izrade pisanog nalaza i mišljenja dostavljena fotodokumentacija prometne nezgode da se prometna nezgoda dogodila 20. ožujka 2017. na autocesti A1 na mjestu koje je bliže definirano 191. km stupom; da je prva drvena gredica pronađena približno na početnom dijelu prometnog traka za izdvajanje (prometni trak za desno skretanje prema odmorištu); da se na tom mjestu jasno uočava suženje prometnog traka; da je vozač osobnog vozila drvenu gredicu pomaknuo s desnog voznog prometnog traka na prometni trak za izdvajanje kako je to navedeno u zapisniku o očevidu; da je druga drvena gredica pronađena na prometnom traku za izdvajanje uz isprekidanu crtu izdvajanja i to na predzadnjoj isprekidanoj crti; da su tragovi zanošenja vozila pronađeni ispred betonskog rubnika uz desni rub prometnog traka za izdvajanje  približno na početnom dijelu betonskog rubnika gdje je i došlo oštećenja istih; da se konačni zaustavni položaj osobnog vozila nalazio izvan desnog ruba prometnog traka za izdvajanje na zemljano travnatoj površini gdje je to vozilo i naletjelo na prometni znak; da su na osobnom automobilu nastupila oštećenja, a prema zapisniku o očevidu oštećeni su prednji branik, poklopac motora, ukrasna maska, donji postroj, prednji lijevi blatobran i prednji desni pneumatik; da se u skladu s materijalnim tragovima može zaključiti da su navedena oštećenja na vozilu nastala naletom na drvenu gredicu, a potom na betonski rubnik nogostupa i prometni znak s betonskim postoljem; da je naletom na drvenu gredicu i betonski rubnik došlo do oštećenja dijelova donjeg postroja vozila i kotača, a naletom na prometni znak s betonskim postoljem do oštećenja prednjeg čeonog dijela vozila odnosno prednjeg branika poklopca motora i ukrasne maske; da je u naletu došlo do obaranja prometnog znaka pa se betonsko postolje izdignulo iz svog ležišta nakon čega je u daljnjem kretanju osobno vozilo svojim prednjim donjim postrojem nasjelo na betonsko postolje prometnog znaka kada su i nastala dodatna oštećenja na pogonskom motoru; da se može ocijeniti da je za nastala oštećenja na predmetnom vozilu bila potrebna energetski ekvivalentna brzina od oko 35km/h; da je osobno vozilo na drvene gredice moglo naletjeti najvjerojatnije prednjim desnim kotačem nakon čega je došlo do oštećenja istog i do destabilizacije vozila pri čemu je vozač izgubio kontrolu upravljanja nad njim; da se osobni automobil u trenutku naleta na drvenu gredicu mogao kretati brzinom od oko 130km/h pri kojoj brzini bi vozač poduzimanjem forsiranje radnje kočenja svoje vozilo zaustavio na putu od oko 120,6 metara i kroz vrijeme od oko 5,8 sekundi; da je u vrijeme nastanka prometne nezgode bila noć i da prometnica nije bila osvijetljena cestovnom rasvjetom pa je vidljivost bila ograničena dometom putnih svjetala na vozilu; da su drvene gredice u konkretnom slučaju tamnije boje kao i pozadina pa su u pravilu nevidljive ili jedva zamjetljive; da je visina drvenih gredica bila svega 10- 15 cm pa je takve prepreke puno teže primijetiti od npr. pješaka ili zaustavljenog vozila; da se može zaključiti da vozač osobnog automobila u konkretnom slučaju nje imao tehničke mogućnosti pravovremenog uočavanja drvenih gredica na kolniku pa onda ni tehničke mogućnosti izbjegavanja ove prometne nesreće; da na strani vozača ne stoje propusti uzročno vezani za stvaranje opasnih situacija i za nastanak ove prometne nezgode odnosno da je uzrok nastanka prometne nezgode pojava drvenih gredica na kolniku koje vozač nije mogao ni predvidjeti ni očekivati; da je imajući u vidu starost predmetnog vozila (17 godina) u trenutku nastanka štetnog događaja i obim oštećenja tehnički opravdano zaključiti da je na vozilu u ovoj prometnoj nezgodi nastupila potpuna odnosno totalna šteta; da je prema Katalogu orijentacijskih cijena motornih vozila Centra za vozila Hrvatske novonabavna cijena predmetnog vozila s porezom i svim davanjima u Republici Hrvatskoj na dan 30. ožujka 2017. iznosila 379.664,85 kuna; da stvarna vrijednost predmetnog vozila iznosi oko 10% od vrijednosti odgovarajućeg novog vozila odnosno 37.967,00 kuna; da vrijednost ostatka vozila iznosi oko 25% od stvarne vrijednosti vozila prije oštećenja pa vrijednost ostatka vozila odnosno spašenih dijelova iznosi oko 9.492,00 kuna; da je ukupna visina štete na predmetnom osobnom vozilu koja je nastala u predmetnom štetnom događaju 28.475,00 kuna.

 

              8. Zaključak je sudskog vještaka da se vozač M.J. svojim osobnim automobilom Audi A6 registarske oznake GS neposredno prije naleta na drvene gredice kretao brzinom od oko 130km/h koja je tehnički primjerena za vožnju autocestom; da vozač nije pravovremeno uočio drvene gredice na kolniku jer se radilo o teško uočljivim preprekama male visine koje vozač nije mogao ni predvidjeti ni očekivati pa samim tim nije imao tehničke mogućnosti izbjeći ovu prometnu nezgodu; da se u kritično vrijeme vozač oštećenog vozila kretao dopuštenom i tehnički adekvatnom brzinom pa na njegovoj strani ne stoje propusti uzročno vezani za stvaranje opasne situacije i nastanak prometne nezgode već je uzrok nastanka iste u pojavi drvenih gredica na kolniku koje su za vozača predstavljale neočekivane i teško uočljive prepreke.

 

              9. U očitovanju na nalaz i mišljenje sudskog vještaka 1. tuženik je naveo da u zapisniku P.P. G. o očevidu tragovi pronađeni na mjestu događaja nisu dani s njihovim točnim izmjerama položaja pa se položaj pronađenih tragova na mjestu događaja mogu približno ocijeniti samo na temelju fotografija očevida što uostalom i proizlazi iz samog nalaza vještaka. Tuženik ukazuje na činjenicu da je dionica tog dijela autoceste bila suha, hrapava i u dobrom stanju te da isto govori u prilog tome da je vozač svojim ponašanjem i (ne) činjenjem pridonio nastanku štetnog događaja. Tuženik dalje navodi da je u nalazu sudskog vještaka navedeno kako nije moguće utvrditi na koji način i kako su predmetne drvene gredice završile na kolniku autoceste pa da je stoga očito da ne postoji odgovornost tuženika za predmetni događaj. Tuženik ponavlja da je ophodarska služba u cijelosti postupila sukladno propisima i pravilima struke glede održavanja i zaštite javnih cesta i da nitko od strane nadležnih osoba 1. tuženika niti bilo koja treća osoba nije evidentirala niti prijavila bilo kakav nedostatak u obavljanju ophodarske službe tog dana. Zaključno tuženik navodi da u predmetnom slučaju do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja autoceste, već zbog iznenadnog ispadanja drvenih gredica na prostor autoceste, a koje 1. tuženik nije mogao spriječiti mjerama i radnjama koje poduzima temeljem zakonskih i podzakonskih propisa kojima su definirane obveze 1. tuženika u pogledu održavanja javnih cesta. Pritom 1. tuženik posebno ističe kako je objektivno bilo nemoguće ukloniti otpale predmete budući da se ophodarska služba tuženika ne može naći u svako vrijeme na svakom dijelu autoceste i vršiti ophodnju na način da prati svako vozilo koje prolazi autocestom pretpostavljajući da bi eventualno iz kojeg mogao ispasti neki predmet. Smatra da je jasno da su drvene gredice ispale od strane neodgovornog korisnika autoceste prije prometne nezgode pa stoga postoji isključiva krivnja treće osobe za nastanak predmetnog štetnog događaja.

 

              10. Na ročištu održanom 16. prosinca 2022. tužiteljica je ustrajala na postavljenom tužbenom zahtjevu iz tužbe navodeći da je iz provedenog dokaznog postupka jasno vidljivo da tužiteljica nije odgovorna za nastanak štetnog događaja te da je ophodarska služba imala obvezu češće obilaženja autoceste s obzirom na to da se radilo o zimskom vremenskom periodu, a iz iskaza ophodara je razvidno da su često nailazili na predmete koji se nalaze na cesti tako da su isti pažnjom dobrog stručnjaka trebali računati i na tu okolnost te prilagoditi obavljanje svoje djelatnosti.

 

              10.1. Tuženici se protive tužbenom zahtjevu i navode kako je iz dokaznog postupka vidljivo da ne postoji odgovornost 1. tuženika za predmetni štetni događaj budući da iz iskaza saslušanih svjedoka i dokumentacije koja se odnosi na obavljanje ophodarske službe navedenog dana proizlazi da je 1. tuženik obavljao ophodarsku službu sukladno propisima, Pravilniku o održavanju cesta i Pravilniku o ophodnji cesta te sukladno odredbama Zakona o cestama, a osim što se ophodarska služba navedenog dana obavljala sukladno citiranim propisima ista se obavljala i sukladno pravilima struke. Smatra da u konkretnom slučaju ne postoji uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i postupanja 1. tuženika pa je očito da tuženik ne može odgovarati za štetu koja je nastala na tužiteljevom vozilu.

 

              11. Analizom provedenih dokaza sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

 

              12. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica zahtijeva da joj tuženici solidarno naknade štetu iz štetnog događaja od 20. ožujka 2017. tvrdeći da je na autocesti A1, smjer Zagreb - Split, područje grada G. došlo do prometne nezgode na način da je njezino vozilo marke AUDI A6 registarskih oznaka GS naletjelo na drvene gredice koje su se nalazile na prometnici nakon čega je došlo do zanošenja vozila i udara u povišeni rubnik cesta uslijed čega je na automobilu nastala totalna šteta.

 

              13. Odredbom članka 12 Pravilnika o održavanju cesta (Narodne novine broj 90/14) propisano je da redovito održavanje cesta čini skup poslova odnosno radova i radnji te mjera koje se provode tijekom cijele godine sukladno mjesečnom odnosno višemjesečnom operativnom programu, a člankom 13 propisani su poslovi koji čine redovito održavanje ceste: nadzor i pregled cesta i objekata, redovito održavanje prometnih površina, redovito održavanje bankina, redovito održavanje pokosa, redovito održavanje sustava odvodnje, redovito održavanje prometne signalizacije i opreme, redovito održavanje cestovnih naprava i uređaja, redovito održavanje vegetacije, osiguranje preglednosti, čišćenje ceste, redovito održavanje cestovnih objekata, interventni radovi i zimska služba. Nadzor nad stanjem cesta i objekata obavlja upravitelj ceste putem redovitih i izvanrednih pregleda te izvođač radova redovitog održavanja ceste putem ophodarske službe (članak 14 stavak 1 Pravilnika).

 

              14. Odredbom članka 20 stavka 2 Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta propisano je da je ophodarska služba dužna nadzirati sva događanja koja utječu na javnu cestu i promet na njoj te pregledavati (vizualno) stanje svih sastavnih dijelova javne ceste. Ophodarska služba obavlja manje radove održavanja ceste i provodi potrebne mjere i radnje za zaštitu javne ceste koje je u mogućnosti obaviti s propisanom opremom i raspoloživim sredstvima. Podatke o izvršenom pregledu i obavljenim radovima ophodarska služba obvezna je zapisati i na propisani način pohraniti te dostaviti upravitelju ceste.

 

              15. Odredbom članka 30 Pravilnika propisano je da je upravitelj ceste u obvezi osigurati da izvođač radova održavanja ceste sve sastavne dijelove javne ceste očisti na način da odstrani sve što može utjecati na sigurnost prometa, njegovu funkcionalnost i uređeni izgled ceste te zaštitu okoliša.

 

              16. Člankom 10 stavkom 1 Pravilnika o ophodnji javnih cesta (Narodne novine broj 75/14) propisano je da učestalost ophodnje ovisi o vrsti javne ceste, prometnom opterećenju i strukturi prometa i u pravile se obavlja na autocesti i brzoj cesti svakodnevno od 0:00 do 24:00 sata, a stavkom 2 istog članka propisano je da je u razdoblju nepovoljnih vremenskih prilika i u drugim situacijama koje ugrožavaju javnu cestu ili promet na njoj potrebno povećati učestalost ophodnje te da u takvim uvjetima ophodnju treba obaviti odmah nakon što se osiguraju potrebni uvjeti ili dopuste vremenske prilike ili prestane opasnost zbog koje bi mogla biti ugrožena sigurnost ophodara.

 

              17. Odredbom članka 12 Pravilnika propisano je da se ophodnja smatra obavljenom ako je ophodarska dionica prijeđena u oba smjera najmanje jednom u 8 sati odnosno jednom u 12 sati kada se ophodnja obavlja subotom, nedjeljom i blagdanom od 6:00 do 18:00 sati.

 

              18. Uvidom u dnevnike rada (list 45 i 46 spisa), ophodarski dnevnik (list 48 spisa) i putne radne listove od 20. ožujka 2017. (list 49 - 51 spisa) utvrđeno je kako je predmetnom dionicom autoceste tijekom 24 sata ophodnja izvršena u više navrata, s time da je ophodarska služba navedenu dionicu odnosno relaciju Čvor G. - Tunel S. R. prošla u vremenu od 16:30 sati do 18:00 sati te ponovo od 22:45 sati do 1:00 sati. Pritom, ophodarska služba nije zabilježila postojanje nikakve prepreke u smislu predmeta koji bi ugrožavali sigurnost prometa iz čega se može zaključiti da je vozač oštećenog vozila prvi vozač koji je na tu prepreku naletio odnosno da su drvene gredice na kolnik autoceste dospjele neposredno prije naleta vozila na njih.

 

              19. Obzirom na navedeno, stav je suda da na strani 1. tuženika kao pravne osobe zadužene za održavanje i čišćenje onečišćenja na javnoj cesti, nema krivnje jer je postupao sukladno odredbi članka 26 Zakona o cestama te sukladno naprijed citiranim odredbama Pravilnika o održavanju cesta i Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta, dakle, u propisanim vremenskim razmacima 1. tuženik je obilazio i sporni dio ceste zbog čega ne može odgovarati tužiteljici za štetu koju je pretrpjela. Pritom se ističe da javna cesta nije opasna stvar u smislu odštetnog prava zbog čega 1. tuženik ne može odgovarati za štetu po načelu objektivne odgovornosti.

 

              20. Dakle, nesporno je da je u konkretnom slučaju 1. tuženik postupao u skladu sa Zakonom o cestama, Pravilnikom o održavanju cesta i Pravilnikom o održavanju i zaštiti javnih cesta te da u njegovom postupanju nije bilo propusta. Kako su sporne drvene gredice na cestu dospjele neposredno prije štetnog događaja, sud zaključuje da je 1. tuženik dokazao da nema njegove odgovornosti za nastanak štetnog događaja.

 

              21. Slijedom navedenog, a kako je ophodnja tuženika obišla spornu dionicu ceste nekoliko sati prije štetnog događaja, ovaj sud smatra da nema krivnje 1. tuženika H.A. d.o.o. za nastanak štetnog događaja. Pritom se ističe da ophodnja 1. tuženika ne može biti u svakom trenutku na svakoj dionici autoceste pa tuženik objektivno nije imao mogućnosti ukloniti predmet koji je na cestu dospio neposredno prije nastanka štetnog događaja.

 

              22. Odluku o troškovima postupka sud je utemeljio na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za radi odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa). Naime, stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka (članak 154) pri čemu će se, ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika, odmjeriti troškovi prema toj tarifi (članak 155 stavak 2).

 

              23. Obzirom da su bili opravdani sud je tuženicima priznao trošak zastupanja putem kvalificiranog punomoćnika - odvjetnika i to trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 20. srpnja 2020. s pripadajućim PDV-om od 25% u iznosu od 124,45 / 937,50 kuna (Tbr. 9 t. 2 Tarife), trošak zastupanja na ročištu održanom 22. siječnja 2021. s pripadajućim PDV-om od 25% u iznosu od 248,85 € / 1.875,00 kuna (Tbr. 9 t. 1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu održanom 2. rujna 2021. s pripadajućim PDV-om od 25% u iznosu od 248,85 € / 1.875,00 kuna (Tbr. 9 t. 1 Tarife), trošak sastava podneska od 15. ožujka 2022. s pripadajućim PDV-om od 25% u iznosu od 248,85 € / 1.875,00 kuna (Tbr. 8 t. 1 Tarife) i trošak zastupanja na ročištu održanom 16. prosinca 2022. s pripadajućim PDV-om od 25% u iznosu od 248,85 € / 1.875,00 kuna (Tbr. 9 t. 1 Tarife), dakle sveukupno u iznosu od 1.119,85 / 8.437,50 kuna.

 

              24. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

 

                                                        U Gospiću, 30. siječnja 2023.

 

 

                                                                                                                                            Sudac:

 

                                                                                                                              Mirjana Kosanović v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je obaviještena o ročištu za objavu odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude za stranku koja nije obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

 

Dna:

  1. Odvjetnik M. D., R.
  2. Odvjetničko društvo Ž. i P., Z.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

_______________________________

¹Fiksni tečaj konverzije: 1€=7,53450 kn

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu