Poslovni broj: Gž-336/2022-2

                                                                                                 

 

                                                                                                  Poslovni broj: Gž-336/2022-2

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Biljane Bojanić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. I. Đ. iz Z., E. M.,  OIB:..., 2. K. Đ. iz Đ., D. Đ., OIB:..., 3. N. J.-K. iz S., M. C., B. M. M. OIB:..., i 4. R. I. iz S., D. Š., OIB:..., 2.-4. tužitelji zastupani po punomoćnici M. K., odvjetnici iz D., protiv tuženika O. K., C., T., OIB:..., zastupanog po punomoćniku I. G., odvjetniku iz Z., odlučujući o žalbi prednice tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Povrv-142/2017 od 25. rujna 2019., u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2023.,

 

p r e s u d i o j e

 

1. Djelomično se prihvaća, a u preostalom djelu odbija žalba tuženika pa se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Povrv-142/2017 od 25. rujna 2019. preinačuje u toč. I. i III. izreke, na način da ista sada u tom dijelu glasi:

 

„I.Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika N. V. od 17. siječnja 2017. poslovni broj: Ovrv-1526/16 koji glasi:

 

„Nalaže se tuženiku tužiteljima, temeljem računa br. 23/10/1 od 1. prosinca 2016. kao vjerodostojne isprave, u roku od 8 dana od dana primitka ovog rješenja, solidarno namiriti novčanu tražbinu u iznosu od 4.271,68 eura[1] /32.185,00 kuna, uvećanu za zatezne kamate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, računajući od dana 12. prosinca 2016. do isplate, zajedno s odmjerenim troškovima u iznosu od 909,55 kuna uvećanim za zatezne kamate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenim na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče na iznos nastalih troškova od 17. siječnja 2017. do isplate, a na iznos predvidivih troškova od dana pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi do isplate.

Djelomično se ukida platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika N. V. od 17. siječnja 2017. poslovni broj: Ovrv-1526/16, te se odbija tužbeni zahtjev u dijelu kojim se tuženiku nalaže isplatiti tužiteljima novčani iznos od 4.205,32 eura1/31.685,00 kuna sa zateznim kamatama od 12. prosinca 2017. do isplate.

Nalaže se tužiteljima solidarno naknaditi tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 3.712,92 eura1/ 27.975,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom od 25. rujna 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

2. Odbija se kao neosnovana žalba prednice tužitelja sada pok. T. Đ. te se potvrđuje toč. II. izreke presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Povrv-142/2017 od 25. rujna 2019.

3. Nalaže se tužiteljima solidarno naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 905,21 eura1/6.820,31 kuna, u roku od 15 dana.

4. Odbija se kao neosnovan zahtjev prednice tužitelja sada pok. T. Đ. za nadoknadom troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja, u toč. I. izreke, djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika N. V. od 17. siječnja 2017. poslovni broj: Ovrv-1526/16 u dijelu kojim se nalaže tuženiku tužitelju, temeljem računa br. 23/10/1 od 1. prosinca 2016. kao vjerodostojne isprave, u roku od 8 dana od dana primitka ovog rješenja namiriti novčanu tražbinu u iznosu od 63.870,00 kuna uvećanu za zatezne kamate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO), odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, računajući za iznos tražbine 63.870,00 kuna od dana 12. prosinca 2016. do isplate, zajedno s odmjerenim troškovima u iznosu od 909,55 kuna uvećanim za zatezne kamate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenim na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče na iznos nastalih troškova od 17. siječnja 2017. do isplate, a na iznos predvidivih troškova od dana pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi do isplate.

 

1.1. U toč. II. izreke pobijane presude djelomično je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika N. V. od 17. siječnja 2017. poslovni broj: Ovrv-1526/16 te je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu kojim se tuženiku nalaže isplatiti tužiteljici novčani iznos od 189.186,25 kuna sa zateznim kamatama od 12. prosinca 2017. do isplate te troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.728,65 kuna sa zateznom kamatom od 17. siječnja 2017.

1.2. U toč. III. izreke pobijane presude naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 18.750,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom od 25. rujna 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena te da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

1.3. Rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj: Povrv-142/2017 od 7. siječnja 2021. prekinut je postupak u ovoj pravnoj stvari, dok je rješenjem od 22. veljače 2022. postupak nastavljen u odnosu na nasljednike tužiteljice I. Đ., K. Đ., N. J.-K. i R. I..

 

2. Pravovremenim i dopuštenim žalbama navedenu presudu pobijaju obje parnične strane.

 

2.1. Pokojna T. Đ., pravna prednica tužitelja, žalbu je podnijela protiv toč. II. i III. izreke pobijane presude, pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga. Ukazuje kako je odredbom čl. 18. st. 1. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ broj: 9/94, 117/08, 75/09,18/11, dalje: ZO) propisano da odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u vezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi komora. Važeća Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103,14, 118/14, 107/15, dalje: Tarifa/12) u Tbr. 48 izričito određuje da naplata odvjetničke nagrade u svim postupcima, osim kaznenim i prekršajnim dospijeva okončanjem ovršnog postupka ili pravomoćnim okončanjem postupka ukoliko se ne provodi ovrha, otkazom punomoći, opozivom punomoći ili raskidom ugovora o zastupanju, iako važeća Tarifa izričito određuje da se odredbe o dospjelosti naplate odvjetničke usluge primjenjuju i na radnje poduzete do stupanja na snagu te Tarife, dakle i na sve radnje poduzete prije 19. prosinca 2012. Smatra nedvojbenim da na pravni odnos između parničnih stranaka treba primijeniti odredbe ZOO-a koje uređuju ugovor o nalogu, što u obrazloženju pobijane odluke potvrđuje i prvostupanjski sud, pozivajući se na odredbu čl. 763. istog zakona, međutim, prvostupanjski sud gubi iz vida odredbu čl. 776. istog zakona koja propisuje da je nalogodavac dužan isplatiti nalogoprimcu naknadu nakon obavljenog posla, ako nije drugačije ugovoreno. S obzirom da je nesporno kako među strankama nije bilo nikakvih drugačijih dogovora u pogledu dospijeća, niti su kakvi dokazi na ovu okolnost izvođeni, jasno je da je obveza tuženika dospjela za sve radnje poduzete u nekom od postupaka u trenutku pravomoćnog okončanja tog postupka, odnosno u trenutku prestanka punomoći. Stoga ukazuje kako prvostupanjski sud pogrešno cijeni trenutak pravomoćnog dovršetka upravnih postupaka, očito pogrešno uzimajući da je to trenutak konačnosti odluke u upravnom postupku, a ne trenutak pravomoćne odluke u upravnom sporu. Ukazuje da prvostupanjski sud za veći dio predmeta nije uopće odredio trenutak pravomoćnosti dovršetka istih, niti je o tome dao odgovor u obrazloženju pobijane presude. Obzirom da su predmeti pravomoćno dovršeni unutar zastarnog roka od 5 godina prije podnošenja prijedloga za ovrhu koji se smatra tužbom, jasno je da potraživanje prednice tužitelja nije zastarjelo niti u najmanjem dijelu. Ukazuje da prvostupanjski sud pogrešno zaključuje kad odlučnim smatra da li je pojedini postupak pravomoćno dovršen prije ili poslije 4. srpnja 2014., jer je važeća Tarifa stupila na snagu 19. prosinca 2012. pa se u svakom slučaju primjenjuje na sve postupke dovršene nakon tog datuma, a u pogledu dospjelosti odvjetničke usluge i na sve postupke dovršene prije tog datuma, kako je naprijed obrazloženo. Važećom Tarifom je jasno u Tbr. 48 propisano da se primjenjuje tarifa koja je na snazi u trenutku naplate odvjetničke usluge. Pogrešnim smatra i zaključak o svakom od pitanja koja su ključna za donošenje pravilne odluke u ovom predmetu pa je posljedično tome pogrešna odluka o meritumu stvari. Smatra i odluku o trošku u cijelosti nezakonitom. Predlaže usvajanje žalbe, preinačenje presude na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno, ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 8.389,97 kn.

 

2.2. Tuženik žalbu podnosi protiv toč. I. i III. izreke pobijane presude, pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga. Navodi, vezano za točku 6. računa broj: 23/10/1 od 1. prosinca 2016., koja se odnosi na usluge pravnog zastupanja u predmetu koji se vodio pred Uredom državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, klasa: UP/I-944-07/00-01/15 da je sud pogrešno zaključio uvidom u račun broj: 13/10/1 od 3. lipnja 2016. da je tuženik prednici tužitelja platio samo iznos od 8.650,00 kn, dok je iz istog evidentno da je isti platio navedeni iznos uvećan za 25% PDV-a, što znači da je tuženik platio sveukupni iznos od 10.812,50 kn, odnosno točno koliko prednica tužitelja potpuno neosnovano još jednom traži u točki 6. navedenog računa od 1. prosinca 2016. U odnosu na točku 1. računa broj: 23/10/1 od 1. prosinca 2016., a koji se odnosi na usluge pravnog zastupanja u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Dubrovniku pod poslovnim brojem: P-503/2013 prvostupanjski sud pogrešno utvrđuje činjenično stanje u pogledu zastare, jer iako pravilno navodi da se za radnje poduzete prije 19. prosinca 2012., u postupcima koji nisu okončani do 4. srpnja 2014., naknada za svaku pojedinu radnju dospijeva izvršenjem te radnje, potpuno neosnovano isto ne primjenjuje u konkretnom predmetu. Navedeni predmet pravomoćno je okončan 3. kolovoza 2016. te prvostupanjski sud za sve one radnje poduzete prije 19. prosinca 2012. trebao računati zastaru od dana izvršenja svake pojedine radnje te bi time došao do pravilno utvrđenog stanja kojim je tuženik dužan prednici tužitelja iznos za tri posljednje radnje u ukupnom iznosu od po 275 bodova, umjesto iznosa od 32.320,24 kn, kako to nepravilno i pogrešno zaključuje prvostupanjski sud jer su radnje poduzete od 29. studenog 1996. pa do 20. rujna 2011. u zastari. U odnosu na točku 2. računa broj: 23/10/1 od 1. prosinca 2016., a koji se odnosi na usluge pravnog zastupanja u predmetu koji se vodio pred Uredom državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, klasa: UP/I-943-01/09-01/19, prvostupanjski sud je propustio cijeniti dokaz dostavljen na ročištu 7. svibnja 2018., koji se odnosi na račun broj: 14/10/1 od 30. lipnja 2015., kojim je tuženik prednici tužitelja po osnovu pravnog zastupanja u predmetu koji se vodio pred Uredom državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, klasa: UP/I-943-01/09-01/19 isplatio sveukupno iznos od 55.375,00 kuna te da ne postoji nikakav dug prema prednici tužitelja u odnosu na navedeno zastupanje. Ističe da je prvostupanjski sud u odnosu na točku 2. računa broj: 23/10/1 od 1. prosinca 2016., a koji se odnosi na usluge pravnog zastupanja u predmetu koji se vodio pred Uredom državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, klasa: UP/I-943-01/09-01/19 pogrešno utvrdio činjenično stanje u pogledu zastare te da su radnje od 10. ožujka 2010. do 5. prosinca 2011. u zastari. Pobija i odluku o troškovima postupka. Predlaže usvajanje žalbe, preinačenje presude te odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti, podredno, ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 7.812,50 kuna.

 

3. Žalba stranaka su, sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), dostavljene na odgovor.

 

4. Odgovori na te žalbe nisu podneseni.

 

5. Žalba prednice tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

 

6. Predmetni parnični postupak proizašao je iz ovršnog postupka, obzirom da je tuženik (tamo ovršenik) podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika N. V., poslovni broj: Ovrv-1526/16 od 17. siječnja 2017. Prvostupanjski sud je, nakon što je stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, nastavio postupak kao da je izjavljen prigovor protiv platnog naloga – dakle, po pravilima parničnog postupka.

 

7. Predmet ovog postupka je zahtjev prednice tužitelja da joj tuženik isplati iznos od 253.056,25 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime pruženih odvjetničkih usluga prema računu broj: 23/10/1 od 1. prosinca 2016.

 

8. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je djelomično održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika N. V., poslovni broj: Ovrv-1526/16 od 17. siječnja 2017. u dijelu kojim se nalaže tuženiku da prednici tužitelja namiri novčanu tražbinu u iznosu od 63.870,00 kuna uvećanu za zatezne kamate, uz obrazloženje da sukladno Tbr. 48. st. 5. Tarife naplata odvjetničke usluge u svim postupcima, osim kaznenim ili prekršajnim, dospijeva okončanjem ovršnog postupka ili pravomoćnim okončanjem postupka ukoliko se ne provodi ovrha, otkazom punomoći, opozivom punomoći ili raskidom ugovora o zastupanju, a koja odredba se sukladno čl. 2. Izmjena i dopuna tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika od 4. srpnja 2014. („Narodne novine“ broj: 118/14) primjenjuje i na radnje poduzete do dana stupanja na snagu te Tarife pa se slijedom navedenog za sve postupke koji su okončani prije 19. prosinca 2012., odnosno za radnje poduzete prije navedenog dana, a koji postupci nisu okončani do

4. srpnja 2014. naknada za svaku pojedinu radnju u postupku dospijeva izvršenjem te radnje.

 

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. ZPP-a), ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja, da pobijana presuda nije ni pravilna ni zakonita.

 

10. U postupanju suda prvog stupnja koje je prethodilo donošenju pobijane presude niti u pobijanoj presudi, nema apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

11. Sud prvog stupnja je nakon ocjene provedenih dokaza (čl. 8. ZPP) djelomično, u iznosu od 63.870,00 kn, prihvatio kao osnovan takav tužbeni zahtjev, zaključujući - polazeći pri tom od sadržaja odredbe čl. 763. ZOO-a, da obzirom je prednica tužitelja s tuženikom sklopila ugovor o nalogu, ima kao odvjetnica koja je zastupala tuženika, pravo na nagradu za svoj rad.

 

11.1. Pritom, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da obzirom da je prednica tužitelja kao odvjetnica u ime i za račun tuženika poduzimala radnje u parničnim i upravnim postupcima, njihov međusobni odnos u pogledu naknade za rad treba cijeniti sukladno odredbama Tarife o naknadama i nagradama za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 148/09, dalje: Tarifa 09) te Tarife/12.

 

11.2. Odredbom Tbr. 48. st. 5. Tarife/12 propisano da se naplata odvjetničke usluge u svim postupcima, osim kaznenim ili prekršajnim, dospijeva okončanjem ovršnog postupka ili pravomoćnim okončanjem postupka ukoliko se ne provodi ovrha, otkazom punomoći, opozivom punomoći ili raskidom ugovora o zastupanju, a koja odredba se sukladno čl. 2. Izmjene i dopuna tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 118/14 od 4. srpnja 2014.) primjenjuje i na radnje poduzete do dana stupanja na snagu tarife, dok Tarifa/09 nije sadržavala prije navedenu odredbu, pa se, slijedom navedenog, za sve postupke koji su okončani prije 19. prosinca 2012., odnosno za radnje poduzete prije navedenog dana, a koji postupci nisu okončani do 4. srpnja 2014., naknada za svaku pojedinu radnju u postupku dospijeva izvršenjem te radnje.

 

12. Slijedom navedenog, obzirom na sadržaj prethodno citirane odredbe Tarife/12, neosnovan je žalbeni navod prednice tužitelja o pogrešnom stavu prvostupanjskog suda o trenutku pravomoćnog dovršetka upravnih postupaka, jer i ovaj drugostupanjski sud dijeli pravni stav suda prvoga stupnja da su upravni postupci iz kojih potječe sporni zahtjev, okončani pravomoćnošću rješenja koja su u tim postupcima donijeta.

 

13. Pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da odlučnim smatra je li pojedini postupak pravomoćno dovršen prije ili poslije 4. srpnja 2014., jer je, protivno žalbenim navodima prednice tužitelja, sukladno odredbi čl. 2. Izmjene Tarife/12 od 4. srpnja 2014. propisano da odredbe Tbr. 48. st. 5. i 6. Tarife o dospjelosti naplate odvjetničke usluge koje se primjenjuju i na radnje poduzete do dana stupanja na snagu ove Tarife, stupaju na snagu danom objave u „Narodnim novinama“, odnosno 4. srpnja 2014.

 

14. Protivno žalbi tuženika, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da je predmet suda prvog stupnja poslovni broj: P-503/2013 pravomoćno okončan 3. kolovoza 2016., dakle, nakon 4. srpnja 2014. pa se od dana pravomoćnosti istoga ima računati rok propisan odredbom čl. 225. ZOO-a, koji nije protekao do podnošenja tužbe u ovom predmetu.

 

15. U odnosu na postupak koji se vodio pred Uredom državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, klasa: UP/I-943-01/09-01/19, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da isti nije pravomoćno okončan prije 4. srpnja 2014. pa da nije do podnošenja tužbe u ovom predmetu protekao rok propisan odredbom čl. 225. ZOO-a, zbog čega je pravilno odlučio o prigovoru zastare u odnosu na ovaj dio potraživanja prednice tužitelja.

 

16. Također, pravilna je odluka prvostupanjskog suda i u odnosu na zastaru u predmetima koji su se vodili pred Uredom državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, klasa: UP/I-944-07/00-01/15 i UP/I-944-07/95-01/41, budući da ni oni nisu pravomoćno okončani prije 4. srpnja 2014.

 

17. Međutim, u odnosu na predmet Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, klasa: UP/I-944-07/00-01/15 (u presudi pogrešno navedeno UP/I-944-07/00-01/145), sud prvog stupnja pogrešno je zaključio uvidom u račun broj: 13/10/1 od 3. lipnja 2016. da je tuženik prednici tužitelja platio samo iznos od 8.650,00 kn, jer je iz istog razvidno da je tuženik platio i PDV na navedeni iznos, dakle tuženik je platio sveukupni iznos od 10.812,50 kuna (l. 36 i 37-39), stoga prednica tužitelja neosnovano ponovno traži isplatu naknade za zastupanje u tom predmetu.

 

18. Također, sud prvog stupnja je, u odnosu na predmet koji se vodio pred Uredom državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, klasa: UP/I-943-01/09-01/19 utvrdio da je naknadu za zastupanje u istom tuženik prednici tužitelja isplatio samo djelomično, u iznosu od 20.290,00 kn. Naime, prednica tužitelja je zatražila isplatu naknade zastupanja računom broj 14/10/1 od 30. lipnja 2015. u ukupnom iznosu od 30.031,25 kuna (l. 37-39) i računom broj 13/10/1 od 3. lipnja 2016 u ukupnom iznosu od 25.343,75 kuna (l. 27-28), pa je tuženik prednici tužitelja po osnovu pravnog zastupanja u isplatio sveukupan iznos od 55.375,00 kuna (l. 26 i 36). Kako je sud prvog stupnja utvrdio da za obavljene radnje u navedenom postupku prednici tužitelja pripada iznos od 51.562,50 kn, i u ovom dijelu je zahtjev prednice tužitelja trebalo odbiti.

 

19. Slijedom navedenog, prednici tužitelja je valjalo priznati na ime troškova zastupanja za radnje navedene u računu br. 23/10/1 od 1. prosinca 2016. iznos od 32.185,00 kuna, odnosno 4.271,68 eura, sve s pripadajućim zakonskim kamatama od 12. prosinca 2016., i to, kako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio, po stopi koja se određuje čl. 29. ZOO-a, primjenom eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za tri postotnih poena, sve kako je to navedeno u izreci ove presude.

 

20. Konačno, predmet žalbenog postupka je i odluka o parničnom trošku, te je i u tom dijelu, obzirom na preinačenje odluke o glavnoj stvari, žalba tuženika djelomično osnovana. Kako je uslijed preinačenja odluke o glavnoj stvari prednica tužitelja u ovom parničnom postupku sada uspjela s 12,7% svog zahtjeva, a tuženik s 87,3%, pa tuženiku stoga pripada 74,6% troškova parničnog postupka. Sud prvog stupnja je u skladu s odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP-a u vezi s Tarifom, pravilno utvrdio potrebne troškove zastupanja tuženika u ovom parničnom postupku u ukupnom iznosu od 37.500,00 kuna, pa su mu sukladno njegovom uspjehu u sporu tužitelji dužni naknaditi parnični trošak u iznosu od 27.975,00 kuna, odnosno 3.712,92 eura.

 

21. Tuženiku pripada i trošak žalbenog dijela postupka sukladno uspjehu u ovom sporu (87,3%), i to trošak sastava žalbe u iznosu od 6.820,31 kn, odnosno 905,21 eura.

 

22. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a valjalo je odbiti zahtjev prednice tužitelja za naknadu troška žalbe jer je žalba odbijena kao neosnovana.

 

23. Slijedom svega navedenog, a na temelju odredaba čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. te čl. 166. st. 1. i 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

 

U Puli – Pola, 30. siječnja 2023.

 

Predsjednica vijeća:

 

Nataša Babić, v.r.