Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
1
Poslovni broj13 Pr-28/2020-12 |
|
Republika Hrvatska Općinski sud u Gospiću Trg Alojzija Stepinca 3 53000 Gospić |
||
Poslovni broj13 Pr-28/2020-12 |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K A
P R E S U D A
Općinski sud u Gospiću po sucu Mirjani Kosanović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja S. F. iz Z., OIB: … koju zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u Z. protiv tužene škole G. sa sjedištem u G. , OIB: … radi isplate razlike u plaći, nakon glavne i javne rasprave zaključene 15. prosinca 2022. i nakon objave dana 30. siječnja 2023.
p r e s u d i o j e :
I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 990,05 EUR¹ / 7.459,56 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:
- na iznos od 71,32 EUR / 537,36 kn od dana 16.1.2016. godine pa do isplate
- na iznos od 70,64 EUR / 532,24 kn od dana 16.2.2016. godine pa do isplate
- na iznos od 70,64 EUR / 532,24 kn od dana 16.3.2016. godine pa do isplate
- na iznos od 66,99 EUR / 504,71 kn od dana 16.4.2016. godine pa do isplate
- na iznos od 70,64 EUR / 532,24 kn od dana 16.5.2016. godine pa do isplate
- na iznos od 70,54 EUR / 531,46 kn od dana 16.6.2016. godine pa do isplate
- na iznos od 69,91 EUR / 526,71 kn od dana 16.7.2016. godine pa do isplate
- na iznos od 55,35 EUR / 417,02 kn od dana 16.8.2016. godine pa do isplate
- na iznos od 55,71 EUR / 419,71 kn od dana 16.9.2016. godine pa do isplate
- na iznos od 76,26 EUR / 574,56 kn od dana 16.10.2016. godine pa do isplate
- na iznos od 76,39 EUR / 575,59 kn od dana 16.11.2016. godine pa do isplate
- na iznos od 76,26 EUR / 574,56 kn od dana 16.12.2016. godine pa do isplate
- na iznos od 79,83 EUR / 601,50 kn od dana 16.1.2017. godine pa do isplate
- na iznos od 79,59 EUR / 599,66 kn od dana 16.2.2017. godine pa do isplate
u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
___________________________
¹ Fiksni tečaj konverzije 1 € = 7,53450 kn
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu iz točke I. izreke presude kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 746,56 € / 5.625,00 kuna¹ uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je u utuženom razdoblju bio zaposlenik tuženika s time da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine broj 27/01, 39/09). Nadalje ističe da je dana 23. studenog 2006. između Vlade RH i sindikata sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaće u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. Prema navodima tužitelja zbog nastupa recesije dana 13. svibnja 2009. Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojim je Dodatkom osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno članku III. Dodatka Sporazuma. Tako je odredbama članka IV.-V. Dodatka Sporazuma ugovoreno daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj. Isto tako, dana 26. listopada 2011. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji predstavlja osnovu ove tužbe, a te Izmjene Dodatka Sporazumu usvojene su i u obliku Arbitražne odluke od dana 7. prosinca 2011. Nadalje, u skladu sa člankom XI. stavak 4 Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno trajanje istog je pet godina, a zbog pravila o produženoj primjeni Kolektivnog ugovora iz članka 199. stavka 1 Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14,127/17 i 98/19) primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017., da bi Vlada i Sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka sporazumu radi pojašnjenja primjene članka IV. stavka 5. u vezi s člankom VII. stavka 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Naime, prema tužbenim navodima odredbom članka III. Izmjenom Dodatak Sporazumu ugovoreno je da će osnovica za obračun plaća u javim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za sva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto, mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za dva uzastopna tromjesečja i da će se primjenjivati iza toga do prve slijedeće promjene prema Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu. Nadalje, iz tužbe proizlazi da je dana 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom Državnog zavoda za statistiku od 4. rujna 2015. Tako je dana 27. studenog 2015. Državni zavod za statistiku objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojem se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom Državnog zavoda za statistiku od dana 4. prosinca 2015. Stoga tužitelj ističe da aritmetička sredina naprijed navedenih dviju stopa realnog rasta BDP iznosi upravo 2% (1,2%+2,8% podijeljeno s 2) pa da je krajem studenog 2015. ispunjen uvjet iz članka III. Izmjena Dodatka sporazumu jer su upravo u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci Državnog zavoda za statistiku, a budući je odredbom članka VII c. stavka 3. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava za mjesec, da se u prvom slijedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata, odnosno povišica, pa se stoga osnovica u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kuna. Tužitelj naglašava da je tuženik od prosinca 2015. pa nadalje njegovu plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn umjesto sukladno Izmjenama Dodatka Sporazumu po osnovici od 5.415,37 kn pa stoga postoji dug tuženika prema tužitelju s osnove razlike u plaći i to za sve plaće od prosinca 2015. do zaključno siječnja 2017. uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće. Nastavno tome, tužitelj tvrdi da ovom tužbom samo djelomično ostvaruje svoja prava iz Izmjena Dodatka Sporazuma te predlaže da sud po provedenom dokaznom postupku usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje navode tužbe vezano za radno pravni status tužitelja kao i činjenicu da je 25. studenoga 2006. između Vlade RH s jedne strane te Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja i Sindikata hrvatskih učitelja s druge strane bio sklopljen Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti te da je 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kao i da su 26. listopada 2011. sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama. Međutim, smatra da je pogrešna tvrdnja da bi 13. svibnja 2009. bio sklopljen Dodatak Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama te da bi 26. listopada 2011. bile sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, kao dodaci, izmjene i dopune, aneksi ili bilo što slično u odnosu na Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti, a što je vidljivo i iz naslova istih. Nadalje, ističe kako je sporna pravna valjanost, pravna narav, obvezatnost, a potom i sadržaj navedenog te da je u pogledu sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. isti potpisan od sedam potpisnika, dok su prethodni Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama potpisani od osam potpisnika, odnosno da iste jest parafirao, ali nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi, pa smatra kako se sve izmjene i dopune, da bi bile pravno valjane, imaju sačiniti i sklopiti od svih stranaka ugovornog odnosa te tvrdi da upravo to, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. čini pravno nevaljanim pa tvrdi da zbog navedenoga ne postoji nikakva utuživa obveza temeljem istih pa niti ona na uvećanje iznosa osnovice za plaće u javnim službama. U odnosu na pravnu narav, a podredno i pravnu valjanost, Sporazuma, Dodatka Sporazumu te Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama tuženik ističe da isti nisu bili na zakonit način sklopljeni kolektivni ugovor, a ovo iz razloga što sklapanju kolektivnog ugovora (i svih njegovih potonjih dodataka te izmjena i dopuna) nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu Zakona o radu, a uz to što poslodavac o sklapanju kolektivnog ugovora nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata nego samo s predstavnicima određenih, pojedinačnih i nekih sindikata s područja za koje se kolektivni ugovor sklapa te da ti predstavnici sindikata nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata, niti su imenovani odlukom Gospodarsko - socijalnog vijeća, a što je izravno protivno pravnom uređenju Odbora sindikata za kolektivne pregovore iz odredbi članka 186. Zakona o radu (Narodne novine broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 143/03 i 68/05) odnosno članka 254. Zakona o radu (Narodne novine broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13). Dakle, tuženik smatra da se radi o sporazumu koji po svojoj pravnoj naravi predstavlja običan ugovor odnosno sporazum obveznog prava, ali ne i kolektivni ugovor kao ugovor radnog prava odnosno da je kao potonji ništetan. U tu svrhu navodi i kako Temeljni kolektivni ugovori za službenike i namještenike u javnim službama iz 2010. i 2012. u članku 51. stavak 4. navodi: "Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. godine važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima", a što je pak različito u odnosu na odredbu članka 49. stavak 4. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama iz 2007. prema kojem: "Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama zaključen između sindikata javnih službi i Vlade Republike Hrvatske 23. studenoga 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog ugovora". Sukladno tome, tuženik smatra da su zbog pravnog propusta u kolektivnom pregovaranju po Odboru sindikata za kolektivne pregovore ti sporazumi u smislu kolektivnog ugovora ništetni, a prema pravnom statusu i kvalifikaciji iz Temeljnih kolektivnih ugovora za službenike i namještenike u javnim službama iz 2010. i 2012., ne bi se moglo raditi o kolektivnim ugovorima jer tada ne bi postojala subjektivno utuživa obveza vraćanja/podizanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama i drugih usklađivanja plaća iz navedenog razloga. Tuženik ističe da se plaće u javnim službama uređuju prije svega Zakonom o plaćama u javnim službama (Narodne novine broj 27/01 i 39/09, dalje: ZPJS) i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine broj 39/09 i 124/09, dalje: ZOPJS) te nadalje citira odredbe članka 4. odnosno članka 2. navedenih Zakona i ističe da iste predstavljaju strogo i apsolutno inderogabilno zakonsko uređenje, ius cogens od kojeg otklon voljom stranaka nije moguć. Navodi da je notorno kako je na sjednici održanoj 29. prosinca 2016. Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama kojom je ista utvrđena u iznosu od 5.211,02 kuna bruto te se primjenjuje od 1. siječnja 2017. počevši s plaćom za siječanj 2017. koja je isplaćena u veljači 2017. Tuženik ističe da prethodno nije bilo drugačijeg kolektivnog ugovora niti odluke Vlade te se primjenjivala osnovica plaća utvrđena Dodatkom Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. od 5.108,84 kune bruto. Tuženik tvrdi i da tužitelj pogrešno cijeni da bi nastupile pretpostavke za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.415,37 kuna bruto jer da tužitelj slučajno ili ne, previđa da u članku 7. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. stoje navedeni uvjeti nužni za ostvarivanje istog tako da se u točki 1. istog članka navodi: "Ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima II. do V. Izmjena i dopuna, uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Ova odredba se primjenjuje od dana stupanja na snagu ovih Izmjena i dopuna." Tuženik smatra da je nakon sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. prema dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku, BDP Republike Hrvatske promatran na tromjesečnoj razini "realni tromjesečni BDP" u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine, zabilježio dvanaest konsekutivnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta počevši od četvrtog tromjesečja 2011. godine, a zaključno s trećim tromjesečjem 2014., to iz navedenog, tvrdi tuženik, nesporno proizlazi da se uskladba prema člancima III. do V. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. treba odgoditi za dvanaest konsekutivnih tromjesečja počevši od siječnja 2016. pa nadalje. Prema tuženiku to znači kako okolnosti za povećanje osnovice plaće u javnim službama u iznosu i na način kako to navodi tužitelj nisu nastupile, a kako Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. imaju ugovoreno vremensko važenje od pet godina, čije trajanje je isteklo 25. listopada 2016., to implicira kako do "uskladbe" osnovice plaća u javnim službama ne bi došlo u razdoblju važenje i primjene istih. Isto tako, tuženik osporava Sporazum od 23. studenog 2006. kao i Dodatak Sporazumu od 13. svibnja 2009. i Izmjenu i dopunu Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009. te Izmjenu i dopunu Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. kao kolektivnog ugovora obzirom da za njih nikada prema postupku propisanom Zakonom o radu nije sporazumno uspostavljen ili ustanovljen Odbor sindikata za kolektivne ugovore odnosno nije imenovan po Gospodarskom - socijalnom vijeću. Tuženik navodi da tužitelj pogrešno cijeni da su nastupile pretpostavke za primjenu osnovice za obračun plaća u javnim službama u iznosu od 5.415,37 bruto iz odredbe članka 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od dana 26. listopada 2011. te dostavlja sudsku praksu u vidu presuda za koje smatra da se temelje na jednakoj činjeničnoj i pravnoj osnovi kao i pisane zaključke sastanka od 8. prosinca 2016. u kojem je izražen stav akademske zajednice profesora pravnih fakulteta u RH u svezi predmeta spora. Ističe da se radi o sporu male vrijednosti za koje vrijede posebna pravila u smislu iznošenja činjenica na kojem stranke temelje svoje zahtjeve uz prijedlog dokaza najkasnije do zaključenja prethodnog postupka. Također, tuženik predlaže da u konkretnom slučaju postoji nedvojbeni interes RH za uključivanje u parnicu u svojstvu umješača na strani tuženika te predlaže da se u ime RH obavijesti Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću na sudjelovanje u parnici u svojstvu umješača na strani tuženika. Zaključno, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, s tim da isti nije zahtijevao naknadu parničnog troška.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis.
4. Pravomoćnim rješenjem suda odbijen je prijedlog za sudjelovanje Republike Hrvatske kao umješača na strani tuženika u ovoj pravnoj stvari budući da tuženik kao pravna osoba samostalno zaključuje ugovore o radu s tužiteljem i isplaćuje mu pripadajuću plaću. Naime, iako se sredstva za isplatu plaće osiguravaju u Državnom proračunu, obveznik isplate plaće je isključivo tuženik pa stoga sudjelovanje Republike Hrvatske u ovom postupku nije nužno niti postoji pravni interes za sudjelovanjem u parnici na strani tuženika. Osim toga, sudjelovanjem Republike Hrvatske kao umješača u ovom sporu pored činjenice da osnivač tuženika nije država, nastali bi dodatni parnični troškovi zastupanja Republike Hrvatske po nadležnom općinskom državnom odvjetništvu.
5. Na osnovu rezultata provedenog dokaznog postupka uz primjenu odredbe članka 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP) dovodeći utvrđene činjenice u međusobnu vezu, zaključak je suda da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u dosuđenom dijelu kao iz točke I. izreke presude.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011 i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.
7. Između parničnih stranaka nije sporno:
- da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. ZPJS),
- da je tuženik u utuženom razdoblju tužitelju isplaćivao plaću obračunatoj po osnovici od 5.108,84 kuna,
- da je dana 23. studenog 2006. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po šest posto u 2007., 2008. i 2009. godini,
- da je dana 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama kojim Dodatkom je osnovica privremeno 'zamrznuta' na razini iz 2008. godine na iznos od 5.108,84 kune dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno odredbi članka III. Dodatka Sporazuma. Nastavno tome, odredbama članka IV.-V. Dodatka Sporazuma ugovoreno je dalje postupno povećanje osnovice radi usklađivanja plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u RH, a pri tome su kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzeti prosječna plaća VSS početnika u javnim službama i prosječna plaća u RH te je odnos te dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. trebao doseći ciljanu razinu od 92:100,
8. Sporno je između stranaka je li tuženik tužitelju za utuženo razdoblje bio dužan obračunavati plaću prema osnovici od 5.415,37 kuna temeljem primjene odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. te Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., a s obzirom na navode tuženika sporna je i sama pravna valjanost navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma te, podredno, jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu te odredbe (pod uvjetom da je valjana) ili je pak ista odgođena te prestala važiti budući da je primjena Izmjena i dopuna Dodatku Sporazuma istekla 26. siječnja 2017.
9. Temeljem dokaza provedenih tijekom dokaznog postupka dovodeći utvrđene činjenice u međusobnu vezu, sud je utvrdio sljedeće odlučne činjenice:
- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23.studenoga 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1. siječnja svake godine,
- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi sklopili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama na način da su se suglasili na zamrzavanje osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice tako da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn, nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te da su čl. IV. istog Dodatka odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,
- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi dana 26. listopada 2011. zaključili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen članak III. Dodatka te članak IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u članku III. do V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao,
- da je 7. prosinca 2011. arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće po naprijed navedenom načelu,
- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenuta Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu,
- da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao kontinuirano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno,
- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a u 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% , što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, a da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen 4. prosinca 2015.,
- da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017., odnosno počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.,
- da je tužitelj tijekom postupka i u tužbi tvrdio da su se u utuženom razdoblju ispunili uvjeti za obračun plaće tužitelju u visini osnovice od 5.415,37 kn, ili više, temeljem odredbe članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama jer su službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukazali na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnje realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, prosječno 2 ili više posto, mjereno aritmetičkom sredinom, dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja.
10. Temeljem prednjih utvrđenja, sud je cijenio neosnovanim prigovor u pogledu pravne nevaljanosti Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. jer je Vlada RH kao potpisnik tih Izmjena i dopuna, izrijekom potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011.,Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. te Vjerodostojnim tumačenjem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012., uz napomenu da niti prilikom pregovaranja i potpisivanja tih akata, a ni inače, nije nikada dovodila u pitanje njihovu pravnu valjanost, a nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njihove ništavosti, jer takvo što iz priloženih dokaza ne proizlazi.
11. Dosljedno navedenom, glede odgode primjene čl. III. Izmjena i dopuna da se odredbe članka VII. Izmjena i dopuna na njega ne odnose, budući da se iz teksta i smisla odredbe čl. VII. kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011. tako i iz Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. te Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na "uskladbu" odnosno "Način usklađivanja pariteta" određen člankom IV. dok je člankom III. (do V.) samo u smislu određivanja razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a, slijedom čega nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice.
12. Također, u vezi ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, iz službenih pokazatelja Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske (na koje se članak III. poziva), vidljivo je da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a da je tromjesečni BPD u trećem tromjesečju 2015. bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014., pa jasno proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno dva posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja – 1,2% + 2,8% = 4% : 2 = 2%) tako da su krajem studenoga 2015. ispunjeni uvjeti iz čl. III. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kuna bruto.
13. Naime, u utuženom razdoblju (od siječnja 2016. do zaključno veljače 2017.) na pravnoj snazi bio je Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 141/12 - dalje: TKU) koji u članku 51. regulira da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću, a osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža, te dodaci na osnovnu plaću kao što su stimulacija, dodaci na posebne uvjete rada, položeni dodaci i uvećanja plaća. U istom članku TKU, u stavku 4. navodi se da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim u samim dokumentima. Nastavno tome, odredbom članka 9. stavak 3. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19 , dalje: ZR/14) propisano je, a isto je bilo propisano i člankom 7. stavak 3. Zakona o radu (Narodne novine broj 149/09, 61/11 i 73/13, dalje: ZR/09) da će se primijeniti za radnika najpovoljnije pravo, ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenog između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, osim ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno. Isto tako, u odredbi članka 1. Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. ugovoreno je da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 2007., 2008. i 2009. godinu za 6 % i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine.
14. Isto tako, dana 26. listopada 2011. Vlada RH i Sindikat javnih službi sklopili su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama. U članku III. izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaću u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011. ugovoreno je da će osnovica za obračun plaća iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelj Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više postotka (mjereno aritmičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema izmjenama i dopunama. Odredbom članka XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. propisano je da se dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina, s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3 %. Nadalje, zbog pravila o produljenoj primjeni Kolektivnih ugovora iz članka 199. stavak 1. ZR/14 primjena izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017.
15. Naprijed navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. prihvaćene su i u formi Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. u kojoj je navedeno da se član III mijenja i glasi: "osnovica za obračun plaće u javnim službama iznosit će 5.415, 37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prosječno 2 ili više posto, mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja, te će se primjenjivati iza toga do prve slijedeće promjene prema tim Izmjenama i dopuna.
16. Pored toga, u članku IV. Izmjena Dodatka Sporazumu o osnovnici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. uređen je način usklađivanja pariteta te je navedeno da će se usklađenje izvršiti na način da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III. Izmjena i Dopuna, ugovorne stane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika sa VSS u javnim službama prosječno za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću RH u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. Nadalje, odredbom članka V. Izmjena i Dopuna određeno je da se nakon 11 mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema članovima II. i IV. Izmjena i Dopuna, Vlada RH obvezuje započeti obračun i isplatu radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi RH u omjeru 95:100 na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi RH za zadnjih šest mjeseci za koje postoje podaci Državnog zavoda za statistiku, uvećana za 1,5%. Nastavno, Vlada RH donijela je novu Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (" Narodne novine ", broj: 25/13), kojom je umanjila koeficijente za 3%, što znači da je tom Uredbom smanjen koeficijent sa 1,25 na 1,2125.
17. Prema stajalištu ovog suda Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine broj 39/09, 124/09) na temelju kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje KU između Vlade RH i Sindikata javnih službi, te odredbe članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 115/10), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama, te odredbe članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 141/12) kojom je utvrđena primjena dodatka sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Isto tako, odredbom članka 51. stavak 4. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 115/10), bilo je i propisano da ugovorne stane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Podjednako je bilo propisano i odredbom članka 51. stavak 4. TKU (Narodne novine broj 141/12). Upravo iz naprijed navedenih razloga ovaj sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., a na koje se tužitelj poziva u tužbi predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor, što dovodi sud do zaključka da prigovor nevaljane aktivne i pasivne legitimacije istaknut od tuženika. To proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje izmjena Dodatka Sporazuma radi pojašnjenja primjene članka IV stavak 5., a u svezi sa člankom VII stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. U tom smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III spomenutih izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., te stoga niti jednim navodom tuženik nije doveo u sumnju prednji zaključak suda.
18. Naime, nisu osnovani navodi tuženika da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pada realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u članku III-IV Izmjena i dopuna Sporazuma. Ovo stoga što odredba članka VII. stavak 1. Izmjena dodatka Sporazumu propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom u razdoblju opisanih u članku III.-V. bio zabilježen negativan rast BDP-a. Iz odredbe članka III. proizlazi da se ista odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice pa nadalje, odnosno ubuduće. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a, objavljenih po Državnom zavodu za statistiku RH, vidljivo je da od IV. kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, jer je razvidno da je BDP stalno rastao. Odredba članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ne odnosi se na povrat osnovice iz članka III., već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu, a namjera Vlade RH bila je povrat osnovice na razinu iz 2009. i to na iznos od 5.414,37 kn.
19. Pritom valja istaći da je odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala konzumirana kroz čl. IV st. 5 izmjena Dodatka sporazumu i na temelju Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., jer je odredbom članka IV. stavak 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da će Vlada RH biti obvezna korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III. Slijedom utvrđenog, proizlazi da je tuženik počevši od 1. siječnja 2016. bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn, što dovodi sud do zaključka da je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće u utuženom razdoblju pravno osnovan.
20. Stoga je zaključak suda da je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu na temelju koje je tužitelju isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto).
21. Imajući u vidu naprijed navedenu iznijetu kronološku sukcesiju sadržaja navedenih pravnih izvora, sud cijeni neosnovanim tvrdnje tuženika u pogledu pravne nevaljanosti (ništavosti ili ništetnosti) Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.
22. Dakle, na strani tuženika izostaju dokazi koji bi potvrdili da bi ijedna ugovorna strana dovodila u sumnju pravnu valjanost Sporazuma od 23. studenog 2006., Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009., a niti valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. studenog 2011. što je dodatno potvrđeno od strane Vlade RH potpisom TKU od 12. prosinca 2012. uz pripadajuće Vjerodostojno tumačenje od 28. prosinca 2012., pa naposljetku i u skladu s Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011., s tim da ovom parničnom sudu od strane tuženika nije predložen, a stoga niti dostavljen dokaz da bi u odgovarajućem sudskom postupku donijeta pravomoćna odluka o ništavosti prednjih sklopljenih pravnih poslova, odnosno s obzirom na raspoložive dokaze, sud je utvrdio da nije osnovan tuženikov prigovor ništavosti navedenih akata ugovornih strana. Stoga, po ocjeni ovoga suda, sasvim je irelevantno što Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske.
23. Sukladno navedenom, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. obvezuju RH odnosno tuženika u čije ih je ime i za čiji račun Vlada Republike Hrvatska sklopila sa sindikatima javnih službi.
24. U pogledu odgode primjene članka III. Izmjena i dopuna, po ocjeni ovog suda odredbe članka VII. Izmjena i dopuna se na njega ne odnose budući da iz sadržaja teksta i smisla odredbe čl. VII. kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011. tako i iz Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. te Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na "uskladbu" odnosno "Način usklađivanja pariteta" određen člankom IV. dok je člankom III. (do V.) samo u smislu određivanja razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a, a i činjenicama koje su uslijedile odnosno u postupku nije došlo od odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice. Tim više jer je u vezi ispunjenja uvjeta za povrat osnovice iz službenih pokazatelja Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske (na koje se članak III. poziva), vidljivo da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a da je tromjesečni BPD u trećem tromjesečju 2015. bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014.
25. Iz svega prednje navedenog sasvim jasno i nedvojbeno proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno dva posto (mjereno aritmetičkom
sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja – 1,2% + 2,8% = 4% : 2 = 2%), tako da su krajem studenoga 2015. ispunjeni uvjeti iz čl. III. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu za primjenu osnovce za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kuna bruto.
26. U odnosu na način primjene osnovice, a s obzirom da se plaće u javnim službama isplaćuju iz Državnog proračuna RH te da ih tuženik sam niti ne obračunava, već to čini preko Centralnog obračuna plaća, do primjene navedene osnovice plaća nije moglo doći "automatizmom", ali nedvojbeni propust Vlade RH da donese odluku o visini osnovice za izračun plaće u javnim službama ne može ići na štetu tužitelja.
27. Naime, činjenica je da je Vlada RH sklopila sve navedene pravne poslove, uključujući i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi, pa je stoga trebala osigurati sve materijalne i formalne pretpostavke da poslodavci, pa tako i tuženik, može ispuniti svoje obveze, uključujući i povećanje osnovice kad su se zato ostvarili uvjeti.
28. Pri tome treba istaći i da su se prema članku 6. stavak 1. TKU od 12. prosinca 2012. (kojim je potvrđena valjanost Dodataka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju) stranke obvezale primjenjivati ovaj Ugovor u dobroj vjeri, a prema stavku 2. tog članka, ako zbog promjene okolnosti koje nisu postojale niti su bile poznate u trenutku zaključenja ugovora, jedna od strana ne bi mogla neke od odredbi Ugovora izvršavati ili bi joj to bilo izuzetno otežano, obvezuje se da neće jednostrano prekršiti ovaj Ugovor, nego da će drugoj strani predložiti njegovu izmjenu.
29. Jednako tako, prema općoj odredbi članka 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO/05) u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja, a s obzirom na utvrđeno, Vlada Republike Hrvatske u predmetnom slučaju je nedvojbeno propustila postupati u skladu s prednjim načelima.
30. Kako je na osnovi rezultata postupka nedvojbeno utvrđeno da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao tužitelju plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, a da je trebao primijeniti osnovicu od 5.415,37 kn, to je nastala razlika neisplaćene plaće prema toj osnovici za navedeno razdoblje. Visina tužbenog zahtjeva temelji se na obračunskim listama za utuženo razdoblje s napomenom da se tuženik nije protivio označenoj visini tužbenog zahtjeva.
31. Slijedom navedenog, iz svega naprijed proizlazi da je tuženik u utuženom razdoblju bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kuna odnosno predmetni tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće u utuženom razdoblju je pravno osnovan budući je sud nedvojbeno utvrdio da je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužitelju isplaćena plaća jer je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto). Stoga je odlučeno kao u izreci presude.
32. O zateznoj kamati i stopi zatezne kamate odlučeno je na temelju članka 3. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 78/15.) kojom je izmijenjena odredba članka 29. stavka 2. ZOO/05 na način da je sada tom odredbom propisano da se stopa zateznih kamata (u ostalim odnosima) određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Tuženik je naime zakasnio s plaćanjem razlike plaće počevši od šesnaestog dana u mjesecu za prethodni mjesec sukladno članku 92. stavku 3. ZR/14 i članku 29. stavku 1. ZOO/05 prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje pored glavnice i zatezne kamate.
33. Prema odredbi članka 433a stavka 1. ZPP-a, kad radnik utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, isti ih je dužan utužiti u tom iznosu s tim da ukoliko utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa ne navodeći da zahtijeva bruto iznos smatra se da ih je utužio u bruto iznosu pa je na taj način i prihvaćen tužbeni zahtjev, s tim je da na dosuđeni bruto iznos plaća tužitelju dosuđena i zatezna kamata temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. ZOO osim za dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći s obzirom da obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijeva tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa naknade plaće radniku te prije toga (prije isplate plaće) takva obveza poslodavca nije dospjela (kao u odluci VSRH, Revr 717/16-2 od 6. rujna 2017.) pa je stoga odlučeno kao u izreci presude.
34. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi članka 154 stavka 1 i članka 155 ZPP. Tužitelju su priznati kao opravdani troškovi zastupanja po kvalificiranom punomoćniku odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje; OT) i to trošak sastava tužbe - 75 bodova uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 186,64 € / 1.406,25 kuna, trošak sastava podneska od 20. siječnja 2022. - 75 bodova uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 186,64 € / 1.406,25 kuna, trošak sastava podneska od 14. prosinca 2022. - 75 bodova uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 186,64 € / 1.406,25 kuna i trošak zastupanja na ročištu održanom 15. prosinca 2022. - 75 bodova uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 186,64 € / 1.406,25 kuna što ukupno iznosi 746,56 € / 5.625,00 kuna.
35. Slijedom svega naprijed navedenoga odlučeno je kao u izreci.
U Gospiću, 30. siječnja 2023.
Sudac:
Mirjana Kosanović v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je obaviještena o ročištu za objavu, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava članka 467. st. 1. ZPP-a, s tim da se u postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuje odredba članka 370. ZPP-a.
Dna:
1. Odvjetnik M.G., Z.
2. škola G., G.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.