1                            Poslovni broj: 21. Pr-3146/2021-11

 

Poslovni broj: 21. Pr-3146/2021-11

         

    Republika Hrvatska

  Općinski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Osijeku, po sucu Saši Rešetaru, kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice Lee Pihler, u pravnoj stvari tužiteljice G.V. iz O., OIB: ..., zastupane po punomoćnici I.V.M., odvjetnici iz O., protiv tuženika Centra iz O., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva iz O., radi isplate razlike plaće, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 30. siječnja 2023. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice, I.V.M., odvjetnice iz O., u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, a objave 30. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I.              Nalaže se tuženiku Centru iz O., OIB: ..., isplatiti tužiteljici G.V. iz O., OIB: ..., na ime razlike manje isplaćenih plaća bruto iznos od 871,07 eura/6.563,11 kn[1] (slovima:osamstosedamdesetjedaneurosedamcenta/šesttisućapetstošezdesettrikunejedanaestlipa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose kako slijedi:

 

- na iznos od 71,63 eura/ 539,72 kn od 16. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 75,85 eura/ 571,49 kn od 16. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 71,63 eura/ 539,72 kn od 16. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 74,88 eura/ 564,16 kn od 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 71,95 eura/ 542,08 kn od 16. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 72,12 eura/ 543,38 kn od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 75,60 eura/ 569,61 kn od 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 70,46 eura/ 530,86 kn od 16. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 70,65 eura/ 532,31 kn od 16. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 71,50 eura/ 538,70 kn od 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 72,02 eura/ 542,61 kn od 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 72,79 eura/ 548,47 kn od 16. veljače 2017. do isplate,

 

izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

II.              Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 653,25 eur/4.921,88 kn (slovima:šestopedesettrieuradvadesetpetcenti/četiritisuće devetstodvadesetjednakunaosamdesetosamlipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude prvog stupnja 30. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.             

 

 

Obrazloženje

 

 

1.              Tužiteljica u tužbi podnesenoj putem punomoćnika kao radnica potražuje od tuženika kao poslodavca isplatu razlike plaće za razdoblje od veljače 2016. do siječnja 2017. temeljem odredaba Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. Tužiteljica je u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika, a tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu. Tuženik je tužiteljici obračunavao sve plaće u utuženom razdoblju s osnovicom od 5.108,84 kn, osim plaće za siječanj 2017. s osnovicom od 5.211,02 kn, umjesto s osnovicom od 5.415,37 kn. Slijedom navedenog, tuženik je obračunom plaće s nižom osnovicom pogrešno obračunao svaki element plaće za rad za utuženo razdoblje, pa je ukupan dug tuženika prema tužiteljici s osnove razlike plaće 6.563,11 kn bruto za sve plaće u utuženom razdoblju uvećano za zakonske zatezne kamate za svaki mjesečni iznos neisplaćene plaće, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu. Podneskom od 11. siječnja 2023. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev sukladno Odluci o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj potražujući iznos od ukupno 871,07 eur  s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a podneskom od 19. siječnja 2023. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev u odnosu na zakonske zatezne kamate.

 

2.              Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev, kako u osnovi, tako i u visini. Nije sporno da je tužitelj bio zaposlenik tuženika u utuženom razdoblju. Međutim, tuženik osporava valjanost Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, obzirom isti nije potpisan od strane svih potpisnica prvotnog Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama. Također, tuženik je mišljenja da se nisu ispunili uvjeti za primjenu odredbe čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. za povećanje osnovice. Ističe da iz odredbe čl. XI Izmjena i dopuna iz 2011. proizlazi da su iste zaključene na rok od pet godina i da bi vrijedile do 25. listopada 2016. pa niti ne bi obuhvatile razliku plaća u cijelom utuženom razdoblju. Tuženik osporava i pravilnost zakonskih zateznih kamata na iznos poreza i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći u utuženom iznosu, jer iste sukladno odredbama čl. 45. st. 1., 2., 4. i 5. u vezi s čl. 14 Zakona o porezu na dohodak iz čl. 61. st.1. i 9. dospijevaju tek s isplatom plaće. Osim toga, kada bi se detaljno analizirala pravna osnova tužitelja za isplatom, ispostavlja se, sve i da je trebalo doći do povećanja osnovice sukladno propisima na koje se tužitelj poziva, do istog bi eventualno moglo doći tek od siječnja 2016., a zaključno s prosincem 2016, a nikako siječnjem 2017. Opreza radi, tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva.

 

3.              U podnesku od 21. ožujka 2022. tužiteljica navodi da su neosnovani prigovori tuženika, a u pogledu sklapanja Izmjena i dopuna Dodataka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, da kolektivni ugovor ne moraju nužno sklopiti sve strane koje su sudjelovale u kolektivnom pregovaranju, da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. za povećanje osnovice, da primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ne bi vrijedila do 25. listopada 2016. kako navodi tuženik, već do 26. siječnja 2017., odnosno cjelokupno utuženo razdoblje, sukladno odredbi čl. 199. Zakona o radu. Obzirom na to da tuženik osporava i pravilnost zakonskih zateznih kamata na iznos poreza i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći u utuženom iznosu koji dospijevaju tek s isplatom plaće, tužiteljica ističe da navedeno niti ne potražuje.

 

4.              U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovor o radu, aneks ugovora o radu, obračunske isprave i obračun razlike plaće.

 

5.              Sud nije izvršio uvid u ostalu dokumentaciju koju je u spis priložila tužiteljica, jer se radi o izvorima prava koji su poznati sudu, kao ni u sudske odluke koje je u spis dostavila tužiteljica, koje se nalaze u e-spisu.

 

6.              Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i u međusobnoj vezi, sud nalazi tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

 

7.              Naime, nesporno je da je tužiteljica bila zaposlenik tuženika u utuženom razdoblju, da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu, da je tuženik obračunavao plaću tužiteljici po osnovici od 5.108,84 kn bruto za razdoblje od veljače 2016. do prosinca 2016. i po osnovici od 5.211,02 kn bruto za siječanj 2017. što je vidljivo iz obračunskih isprava. U odnosu na prigovor tuženika na visinu tužbenog zahtjeva, za istaknuti je da se tuženik nije protivio zadnjem dostavljenom izračunu tužitelja od 11. siječnja 2023. u iznosu od ukupno 871,07 eur/6.563,11 kn.

 

 

8.              Sporna je pravna valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., kao i da li tužiteljica ima pravo na obračun plaće po osnovici od 5.415,37 kn bruto za cijelo utuženo razdoblje.

 

9.              Odlučujući o zahtjevu tužiteljice, sud nalazi da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara - medicinskih tehničara i Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi sklopili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama za 2007., 2008. i 2009., povećava za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini, a da se primjenjuje od 1. siječnja svake godine.

 

10.              Vlada Republike Hrvatske i gore navedeni sindikati javnih službi sklopili su 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama. U čl. II utvrđeno je da se danom potpisa ovog Sporazuma primjenjuje osnovica za izračun plaća za javne službenike i namještenike iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto. U čl. III ugovoreno je da će u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto.

 

11.              Nadalje, Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi sklopili su 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, te je izmijenjen čl. III, kojim je sada određeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i da će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama. Članak XI je također izmijenjen, te je utvrđeno da se dodatak Sporazumu i ove Izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od tri posto.

 

12.               Neosnovano tuženik osporava primjenu i pravnu valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., navodeći da nisu potpisane od strane svih koji su sklopili početni Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006. Iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revr-408/12 i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III/3535/12 proizlazi da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora. Stoga, okolnost da je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama potpisan od strane osam potpisnika, a Izmjene i dopune od strane sedam, ne utječe na pravnu valjanost. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio protuzakonito isključen iz pregovaranja, jer je taj sindikat parafirao Izmjene Dodatka Sporazumu, što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima. Osim toga, tuženik ničim nije dokazao niti da je prilikom donošenja navedenih akata povrijeđena procedura iz Zakona o radu.     

 

13.              Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011. usvojen je sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

 

14.              Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012. ne odnosi se na povrat osnovice, odnosno na čl. III Izmjena i dopuna, kojim je određena visina osnovice od 5.415,37 kn bruto.

 

15.              U čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09, 124/09) propisano je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom. Odredbom čl. 3. istog zakona propisano je da se do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju čl. 2. ovog zakona primjenjuje osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi 13. svibnja 2009.

 

16.              Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi zaključili su 31. srpnja 2007. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 84/07). Odredbom čl. 49. st. 2. propisano je da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a odredbom čl. 49. st. 4. propisano je da su Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu sastavni dio ovog kolektivnog ugovora. Odredbom čl. 50. st. 1. propisano je da se plaća isplaćuje jednom mjesečno za prethodni mjesec, s tim da razmak između dviju isplata ne smije biti dulji od 30 dana.

 

17.              Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi zaključili su 4. listopada 2010. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 115/10). Odredbom čl. 51. st. 2. propisano je da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a odredbom čl. 51. st. 4. propisano je da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Odredbom čl. 52. st. 1. propisano je da se plaća isplaćuje jednom mjesečno za prethodni mjesec, s tim da razmak između dviju isplata ne smije biti dulji od 30 dana.

 

18.              Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi zaključili su 12. prosinca 2012. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12). Odredbom čl. 51. st. 2. ponovno je propisano je da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a odredbom čl. 51. st. 4. propisano je da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Odredbom čl. 52. st. 1. propisano je da se plaća isplaćuje jednom mjesečno za prethodni mjesec, s tim da razmak između dviju isplata ne smije biti dulji od 30 dana.

 

19.              Odlukom Vlade Republike Hrvatske od 29. prosinca 2016. (NN 123/16) određeno je da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u visini od 5.211,02 kn bruto i primjenjuje od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. koja će biti isplaćena u mjesecu veljači 2017.

 

20.              Prema čl. 192. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14 - u nastavku teksta ZR) kolektivnim ugovorom uređuju se prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa, pitanja socijalnog osiguranja te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom. Odredbom čl. 199. st. 1. ZR-a propisano je da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka.

 

21.              Iz Priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske od 28. kolovoza 2015. proizlazi da je bruto domaći proizvod realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz Priopćenja od 27. studenog 2015. proizlazi da je bruto domaći proizvod realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014.

 

22.              Iz Procjene tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda za drugo i treće tromjesečje 2015. vidljivo je da je bruto domaći proizvod realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., te da je bruto domaći proizvod realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014.

 

23.              Prema odredbi čl. 45. st. 1., 2., 4. i 5. u vezi s čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14) i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 157/14) plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada.

 

24.              Kako je prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske utvrđeno da je u utuženom razdoblju došlo do rasta BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prosječno dva ili više posto, odnosno da je bruto domaći proizvod bio veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., te da je bruto domaći proizvod bio veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., što daje aritmetičku sredinu od 2%, a imajući u vidu da su podaci za treće tromjesečje od 27. studenog 2015., sud nalazi da su se već tada ispunili uvjeti za primjenu čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, kojima je određeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), odnosno za primjenu više osnovice od 5.415,37 kn bruto u odnosu na osnovicu od 5.108,84 kn bruto temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u razdoblju od veljače 2016. do prosinca 2016., kao i u odnosu na osnovicu od 5.211,02 kn bruto temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća za siječanj 2017.

 

25.              Stoga nije osnovan prigovor tuženika da tužiteljici ne pripada povećana osnovica od 5.415,37 kn bruto za utuženo razdoblje, te da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama.

 

26.              U odnosu na prigovor tuženika da tužiteljici ne pripada plaća po povećanoj osnovici za cijelo utuženo razdoblje, već samo do 25. listopada 2016., sud nalazi da se konkretnom slučaju primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnog ugovora sukladno čl. 199. st. 1. ZR-a.

 

27.              Naime, prema Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koje su sastavni dio kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, osnovica za obračun plaća u javnim službama od 5.415,37 kn bruto primjenjivati će se do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama, pri čemu se dodatak Sporazumu i ove Izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina, odnosno do 26. listopada 2016., a kako je odredbom čl. 199. st. 1. ZR-a propisano da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka, očito je da je primjena osnovice produljena do 26. siječnja 2017.

 

28.              Obzirom na navedeno, sud smatra da tužiteljici pripada ukupan iznos od 6.563,11 kn/871,07 eur bruto (čl. 433. a st. 1. Zakona o parničnom postupku - NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - u nastavku teksta ZPP) za razdoblje od veljače 2016. do siječnja 2017. s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22 - u nastavku teksta ZOO) tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate izuzev zakonskih zateznih kamata na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće, a koji dospijevaju tek s isplatom. U odnosu na prigovor tuženika na pravilnost zakonskih zateznih kamata na iznos poreza i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći u utuženom iznosu, za napomenuti je da tužiteljica iste niti ne potražuje.

 

29.              Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu, a odnosi se na trošak zastupanja tužiteljice putem odvjetnika. Tužiteljici je kao opravdan priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 75 bodova sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - u nastavku teksta Tarifa), trošak sastava obrazloženog podneska od 21. ožujka 2022. kojim odgovara na navode odgovora na tužbu u iznosu od 75 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), trošak sastava podnesaka od 11. siječnja 2023. i 19. siječnja 2023. kojima je uređen tužbeni zahtjev, u iznosu od po 18,75 bodova (Tbr. 8. t. 3. Tarife) i trošak zastupanja na ročištu 30. siječnja 2023. u iznosu od 75 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), što je ukupno 262,5 bodova, što obzirom na vrijednost boda od 15,00 kn (Tbr. 50. u vezi s Tbr. 48. t. 3. Tarife) iznosi 3.937,50 kn, što uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 984,38 kn, sveukupno iznosi 4.921,88 kn/653,25 eur, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja, odnosno od 30. siječnja 2023. do isplate po stopi sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a. O zahtjevu tužitelja za naknadu troška zastupanja na ročištu za objavu presude, odlučiti će se posebnim rješenjem, nakon održanog ročišta, budući da je sukladno čl. 335. st. 8. ZPP-a do ročišta za objavu presude potrebno izraditi i samu presudu i uručiti ovjereni prijepis stranci koja je pristupila.

 

Osijek, 30. siječnja 2023.

 

                                                                                                                              Sudac

                                                                                                                       Saša Rešetar

                                                                                                                  u.z. Dalmoslava Grgić, v.r.

                                                                                                                 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi pisanim putem, putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

             

Dostaviti:

1. tužiteljici putem punomoćnika

2. tuženiku putem punomoćnika

nakon pravomoćnosti:

3. Poreznoj upravi 

Fiksni tečaj konverzije 7,53450