1

Poslovni broj: 8 Us I-227/2022-9

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 8 Us I-227/2022-9

 

                   

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Jasenki Beker, po prijedlogu sudske savjetnice Tatjane Sekulić, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Huselić, u upravnom sporu tužitelja T.-A. d.o.o., V., OIB: …, kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu V. & p. d.o.o. u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., OIB: …, radi poreznog nadzora, 27. siječnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/II-471-02/21-01/59, URBROJ: 513-04-21-2 od 14. prosinca 2021. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar KLASA: UP/I-471-02/20-01/172, URBROJ: 513-07-16-02-01/11-20-01 od 23. studenog 2020.

 

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda V. KLASA: UP/I-471-02/20-01/172, URBROJ: 513-07-16-02-01/11-20-01 od 23. studenog 2020.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je u točki I. izreke utvrđena obveza poreza na dodanu vrijednost za razdoblje poslovanja od 1. svibnja 2020. do 30. lipnja 2020. i to: porezna osnovica u iznosu od 12.400,00 kn, porezna stopa od 25%, porezna obveza u iznosu od 3.100,00 kn te kamate u iznosu od 0,00 kn. U točki II. a) i b) izreke rješenja naloženo je tužitelju da uplati utvrđene iznose s pripadajućim kamatama na navedene račune Državnog proračuna Republike Hrvatske te da obračuna i uplati daljnje kamate na navedene prihode od dana sastavljanja zapisnika do dana uplate na pripadajući način. Točkom III. izreke naloženo je tužitelju da nakon izvršenih uplata provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama koja se odnose na povećanje porezne osnovice. U točki IV. određeno je da će tužitelj ovo rješenje izvršiti u roku od osam dana od dana njegove konačnosti. U točki V. izreke određeno je da će se, ako tužitelj ne izvrši uplate na koje je obvezan u određenom mu roku, naplata izvršiti ovrhom.

              3. Tužitelj u tužbi navodi kako osporava zakonitost predmetnog rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te povreda pravila postupka koje je nastalo kao posljedica okolnosti da porezno tijelo nije utvrđivalo činjenice odlučne za ovaj postupak na način predviđen pozitivnim propisima. Citira odredbe Zakona o općem upravnom postupku i Općeg poreznog zakona te ističe da je porezno tijelo donošenjem poreznog rješenja posve arbitrarno i bez ikakve osnove odlučilo zanemariti materijalne dokaze koje je dostavio. Ističe kako je netočno da nije dokazao da je roba navedena u predmetnim izlaznim računima zaista i prevezena u drugu državu članicu. Smatra da je iz materijalnih dokaza koji se nalaze u spisu dokazao da je roba koju je prodao kupcu B. b. d.o.o. prevezena od strane tog istog kupca u Republiku Sloveniju. Tvrdi da je porezno tijelo pogrešno ocijenilo da su izjave koje su dane od društva B. b. d.o.o. neuredne i nevjerodostojne jer izjave sadrže sve sastojke koji su određeni pozitivnim propisima ali da porezno tijelo tijekom nadzora nije zatražilo na uvid navedene izjave. Ističe kako izjave kupca, društva B. b. d.o.o., nisu niti se mogu smatrati knjigovodstvenim ispravama već su one poslovne isprave, što predstavlja širi pojam koji između ostalog obuhvaća i knjigovodstvene isprave. Navodi da je uslijed arbitrarnog i diskriminirajućeg postupanja poreznog tijela, porezno rješenje nezakonito te da su mu povrijeđena temeljna prava i slobode zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Smatra da je donoseći osporavano rješenje tuženik povrijedio i odredbu članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09.i 110/21.). Predlaže Sudu provesti dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja i zakonskog zastupnika društva B. b. d.o.o. te svjedoka A. L. i N. I., usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavano rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje od 23. studenog 2020., uz naknadu troška upravnog spora.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. U podnesku od 22. travnja 2022. tužitelj predlaže sudu provesti raspravu te, u bitnome, ponavlja navode iz tužbe i predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev.

6. Dana 20. siječnja 2023. pred ovim sudom održana je rasprava u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika te je rasprava održana u skladu s odredbom članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.). Opunomoćenica tužitelja ostala je kod svih navoda i dokaznih prijedloga iznesenih u tužbi te je zatražila trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 492,72 EUR.

7. Na održanoj raspravi Sud je sukladno članku 33. stavku 5. Zakona o upravnim sporovima, u vezi s člankom 292. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117//03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.) odbio dokazni prijedlog za saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja i zakonskog zastupnika društva B. b. d.o.o., te saslušanjem svjedoka A. L. i N. I. jer je prema stajalištu ovoga Suda, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno.

8. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu upravnog spora te spisu upravnog postupka, pa je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Odredbom članka 41. stavka 1. točke a) Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj 143/14., 115/16., 106/18. i 121/19.) propisano je da su PDV-a oslobođene isporuke dobara koje prodavatelj ili osoba koja stječe dobro ili druga osoba za njegov račun otpremi ili preveze iz tuzemstva u drugu državu članicu drugom poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik, a koji djeluju kao takvi u toj drugoj državi članici.

10. Člankom 33. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da se poreznom osnovicom pri isporuci dobara i usluga smatra naknada koju čini sve ono što je isporučitelj primio ili treba primiti od kupca ili neke druge osobe za te isporuke uključujući iznose subvencija koji su izravno povezani s cijenom isporučenih dobara i usluga.

11. Odredbom članka 45.a stavak 1. Provedbene uredbe Vijeća (EU) 282/2011 propisano je da za primjenu oslobođenja od plaćanja PDV-a za isporuke dobara u druge države članice EU isporučitelj mora o otpremi ili prijevozu dobara u drugu državu članicu posjedovati barem dva neproturječna dokaza od dvije različite strane koje su međusobno neovisne te neovisne i o isporučitelju i o stjecatelju, ako što su, primjerice, potpisani CMR, teretnica ili račun za prijevoz dobara, ili isporučitelj mora posjedovati pojedinačni dokaz, poput potpisanog CMR-a, teretnice, računa za prijevoz, zajedno s pojedinačnim neproturječnim dokazom poput police osiguranja u vezi s prijevozom dobara ili bankovnog dokumenta kojim se potvrđuje plaćanje otpreme, službenog dokumenta koje je izdalo tijelo javne vlasti, javni bilježnik, kojim se potvrđuje dolazak dobara u državu članicu odredišta, ili potvrde koju je u državi članici odredišta izdao posjednik skladišta kojom se potvrđuje skladištenje dobara u toj državi članici.

12. Prema članku 66. stavak 4. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 1125/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.) smatra se da je isprava za knjiženje uredna kad se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena. Vjerodostojna isprava je ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj.

13. Iz podataka spisa proizlazi kako je Ministarstvo financija – Porezna uprava, Područni ured V. obavilo porezni nadzor kod tužitelja o čemu je sastavljen zapisnik KLASA: 471-02/20-01/173, URBROJ: 513-07-16-02-01/11-20-08 od 13. listopada 2020. i dopunski zapisnik KLASA: 471-02/20-01/173, URBROJ: 513-07-16-02-01/11-20-10 od 20. studenog 2020., na koji je tužitelj izjavio prigovor koji nije usvojen te je 23. studenog 2020. doneseno prvostupanjsko rješenje.

14. Iz zapisnika o provedenom nadzoru proizlazi kako je tužitelj u Prijavi poreza na dodanu vrijednost za mjesec svibanj 2022. iskazao iznos od 12.400,00 kn kao isporuke u Europsku uniju. Za navedene je isporuke tužitelj podnio i Zbirnu prijavu u skladu sa člankom 41. stavkom 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, kao jedan od uvjeta za primjenu oslobođenja od plaćanja PDV-a predviđenu člankom 41. stavkom 1. točkom a) Zakona o porezu na dodanu vrijednost.

15. Nadalje proizlazi kako se računi broj 23/01/600 i 24/01/600 od 18. svibnja 2020.  te računi broj 25/01/600 i 26/01/600 od 25. svibnja 2020. odnose na isporuku jagoda kupcu B. b. d.o.o. iz Ljubljane za kojega je, uvidom u VIES sustav utvrđeno da je porezni obveznik u svojoj državi, čime je ispunjena jedna od pretpostavki za primjenu predmetnog oslobođenja od plaćanja PDV-a.

16. U tijeku nadzora od tužitelja je zatraženo da dostavi dokaze da je roba navedena na izlaznim računima broj 23/01/600 i 24/01/600 od 18. svibnja 2020.  te računi broj 25/01/600 i 26/01/600 od 25. svibnja 2020. prevezena u drugu državu članicu Europske unije.

17. Tužitelj je, poreznom tijelu, naknadno dostavio otpremnice broj 01-0001, 01-0002, na kojima je naveden nadnevak Zagreb, 18. svibanj 2020., šifra 0113 jagoda, količina 150 kom, cijena 23,00 kn, iznos 3.450,00 kn, te otpremnice broj 01-0003, 01-0004, na kojima je naveden nadnevak, Zagreb, 25. svibanj 2020., šifra 0113 jagoda, količina 125 kom, cijena 23,00 kn, iznos 2.750,00 kn.

18. Imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe kao i činjenicu da je tijekom poreznog nadzora utvrđeno da tužitelj nije dostavio dokaze da je roba navedena na izlaznim računima  broj 23/01/600 i 24/01/600 od 18. svibnja 2020.  te računi broj 25/01/600 i 26/01/600 od 25. svibnja 2020. prevezena u drugu državu članicu Europske unije, pravilno su porezna tijela utvrdila da tužitelj, sukladno članku 58. stavku 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost nije mogao odbiti pretporez. Naime, tužitelj tijekom postupka nije poreznom tijelu dao valjane dokaze kojima bi dokazao da je roba po navedenim izlaznim računima stvarno i prevezena u drugu državu članicu Europske unije te da bi stoga imao pravo na oslobođenje od plaćanja PDV-a sukladno odredbi članka 41. stavak 1. točka a) Zakona o porezu na dodanu vrijednost.

20. Prema stajalištu ovoga Suda, pravilno je prvostupanjsko tijelo utvrdilo da tužitelj, u smislu odredbe članka 88. Općeg poreznog zakona, nije tijekom postupka nadzora, a ni kasnije, ponudio vjerodostojne dokaze odnosno dokumentaciju kojom bi opravdao odbitak predmetnog pretporeza.

21. Stoga nije od utjecaja na drugačije odlučivanje o ovoj upravnoj stvari tvrdnja tužitelja da je, za navedene izlazne račune, dostavio izjave kupca (B. b. d.o.o.)  kojima je dokazao da je predmetna roba prevezena u drugu državu članicu Europske unije. Naime, točno je da je tužitelj, uz prigovor na zapisnik o provedenom nadzoru dostavio izjave kupca od 18. svibnja 2020. i 25. svibnja 2020. međutim, uvidom u navedene izjave utvrđeno je da iste ne sadrže podatak o registarskoj oznaci prijevoznog sredstva kojim su dobra otpremljena ili prevezena niti napomenu da je kupac spreman na zahtjev Porezne uprave dati bilo kakve informacije u vezi mjesta odredišta tih dobara sukladno članku 170. stavku 3. točkama d. i f) Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj 79/13., 85/13., 160/13., 35/14., 157/14., 130/15., 1/17., 41/17., 128/17., 1/19. i 1/20.).

22. Imajući u vidu naprijed navedeno, pravilno je, prema stajalištu ovoga Suda, tužitelju, prvostupanjskim rješenjem utvrđena obveza poreza na dodanu vrijednost za razdoblje poslovanja od 1. svibnja 2020. do 30. lipnja 2020. te stoga nije bilo zakonske mogućnosti za drugačije odlučivanje u ovoj upravnoj stvari. Pravilno su, prema tome, porezna tijela utvrdila da tužitelj nije predočio barem dva neproturječna dokaza od dvije različite strane koje su međusobno neovisne i o isporučitelju i o stjecatelju, kao što su primjerice potpisani CMR, teretnica ili račun za prijevoz dobara ili pojedinačni dokaz, poput potpisanog SMR-a, teretnice, računa za prijevoz, zajedno s pojedinačnim neproturječnim dokazom poput police osiguranja u vezi s prijevozom dobara ili bankovnog dokumenta kojim se potvrđuje plaćanje otpreme, službenog dokumenta koje je izdalo tijelo javne vlasti, javni bilježnik, kojim se potvrđuje dolazak dobara u državu članicu odredišta, ili potvrdu koju je u državi članici odredišta izdao posjednik skladišta kojom se potvrđuje skladištenje dobara u toj državi članici, a kojima bi dokazao otpremu ili prijevoz predmetnih dobara u drugu državu članicu Europske unije, odnosno u Republiku Sloveniju.

23. Kako, dakle, tužitelj u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, a Sud ne nalazi nezakonitosti u osporavanom rješenju tuženika i prvostupanjskog tijela, odnosno provedenom upravnom postupku, Sud smatra da donošenjem pobijanih rješenja nije došlo do povrede prava tužitelja, kao niti do povrede zakona na štetu tužitelja pa je primjenom odredbe članka 57. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, i odlučeno je kao u točki I izreke ove presude.

24. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II izreke presude.

 

 

U Osijeku 27. siječnja 2023.

 

Sutkinja

Jasenka Beker v. r.

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:  Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).

 

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćenicima
2. Tuženiku