Poslovni broj: : 3 P-357/2021-22

     

   REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

    Sukoišanska br. 6, Split                                                                          Poslovni broj: : 3 P-357/2021-22

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužitelja R. H., M. F., OIB: …, koju zastupa zastupnik po zakonu Ž. državno odvjetništvo u S., protiv tuženika D. d.d. u stečaju, OIB …, S., kojeg zastupa stečajna upraviteljica M. H. i vjerovnici osporavatelji A. G., OIB …, K. S., i A. R. d.o.o., OIB …, R., a po punomoći M. B. P., odvjetnica u S., L. V., odvjetnik u S., i A. I., odvjetnik u R., radi utvrđenja osporene tražbine, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 5. prosinca 2022. u prisutnosti zastupnika po zakonu tužitelja M. K. i punomoćnika tuženika M. B. P., L. V. i I. Š., odvjetničkog vježbenika u B.&partneri u Splitu, 27. siječnja 2023.

 

p r e s u d i o  j e

 

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Utvrđuje se osnovanom tražbina R. H., M. F. u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Splitu pod brojem St 156/2012 u iznosu od 8.824.071,29 kn kao tražbina I. viši isplatni red."

 

II Nalaže se tužitelju u roku od petnaest dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 60.287,68 EUR / 454.237,50 kn1 sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 27. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

 

III Odbija se zahtjev tuženika da mu tužitelj u roku od petnaest dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 86.694,54 EUR / 653.200,00 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 27. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika u kojoj je istaknuo zahtjev da sud utvrdi da je osnovana tražbina tužitelja u iznosu od 8.824.071,29 kn kao tražbina I višeg isplatnog reda.

 

2. Tužbu je podnio jer je tu tražbinu prijavio u stečajnom postupku koji se pred ovim sudom vodi nad tuženikom pod poslovnim brojem St-156/2012, tražbina mu je osporena, pa je rješenjem ovog suda poslovnog broja St-156/2012 od 24. svibnja 2021. upućen pokrenuti parnicu radi utvrđenja osporene tražbine.

 

3. Izjavio je da je u stečajnom postupku prijavio tražbinu u ukupnom iznosu od 29.216.534,43 kn, a od toga tražbinu I višeg isplatnog reda u iznosu od 19.930.761,55 kn. Izjavio je da je povukao prijavu tražbine I višeg isplatnog reda u ukupnom iznosu od 11.134.586,30 kn jer je tu tražbinu stečajna upraviteljica tuženika priznala radnicima. Izjavio je da je tražbina u iznosu od 25.204,05 kn osporena na prvom ispitnom ročištu u I višem isplatnom redu te da je u konačnici osporena tražbina u iznosu od 8.824.071,29 kn. Dio te tražbine u iznosu od 3.490.370,74 kn da je stečajna upraviteljica osporila jer da je tražbina u zastari. Vjerovnik A. G. da je osporio tražbinu u cijelosti tvrdnjom da je tražbina već utvrđena na općem ispitnom ročištu. Tražbinu da je u cijelosti osporio i vjerovnik H. G. d.o.o. tvrdnjom da tužitelj nije osobni vjerovnik prijavljene tražbine, da je tražbina zastarjela i da nije tražbina I višeg isplatnog reda.

 

4. Izjavio je tužitelj da tražbina nije zastarjela jer je zastara tražbine prekinuta prijavom te tražbine 20. svibnja 2013. u postupku predstečajne nagodbe koji se vodio nad tuženikom. Izjavio je da je u tom postupku Financijska agencija 2. rujna 2013. donijela rješenje o utvrđenim tražbinama dospjelim do dana otvaranja postupka Klasa: UP-I/110/07/13-01/1621, Ur, br : 04-06-13-1621-173. Prekid zastare da je trajao do 5. srpnja 2019. kada je rješenjem ovog suda poslovnog broja Stpn-4/2014 od 3. travnja 2019. koje je potvrđeno rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-3192/2019 od 5. srpnja 2019. odbačen prijedlog dužnika za sklapanje predstečajne nagodbe, nakon čega je 18. veljače 2020. tužitelj prijavio tražbinu u stečajnom postupku.

 

5. Izjavio je tužitelj da je ovlašten prijaviti tražbinu s osnove doprinosa iz plaće i na plaću kao tražbinu prvog višeg isplatnog reda o kojoj se radi u ovom predmetu. To stoga što se pod pojmom plaće podrazumijeva plaća u bruto iznosu, ali da se prilikom isplate plaće radnicima isplaćuje neto iznos, dok su doprinosi iz osnovice i doprinosi na osnovicu prihod Državnog proračuna Republike Hrvatske i uplaćuju se na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske na proračunske pozicije mirovinskog i zdravstvenog zavoda, a ne isplaćuju se radnicima. Doprinosi na plaću obuhvaćaju doprinose za obvezno mirovinsko osiguranje (I i II stup), dok se doprinosi iz plaće odnose na doprinose za obvezno zdravstveno osiguranje i zaštitu na radu te doprinos za zapošljavanje. Doprinose vezano uz plaću poslodavac je dužan pri isplati plaće obračunati i isplatiti na račune sukladno Naredbi o načinu uplaćivanja proračuna, obveznih doprinosa te prihoda za financiranje drugih javnih potreba. Jednako tako u obvezi je mjesečno obračunavati i obustaviti iznos na ime predujma poreza i prireza na dohodak od nesamostalnog rada. Ovlaštenje za prijavu tražbine da proizlazi iz toga što su poslovi utvrđivanja, praćenja i kontrole naplate te sama naplata kao i prisilna naplata poreza, doprinosa i ostalih javnih davanja u nadležnosti je Porezne uprave temeljem Zakona o doprinosima i Općeg poreznog zakona. Izjavio je da je intencija zakonodavca da se dužnost i briga oko naplate doprinosa i poreza kao javnih prihoda povjeri Poreznoj upravi kao središnjem evidencijskom tijelu, vidljiva i iz odredbi Zakona o parničnom postupku (članak 433.a stavak 2. i 3.) te Ovršnog zakona (članak 217.) iz kojih proizlazi da radnik nije ovlašten primiti za svoj račun iznos dosuđenih/ određenih javih davanja iz ovršne isprave (presude ili obračuna plaće), već se isti, po obračunu Porezne uprave izravno plijene od poslodavca i uplaćuju na odgovarajuće račune. S obzirom na to da je Porezna uprava upravna organizacija Ministarstva financija tužitelj da je dužan i ovlašten ostvarivati naplatu javnih davanja (uključujući i doprinose na plaću i doprinose iz plaće) i kroz stečajni postupak, što i čini prijavljujući navedene tražbine sa točnom oznakom računa na koji će isplata biti izvršena.

 

6. Osim toga izjavio je tužitelj i to da se sredstva ostvarena iz doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnost koriste za financiranje sustava obveznog mirovinskog osiguranja. Izjavio je da se prava iz mirovinskog osiguranja financiraju putem sustava državne riznice. Prihodi obveznog osiguranja po osnovi tih doprinosa da se uplaćuju u korist jedinstvenog računa državnog proračuna, a potrebe nositelja osiguranja (isplata prava iz osiguranja, primjerice mirovine) ostvaruju se na teret sredstva proračuna (državne riznice). Stoga da bi u slučaju neplaćanja doprinosa od strane poslodavca isplata prava bila na teret državnog proračuna. Sredstva ostvarena uplatom u II. stup stvaraju osobnu imovinu osiguranika kao osnovicu za isplatu mirovine, a sredstva ostvarena doprinosima za zdravstveno osiguranje koriste se za financiranje troškova pružanja zdravstvene zaštite.

 

7. Izjavio je tužitelj i to da je članak 138. Stečajnog zakona izmijenjen 2017. i da je propisano da u prvi viši isplatni red ulaze tražbine proračuna, zavoda ili fondova u skladu sa posebnim propisima u visini pripadajućeg dijela ukupnog troška plaće ili naknade plaće.

 

8. Izjavio je da su radnici ovlašteni u stečajnom postupku prijaviti tražbine iz radnog odnosa u ukupnom bruto iznosu, kao što je i stečajni upravitelj ovlašten sastaviti popis tražbina radnika koje bi obuhvatile i doprinose i poreze, u kojem slučaju nema potrebe da ih prijavljuje i Republika Hrvatska, ali da se i tom slučaju prilikom diobe, radnicima isplaćuje neto iznos, dok se doprinosi uplaćuju na posebne račune. Izjavio je da bi onemogućavanjem tužitelju da prijavi tražbinu nepodmirenih doprinosa iz plaće i na plaću i nepriznavanje statusa stečajnog vjerovnika prvog višeg isplatnog reda, u slučaju kada radnici ne podnesu prijave tražbina, niti ih stečajni upravitelj obuhvati popisom tražbina radnika, dovelo do oštećenja državnog proračuna, odnosno mirovinskog i zdravstvenog sustava Republike Hrvatske.

 

9. Stoga da je Republika Hrvatska ovlaštena utvrđivati i naplaćivati doprinose iz osnovice i doprinose na osnovicu, kao i prijaviti nepodmirene doprinose u stečajnom postupku kao tražbine prvog višeg isplatnog reda jer da sukladno članku 138. stavku 1. Stečajnog zakona u tražbine prvog višeg isplatnog reda ulaze tražbine radnika i prijašnjih dužnikovih radnika nastale do dana otvaranja stečajnog postupka iz radnog odnosa u ukupnom bruto iznosu.

 

10. Radi dokazivanja istinitosti navoda o iznesenim činjenicama na kojima temelji svoj zahtjev te osnovanosti tužbenog zahtjeva predložio je tužitelj izvesti dokaze čitanjem isprava rješenja ovog suda poslovnog broja St-156/2012 od 24. svibnja 2021., prijave tražbine od 18. veljače 2020. uz ovjereni izlist iz informacijskog sustava Porezne uprave, prijave tražbine Ministarstva financija FINI, Zagreb od 20.svibnja 2013. s prilogom, rješenja Financijske agencije, Regionalnog centra Zagreb, Klasa: UP- I/110/07/13-01/1621, Ur, br: 04-06-13-1621-173 od 2. rujna 2013. o utvrđenim tražbinama s prilogom. Predložio je i to da sud učini uvid u spis Financijske agencije, Klasa: UP- I/110/07/13-01/1621, Ur, br: 04-06-13-1621-173 i ovog suda poslovnog broja St-156/2012.

 

11. Odgovore na tužbu dali su stečajni upravitelj tuženika i vjerovnici koji su osporili tražbine, kao zastupnici tuženika.

 

12. Stečajni upravitelj je u odgovoru na tužbu izjavio da daje odgovor na tužbu u odnosu na tužbeni zahtjev koji se odnosi na osporeni dio tražbine tužitelja u iznosu od 3.490.370,74 kn. To stoga što je u preostalom dijelu priznao tužiteljevu tražbinu.

 

13. Izjavio je da smatra tužbeni zahtjev u potpunosti pravno i činjenično neosnovanim i neutemeljenim. Izjavio je da od tražbine koja nije bila ispitana u iznosu od 11.650.139,85 kuna, tužitelj povukao tražbinu u iznosu od 2.068,56 kuna te je na posebnom ispitnom ročištu od 24. svibnja 2021. ostalo za ispitati iznos od 8.824.071,29 kuna. Stečajni upravitelj je na tom ročištu osporio dio tražbine tužitelja u iznosu od 3.490.370,74 kuna, jer je tražbina u zastari. Izjavio je da je riječ o tražbinama po osnovu poreza na dohodak i prireza tom porezu te doprinosima za MIO i druga davanja za plaće za 2009. i ranije, odnosno ranije od 15. siječnja 2010. (kad dospijeva na naplatu plaća za prosinac 2009.), znači nakon proteka roka od 10 godina.

 

14. Izjavio je da je točno da je nad stečajnim dužnikom, temeljem rješenja Financijske agencije, Regionalnog centra Zagreb, Nagodbenog vijeća broj Klasa: UP - I/110/07/13-01/1621, Ur.br: 04-06-13-1621-2 od 25. travnja 2013. otvoren postupak predstečajne nagodbe i da je tužitelj prijavio svoje tražbine dospjele do dana otvaranja predstečajnog postupka. Prema članku 3. točki 13. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (NN br. 108/12., 144/12., 81/13. i 112/13.) prioritetne tražbine su tražbine radnika i prijašnjih radnika dužnika nastale do dana otvaranja postupka predstečajne nagodbe iz radnog odnosa u bruto iznosu, otpremnine do iznosa propisanog zakonom, odnosno kolektivnim ugovorom i tražbine po osnovi naknade štete pretrpljene zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti,. Prema članku 71. stavku 3. istog Zakona postupak predstečajne nagodbe ne utječe na prioritetne tražbine.

 

15. Izjavio je da su predmetne osporene tražbine, tražbine poreza na dohodak i prireza tom porezu te doprinosa za MIO i druga davanja po obračunatim plaćama, odnosno prioritetne tražbine, na koje ne utječe postupak predstečajne nagodbe. Stoga je Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Split obavijestilo Županijsko državno odvjetništvo u Splitu o tome koja tražbina i u kojem iznosu ne može biti predmetom predstečajne nagodbe od ukupno prijavljene tražbine i da te tražbine moraju biti podmirene u cijelosti od strane dužnika predstečajne nagodbe, odnosno tuženika.

 

16. Izjavio je da je postupak predstečajne nagodbe nad dužnikom Dalma d.d. obustavljen temeljem rješenja Financijske agencije, Regionalnog centra Zagreb, Nagodbenog vijeća broj Klasa: UP-I/110/07/13-01/1621, Ur.br: 07-02-19-1621-264 od 26. kolovoza 2019., jer je rješenjem ovog suda poslovnog broja Stpn-4/2014 od 3. travnja 2019., potvrđenog rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog brojaj Pž-3192/2019-2 od 5. srpnja 2019. odbačen prijedlog dužnika za sklapanje predstečajne nagodbe. No ta činjenica da nije bitna jer postupak predstečajne nagodbe nije utjecao na osporene tražbine, pa nije bilo prekida zastare.

 

17. Predložio je izvesti dokaze čitanjem isprave obavijesti o prioritetnim tražbinama od 20. travnja 2018., Klasa: 423-08/2013- 01/141, Ur.br: 513-07-17/2018-08.

 

18. Osporavatelj A. G. je u dogovoru na tužbu izjavio da je iz tužbe zaključiti da tužitelj traži utvrđenje osnovanom tražbine doprinosa, poreza i prireza iz i na plaću radnika tužitelja u razdoblju od 2008. do siječnja 2020.

 

19. Izjavio je da je obveznik doprinosa iz plaće (mirovinsko osiguranje) po osnovi radnog odnosa radnik, a ne poslodavac te je poslodavac dužan istodobno s obračunom plaće obračunati, obustaviti i platiti doprinose zajedno s isplatom plaće. Dakle da je plaćanje doprinosa obveza osobe koja ostvaruje primitak, a ne poslodavca. Prema članku 23. Zakona o doprinosima tuženik da je obračunao sve neisplaćene plaće i dužne doprinose koje će uplatiti tužitelju istodobno s isplatom plaća u ime i korist osiguranika radnika. Stoga da se ne može tražiti utvrđenje osporene tražbine za doprinose iz plaće radnika ako su ti doprinosi već obračunati i utvrđeni u bruto plaći radnika.

 

20. Izjavio je da doprinosi iz plaće (mirovinsko osiguranje) i doprinosi na plaću (zdravstveno osiguranje) nisu prihod državnog proračuna. Odnosno kazao je da su doprinosi za obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti prihod državnog proračuna i da se uplaćuju na račun državnog proračuna, ali da doprinosi za obvezno mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje (II stup) nisu prihod državnog proračuna i ne uplaćuju se na račun državnog proračuna već na osobni račun člana obveznog mirovinskog fonda putem uplatnog računa registra osiguranika. Doprinosi za obvezno zdravstveno osiguranje da nisu prihod državnog proračuna i ne uplaćuju se na račun državnog proračuna. Naredbom o načinu uplaćivanja prihoda proračuna, obveznih doprinosa te prihoda za financiranje drugih javnih potreba da je određeno da se prihodi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za obvezno zdravstveno osiguranje uplaćuju na račun Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Porez na dohodak i prirez porezu na dohodak da su prihod općina i gradova, a ne državnog proračuna i da se uplaćuju u korist računa grada ili općine prema prebivalištu poreznog obveznika.

 

21. Izjavio je da je tuženik u stečajnom postupku obračunao i obustavio porez na dohodak i prirez porezu na dohodak od nesamostalnog rada (plaće) svi radnicima i bivšim radnicima, koji su obveznici poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Stoga da će svi obračunati doprinosi, porezi i prirezi vezano uz plaće radnika biti isplaćeni istodobno s isplatom plaća.

 

22. Izjavio je da je u ispravama koje je dostavio, tužitelj kumulativno prikazao, za svaku godinu (2008.-2020.) iznose neplaćenih doprinosa iz plaće i na plaću te poreza na dohdak i prireza porezu na dohodak, a ne pojedinačno za mjesec, kako glavnice tako i kamata. Kao identifikator grada/općine na kojem pojedini radnik ima prebivalište za sve je naveden identifikator grada Split, a da je nelogično i neživotno da svi radnici imaju prebivalište u Splitu. Osim toga da nije dostavljen obračun kamata na glavni dug.

 

23. Kazao je i to su predmetne tražbine tražbine iz radnog odnosa na koje se ne odnosi Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, pa da otvaranjem predstečajnog postupka nije došlo do prekida zastare tražbina iz radnog odnosa. Zastara tražbina iz radnog odnosa da je određena Zakonom o radu. Stoga da su sva potraživanja, ako nisu utužena zastarjela za tri, odnosno pet godina od dospijeća, neovisno o otvaranju postupka predstečajne nagodbe.

 

24. Predložio je sud od tužitelja traži da dostavi JOPPD obrasce iz kojih bi bila vidljiva tužiteljeva tražbina, odnosno specificirana te da se izvede dokaz vještačenjem.

 

25. Vjerovnik osporavatelj Hypo Group d.o.o. prestao je postojati jer je brisan iz sudskog registra nakon što je, na temelju ugovora o pripajanju od 17. lipnja 2021., pripojen društvu A. R. d.o.o. Odgovor na tužbu dao je stoga vjerovnik osporavatelj A. R. d.o.o.

 

26. Vjerovnik A. R. d.o.o. je u odgovoru na tužbu izjavio da tužitelj nema tražbinu prvog višeg isplatnog reda te da nije osobni vjerovnik dužnika u stečaju s osnove radnog odnosa. Kazao je da je stečajni postupak nad tuženikom pokrenut prijedlogom od 21. kolovoza 2012. pa da se trebaju primijeniti odredbe Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj:44/96., 29/99., 129/00., 123/03., 82/06., 116/10., 25/12. i 133/12.)

 

27. Izjavio je da su tražbine prvog višeg isplatnog reda iz radnog odnosa u bruto iznosu tražbine radnika, pa da su radnici vjerovnici tih tražbina. To da potvrđuju i određenja članka 91. stavka 1. Zakona o radu i članka 92. stavka 4. istog zakona te članaka 19. i 26. Zakona o doprinosima koji jasno određuju da je poslodavac dužan isplatiti plaću radniku, odnosno da se pod plaćom podrazumijeva plaća u bruto iznosu i da se doprinosi uplaćuju u korist osiguranika radnika. No kada bi se tumačilo, kako to smatra tužitelj da tražbine s osnova rada u bruto iznosu pripadaju nekim drugim vjerovnicima, a ne isključivo radnicima, onda da tužitelj svakako nije vjerovnik. Osobni vjerovnik doprinosa s osnova zdravstvenog osigUranja da je isključivo Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje kako to određuje članak 3. stavak 1. i članak 72. stavak 11. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i članak 2. Zakona o naplati dospjelih a nenaplaćenih poreza, carina, doprinosa i državnih jamstava. Vjerovnik jednog dijela doprinosa s osnova mirovinskog osiguranja je isključivo Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje kako to određuje članak 149. stavak 2., članak 159. stavak 2. i članak 154. Zakona o mirovinskom osiguranju, dok su u drugom dijelu doprinosa s osnova mirovinskog osiguranja vjerovnici članovi obveznog mirovinskog fonda i osiguranici prema odredbama čanaka 16., 17. i 26. Zakona o doprinosima, što da znači da su vjerovnici tih doprinosa osiguranici osobno. Izjavio je da je vjerovnik doprinosa za zapošljavanje Hrvatski zavod za zapošljavanje, vjerovnik poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, kao i predujma porezu na dohodak obračunat iz i na plaće da je jedinica lokalne samouprave što određuje Zakon o porezu na dohodak i Zakon o financiranju jedinica lokalne i područne samouprave.

 

28. Izjavio je da je pogrešan stav tužitelja da ima svojstvo vjerovnika za tražbine prvog višeg isplatnog reda samo zato što je Porezna uprava kao tijelo državne uprave ovlašteno vršiti poslove naplate javnih davanja. Porezna uprava da ima ovlaštenje voditi upravni postupak utvrđivanja obveza i javnih davanja i vršiti poslove naplate poreza i drugih javnih davanja, ali joj ovlaštenje za obavljanje tih poslova ne daje svojstvo vjerovnika, posebno ne osobnog vjerovnika. Te poslove Porezna uprava da ne obavlja u svoje ime i račun, već u ime i za račun stvarnih vjerovnika tih tražbina kojima te tražbine pripadaju po zakonu, dakle radnicima, zavodima i jedinicama samouprave.

 

29. Tužitelj da traži utvrđenje tražbine poreza i za razdoblje od 2008.-2014. Ta tražbina da je zastarjela. To stoga što je člankom 96. stavkom 1. Općeg poreznog zakona određeno da apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova nastupa za šest godina. Na nastupanje apsolutne zastare prekidanje tijeka zastare da nema pravnog učinka.

 

30. Tuženik (stečajni upravitelj tuženika) kazao je da je stečajni upravitelj sastavio specifikaciju tražbine tužitelja prema podacima iz spisa ovog suda poslovnog broja St-156/2012 i da je riječ o doprinosima iz plaća radnika u razdoblju od 1. siječnja 2010. do 20. siječnja 2020., odnosno doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje, doprinosa za zaštitu zdravlja na radu i kamata na te tražbine u ukupnom iznosu od 5.333.700,55 kn te doprinosa iz i na plaće radnika zaključno do 31. prosinca 2009., odnosno doprinosa za mirovinsko osiguranje I i II stup, doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje, doprinosa za zaštitu zdravlja na radu uvećano za zatezne kamate u iznosu od 3.490.370,75 kn. Dostavio je tu specifikaciju. Kazao je da je za tražbinu doprinosa iz i na plaće radnika do 31. prosinca 2009., odnosno za 2008. i 2009. nastupila apsolutna zastara prava na obračun i naplatu tih doprinosa.

 

31. Osim toga izjavio je tuženik i to da je doprinos za mirovinsko osiguranje (doprinos iz osnovice) te porez i prirez na plaću sastavni dio bruto plaće radnika sukladno odredbama članka 7. stavka 1. točke 7. i točke 33. u vezi s člankom u vezi s članka 20. Zakona o doprinosima, pa je isključivo i jedino radnik- odnosno stečajni upravitelj, sve prema odredbi članka 173. Stečajnog zakona bio ovlašten sačiniti popis/prijavu tražbina.

 

32. Stečajna upraviteljica je priznala tražbinu tužitelja u iznosu od 5.333.700,55 kn koji se odnosi na obračunati doprinos zdravstvenog osiguranja na plaće radnika za razdoblje od 1. siječnja 2010. do otvaranja stečajnog postupka držeći da je tužitelj legitimiran za podnošenje prijave jer se radi o tražbini koja je prihod državnog proračuna te istu nije moguće prema poreznim propisima isplatiti odvojeno od bruto plaće radnika.

 

33. Predmet spora je utvrđenje osnovanosti tražbine tužitelja u iznosu od 8.824.071,29 kn kao tražbine prvog višeg isplatnog reda koja je osporena u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom.

 

34. Radi donošenja odluke o tužbenom zahtjevu sud je izveo dokaze čitanjem isprava rješenja ovog suda poslovnog broja St-156/2012 od 24. svibnja 2021., prijave tražbine od 18. veljače 2020. uz ovjereni izlist iz informacijskog sustava Porezne uprave, prijave tražbine Ministarstva financija FINI, Zagreb od 20. svibnja 2013. s prilogom, rješenja Financijske agencije, Regionalnog centra Zagreb, Klasa: UP- I/110/07/13-01/1621, Ur, br: 04-06-13-1621-173 od 2. rujna 2013. o utvrđenim tražbinama s prilogom, obavijesti o prioritetnim tražbinama od 20. travnja 2018., Klasa: 423-08/2013- 01/141, Ur.br: 513-07-17/2018-08. i specifikacije osporene tražbine.

 

35. Sud nije izveo dokaz vještačenjem, niti je tražio od tužitelja da dostavi isprave izvješće o primicima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja (obrazac JOPPD). Naime osporavatelj A. G. je tražio da sud naloži tužitelju da dostavi izvješća o primicima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja (obrazac JOPPD) da bi se vidjela specifikacija tužiteljeve tražbine. Međutim, upravo je na tužitelju dužnost, sukladno članku 219. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP) iznijeti sve činjenice na kojima temelji tužbeni zahtjev i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Stoga sud nije prihvatio prijedlog osporavatelja A. G. koji nije iznesen u svrhu dokazivanja neke činjenice na koju se pozivao osporavatelj, već u svrhu dokazivanja činjenice koju je baš tužitelj trebao dokazati. No osim toga, taj prijedlog sud nije prihvatio, jednako kao niti prijedlog za izvođenje dokaza vještačenjem i stoga što nije bilo potrebe za tim jer je sud, a kao što će biti iznijeto u nastavku obrazloženja, utvrdio da tužitelj nije ovlašten prijaviti predmetnu tražbinu, niti je vjerovnik tražbine. Nije bilo potrebe niti za pribavljanjem spisa Financijske agencije, Klasa: UP- I/110/07/13-01/1621, Ur, br: 04-06-13-1621-173 i ovog suda poslovnog broja St-156/2012.

 

36. Prilikom donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari trebalo je uzeti u obzir činjenice o kojima među strankama nije bilo spora:

- da je rješenjem ovog suda poslovnog broja St-156/2012-21 22. siječnja 2020. otvoren stečajni postupak nad tuženikom

- da je tužitelj u tom postupku, prijavio kao tražbinu prvog višeg isplatnog reda tražbinu u iznosu od 19.930.761,55 kn, da je povukao prijavu dijela tražbine i da je u konačnici upućen u parnicu radi utvrđenja osporene tražbine u iznosu od 8.824.071,29 kn,

- da je stečajna upraviteljica djelomično priznala, a djelomično osporila tužiteljevu tražbinu kao tražbinu I. višeg isplatnog reda,

- da su stečajni vjerovnici A. G. i H. G. d.o.o. osporili tužiteljevu tražbinu u cijelosti.

 

37. Sporno je postoji li ovlaštenje tužitelja za traženje namirenja tražbine doprinosa iz plaće i na plaću kao tražbine I višeg isplatnog reda. Sporno je i je li tražbina zastarjela te je sporno i to je li ta tražbina priznata drugim vjerovnicima, odnosno radnicima.

 

38. Iz rješenja ovog suda poslovnog broja St- 156/2021-191 od 24. svibnja 2021. vidljivo je da je stečajni postupak nad tuženikom otvoren rješenjem ovog suda poslovnog broja St-156/2020 od 22. siječnja 2020. Iz rješenja ovog suda poslovnog broja St-156/2012-15 od 2. prosinca 2019. vidljivo je da je stečajni postupak pokrenut prijedlogom vjerovnika Rajke Škarpa koji je ovom sudu podnesen 21. kolovoza 2012. i da je rješenjem ovog suda poslovnog broja St-156/2012 od 7. ožujka 2013. određen prekid tog postupka do pravomoćnog završetka postupka predstečajne nagodbe.

 

39. Tužitelj je u tužbi izjavio da traži utvrđenje tražbine doprinosa iz plaće i na plaću kao tražbine prvog višeg isplatnog reda. Nije specificirao iznose tražbine za svaki pojedini od više doprinosa. Međutim, stečajna upraviteljica tuženika je dostavila specifikaciju tužiteljeve tražbine. Iz te isprave vidljivo je da tužiteljeva tražbina obuhvaća tražbinu mirovinskog doprinosa I stup dospjele do 31. prosinca 2009. u iznosu od 1.828.423,68 kn, mirovinskog doprinosa II stup 99.282,09 kn, kamate na porez i prirez na dohodak u iznosu od 3.684,55 kn, potom doprinosa za zdravstveno osiguranje u iznosu od 3.280.517,01 kn i 1.505.616,77 kn, doprinosa za zaštitu zdravlja na radu u iznosu od 104.415,06 kn i 46.419,72 kn, kamate za doprinos za zdravstveno osiguranje u iznosu od 1.881.683,10 kn i 6.943,93 kn te kamate za doprinos za zaštitu zdravlja na radu u iznosu od 67.085,38 kn. Tužitelj nije osporio istinitost sadržaja ove isprave.

 

40. Propisano je člankom 441. stavkom 1. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 71/15,), koji je stupio na snagu 1. rujna 2015., da će se stečajni postupci pokrenuti prije stupanja na snagu tog Zakona dovršiti prema odredbama Stečajnog zakona koji je bio na snazi u vrijeme njihova pokretanja.

 

41. Budući da je prijedlog za pokretanje stečajnog postupka nad tuženikom podnesen 21. kolovoza 2012., u ovoj pravnoj stvari trebalo je primijeniti Stečajni zakon („Narodne novine“ broj: 44/96., 161/98., 29/99., 129/00., 123/03., 197/03., 187/04., 82/06., 116/10., 25/12. i 133/12., dalje: SZ).

 

42. Propisano je člankom 71. stavkom 1. SZ-a da u tražbine prvog višeg isplatnog reda ulaze tražbine radnika i prijašnjih radnika stečajnog dužnika nastale prije otvaranja stečajnog postupka iz radnog odnosa u bruto iznosu, otpremnine do iznosa propisanog zakonom odnosno kolektivnim ugovorom i tražbine po osnovi naknade štete pretrpljene zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti.

 

43. Takvo određenje tražbina prvog višeg isplatnog reda bilo je do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Stečajnog zakona („Narodne novine” broj 104/17., dalje: ZID SZ). Člankom 25. ZID SZ/17 odredba članka 138. stavka 1. Stečajnog zakona ( "Narodne novine" broj 71/15) izmijenjena je i to tako što je određeno da u tražbine prvog višeg isplatnog reda ulaze tražbine radnika i prijašnjih dužnikovih radnika nastale do otvaranja stečajnog postupka iz radnog odnosa, tražbine proračuna, zavoda ili fondova u skladu s posebnim propisima u visini pripadajućeg dijela ukupnog troška plaće ili naknade plaće i otpremnine do iznosa propisanoga zakonom odnosno kolektivnim ugovorom i tražbine po osnovi naknade štete pretrpljene zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti.

 

44. Dakle, tek nakon stupanja na snagu ZID SZ/17, Stečajni zakon pravi razliku između tražbina radnika i prijašnjih radnika iz radnog odnosa i tražbina proračuna, zavoda ili fondova u skladu s posebnim propisima u visini pripadajućeg dijela ukupnog troška plaće ili naknade plaće. Prije stupanja na snagu ZID SZ/17, Stečajni zakon, i ovaj koji se primjenjuje u konkretnom slučaju i Stečajni zakon iz 2015. su određivali da u tražbine prvog višeg isplatnog reda ulaze tražbine radnika i prijašnjih radnika stečajnog dužnika u bruto iznosu. ZID SZ/17 određuje da je tražbina radnika samo ona tražbina iz radnog odnosa (plaća i naknada plaće) koja je izražena u neto iznosu, dok „ostatak” na ime ukupnog troška plaće ili naknade plaće predstavlja tražbinu proračuna, zavoda ili fondova u skladu s posebnim propisima. Slijedom navedenog, radnici u stečajnom postupku više ne prijavljuju svoje tražbine u bruto iznosu.

 

45. No, prema SZ-u koji treba primijeniti u konkretnom slučaju, radnici su morali prijaviti tražbinu u bruto iznosu, pod pretpostavkom da stečajni upravitelj ne sastavi popis tražbina radnika u bruto iznosu.

 

46. Dakle, prema citiranom članku 71. SZ-a u tražbine prvog isplatnog reda pripadaju samo tražbine radnika iz radnoga odnosa u ukupnom bruto iznosu. Stoga, dio tih tražbina koje predstavljaju poreze i doprinose na dohodak i doprinose za mirovinsko osiguranje (koje zajedno s osnovnom plaćom čine plaću u bruto iznosu) ne može prijaviti Republika Hrvatska, kao tražbinu prvog višeg isplatnog reda, već to mogu isključivo radnici i prijašnji radnici tuženika (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odlukama u predmetima poslovnog broja Pž-4442/2020-2 od 21. srpnja 2021., Pž-5756/2018 od 14. studenoga 2018. i Pž-2835/2020 od 24. veljače 2021.).

 

47. Slijedom navedenog, treba zaključiti da tužitelj nije ovlašten prijaviti predmetnu tražbinu, niti zahtijevati namirenje tražbine u iznosu od 8.824.071,29 kn doprinosa iz plaće i na plaću kao tražbine I. višeg isplatnog reda, jer to mogu u skladu s mjerodavnim odredbama SZ-a samo i isključivo radnici i prijašnji dužnikovi radnici. Stoga je trebalo tužbeni zahtjev odbiti te odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.

 

48. Uzimajući u obzir prednje utvrđenje bespredmetan je bio prigovor zastare, kao i prigovor da je tražbina već prethodno priznata radnicima.

 

49. U ovom predmetu se tužbeni zahtjev odnosi na novčanu svotu, pa se kao vrijednost predmeta spora uzima ta svota. Naime, u parnicama radi utvrđenja osporene tražbine tužbeni zahtjev odnosi se na novčani iznos u iznosu osporene tražbine sukladno odredbi članka 35. stavka 1. ZPP-a, pa se ne radi o nenovčanoj tražbini (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Revt 253/12 od 28. siječnja 2014.). Vrijednost predmeta spora u takvim parnicama predstavlja upravo novčani iznos te tražbine (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Revt 56/12 od 10. srpnja 2012. i Revt 70/12 od 10. srpnja 2012., kao i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u predmetima poslovni broj Pž-1890/2021, Pž-4292/2021 i Pž-3257/2018 i dr.).

 

50. Tužitelj je ovu parnicu pokrenuo protiv tuženika postupajući prema određenjima rješenja ovog suda poslovnog broja St-156/2012 od 24. svibnja 2021. kojim je upućen pokrenuti parnicu radi utvrđenja osporene tražbine. Istim rješenjem određeno je da će u parnici tuženika zastupati stečajni upravitelj i osporavatelji. Iako su tuženika u ovoj parnici zastupala tri zastupnika, stečajni upravitelj i osporavatelji, stranka u ovom postupku na pasivnoj, tuženičkoj strani samo je jedna.

 

51. Tuženika pripada, sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a i Tbr.8.1. i Tbr.9.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 118/14. i 107/15., 37/22. i 126/22. , dalje: Tarifa), trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 17.200,87 EUR / 129.600,00 kn, trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 19. listopada 2022. u iznosu od 17.200,87 EUR / 129.600,00 kn te trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 5. prosinca 2022. u iznosu od 17.200,87 EUR / 129.600,00 kn, te trošak sastava podneska od 11. listopada 2022. u iznosu od 8.685,05 EUR / 65.437,50 kn, odnosno u ukupnom iznosu od 60.287,68 EUR / 454.237,50 kn.

 

52. Sud je dakle prihvatio zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 60.287,68 EUR / 454.237,50 kn sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21., dalje: ZOO) koja se primjenjuje u ostalim odnosima.

 

53. Sud je odbio zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi više traženi trošak sastava odgovora na tužbu, zastupanja na ročištima koja su održana 19. listopada 2022. i 5. prosinca 2022. te sudske pristojbe odgovora na tužbu u ukupnom iznosu od 86.694,54 EUR / 653.200,00 kn sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima, imajući na umu vrijednost predmeta spora, okolnost da je tuženik jedna stranka, neovisno o broju zastupnika te okolnost da je uspio u ovom sporu, pa za njega nije nastala obveza plaćanja sudske pristojbe odgovora na tužbu.

 

54. Stoga je o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u izreci presude pod točkama II i III.

 

U Splitu 27. siječnja 2023.

 

Sudac

 

Ana Misir Šarić, v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

 

Dna:

- Ž. državno odvjetništvo u S., web-servisom

- odvjetnik M. B. P., e-komunikacijom

- odvjetnik L. V., e-komunikacijom

- odvjetnik A. I., e-komunikacijom

- u spis

___________________________________

1Fiksni tečaj konverzije 7,53450