1

Pr-1196/2020-14

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac                                                            Pr-1196/2020-14

 

 

U   I M E    R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja M. L., S. G., OIB: …, zastupanog po punomoćniku E. Š. odvjetniku u S., protiv tuženika H. F. d.d., S. G., OIB:…, zastupanog po punomoćnicima iz OD B. i S. odvjetnicima u S., radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave,u prisutnosti tužitelja osobno sa E. Š. odvjetnikom u S., te punomoćnika tuženika B. B. prilikom objave, a nakon objave, dana 27. siječnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e:

 

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan, a koji glasi:

''1. Utvrđuje se da su tužitelj M. L., OIB:… i tuženik H.F. d.d., OIB:… dana 01.10.2019 god. sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za poslove i radne zadatke “Voditelj nabave”, te da radni odos tužiteljakod tuženika nije prestao.2. Nalaže se tuženiku da tužitelju izda potvrdu o sklopljenom Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme za poslove i radne zadatke “Voditelj nabave”, u protivnom će ova sudska presuda zamijeniti potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu. 3.Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe vrati tužitelja na radno mjesto “Voditelj nabave” sukladno odredbama Ugovora o radu od 01.10.2019 god.''

 

II/ Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tuženiku parnični trošak u ukupnom iznosu od 497,71 EUR/3.750,00 Kuna.

 

Obrazloženje

 

1. U tužbi predanoj ovom sudu 01.10.2020. godine tužitelj navodi da je sa tuženikom u stečaju sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme za razdoblje od 01.01.2019.godine do 30.09.2019. godine za poslove radnog mjesta ''direktor nabave''. Navodi se da je nakon toga tuženik sa tužiteljem sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme za razdoblje od 01.10.2019.godine do 30.09.2020.godine za obavljanje poslova radnog mjesta ''voditelja nabave''. Nadalje se navodi da je tvrtka H. F. d.d. izašla iz stečaj 22.srpnja 2019.godine te da više nije bilo razloga da tužitelj radi na određeno vrijeme, te da je tuženik ponovno dana 01.10.2019.godine godine sklopio s tužiteljem ugovor o radu na određeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta voditelj nabave. Ističe se da je tuženik dok je bio u stečaju s tužiteljem sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme te da je tužitelj nastavio raditi na istim poslovima radnog mjesta i kad je tuženik izišao iz stečaja. Isti navodi da je radio kod poslodavca H. F. d.d. u razdoblju od 22.07.2019.godine do 30.09.2019.godine bez ugovora i to iz razloga što da je tužitelj do 22.07.2019.godine radio za poslodavca H. F. d.d. u stečaju, a od 22.07.2019.godine za H. F. d.d. koji da je izašao iz stečaja 22.07.2019.godine. Navodi se da je tuženik s tužiteljem dana 01.10.2019.godine sklopio novi ugovor o radu na određeno vrijeme za razdoblje od 01.10.2019.godine do 30.09.2020.godine za iste poslove i radne zadatke i to za radno mjesto koje se zove voditelj nabave, a ne više direktor nabave. Navodi se da se prema odredbama  članka 12.stavka 1. Zakona o radu ugovor o rad una određeno vrijeme  može samo iznimno sklopiti te da  sukladno odredbama članka 12.stavak 2. ZOR-a poslodavac s istim radnikom smije sklopiti uzastopni ugovor o rad una određeno vrijeme samo ako za to postoji objektivan razlog koji se u tom ugovoru ili u pisanoj potvrdi o sklopljenom ugovoru o radu mora navesti. Navodi se da navedena ograničenja se ne odnose na prvi ugovor o rad na određeno vrijeme, te da u slučaju tužitelja tuženik nije poštivao navedene odredbe  članka 12. ZOR-a. Ističe se da je tužitelj tuženiku podnio zahtjev za zaštitu prava radnika 11.rujna 2020.godine, te da u zahtjevu  za zaštitu radnika tužitelj traži da mu tuženik izda potvrdu da je u radnom odnosu na neodređeno vrijeme. Ističe se da je tuženik odbio zahtjev za zaštitu prava tužitelja dopisom od 16. rujna 2020. godine. Tužitelj predlaže da se utvrdi da su tužitelj  i tuženik sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme za poslove i radne zadatke ‘’voditelj nabave’’sukladno odredbama ugovora o radu na određeno vrijeme od 01.10.2019.godine jer da će u protivnom ova sudska potvrda zamijeniti potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu. Tužitelj je uredio tužbeni zahtjev podneskom od 16.02.2022.godine tako da isti traži da se utvrdi kako su on i tuženik dana 01.10.2019.godine sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme za poslove i radne zadatke ‘’voditelj nabave’’ te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te se traži da se naloži tužitelju da izda tuženiku potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme za poslove i zadatke voditelj nabave jer da će u protivnom ova sudska presuda zamijeniti potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, te da se naloži tuženiku da vrati tužitelja na radno mjesto voditelja nabave sukladno odredbama ugovora o radu od 01.10.2019.godine.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 69-73 spisa) osporava navode iz tužbe te ističe da se protivi tužbenom zahtjevu. Isti ne osporava da je sa H. F. d.d u stečaju zaključio ugovor o radu na određeno vrijeme za razdoblje od 01.01.2019.godine do 30.09.2019.godine za poslove radnog mjesta direktor nabave. Ističe se da nije sporno ni da je tužitelj s tuženikom kao poslodavcem sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme za razdoblje od 01.10.2019.godine do 30.09.2020.godine za obavljanje radnog mjesta voditelj nabave. Navodi se da je dana 11.02.2016.godine rješenjem Trgovačkog suda u Splitu St-9/2015-22 otvoren stečajni postupak nad dužnikom H. F. te da je za stečajnu upraviteljicu imenovana M. H.. Također se navodi da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu broj St-9/2015 od 31.03.2016.godine nadležni sud odobrio stečajnoj upraviteljici zakjučivanje ugovora o rad na određeno vrijeme u razdoblju i uz mjesečnu plaću kako je navedeno u podnesku stečajne upraviteljce od 25.03.2016. godine. Ističe se da je da je tužitelj sa stečajnim dužnikom u stečaju sukladno navedenom zaključio ugovor o rad una određeno vrijeme za razdoblje od 31.03.2016. godine do 20.04.2016. godine, te da je za vrijeme trajanja navedenog stečajnog postupka tužitelj sa stečajnim dužnikom zaključio ukupno 13 ugovora o radu na određeno vrijeme u skladu s odobrenjem stečajnog suca. Tuženik osporava navode tužitelja da je isti kod tuženika kao poslodavca u razdoblju od 22.07.2019.godine do 30.rujna 2019.godine s obzirom da je egzistirao ugovor o radu  na određeno vrijeme od 01.01.2019.godine zaključen na temelju odobrenja stečajnog suca , te da je isti prestao istekom vremena na koje je sklopljen. Navodi se da je dana 22. srpnja 2019. godine rješenjem Trgovačkog suda u Splitu zaključen stečajni postupak nad dužnikom H. F. d.d. u stečaju koje da je postalo pravomoćno 11. rujna 2019.godine. Tuženik navodi da je ugovor o radu na neodređeno vrijeme za razdoblje od 01.10.2019. godine do 30.09.2020. godine za poslove radnog mjesta voditelj nabave prvi ugovor o radu između tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca koji da je sklopljen nakon zaključenja stečajnog postupka sukladno volji ugovorenih stranaka za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme, te da za ovaj ugovor nije bilo potrebno odobrenje stečajnog suca. Ističe se da je tužitelj dana 01.10.2019.godine zaključio s tuženikom ugovor o radu na određeno vrijeme te da je u tom trenutku nesporno bio upoznat sa trajanjem takvog ugovora zbog čega da se njegov zahtjev za zaštitu prava od 11. rujna 2020. godine odnosno 11 mjeseci i 10 dana nakon navodne povrede tužiteljevih prava ukazuje nepravodobnim pa se ističe da je tužba neosnovana.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom ugovora o radu na određeno vrijeme od 01.01.2019. godine (list 4 spisa); ugovora o radu na određeno vrijeme od 01.10.2019. godine (list 5-7 spisa); aneksa ugovora o radu od 31.03.2020.godine (list 8-9 spisa); zahtjeva za zaštitu prava radnika od 11. rujna 2020. godine (list 10 spisa); očitovanja tuženika od 16.rujna 2020.godine  na tužiteljev zahtjev za zaštitu prava radnika (list 11-12 spisa); ugovora o radu na određeno vrijeme od 30. ožujka 2016.godine (list 18 spisa); ostalih ugovora o radu (list 19-36 spisa); izvatka iz sudskog registra (list 37-47 spisa). Izveden je i dokaz saslušanjem tužitelja M. L. (list 89-91 spisa); svjedokinje M. H. (list 94 spisa); svjedoka Z. Š., S. P.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je neosnovan.

5. Među strankama u ovom postupku nije sporna činjenica da je tužitelj kao radnik zaključio sa tuženikom dana 01.10.2019. godine ugovor o radu za radno mjesto voditelja nabave budući navedeno proizlazi i iz pregledanog ugovora o radu od 01.10.2019.godine (list 5-7 spisa). Također nije sporna ni činjenica da je tužitelj sukladno odredbi članka 133.stavka 1. i 2. ZR-a u zakonskom roku podnio zahtjev za zaštitu prava radnika, a koja činjenica je razvidna iz pregledanog zahtjeva za zaštitu radnika od 11. rujna 2020. godine a kojeg je tuženik odbio (list 10 spisa), slijedom čega je tužitelj u zakonskom roku podnio tužbu u predmetnoj pravnoj stvari, a što tuženik ne osporava. Sporna je međutim činjenica da li je ugovor o radu od 01.10.2019.godine ugovor o radu na određeno ili neodređeno vrijeme te da li je radni odnos tužitelja kod tuženika prestao, te da li je sukladno navedenom osnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik izda potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme za poslove i radne zadatke ‘’voditelj nabave’’ jer da će u protivnom ova sudska presuda zamijeniti potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, te da li je osnovan zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži da tužitelja vrati na radno mjesto voditelja nabave sukladno ugovoru o radu od 01.10.2019. godine.

6. Iz pregledanog ugovora o radu na određeno vrijeme od 01.01.2019.godine (list 4 spisa) proizlazi da je tužitelj sa tuženikom u stečaju zaključio ugovor o radu na određeno vrijeme i to za radno mjesto direktora nabave i to u trajanju od 01.01.2019.godine do 30.09.2019.godine, a potom je tužitelj dana 01.10.2019. godine zaključio sa tuženikom novi ugovor o radu na određeno vrijeme (list 5-7 spisa) za radno mjesto voditelja nabave i to u trajanju od 01.10.2019.godine do 30.09.2020.godine. Također iz pregledanih ugovora o radu na određeno vrijeme (list 18-34 spisa) proizlazi da je stečajna upraviteljica M. H. imala s tužiteljem u razdoblju od 31.03.2016.godine do zaključno 30.09.2019.godine ugovore o radu na određeno vrijeme i to za radna mjesta administratora kontrolinga, voditelja nabave i direktora nabave. Iz sadržaja navedenih ugovora koje je sa tužiteljem zaključila stečajna upraviteljica M. H. proizlazi da su se isti sklapali zbog potreba obavljanja poslova u stečaju za poslodavca. Jedino je ugovor o radu na određeno vrijeme od 01.10.2019.godine za radno mjesto voditelja nabave sa tužiteljem zaključen  zbog povećanog opsega poslova u trajanju do 30.rujna 2020.godine.

7. Iz pregledanog povijesnog izvatka iz sudskog registra (list 37-47 spisa) proizlazi da je Trgovački sud u Splitu rješenjem broj St-9/2015 od 11.02.2016.godine otvorio stečajni postupak nad tuženikom, a rješenjem Trgovačkog suda u Splitu od 22.srpnja 2019.godine zaključen je stečajni postupak nad dužnikom u stečaju.

8. Tužitelj u svome iskazu na ročištu od 20.06.2022.godine proizlazi da isti ističe da je sa tuženikom imao zaključen ugovor na određeno vrijeme od 01.01.2019.godine te ugovor na određeno vrijeme od 01.10.2019.godine za radno mjesto voditelja nabave. Isti smatra da je radio bez valjanog ugovora o radu od trenutka prestanka stečaja tuženika 22.07.2019.godine pa do  isteka njegovog ugovora na određeno vrijeme na radno mjesta voditelja nabave 30.rujna 2019.godine. Tužitelj smatra da je trebalo raskinuti ugovore o radu sa radnicima koji su bili zaposleni u stečaju i da je poslodavac s njime trebao zaključiti novi ugovor o radu. Naposljetku isti ističe da je nastavio raditi kod tuženika od 01.10.2019.godine na period od godine dana sa novim poslodavcem H. F. počevši od 01.10.2019.godine. Tužitelj ističe da je radnicima kazano od strane stečajnog upravitelja da će novi poslodavac po zaključenju stečajnog postupka preuzeti sve radnike. Tužitelj ističe da poslodavac s njime nije nikad jednostrano raskinuo ugovor o radu na određeno vrijeme od 01.10.2019.godine već da je odradio cjelokupni period trajanja tog ugovora, te da je s njime zaključen novi ugovor na određeno vrijeme na godinu dana počevši od 01.10.2019.godine. Tužitelj ističe da on nakon 01.10.2019.godine više nije zaposlen kod tuženika već da je u status nezaposlene osobe.

9. Iz iskaza svjedokinje M. H. proizlazi da je ista imenovana stečajnom upraviteljicom tuženika 11.02.2016. godine  i da je stečaj okončan u srpnju 2019. godine. Objasnila je da je odmah po svom imenovanju stečajnom upraviteljicom uručila otka svim radnicima tuženika posebno da bi mogli ostvariti pravo na otpremninu. Iz iskaza iste proizlazi da je ona od Trgovačkog suda posebnim rješenjem dobila dozvolu zaključenja ugovora o radu sa dijelom radnika i to isključivo na određeno vrijeme te da nije imala nikakve ovlasti sa radnicima zaključiti ugovore na neodređeno vrijeme te da je ona svaki put za novo  sklapanje ugovor o radu trebala tražiti dozvolu suda. Ista ističe da je po dolasku na mjesto stečajnog upravitelja trebala donijeti odluku  u vrlo kratkom vremenu da li postoje uvjeti za spašavanje firme tuženika ili će se ići na otkaze radnicima i prodaju firme. Nadalje, ista ističe da je ona u periodu kad je dobivala dozvole suda za zaključivanje ugovora o radu na određeno vrijeme sa radnicima firme u stečaju svaki put  za svako novo sklapanje ugovora o radu morala tražiti posebnu dozvolu suda.U odnosu na činjenicu zašto su se zaključivali navedeni ugovori ista je istakla da su se isti u većem broju zakazivali obzirom na prirodu djelatnosti kojom se tuženik bavi jer da se radi o ugostiteljskoj djelatnosti i radu u sezoni te da je činjenica da li će firma ići u prodaju ili će se zaključivati navedeni ugovori ponajviše ovisila ne o njoj već o vjerovnicima koji su to predlagali, te da je ona zato morala zatražiti dozvolu suda za svaki pojedini slučaj. Nadalje, ista navodi da je firmi tuženika odobreno restrukturiranje kroz postupak stečaja i da je firma ustupljena novom vlasniku koji da je firmu preuzeo upravo iz razloga da je može voditi na način kako želi. Svjedokinja ističe da je ona od suda ipak tražila da joj odobri duže razdoblje trajanja ugovora o radu radnika i to na godinu dana s obzirom na prirodu same djelatnosti. Također svjedokinja ističe da je kod odabira radnika s kojim će biti zaključen ugovor o radu na određeno vrijeme u stečaju i činjenicu da nisu sa svim radnicima zaključivani takvi ugovori najviše utjecala činjenica da je previše radnika zaposleno u startu u odnosu na potrebe, a da struktura njihovog zanimanja nije odgovarala kod svih radnika prirodi samog posla. Nadalje ista ističe da su se ugovori o radu na određeno vrijeme dok je tuženik bio u stečaju zaključivali isključivo za obavljanje posla u stečaju.

10. Iz iskaza saslušanog svjedoka Z. Š. proizlazi da je on kod tuženika radio kao skladištar, te da mu je tužitelj bio nadređeni koji mu je dostavljao radne naloge. Svjedok navodi da je radio zaključno do listopada 2019.godine. Ističe da je tužitelj nakon zaključenja stečajnog postupka ostao raditi kod tuženika na radnom mjestu direktora nabave i voditelja.

11. Iz iskaza saslušanog svjedoka S. P. proizlazi da  dok je radio na radnom mjestu direktora hotela te da zna da stečajni upravitelj u stečajnom postupku tuženika nije otkazivao ugovore o radu nego da se čekao novi vlasnik koji će sklapati nove ugovore o radu.

12. Temeljem odredbe članka 12.stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/14- dalje ZR-a) ugovor o radu može se iznimno sklopiti na određeno vrijeme, za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenom događaja. Nadalje, temeljem odredbe članka 12.stavka 2. ZR-a poslodavac s istim radnikom smije sklopiti uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme samo ako za to postoji objektivan razlog koji se u tom ugovoru ili u pisanoj potvrdi o sklopljenom ugovoru o radu iz članka 14.stavka 3. ovog Zakona mora navesti. Također sukladno odredbi članka 12. stavka 3. ZR-a proizlazi da ukupno trajanje svih uzastopnih ugovora o radu sklopljenih na određeno vrijeme uključujući I prvi ugovor o radu ne smije biti neprekinuto duže od tri godine, osim ako je to potrebno zbog zamjene privremeno nenazočnog radnika ili je zbog nekih drugih objektivnih razloga dopušteno zakonom ili kolektivnim ugovorom. Temeljem odredbe članka 12. stavka 4. ZR-a ograničenja iz stavaka 2. i 3. ovog članka ne odnose se na prvi ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme. Nadalje, temeljem odredbe članka 12.stavka 5. ZR-a svaka izmjena, odnosno dopuna ugovora o radu na određeno vrijeme koja bi utjecala na produljenje ugovorenog trajanja toga ugovora smatra se svakim sljedećim uzastopnim ugovorom o radu na određeno vrijeme. Temeljem odredbe članka 12.stavka 6. ZR-a prekid kraći od dva mjeseca ne smatra se prekidom razdoblja od tri godine iz stavka 3. ovog članka. Nadalje, temeljem odredbe članka 191. stavka 1. Stečajnog zakona (''NN'' 71/15, 104/17, 36/22- u daljnjem tekstu SZ-a) otvaranjem stečajnog postupka ugovori o radu ili službi sklopljeni sa dužnikom kao poslodavcem ne prestaju. Nadalje, temeljem odredbe članka 191.st. 2. SZ-a otvaranje stečajnog postupka poseban je opravdani razlog za otkaz ugovora o radu. Nadalje, temeljem odredbe članka 191.stavka 3. SZ-a nakon otvaranja Stečajnog postupka stečajni upravitelj u ime dužnika poslodavca i radnik mogu otkazati ugovor o radu, bez ugovora na ugovoreno trajanja ugovora i bez obzira na zakonske ili ugovorene odredbe o zaštiti radnika. Naposljetku, temeljem odredbe članka 195.stavka 5. SZ-a stečajni upravitelj može radi završetka započetih poslova i otklanjanja moguće štete na temelju odobrenja suda sklopiti nove ugovore o radu na određeno vrijeme bez ograničenja koji su za ugovor o radu na određeno vrijeme propisani općim propisima o radu.

13. Temeljem odredbe članka 112.stavka 1. točke 3. ZR-a ugovor o radu prestaje istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme.Iz svih pregledanih i provedenih dokaza u ovom postupku ovaj sud je mišljenja da je tužitelju ugovor o radu na neodređeno vrijeme za poslove i radne zadatke ''voditelj nabave'' zaključen 01.10.2019.godine prestao važiti 30.06.2020.godine.  Naime iz pregledanog povijesnog izvatka iz sudskog registra (list 37-47 spisa) proizlazi da je Trgovački sud u Splitu rješenjem broj St-9/2015 od 11.02.2016.godine otvorio stečajni postupak nad tuženikom, a rješenjem Trgovačkog suda u Splitu od 22.srpnja 2019.godine zaključen je stečajni postupak nad dužnikom u stečaju. Citirani ugovor o radu na određeno vrijeme zaključen između tuženika i tužitelja dana 01.10.2019.godine, a koji je predmet ovog postupka za radon mjesto voditelja nabave je zaključen najprije na razdoblje od 01.10.2019.godine do zaključno 30.09.2020.godine, a što je ugovoreno člankom 4. citiranog ugovora. Nakon zaključenja navedenog ugovora o radu na određeno vrijeme 01.10.2019.godine, stranke u ovom postupku su dana 31.03.2020.godine zaključile aneks ugovoru o radu od 01.10.2019.godine, a kojim je ugovoreno da se taj aneks ugovora o radu sklapa na razdoblje od 01.travnja 2020.godine do 30.06.2020.godine. Međutim navedenim aneksom ugovora nije izmjenjena odredba članka 4. ugovora o radu na određeno vrijeme od 01.10.2019.godine vezano za vrijeme trajanja ugovora o radu od 01.10.2019.godine budući je iz aneksa ugovora o radu od 31.03.2020.godine zaključenog između stranaka u ovom postupku jasno da je odredbom članka 3. citiranog aneksa ugovoreno da su ostale nepromjenjene odredbe ugovora o radu na određeno vrijeme od 01.10.2019.godine osim članka 7.stavka 1. navedenog ugovora o radu od 01.10.2019.godine, a kojim je bilo ugovoreno pitanje plaće radnika i ostalih primitaka iz plaće. Slijedom navedenog iz pregledanog ugovora o radu na određeno vrijeme od 01.10.2019.godine zaključenog između tužitelja i tuženika jasno proizlazi da je tužitelju radni odnos kod tuženika prestao sa danom 30.rujna 2020.godine budući da je taj datum u ugovoru određen kao krajnji rok trajanja navedenog ugovora, a slijedom čega se treba smatrati da je ugovor o radu na određeno vrijeme od 01.10.2019.godine prestao sukladno odredbi članka  112.stavka 1. točke 3. ZR-a istekom vremena na koje je sklopljen. Tužitelj je naime predmetni ugovor o radu na određeno vrijeme sa tuženikom zaključio 01.10.2019., dakle za vrijeme trajanja stečajnog postupka nad tuženikom, a citirani ugovor o radu mu je istekao dva mjeseca od zaključenja stečajnog postupka nad tuženikom, budući je stečajni postupak nad tuženikom zaključen rješenjem Trgovačkog suda u Splitu od 22. srpnja 2019.godine. Tužitelj pogrešno smatra da je u period od 22.07.2019.godine do zaključno 30.09.2019.godine radio kod tuženika bez ugovora. Naime, iz iskaza saslušane svjedokinje M. H. koja je bila imenovana stečajnom upraviteljicom tuženika u vrijeme otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom jasno proizlazi da je ona od Trgovačkog suda posebnim rješenjem dobila dozvolu zaključenja ugovora o radu sa dijelom radnika i to isključivo na određeno vrijeme te da nije imala nikakve ovlasti sa radnicima zaključiti ugovore na neodređeno vrijeme te da je ona svaki put za novo  sklapanje ugovor o radu trebala tražiti dozvolu suda. Ujedno iz iskaza iste proizlazi da je firmi tuženika bilo  odobreno restrukturiranje kroz postupak stečaja i da je firma ustupljena novom vlasniku koji da je firmu preuzeo upravo iz razloga da je može voditi na način kako želi. Svjedokinja ističe da je ona od suda ipak tražila da joj odobri duže razdoblje trajanja ugovora o radu radnika i to na godinu dana s obzirom na prirodu same djelatnosti, te da su se su se ugovori o radu na određeno vrijeme dok je tuženik bio u stečaju zaključivali isključivo za obavljanje posla u stečaju. Budući da iz svega navedenog proizlazi da je tužitelj sa tuženikom putem stečajne upraviteljice M. H. za vrijeme trajanja stečajnog postupka, a za obavljanje poslova u stečaju zaključio predmetni ugovor o radu na određeno vrijeme od 01.10.2019.g., a za čije zaključenje je stečajna upraviteljica dobila dozvolu suda, te da je zbog prirode samog posla – povećanog opsega poslova nakon zaključenja stečajnog postupka 22.07.2019.g. navedeni ugovor trajao još dva mjeseca do zaključno 30.09.2020.godine. Budući stečajna upraviteljica u vrijeme otvaranja i trajanja stečajnog postupka nad tuženikom prema vlastitom iskazu nije ni mogla zaključivati ugovore o radu na neodređeno vrijeme pa je samim time, a obzirom da je tužiteljev ugovor o radu na određeno vrijeme zaključen za vrijeme trajanja stečajnog postupka nad tuženikom od strane stečajne upraviteljice M. H. razvidno da isti ne može predstavljati ugovor o radu na neodređeno vrijeme budući stečajna upraviteljica nije niti mogla zaključivati ugovore o radu na neodređeno vrijeme. I iz iskaza samog tužitelja je u potpunosti razvidno da nakon 01.10.2019.godine  tuženik više nije s njime zaključivao novi ugovor o radu već da isti ima  status nezaposlene osobe. Da je trajanje radnog odnosa radnika kod tuženika bilo ograničeno do 01.10.2019.godine razvidno je i iz iskaza saslušanih svjedoka Z. Š. i S. P. budući je i svjedok Z. Š. bio  zaposlenik tuženika do listopada 2019.godine, a iz iskaza svjedoka S. P. proizlazi da stečajni upravitelj u stečajnom postupku tuženika nije otkazivao ugovore o radu nego da se čekao novi vlasnik koji će sklapati nove ugovore o radu. U navedenom smislu obzirom da se radni odnos zasniva na dobrovoljnosti zaključivanja ugovora o radu tužitelj pogrešno smatra da je tuženik s njime trebao raskinuti ugovor o radu na određeno vrijeme od 01.10.2019.godine pa potom novi vlasnik s njime zaključiti novi ugovor. Radi svega navedenog, a imajući u vidu nesporno utvrđenu činjenicu u ovom postupku da je tužiteljevo trajanje ugovora o radu na određeno vrijeme zaključenim sa tuženikom 01.10.2019.godine prema članku 4. tog ugovora trebalo trajati do zaključno 30.09.2020.godine, a nakon čega je tuženik imao status nezaposlene osobe može se smatrati da je tužiteljev ugovor o radu na određeno vrijeme istekao prestao samim istekom trajanja tog ugovora dakle zaključno sa 30.09.2020.godine slijedom čega je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan i tuženik nije dužan vratiti tužitelja na radno mjesto voditelja nabave.

14. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku, te primjenom pravila o teretu dokazivanja,  a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude.

15. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio ovu parnicu isti je dužan tuženiku naknaditi parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane obveze parničnog troška dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u R. H. ("Narodne novine" br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna. U navedenom smislu tuženika  kao opravdana pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak temeljem odredbe članka 7.stavka 2. OT-a u iznosu od 200 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda u iznosu od 15,00 Kuna ukupno iznosi 3.000,00 Kuna te što uz dodatak od 25% u iznosu od 750,00 Kuna ukupno iznosi 3.750,00 Kuna ili 497,71 EUR-a (3.750,00 kn : 7,53450 = 497,71 EUR), a koji iznos je tužitelj dužan isplatiti tuženiku na ime troškova ovog parničnog postupka.

 

U Splitu,  27. siječnja 2023.g.

                                                                                                                                           

 

SUDAC

Eneja Stejskal Kanazir,v.r.

 

 

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.