Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

 

                                                                     -1-                                        Broj:P-9877/2022

 

 

                                            

                     Republika Hrvatska

 

     Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:P-9877/2022

                              Zagreb         

 

 

  U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

                                                      P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog V.R., zbog prekršaja iz članka 238. stavka 1. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.) i dr., odlučujući o prigovoru okrivljenika, protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, I Postaje prometne policije Zagreb od 6. svibnja 2022. pod brojem: 211-07/22-3/8831, u sjednici vijeća održanoj 26. siječnja 2023.                                       

                                              p r e s u d i o   j e

 

I               U povodu prigovora okr. V.R., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, tako da se činjenično opisano postupanje okrivljenika u izreci tog naloga u točki 2. označava djelom prekršaja iz članka 250. stavka 2. i 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) i na temelju tog propisa okrivljeniku se utvrđuje novčana kazna u iznosu od 90,00 EUR[1] (devedeset eura), djelo u točki 3. označava se prekršajem iz članka 176. stavka 3. i 5. citiranog Zakona i utvrđuje se kazna u iznosu od 390,00 EUR (tristodevedeset eura), djelo u točki 4. označava se prekršajem iz članka 238. stavka 1. i 7. cit. Zakona i utvrđuje se kazna u iznosu od 260,00 EUR (dvjestošezdeset eura), djelo u točki 5. označava se prekršajem iz članka 43. stavka 2. i 3. u svezi članka 293. stavka 1. cit. Zakona i utvrđuje se kazna u iznosu od 260,00 EUR (dvjestošezdeset eura), a za djelo u točki 1. prihvaća se po prvostupanjskom tijelu utvrđena kazna u iznosu od 5.000,00 kuna što je protuvrijednost od 663,61 EUR, pa se okrivljeniku na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 1.663,61 EUR (tisućušestošezdesettri eura i šezdesetjedan cent) /12.253,47 kn (dvanaesttisućadvjestopedesettri kune i četrdesetsedam lipa), koju kaznu je dužan platiti u roku od devedeset dana od primitka ove presude, pa ako u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne, smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena.

 

II               Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okr. V.R. kao osnovanog,  preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri, na način da se okrivljeniku na temelju članka 58. Prekršajnog zakona izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca.

 

III    U ostalom dijelu, odbija se prigovor okrivljenika V.R. kao neosnovan te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prekršajni nalog potvrđuje.    

 

IV               Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3. c. Prekršajnog zakona okrivljenik V.R. je dužan platiti troškove drugostupanjskog postupka u iznosu od 15,00 EUR (petnaest eura) / 113, 02 kn (stotrinaest kuna i dvije lipe), u roku petnaest dana od primitka ove presude.

 

                                                      Obrazloženje

 

1.              Uvodno citiranim prekršajnim nalogom okr.  V.R. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 65. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu te članka 250. stavka 2. i 13., članka 176. stavka 3. i 5., članka 238. stavka 1. i 7. i članka 43. stavka 2. i 3. u svezi članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je za svako pojedino djelo utvrđena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kn, 700,00 kn, 3.000,00 kn, 2.000,00 kn i 2.000,00 kn, a potom izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 12.700,00 kuna.             

             

1.1.              Istim nalogom okrivljeniku je, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 mjeseci.

 

1.2.              Okrivljenik je nadalje obvezan naknaditi i troškove prekršajnog postupka u iznosu od 700,00 kuna.

 

2.              Protiv prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

2.1.               Okrivljenik iskazuje kajanje zbog učinjenog te navodi da je svjestan nedopustivosti svog ponašanja inkriminirane prilike,  međutim moli blaže kažnjavanje jer bi ga plaćanje tako odmjere kazne stavilo u nepovoljnu materijalnu situaciju, a vozačka dozvola mu je svakodnevno potreba jer obavlja terenski posao.

 

2.2.              Okrivljenik predlaže da se iz navedenih razloga njegov prigovor prihvati.

 

3.              Prigovor je djelomično osnovan.

 

4.              Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 238. stavka 11. i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18. i 114/22.) Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) nalazi da prvostupanjsko prekršajno tijelo nije počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakon i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

4.1.              Međutim, nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 114/22.) kojim činjenično opisana postupanja iz izreke pobijanog prekršajnog naloga u točkama 2., 3., 4. i 5. zadržavaju pravni kontinuitet, s time da su novim Zakonom za predmetne prekršaje propisane blaže novčane kazne, u odnosu na raniji propis.

 

4.2.   Sukladno odredbe članka 3. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja.

 

4.3.              Prema tome, budući da je Zakonom o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) propisana blaža minimalna kazna za djelo u točki 3. izreke pobijanog naloga te blaže fiksne kazne za djela u toč. 2., 4. i 5. tog naloga, to je trebalo primijeniti novi Zakon, jer je povoljniji za okrivljenika. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, preinačio pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela i za svako pojedino djelo utvrdio kaznu u minimalno i fiksno propisanim iznosima za djela u toč. 2., 3., 4. i 5. dok je za djelo u točki 1. prihvatio po prvostupanjskom tijelu odmjerenu kaznu i zbog konverzije valute zamijenio je na temelju fiksnog tečaja konverzije 7,53450 u protuvrijednosti eura, te potom izrekao ukupnu novčanu kaznu, jednaku zbroju pojedinačno utvrđenih kazni, kao u izreci ove odluke u točki I.

         

6.              Razmatrajući pobijani prekršajni nalog u pogledu prigovora okrivljenika na odluku o kazni u smislu odredbe članka 36. Prekršajnog zakona ovaj Sud je, s obzirom na sve okolnosti koje se tiču djela i počinitelja, ocijenio da novčana kazna nije prestrogo odmjerena. To stoga jer je prvostupanjsko prekršajno tijelo kaznu za svako pojedino djelo utvrdilo u posebnim zakonom minimalno i fiksno propisanim iznosima, koju mjeru kazne je po službenoj dužnosti izrekao i ovaj Sud. Najnižu mjeru posebnim zakonima propisane kazne i ovaj Sud smatra primjerenom težini i opasnosti djela počinjenih u stjecaju te stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenika, dok okrivljenik u svom prigovoru ne ističe i ne dokumentira nikakve naročito olakotne  okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje već izrečene najniže mjere propisane novčane kazne, primjenom instituta ublažavanja.

 

7.              Treba istaknuti da će se novčana kazna, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.

 

8.               Ispitujući pobijani prekršajni nalog u pogledu navoda prigovora na odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije ovaj Sud nalazi da je prvostupanjsko prekršajno tijelo okrivljeniku zakonito izreklo tu mjeru, u smislu odredbe članka 58. Prekršajnog zakona, jer je mišljenja da značaj počinjenih djela, bezobzirnost u pogledu oštećenja tuđe imovine, opravdava izricanje zaštitne mjere, odnosno otklanjanje uvjeta koji mu omogućavaju ponovno činjenje takvih prekršaja.

 

8.1.   Međutim, imajući u vidu okolnosti koje se tiču ličnosti okrivljenika da  prihvaćanja odgovornost za djela i da je svjestan neprihvatljivosti takvog postupanja u prometu, a naročito cijeneći činjenicu da u predmetu nema podataka da bi ranije bio prekršajno osuđivan i smatra se primarnim počiniteljem, to je zaštitna mjera izrečena u predugom trajanju.

 

8.2.              Stoga je ovaj Sud cijeneći navedeno, uz uvažavanje navoda prigovora o potrebi vozačke dozvole za obavljanje posla, izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca, smatrajući da će se navedenim trajanjem zaštitne mjere dostatno preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika i da je razmjerna naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju. 

                                                           

9.              Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka po prigovoru temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena u okviru raspona od 100,00 do 5.000,00 kuna propisanog Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u minimalno propisanom iznosu, s obzirom na manju složenost i kraće trajanje postupka.  

 

10.              Zbog izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.

                                          

U Zagrebu 26. siječnja 2023.

 

          ZAPISNIČARKA                                                                  PREDSJEDNICA VIJEĆA

 

         Nada Horvatović, v. r.                                                        Renata Popović, v. r.

 

           Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi zagrebačkoj, I Postaji prometne policije Zagreb u 3 otpravka: za spis, okrivljenika.

 


[1] Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu