1              Poslovni broj: I Kž-uv-163/2022-4

Poslovni broj: I Kž-uv-163/2022-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Snježane Hrupek-Šabijan, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika B. S., zbog kaznenog djela iz članka 151. stavka 2. Krivičnog zakona SR Bosne i Hercegovine, odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj 6 Ik I-478/2022-11 od 11. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 26. siječnja 2023.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba zatvorenika B. S. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj 6 Ik I-478/2022-11 od 11. studenog 2022. na temelju članka 170. točke 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 14/21., dalje: ZIKZ/21.) odbijen je kao neosnovan prijedlog zatvorenika B. S. za uvjetni otpust sa izdržavanja kazne zatvora u trajanju trinaest godina i četiri mjeseca. Zatvorenik kaznu izdržava na temelju pravomoćne i izvršne presude Višeg suda u Tuzli broj K-86/1991 od 28. listopada 1991. kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju 20 godina zbog krivičnog djela teški slučajevi razbojničke krađe i razbojništva iz članka 151. stavka 2. Krivičnog zakona SR Bosne i Hercegovine, a izvršenje te presude je preuzeto presudom Županijskog suda u Splitu broj Kv I-101/2016. od 2. prosinca 2016. na način da je zatvoreniku B. S. izrečena kazna zatvora u trajanju 20 godina zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 1., 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.). Navedena presuda Županijskog suda u Splitu broj Kv I-101/2016. od 2. prosinca 2016. ispravljena je Rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Kv I-62/2021. od 15. listopada 2021. na način da je zatvoreniku u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme za koje je zatvorenik pomilovan odlukom nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, a to je jedna trećina izrečene kazne, odnosno šest godina i osam mjeseci, tako da zatvorenik ima za izdržati kaznu zatvora u trajanju trinaest godina i četiri mjeseca. Početak izdržavanja kazne zatvora je 17. rujna 2016. s predviđenim istekom 9. ožujka 2029.

2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja zatvorenik B. S. je osobno podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da preinači pobijano rješenje na način da zatvoreniku B. S. odobri uvjetni otpust.

3. Na temelju članka 51. stavka 2. ZIKZ/21. u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.), spis je prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio kako nisu ispunjene pretpostavke iz članka 59. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.) za uvjetni otpust zatvorenika B. S. te da je za postizanje svrhe kažnjavanja kod zatvorenika nužno nastaviti s izdržavanjem kazne.

6. U skladu s odredbom članka 59. stavka 2. KZ/11. prvostupanjski sud je dužan prilikom odlučivanja o prijedlogu cijeniti ličnost osuđenika, njegov prijašnji život i osuđivanost, je li protiv njega u tijeku drugi kazneni postupak, odnos prema počinjenom kaznenom djelu i žrtvi, ponašanje tijekom izdržavanja kazne zatvora, uspješnost primjene programa izvršavanja kazne zatvora, je li došlo do promjene njegova ponašanja nakon počinjenog kaznenog djela ili se očekuje da će do tih promjena doći primjenom mjera nadzora za vrijeme uvjetnog otpusta te životne okolnosti i njegovu spremnost za uključivanje u život na slobodi. Jednako tako, dužan je voditi računa o odredbi članka 41. KZ/11. koja propisuje da je svrha kažnjavanja izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

7. Prema mišljenju Kaznionice kod zatvorenika nije dovršeno provođenje pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora zbog čega je potrebno daljnje provođenje rehabilitacijskih postupaka i nastavak izvršavanja kazne. Provođenje programa izvršavanja kazne zatvora u odnosu na zatvorenika je prema izvješću kaznionice ocijenjeno uspješno, međutim, zatvoreniku nije svrhovito odobriti uvjetni otpust s obzirom na opseg neizdržanog dijela kazne, pri čemu prema izvješću Probacijskog ureda u S. zatvorenik nema osiguran postpenalni prihvat.

8. Prvostupanjski sud ispravno navodi u točki 3. obrazloženja pobijanog rješenja okolnosti koje idu u prilog zatvoreniku te koje su istaknute i žalbom, međutim, neovisno o postojanju tih okolnosti, s obzirom na pribavljena mišljenja Kaznionice te Probacijskog ureda u S., prvostupanjski sud je ispravno utvrdio kako kod zatvorenika program izvršavanja kazne nije postigao svrhu kažnjavanja. Pritom je prvostupanjski sud osnovano imao u vidu prevelik neizdržani dio kazne u odnosu na ukupnu izrečenu kaznu zatvora, činjenicu da zatvorenik nema osiguran postpenalni prihvat i da mu do sada nisu odobrene izvankaznioničke pogodnosti, a što su sve pretpostavke iz članka 59. stavka 2. KZ/11. koje je dužan cijeniti prilikom odlučivanja o prijedlogu za uvjetni otpust.

9. Pri takvom stanju stvari nije od značaja žalbena tvrdnja kojom zatvorenik ističe da ima osiguran postpenalni prihvat kod prijatelja, s obzirom da to nije potvrđena okolnost koja bi doprinijela da se odobri uvjetni otpust, već je imajući u vidu sve druge navedene okolnosti te svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. prvostupanjski sud ispravno utvrdio kako pretpostavke za uvjetni otpust nisu ispunjene.

9.1. Nadalje, nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja žalbeni navod kojim zatvorenik ističe da je u pobijanom rješenju pogrešno navedena vrsta i trajanje izrečene kazne. Naime, u obrazloženju rješenja prvostupanjski sud ispravno navodi kako zatvorenik izdržava kaznu zatvora u trajanju trinaest godina i četiri mjeseca, dok je pogreška na koju zatvorenik ukazuje sadržana u uvodu rješenja. Odredbom članka 168. stavkom 2. ZKP/08. uvod rješenja ne sadržava podatke o vrsti i mjeri izrečene kazne pa stoga greška u pisanju o mjeri kazne ne čini rješenje nerazumljivim te time nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju žalba sadržajno upire.

10. Dakle, kako žalba nije osnovana, a niti je ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. utvrđeno postojanje povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 26. siječnja 2023.