Poslovni broj: Gž-45/2023-3

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Vladimira Šestaka kao predsjednika vijeća, suca Antuna Dominka kao suca izvjestitelja i člana vijeća i suca Alena Goluba kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz K., OIB: …, zastupanog po  punomoćniku M. R., odvjetniku u K., protiv 1. tuženika J. M.  iz K., OIB: …, zastupanog po punomoćniku Ž. Š., odvjetniku u K., te 2. tuženika B. K. iz K., OIB: …, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi 1. tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj19 P-457/2018-13 od 16. ožujka 2020., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 26. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Žalba I. tuženika se uvažava kao osnovana pa se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj19 P-457/2018-13 od 16. ožujka 2020. godine preinačuje i sudi:

 

I.) Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Karlovcu, koja se vodi pod brojem Ovr-2681/11, a koja ovrha je podnijeta po prijedlogu I. tuženika – ovrhovoditelja M. J., K., protiv II. tuženika – ovršenika K. B., K., na zaplijenjenim pokretninama i to: traktoru marke “Zetor” 4712 m, godina proizvodnje 1976.g., neregistriran, samoutovarnoj prikolici za gnoj “Sip Sempeter” broj 02836 i Vtg 2700."

 

II.) Nalaže se tužitelju M. K., OIB: …, iz K., da I. tuženiku J. M., OIB: …, iz K., na ime naknade parničnog troška isplati iznos od 1.237,64 EUR / 9.325,00 kuna[1], zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. ožujka 2020. godine pa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

 

III.) Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.) Presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj19 P-457/2018-13 od 16. ožujka 2020. godine proglašena je nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Karlovcu, koja se vodi pod brojem Ovr-2681/11, a koja ovrha je podnijeta po prijedlogu I. tuženika – ovrhovoditelja M. J., K., protiv II. tuženika – ovršenika K. J., K., na zaplijenjenim pokretninama i to: traktoru marke “Zetor” 4712 m, godina proizvodnje 1976.g., neregistriran, samo utovarnoj prikolici za gnoj “Sip Sempeter” broj 02836 i Vtg 2700 (točka 1. izreke).

 

1.1.) O troškovima parničnog postupka je odlučeno tako da  je I. tuženiku M. J., K., naloženo da tužitelju K. M., K., isplati iznosu od 6.812,50  kn, sa zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dana donošenja presude, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, prema čl. 29. st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (točka 2. izreke).

 

2.) Protiv navedene presude žalbu izjavljuje I. tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl.353.st.1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., i 70/19. – dalje: ZPP), pa predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud uvaži i to tako da pobijanu presudu preinači te odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan uz dosudu žalitelju parničnog troška uključujući i trošak izjavljivanja žalbe, ili da ju ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

3) U odgovoru na žalbu tužitelj osporava sve žalbene navode I. tuženika i predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud odbije kao neosnovanu te potvrdi pobijanu presudu.

 

4.) Žalba nije osnovana.

 

5.) Predmet spora u ovoj parnici je dopustivost provedbe ovrhe u predmetu Ovr-2681/11 na zaplijenjenim pokretninama u tom predmetu: traktoru marke Zetor i samoutovarnoj prikolici za gnoj Sip Sempeter, koja ovrha se vodi po prijedlogu I. tuženika kao ovrhovoditelja protiv II. tuženika kao ovršenika, a sve to s obzirom na tvrdnje tužitelja kao treće osobe istaknute u prigovoru protiv ovrhe da na popisanim pokretninama ima pravo koje sprečava provedbu ovrhe.

 

6.) Navedeni tužbeni zahtjev tužitelja sud prihvaća u cijelosti jer nalazi utvrđenim da je tužitelj vlasnik predmetnih pokretnina (traktora i samoutovarne prikolice za gnoj) te da je njihovim vlasnikom postao temeljem darovnog ugovora od 05. studenoga 2010. godine – dakle, prije pokretanja ovršnog postupka u predmetu Ovr-2681/11, a pri tome sud polazi:

 

-od iskaza saslušanih svjedoka, iskaza tužitelja i II-tuženika, iz kojih proizlazi da  je tužitelj u posjedu navedenih pokretnina;

 

-od toga da je navedeno darovanje izvršeno u svezi sa prijenosom obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva sa II. tuženika na tužitelja, koji prijenos je izvršen još 2010. godine;

 

-od toga da je predmetni ovršni postupak u spisu Ovr-2681/11 pokrenut nakon izvršenog darovanja predmetnih pokretnina;

 

-od toga da ugovor o darovanju može biti sklopljen u bilo kojem obliku (čl.286.st.2. Zakona o obveznim odnosima – NN broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO/05) te da je darovni ugovor konsenzualni ugovor kod kojeg  predaja darovane stvari daroprimatelju predstavlja izvršenje obveze iz tog ugovora (čl.479. ZOO/05); i

 

-od toga da se vlasništvo pokretnine, u skladu sa odredbama čl.115. i čl.116. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00.,114/01., 79/06., 141/06.., 146/08, 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14. - u daljnjem tekstu: ZVDSP), stječe predajom stvari stjecatelju u samostalni posjed.

 

7.) U žalbi protiv navedene odluke, koju izjavljuje zbog svih žalbenih razloga, I. tuženik izričito ukazuje na to da je sud prvog stupnja donošenjem pobijane odluke učinio bitnu povredu postupka iz odredbe čl.354.st.2.t.11. ZPP-a – jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, bitnu povredu postupka iz odredbe čl.354.st.1. u svezi čl.8. ZPP-a – jer sud prvog stupnja nije ocijenio sve izvedene dokaze na način kako je to propisano odredbom čl.8. ZPP-a, odnosno nije personalne dokaze (iskaze stranaka i svjedoka) cijenio u povezanosti sa ispravama koje postoje u spisu, a na što mu je ukazano u ranijoj odluci drugostupanjskog suda; da je zbog navedenog pogrešno utvrđenje suda prvog stupnja da su predmetne pokretnine, prije pokretanja ovrhe i prije njihove zapljene u pokrenutom ovršnom postupku, već bile darovane tužitelju, a sve to s obzirom da su u vrijeme zapljene bile u posjedu II. tuženika (ovršenika); da iz isprava koje postoje u predmetnom spisu sasvim izvjesno proizlazi da je darovni ugovor, koji nosi datum 05. studeni 2010. godine, antidatiran i sačinjen za potrebe predmetne parnice; da je zbog svega navedenog sud prvog stupnja pogrešno primijenio i materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev.

 

7.1.) Navedene žalbene tvrdnje I. tuženika su osnovane, i to zbog razloga koji će biti navedeni u nastavku obrazloženja ove odluke.

 

8.) Naime, sukladno već navedenom u točki 5. obrazloženja ove odluke, predmetna parnica je ona koja se pokreće u svezi sa podnesenim prigovorom treće osobe  protiv ovrhe, koji prigovor je podnio tužitelj u smislu odredbe čl.55. Ovršnog zakona NN broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08. – u daljnjem tekstu: OZ/96), kojom je u st.1. propisano da osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom.

 

8.1.) Polazeći od navedene odredbe te od činjeničnih tvrdnji iznesenih u predmetnoj tužbi, kao prethodno pitanje od kojeg ovisi odluka o postavljenom tužbenom zahtjevu u predmetnoj parnici, pojavljuje se pitanje vlasništva na popisanim pokretninama u momentu pokretanja ovršnog postupka u predmetu Ovr-2681/11, odnosno u momentu izvršene pljenidbe istih u tom postupku ovrhe.

 

8.2.) Stjecanje prava vlasništva je regulirano odredbama ZVDSP – pri čemu treba imati u vidu odredbu čl.115.st.1., kojom je propisano da na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom, ali i odredbu čl.116., kojom je popisano da se vlasništvo pokretne stvari stječe predajom te stvari stjecatelju u samostalan posjed na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drugačije (st.1.); i bude li stvar predana stjecatelju u samostalni posjed tako da ostanu u neposrednom posjedu otuđivatelja, time izvršeni prijenos vlasništva neće djelovati na prava koja bi treći stjecali na toj stvari ako oni u trenutku svog stjecanja nisu znali niti su morali znati da je vlasništvo preneseno drugomu (st.2.).

 

9.) Dakle, polazeći od navedenog u prethodnim točkama pravilna ocjena navedenog pravnog pitanja u postupku pred prvostupanjskim sudom ovisi  od pravilnosti utvrđenja spornih činjenica na koje upućuju naprijed citirane zakonske odredbe – tj. da li je između tužitelja i II. tuženika sklopljen ugovor o darovanju predmetnih pokretnina, ako je kada je isti zaključen, da li je II. tuženik temeljem sklopljenog ugovora o darovanju predao tužitelju predmetne pokretnine u samostalni posjed i kada je to učinio, a što sve čini pretpostavke stjecanja vlasništva pokretnina u smislu zakonskih normi na koje se u pobijanoj presudi poziva i sam sud prvog stupnja.

 

9.1.) Osnovano tuženik u žalbi ukazuje na počinjenje bitne povrede postupka iz odredbe čl.354.st.2.t.11. ZPP-a – jer pobijana presuda, o onim činjenicama koje su, u smislu navedenog u prethodnim točkama, odlučne za donošenje pravilne odluke ne sadrži jasne i međusobno neproturječne razloge, a to se prije svega odnosi na predaju posjeda darovanih nekretnina, bez čega nema stjecanja vlasništva na darovanoj stvari. To međutim u predmetnom slučaju ne čini razlog za ukidanje pobijane presude, jer je navedenu manjkavost bilo moguće otkloniti u ovom drugostupanjskom postupku u skladu sa odredbom čl.373.a st.1.t.2. ZPP-a temeljem stanja spisa, tj. isprava koje u njemu postoje te na temelju danih iskaza, a koje isprave sud prvog stupnja nije uopće cijenio ili je to učinio površno, odnosno nije ih niti uzeo u obzir pri utvrđivanju da li činjenice, od kojih ovisi pravilan zaključak o stjecanju vlasništva, postoje ili ne postoje. 

 

10.) Ako se pođe od zaključka suda prvog stupnja da je tužitelj vlasništvo predmetnih pokretnina stekao temeljem darovnog ugovora od 05. studenoga 2010. godine, to bi značilo da sud, jednako kao i u ranije donesenoj ukinutoj odluci, prihvaća tvrdnje tužitelja i II. tuženika da je pravni posao darovanja predmetnih pokretnina doista i zaključen toga dana, da je i izvršen toga dana ali svakako prije dana (28.02.2012.) izvršene pljenidbe u kasnije pokrenutom ovršnom postupku, tj. da je II. tuženik najkasnije do navedenog momenta i predao navedene pokretnine u samostalni posjed tužitelju, odnosno da su se te pokretnine u momentu pljenidbe nalazile u samostalnom vlasničkom posjedu tužitelja. Međutim takav zaključak suda prvog stupnja ne može se prihvatiti kao pravilan jer isti proturječi ispravama na koje će se ukazati u nastavku obrazloženja ove odluke.

 

11.) Polazeći od iznesenih razloga u obrazloženju pobijane presude proizlazi da su za izvođenje naprijed navedenog zaključka presudni iskazi saslušanih svjedoka, koji su prema ocjeni suda prvog stupnja iskazali u suglasju, ali i u spis dostavljeni ugovor o darovanju (list 4) koji nosi datum 05. studeni 2010. godine i rješenje Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju od 04.11.2010. godine (list 5). Upravo navedeno rješenje, kojim je prema ocjeni suda prvog stupnja izvršen prijenos obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva (u presudi pogrešno navedeno obrta) sa II. tuženika na tužitelja, sud smatra posebno bitnim i za prihvaćanje iskaza saslušanih svjedoka.

 

11.1.) Prije svega, postojanje navedenog rješenja koje je doista doneseno još 2010. godine, nema nikakvo značaja za ocjenu da li je II. tuženik tužitelju istog dana darovao predmetne pokretnine a napose da mu je navedenog dana predao u samostalni posjed iste. Naime, navedenim rješenjem nije vršen nikakav prijenos, niti obrta kako to navodi sud prvog stupnja u obrazloženju presude, niti obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva (dalje: OPG), već je samo izvršena promjena njegova nositelja – jer je do donošenja rješenja nositelj bio II. tuženik, a od njegova donošenja to je tužitelj, a II. tuženik i njegova supruga su članovi istog tog OPG-a. Pri tome treba reći, a imajući u vidu i odredbe Zakona o poljoprivredi (NN broj 66/01., 83/02. – dalje: ZP/01) koji je bio u primjeni u vrijeme donošenja navedenog rješenja, i to onu iz njegova čl.2.t.4., vlasništvo proizvodnih resursa nije uvjet za promjenu nositelja gospodarstva, odnosno nije nužno da nositelj mora biti i vlasnik istih već ti resursi mogu biti u vlasništvu članova obitelji i članova OPG-a. Prijenos vlasništva proizvodnih resursa dakle nije uvjet za promjenu osobe nositelja OPG-a, ali to može biti motiv za prijenos koji je stvarno izvršen, a što tužitelj u predmetnom slučaju prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije dokazao.

 

11.2.) Što se pak tiče predočenog ugovora o darovanju od 05. studenog 2010. godine, treba reći da je isti potpisan samo po strankama, što je u zakonskom smislu dostatno za njegovu pravnu valjanost. Dakle, na istom ugovoru nije vršena ovjera potpisa darovatelja, što nije bilo potrebno za njegovu pravnu valjanost, ali bi se u tom slučaju mogao sa sigurnošću izvoditi zaključak o tome da je on doista i sklopljen toga dana koji je u njemu i naveden kao dan sklapanja. S obzirom da toga kog predmetnog ugovora nema, upitno je da je isti uopće sačinjen dana 05. studenog 2010. godine, a to tim više što su tužitelj  te I. tuženik sačinili ugovor o kupoprodaji predmetnog traktora, na kojem je izvršena ovjera potpisa po javnom bilježniku, dana 19. srpnja 2012. godine, a to je, ne samo nakon što je protiv II. tuženika pokrenut postupak ovrhe, već i nakon što je u mjesecu veljači 2012. godine izvršena zapljena predmetnih pokretnina.

 

12.) Što se pak tiče iskaza tužitelja te II. tuženika, i saslušanih svjedoka koji su u srodničkim vezama sa tužiteljem te II. tuženikom, isti su izravnom proturječju sa ispravama u spisu čija vjerodostojnost te istinitost nije dovedena u pitanje niti jednim dokazom predloženim po tužitelju, a na što i u podnesenoj žalbi ukazuje I. tuženik.

 

12.1.) Naprijed navedeno se odnosi, prije svega, na isprave koje postoje u ovršnom spisu Općinskog suda u Karlovcu broj Ovr-2681/11, u koji spis je sud prvog stupnja izvršio uvid, a napose na zapisnik sa pljenidbe pokretnina izvršene dana 28.02.2012. godine. Iz navedenog zapisnika proizlazi da je dana 28.02.2012. godine izvršena pljenidba predmetnih pokretnina – i to na adresi prebivališta II. tuženika kao ovršenika, u K., i u njegovoj prisutnosti. Dakle, iz navedenog bi proizlazilo da su se predmetne pokretnine na dan pljenidbe nalazile u posjedu ovršenika – u predmetnoj parnici II. tuženika, a ne u posjedu tužitelja (sina ovršenika) koji, prema njegovom stranačkom iskazu, ni ne živi sa ocem na istoj adresi (u istoj kući), već u kući pored njegove na adresi ….

 

12.2.) Osim toga, iz navedenog zapisnika proizlazi i to da taj isti ovršenik (II. tuženik) na tom istom uredovanju u prisutnosti sudskog ovršitelja, nakon što je ovaj popisao predmetne nekretnine, ne da je prigovorio da popisane pokretnine nisu njegovo vlasništvo, već naprotiv, izjavio je da popisane pokretnine jesu njegovo vlasništvo, a nakon toga je taj zapisnik i potpisao, što sve doista, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, dovodi u ozbiljnu sumnju da je sporni ugovor o darovanju sklopljen dana 05. studenog 2010. godine te da je toga dana darodavatelj prenio daroprimatelju u vlasnički posjed predmetne pokretnine. To stoga što je doista nelogično i neživotno da bi II. tuženik pri pljenidbi pokretnina u veljači 2012. godine u ovršnom postupku vođenom protiv njega izjavio da su iste njegovo vlasništvo ako ih je on pred godinu dana i nešto više darovao i predao u vlasništvo svome sinu – u ovoj parnici tužitelju.

 

12.3.) Navedenu nelogičnost, a onda i ozbiljnu sumnju o stvarno izvršenom darovanju prije pljenidbe pokretnina u postupku ovrhe, dodatno pojačavaju i nesporne činjenice, koje proizlaze iz navedenog ovršnog spisa, da je nakon pljenidbenog popisa, koji je izvršen u veljači 2012. godine, tužitelj prigovor nedopustivosti ovrhe podnio tek 2015. godine – nakon tri neuspjele transferacije te nakon pune tri godine po izvršenoj pljenidbi, pri čemu su prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda doista neuvjerljive tvrdnje i tužitelja i II. tuženika da tužitelj, koji je sin ovršenika i živi u kući pored njegove, nije imao saznanja o postojanju ovrhe i o tome da su pokretnine, za koje tvrdi da su njegovo vlasništvo, popisane u postupku ovrhe protiv druge osobe. To sve tim više što iz pravomoćne kaznene presude K-301/13-18, u koju je sud prvog stupnja također izvršio uvid, proizlazi da je II-tuženik proglašen krivim za radnje skrivanja pokretnina koje su u ovršnom postupku zatečene u njegovu posjedu te su zaplijenjene, sve to s namjerom osujećivanja ostvarenja ovrhovoditeljeva prava na tim pokretninama. Doista je nelogično i neživotno da bi II. tuženik poduzeo navedene radnje izlažući se time kaznenom progonu, zbog kojih je u konačnici i kazneno sankcioniran, ukoliko on nije bio vlasnik navedenih pokretnina, odnosno ukoliko je vlasnik bila treća osoba (tužitelj) koja svoja vlasnička prava može štiti na drugi zakonom priznati (legalan) način.

 

13.) Akceptirajući sve naprijed navedeno, tada bi se na temelju po prvostupanjskom sudu izvedenih personalnih dokaza (iskaza saslušanih osoba) moglo zaključivati samo o tome da se tužitelj sada, tj. u vrijeme vođenja predmetne parnice, nalazi u posjedu predmetnih pokretnina, no ne i u vrijeme izvršenog pljenidbenog popisa kojim je I. tuženik na popisanim pokretninama stekao založno pravo.

14.) Polazeći od naprijed navedenog, sud prvog stupnja kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kojim je proglašena ovrha nedopuštenom, pogrešno je primijenio i odredbu čl.55. OZ/12, a i odredbu čl.116.st.1. ZVDSP, kojom odredbom je propisano da se vlasništvo pokretnine na temelju pravnog posle stječe predajom posjeda darovane pokretnine. Pri tome, treba ukazati i na odredbu st.2. tog istog članka i zakona, kojom je propisano da bude li stvar predana stjecatelju u samostalni posjed tako da ostanu u neposrednom posjedu otuđivatelja, time izvršeni prijenos vlasništva neće djelovati na prava koja bi treći stjecali na toj stvari ako oni u trenutku svog stjecanja nisu znali niti su morali znati da je vlasništvo preneseno drugomu (st.2.). S obzirom na navedenu odredbu, čak da je tužitelj primio predmetne nekretnine u vlasnički posjed 05. studenog 2010. godine pa ih nakon toga ostavio na čuvanju na nekretnini II. tuženika, tužitelj se ne bi mogao s uspjehom protiviti provedbi ovrhe prema I. tuženiku, kao osobi koja nije znala niti imala razloga posumnjati da zaplijenjene pokretnine ne bi bile vlasništvo ovršenika. Osim toga, navedene činjenice (o preuzimanju vlasničkog samostalnog posjeda te ostavljanju darovane nekretnine na čuvanju kod darovatelja) nisu iznosili niti tužitelj a niti II. tuženik u svojim stranačkim iskazima.

15.) Zbog svega naprijed navedenog pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo je tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan, a kako sud prvog stupnja nije tako postupio valjalo je, temeljem odredbe čl.373.a.st.1.t.2. u svezi st.3. ZPP-a, uvažavanjem žalbe I. tuženika preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu te presuditi kao u izreci ove presude.

 

16.) Kako je uslijed uvažavanja žalbe I. tuženika preinačena prvostupanjska presuda to je onda valjalo, temeljem odredbe čl.166.st.2. ZPP-a, odlučiti i o troškovima parničnog postupka.

 

16.1.) Budući je I. tuženik u cijelosti uspio u sporu, to je onda tužitelj, temeljem odredbe čl.154.st.1. ZPP-a, u obvezi naknaditi I. tuženiku sav trošak koji je bio potreban za vođenje predmetne parnice.

 

16.2.) Navedeni trošak tužitelja iznosi ukupno 9.325,00 kuna, s tim da se iznos od 8.125,00 kuna odnosi na trošak zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika, a iznos od 1.200,00 kuna na sudske pristojbe na dvije izjavljene žalbe.

 

16.3.) Trošak zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika, koji iznosi ukupno 8.125,00 kuna sastoji se od troška zastupanja na ukupno četiri rasprave u iznosu od po 750,00 kuna za svaku temeljem Tbr.9.t.1. u svezi Tbr.7.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj 142/12. i dr. – dalje: Odvjetnička tarifa), od troška zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 500,00 kuna u skladu sa Tbr.9.t.5. u svezi Tbr.7.t.1. Odvjetničke tarife, od troška sastava jednog podneska u iznosu od 750,00 kuna temeljem odredbe Tbr.8.t.1. u svezi Tbr.7.t.1. Odvjetničke tarife, od troška sastava dva podneska u iznosu od po 187,50 kuna za svaki u skladu sa odredbom Tbr.8.t.3. u svezi Tbr.7.t.1. Odvjetničke tarife, od troška sastava dvije žalbe protiv meritorne odluke u iznosu od po 937,50 kuna za svaku u skladu sa Tbr.10.t.1. u svezi Tbr.7.t.1. Odvjetničke tarife, i od troška obračunatog PDV-a na navedene radnje u ukupnom iznosu od 1.625,00 kuna u skladu sa Tbr.42. Odvjetničke tarife.

 

17.) Dakle, ukupno je I. tuženiku temeljem odredbe čl.154.st.1. ZPP-a dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.237,64 EUR / 9.325,00 kuna, slijedom čega je, temeljem odredbe čl.380.t.3. ZPP-a, preinačena odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u točki 2. izreke presude.

 

17.1.) Kako tužitelj nije uspio u sporu nema pravo niti na trošak podnesenog odgovora na žalbu.

 

 

Bjelovar, 26. siječnja 2023.

 

 

                                                                                               Predsjednik vijeća

 

                                                                                                      Vladimir Šestak v. r.