1                            Poslovni broj: II Kž-22/2023-5

Poslovni broj: II Kž-22/2023-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinje dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek – Šabijan i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog E. J., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 3. u svezi stavka 2. i članka 52. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog E. J. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Kov-2/2023-8 od 11. siječnja 2023. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 26. siječnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba okrivljenog E. J. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Kov-2/2023-8 od 11. siječnja 2023., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KO-DO-1/2023-1 od 10. siječnja 2023., protiv okrivljenog E. J., zbog kaznenih djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 3. u svezi stavka 2. i drugih KZ/11., na temelju članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog E. J. iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni E. J. po branitelju, odvjetniku M. G. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske "ukine istražni zatvor protiv okrivljenika".

 

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je, zakonito i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog E. J. iz osnova u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., pri čemu je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Jednako tako, prvostupanjski sud je iznio valjane i dostatne razloge zbog kojih nalazi da se jedino mjerom istražnog zatvora može ostvariti svrha istražnog zatvora, isključivši mogućnost zamjene istog blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

 

5.1. Neosnovani su žalbeni navodi okrivljenika da izreka pobijanog rješenja nije razumljiva jer da je u izreci trebalo navesti tko je, kada i pod kojim brojem odredio istražni zatvor, iz kojih navoda proizlazi da žalitelj smatra da nije postupljeno prema članku 124. ZKP/08., međutim pobijano rješenje u izreci i u obrazloženju, sadrži sve zakonom propisane podatke i razloge.

 

5.2. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire žalitelj, niti su osnovani žalbeni navodi kako pobijano rješenje u dovoljnoj mjeri ne obrazlaže postojanje posebnih uvjeta za produljenje mjere istražnog zatvora.

 

6. Nasuprot žalbenim navodima okrivljenika, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da postoje osobite okolnosti iz kojih proizlazi realna i konkretna bojazan da će okrivljeni E. J. ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo. Naime, okrivljenik je osnovano sumnjiv da je u relativno kraćem vremenskom razdoblju, ali pojačanog intenziteta i veće kriminalne količine, počinio više kaznenih djela protiv zdravlja ljudi, neovlaštene proizvodnje i promet drogama od kojih je jedno i kazneno djelo neovlaštene prodaje droge iz članka 190. stavka 3. u svezi stavka 2. KZ/11., dakle djetetu prodao tvari koje su propisom proglašene drogom, a kako to proizlazi iz točke 1. podignute optužnice. Ujedno, okrivljeniku je prema nalazu Opće bolnice Koprivnica dijagnosticirana ovisnost o drogama od koje se liječi. Kada se navedenom pridoda činjenica njegove nezaposlenosti te činjenica da je okrivljenik prekršajno kažnjavan, iz čega proizlazi zaključak o njegovoj neusklađenosti s pozitivnim zakonskim propisima, sve okolnosti u svom zbiru upućuju na postojanje realne i konkretne opasnosti od ponavljanja istovrsnih kaznenih djela. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ne može se ostvariti zamjenom istražnog zatvora mjerama opreza.

 

7. Prilikom ocjenjivanja postojanja opasnosti od ponavljanja djela sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru postojanja takve bojazni, imajući u vidu i njihovu brojnost i kakvoću u cjelini. Pri tome prethodna kaznena (ne)osuđivanost, kao i osobne prilike, samo su jedna od okolnosti, koje će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke , a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju. Stoga, neosnovani su žalbeni navodi okrivljenog E. J. da kaznena neosuđivanost nije uzeta u obzir, a da je pogrešno cijenjena njegova nezaposlenost.

 

8. Također, nisu osnovani niti žalbeni navodi da okrivljeniku, kao liječenom ovisniku, u istražnom zatvoru neće biti omogućeno redovno uzimanje terapije i liječničke kontrole jer odgovarajuća zdravstvena skrb okrivljeniku se pruža i unutar zatvorskog sustava.

 

9. Nadalje, neprihvatljivi su žalbeni navodi okrivljenika da se, s obzirom na vrijeme koje je do sada proveo u istražnom zatvoru, isto pretvorilo u zatvorsku kaznu, odnosno da je pobijanom odlukom povrijeđeno načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. Naime, prilikom ocjene povrede tog načela vodi se računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju osuđujuće presude i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, kao i maksimalnog trajanja istražnog zatvora što u konkretnom slučaju iznosi dvije godine, sukladno članku 133. stavku 1. točki 5. ZKP/08., pa prvostupanjski sud s pravom zaključuje da za sada načelo razmjernosti nije povrijeđeno.

 

10. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

 

Zagreb, 26. siječnja 2023.