Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              1              Poslovni broj: II -25/2023-5

Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: II -25/2023-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr. sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene N. A., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 2. u vezi sa člankom 34. i 35. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optužene N. A., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, broj Kvm-1/2023-7 (Kzd-5/2022-34) od 13. siječnja 2023. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 26. siječnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba optužene N. A. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, , broj Kvm-1/2023-7 (Kzd-5/2022-34) od 13. siječnja 2023., u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optužene N. A., zbog kaznenog djela dragovoljnog odustanka od pokušaja teškog ubojstva iz članka 111. točke 2. u vezi sa člankom 34. i 35. KZ/11. i lažnog prijavljivanja kaznenog djela iz članka 304. stavka 1. KZ/11., pod točkom I. izreke na temelju članka 131. stavka 1. u vezi sa člankom 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optužene N. A. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. Pod točkom II. izreke u istražni zatvor joj je uračunato vrijeme oduzimanja slobode od uhićenja 17. ožujka 2022. do 12. listopada 2022., te od 23. studenog 2022. pa nadalje.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela optužena N. A. po branitelju, odvjetniku G. V., zbog povrede kaznenog zakona, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "ukine pobijano rješenje o produljenju istražnog zatvora Županijskog suda u Varaždinu broj : 7 Kvm-1/2023-7, 7 Kzd-5/2022-34 od 13. siječnja 2023. te da se optuženu pusti na slobodu uz eventualno određivanje mjera opreza".

 

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Iako, optužena u žalbi navodi da se žali i zbog povrede kaznenog zakona te bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ista osporava postojanje posebne pretpostavke za produljenje istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08., čime upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

 

6. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optužene po osnovi iz članka 123. stavku 1. točka 3. ZKP/08. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv optužene i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena mjerama opreza.

 

7. Nadalje, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da na strani optužene N. A. i nadalje egzistira opasnost od ponavljanja kaznenog djela. Naime, iako optužena nije osuđivana osoba, a kako to proizlazi iz pribavljenih izvadaka iz kaznene i prekršajne evidencije, i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske u konkretnom slučaju i nadalje postoji opasnost od ponavljanja istovrsnih kaznenih djela i dovršenja kaznenog djela na štetu iste žrtve. Naime, ispravno prvostupanjski sud uzima u obzir osnovanu sumnju da je optužena N. A. zbog ogorčenosti i osjećaja povrijeđenosti zbog odlaska supruga H. A. u namjeri da mu se osveti, pokazala spremnost nauditi njihovom djetetu starosti od nepune dvije godine, pa je kćeri J. A. omotala vrpčasto sredstvo oko vrata i stezala ga u namjeri da je liši života, a potom je izložila i vatri, zapalivši vikend kuću u kojoj su se nalazile, cijelo vrijeme kroz komunikaciju najavljujući suprugu da će ubiti sebe i dijete. Nakon što je odustala od svoje namjere, osnovano je sumnjiva da je lažno prijavila supruga H. A. policiji što je rezultiralo njegovim uhićenjem, pa sve navedeno u svojoj ukupnosti čini opravdanim zaključak prvostupanjskog suda da je optužena postupala s izrazito visokim stupnjem ustrajnosti, bezobzirnosti i kriminalne volje. Nadovezujući na navedeno i rezultate kombiniranog psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja iz kojeg proizlazi da joj je dijagnosticiran mješoviti poremećaj ličnosti uz izražene crte paranoidnosti, impulzivnosti i otvorene agresije koji bi mogli dovesti kod optužene do toga da svoje nezadovoljstvo zbog neželjene obiteljske situacije ponovno ispolji kroz agresiju prema suprugu, kao što se to konkretno i dogodilo, preusmjeravanjem agresije na kćer pa stoga nije osnovana tvrdnja optužene koju iznosi u žalbi da kod nje ne postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela. Žalbeni navodi da se optužena za vrijeme boravka na slobodi ponašala primjereno pa da su mjere opreza bile učinkovite i da dokazi provedeni na raspravi ne ukazuju na bojazan da će optužena ponoviti ili dovršiti kazneno djelo ne dovode u pitanje nužnost primjene mjere istražnog zatvora. Dakle, iz svega navedenog proizlazi da je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da se istražni zatvor ukazuje kao jedina i nužna mjera za uspješnu prevenciju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela te u konkretnom slučaju nije svrhovita primjena mjera opreza.

 

8. Slijedom svega navedenog, i drugostupanjski sud ocjenjuje da je daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optužene iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. nužna i opravdana te da se ista svrha, neovisno o njezinom priznanju kaznenog djela lažnog prijavljivanja, pokazivanju kritičnosti prema svom postupanju ne bi mogla ostvariti primjenom blažih mjera predviđenih ZKP/08. pa tako ni nekom od mjera opreza, kako to u žalbi predlaže optužena.

 

9. Slijedom navedenih okolnosti te kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci rješenja.

 

 

Zagreb, 26. siječnja 2023.

 

 

 

Predsjednica vijeća:

dr.sc.Lana Petö Kujundžić,v.r.

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu