Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              III Kr 139/2022-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 139/2022-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. G. B., zbog kaznenog djela iz čl. 110. u vezi čl. 34. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Rijeci od 25. kolovoza 2021. broj K-12/2020 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 2. lipnja 2022. broj I Kž-34/2022-6, u sjednici održanoj 26. siječnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se zahtjev os. G. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Županijskog suda u Rijeci od 25. kolovoza 2021. broj K-12/2020 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 2. lipnja 2022. broj I Kž-34/2022-6, G. B. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela pokušaja ubojstva iz čl. 110. u vezi čl. 34. st. 1. KZ/11. i na temelju tih zakonski odredbi osuđen na kaznu zatvora u trajanju četiri godine, u koju mu je, na temelju čl. 54. KZ/11., uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 9. lipnja 2019. do 13. svibnja 2021.

 

2. Protiv te pravomoćne presude osuđenik je po branitelju, odvjetniku G. M. u O. d. M., P. i B. iz R., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje navedene pravomoćne presude temeljem čl. 515. Z. o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), a iz razloga predviđenog odredbom čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08., odnosno povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske "pobijane presude preinači na način da osuđenika oslobodi od optužbe podredno iste ukine i vrati predmet nižim sudovima na ponovno odlučivanje".

 

3. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.-22).

 

4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje u tekstu: zahtjev)  nije osnovan.

 

5. Osuđenik ističe da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio dokaze koji idu na štetu osuđenika, a propustio cijeniti one dokaze koji mu idu u korist, ponavljajući tezu da je u inkriminiranom događaju postupao u nužnoj obrani. U prilog tome analizira iskaze oštećenika i niza svjedoka, kao i snimke nadzornih kamera, te psihijatrijsko vještačenje, sudsko medicinsko vještačenje i liječničku dokumentaciju, koji po njegovom mišljenju ozbiljno dovode u sumnju zaključke prvostupanjskog suda o počinjenju kaznenog djela pokušaja ubojstva. Smatra da navedeni propust nije otklonjen niti obrazloženjem drugostupanjskog suda koji u svemu prihvaća i ponavlja razloge iz prvostupanjske presude. Ističe da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a dani razlozi su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Smatra da takva presuda sadrži općenite i neodređene pravne formulacije te tipizirane paušalne tvrdnje, odnosno navedeni razlozi nisu dostatni i relevantni, slijedom čega smatra da su počinjene i povrede iz čl. 29. st. 1. Ustava ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – dalje: Ustav RH ) i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., - pročišćeni tekst, 8/99., - ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17. -dalje: Konvencija), time da mu je istovremeno onemogućena pravna zaštita "putem žalbe".

 

6. Prije svega treba istaknuti da iz sadržaja zahtjeva proizlazi kako osuđenik nije zadovoljan ocjenom dokaza i utvrđenim činjeničnim stanjem te zaključkom o krivnji za kazneno djelo pokušaja ubojstva. Međutim, prema čl. 515. st. 1. i čl. 517. st. 1. ZKP/08. zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnijeti samo zbog točno propisanih povreda zakona. To znači da se ovim izvanrednim pravnim lijekom ne ispituje pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u prvostupanjskoj presudi i koje je takvim, nakon ocjene žalbenih navoda osuđenika, prihvatio sud drugog stupnja. Stoga je promašeno polemiziranje sa argumentacijama nižih sudova o ocjeni dokaznog materijala u cilju njegove preocjene.

 

7. Nadalje, prema jasno propisanom ograničenju iz čl. 517. st. 1. i 2. ZKP/08. zahtjev se ne može podnijeti niti zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., time da se zamjerkom osuđenika o navedenoj povredi pred drugostupanjskim sudom ustvari smjera na povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz čl. 517. st. 1. toč. 3. u vezi s čl. 487. st. 1. ZKP/08.

 

8. Naime, iz obrazloženja drugostupanjske presude proizlazi da je žalbeni sud, polazeći od nespornih činjenica u provedenom postupku, temeljito ocijenio sve relevantne žalbene prigovore,  poglavito one koji su se ticali ocjene iskaza ošt. A. J. kao i svjedoka B. R. te M. Ć., dovodeći ih u vezu sa ocjenom rezultata balističkog te psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja, kao i analizom snimke nadzorne kamere inkriminiranog događaja. Nastavno žalbeni sud nalazi pravilnom i ocjenu suda prvog stupnja da osuđenik u konkretnom slučaju nije postupao u nužnoj obrani, već da se radi o postupanju s izravnom namjerom na počinjenje kaznenog djela pokušaja ubojstva. U tom kontekstu, drugostupanjski je sud dostatno i razumno obrazložio kako prema rezultatima svih izvedenih dokaza proizlazi da je optuženik došao na mjesto događaja pod utjecajem alkohola noseći napunjeni pištolj u namjeri da se obračuna s osobama koje su ga ranije izbacile iz lokala, pri čemu je u uperio pištolj u nepoznatu osobu, oštećenika, koji se branio hvatajući ga za ruku, a optuženik je tada opalio metak u njegov trbuh na udaljenosti od 20 do 30 cm. Prema tome, nije u pravu osuđenik da su sudovi propustili pažljivo razmotriti i ocijeniti dokaze, a drugo je pitanje, kao što je već rečeno, što nije zadovoljan rezultatima te analize.

 

9. Kraj takvog stanja stvari, iz sadržaja drugostupanjske presude proizlazi da je sud drugog stupnja razmotrio i ocijenio sve bitne žalbene navode osuđenika u skladu s čl. 487. st. 1. ZKP/08. pa nije ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08. Nadalje, povezujući argumentaciju prvostupanjske i drugostupanjske presude jasno je razvidno na kojim dokazima se temelji zaključak o utvrđenju kaznene odgovornosti osuđenika, iznijeti razlozi su više nego dostatni, razumni i uvjerljivi pa nema govora o arbitrarnosti osude. S tim u vezi, promašeno je isticanje povreda iz čl. 29. st. 1. Ustava RH te čl. 6. st. 1. Konvencije, dok je prigovor o povredi prava na djelotvoran pravni lijek, koji je evidentno osuđenik koristio, izraz nezadovoljstva odlukom suda drugog stupnja.

 

10. Premda se drugostupanjski sud nije posebno osvrnuo na ocjenu iskaza svakog od pojedinog svjedoka na koje se upire u zahtjevu, izričaj o pravilno utvrđenom činjeničnom stanju, dakle ispravnom vrednovanju dokazne građe što se osporavalo žalbom, ali i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, što implicira ocjenu suda da su tijekom postupka izvedeni svi potrebni dokazi za utvrđenje kaznene odgovornosti osuđenika, upućuje na zaključak da je žalbeni u stvarnosti razmotrio i ocijenio bitne žalbene navode osuđenika, dajući pri tome koncizne, ali dostatne i relevantne razloge zbog kojih je prihvatio argumentaciju iz prvostupanjske presude.

 

11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08.-22, trebalo je zahtjev odbiti kao neosnovan.

 

Zagreb, 26. siječnja 2023.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu