- 1 -              III Kr 142/2022-4

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 142/2022-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog G. P. zbog kaznenih djela iz čl. 278. st. 1. i 3. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15-ispravak i 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Sisku od 10. svibnja 2022. broj K-231/22 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 29. rujna 2022. broj Kž-382/2022 u sjednici održanoj 26. siječnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e   i   r i j e š i o:

 

              I. Zahtjev osuđenog G. P. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.

 

              II. Dopuna zahtjeva osuđenog G. P. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbacuje se kao nepravovremena.

 

Obrazloženje

 

1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Sisku 2022. broj K-231/22 od 10. svibnja 2022., preinačena presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Kž-382/2022 od 29. rujna 2022., osuđen je G. P. zbog kaznenih djela iz čl. 278. st. 1. i 3. KZ/11 i drugih na jedinstvenu kaznu zatvora od dvije godine pa mu je, temeljem čl. 57. st. 1.,2. i 5. KZ/11, izrečena djelomična uvjetna osuda tako da se neuvjetovani dio kazne od jedne godine ima izvršiti, a uvjetovani dio od jedne godine neće izvršiti ako osuđenik u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Ujedno mu je, u neuvjetovani dio kazne, uračunato vrijeme lišenja slobode i istražni zatvor od 10. ožujka 2022. pa nadalje.

 

2. Osuđenik je po svom branitelju G. P., odvjetniku iz Z., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude iz razloga u čl. 517. st. 1. toč. 2. u vezi čl. 468. st. 2. ZKP/08 te zbog razloga u čl. 517. st. 1. toč. 3. u vezi čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, s prijedlogom da se pravomoćna presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku. Ujedno je zatražen prekid izdržavanja kazne zatvora, u smislu čl. 518. st. 5. ZKP/08.

 

2.1. Podneskom od 28. studenog 2022. osuđenik je, po svom branitelju, dopunio prethodno podneseni zahtjev.

 

3. Temeljem čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 88/22 - dalje u tekstu: ZKP/08), Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske je odgovorio na zahtjev osuđenika i predložio da se isti odbaci kao nedopušten. Odgovor državnog odvjetnika dostavljen je na znanje osuđeniku i njegovom branitelju.

 

U odnosu na presudu (toč. I. izreke)

 

4. Zahtjev nije osnovan.

 

4.1. Osuđenik tvrdi da je presudom suda drugog stupnja teško podređeno njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno u čl. 28. i 29. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'', broj 56/90, 135/97, 8/98 – pročišćeni tekst, 113/00, 124/00, - pročišćeni tekst i 28/01, 41/01 – pročišćeni tekst, 55/01 – ispravak, 76/10, 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14, u daljnjem tekstu – Ustav RH) te čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine''-međunarodni ugovori - br. 18/97,6/99, 14/02, 13/08, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 u daljnjem tekstu: Konvencije) jer mu je, prilikom odmjeravanja kazne, cijenjeno kao otegotno to što je tijekom policijske akcije u R. Š. uhićen povezano sa zapljenom veće količine droge kokaina, iako osuđenik za takvu kriminalnu djelatnost nikada nije pravomoćno osuđen. S obzirom da su okolnosti koje se tiču odmjeravanja kazne odlučne činjenice koje treba utvrditi s potrebnim stupnjem izvjesnosti, što je u konkretnom slučaju izostalo, to je teško povrijeđena presumpcija optuženikove nevinosti garantirana Ustavom i međunarodnim konvencijama.

 

4.2. Suprotno ovim tvrdnjama zahtjeva, presumpcija optuženikove nedužnosti nije povrijeđena niti bi postupak protiv osuđenika s tog osnova, u cjelini gledano, bio nepravičan.

 

4.3. Načelo presumpcije nevinosti sadržano je u čl. 3. ZKP/08 te čl. 28. Ustava RH, ali i u Direktivi EU 216/343 od 9. ožujka 2016. te u čl. 6. st. 2. Konvencije. To načelo podrazumijeva da se nitko ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom presudom ne dokaže suprotno, a realizira na način da (1)teret dokazivanja krivnje leži na državnom odvjetniku (što obuhvaća i dokazno pravilo in dubio pro reo), (2) pravu osumnjičenih ili optuženih osoba na šutnju i neinkriminaciju samoga sebe te (3) zabranu javnog upućivanja na krivnju osumnjičene ili optužene osobe prije donošenja pravomoćne sudske odluke.

 

4.4. Konkretno, niti jedan od ovih uvjeta nije povrijeđen tijekom postupka dokazivanja kaznene odgovornosti osuđenika za predmetna kaznena dijela niti se to u razlozima zahtjeva tvrdi. Dapače, optuženik je tijekom postupka izjavio da se osjeća krivim za kaznena djela iz optužnice pa su sudovi, temeljem njegovog priznanja i drugih dokaza u spisu, pravovaljano donijeli osuđujuću presudu.

 

4.5. Povreda spomenutog načela bila bi, načelno, moguća i prilikom utvrđivanja okolnosti relevantnih za odmjeravanja kazne i to u slučaju kada bi sudovi, iako ne postoji pravomoćna presuda, utvrdili da je optuženik prethodno osuđivan te mu to cijenili kao otegotnu okolnost.

 

4.6. Povredu presumpcije nevinosti podnositelj zahtjeva obrazlaže time što je sud drugog stupnja, prihvaćajući argumentaciju prvostupanjskog suda, cijenio optuženiku otegotnim njegovo uhićenje u R. Š. temeljem čega, ujedno, otklanja njegovu tvrdnju da je tamo boravio zbog zdravstvenih razloga. Ujedno smatra ako je ta okolnost manjkavo utvrđena temeljem neprovjerenih medijskih napisa.

 

4.7. Prije svega, okolnosti uhićenja osuđenika u Š. vezano za pronalazak veće količine droge utvrđene su temeljem izvješća Ministarstva unutrašnjih poslova, Ravnateljstva policije, PNUSKOK-a od 29. ožujka 2021. koje je na raspravi pročitano i kao takvo predstavlja relevantan izvor saznanja. Stoga su te okolnosti utvrđene s dostatnim stupnjem izvjesnosti.

 

4.8. Nadalje, sudovi su u obrazloženju svojih presuda, izrijekom, utvrdili da je optuženik prethodno neosuđivan te su mu tu okolnost pri odmjeravanju kazne cijenili kao olakotnu. Uz to, prvostupanjski je sud cijenio olakotnim osuđenikovo zdravstveno stanje, a sud drugog stupnja i priznanje djela te osuđenikovu poodmaklu životnu dob. Otegotnih okolnosti, osim težine samog kaznenog djela i načina njegovog izvršenja, sudovi nisu utvrdili.

 

4.9. Iz izloženog jasno slijedi da postupanje španjolske policije prema osuđeniku nije utvrđeno niti cijenjeno kao otegotna okolnost, već je taj podatak, u širem kontekstu počiniteljevog prijašnjeg života koji sud ima u vidu sukladno čl. 47. st. 1. KZ/11, relativizirao značaj utvrđenih olakotnih okolnosti, jednako kao i činjenica da je godinu dana ilegalno boravio u inozemstvu bez odgovarajućih dokumenata. Naime, bitna je distinkcija između utvrđenih otegotnih okolnosti koje neposredno utječu na odmjeravanje kazne i onih kojima se oslabljuje značaj utvrđenih olakotnih okolnosti, a tu razliku podnositelj zahtjeva ne uočava.

 

4.10. Budući da je sud drugog stupnja, temeljem utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti, prihvatio žalbu optuženika i izrekao mu blažu vrstu sankcije-djelomičnu uvjetnu osudu, očito je da okolnosti istaknute u zahtjevu, ne samo što nisu utvrđene kao otegotne, nego nisu ni utjecale na odmjeravanje strože kazne.

 

4.11. Stoga, dakle, u zahtjevu istaknuta povreda iz čl. 517. st. 1. toč. 2. u vezi čl. 468. st. 2. ZKP/08 nije ostvarena.

 

5. Isto tako, nije u pravu podnositelj kada zahtjevom ističe ''povredu kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a u žalbenom postupku, a ta povreda je utjecala na presudu (sukladno čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP-a)''. Pri tome, podnositelj obrazlaže postojanje proturječja u obrazloženju prvostupanjske presude vezano za ocjenu olakotnih i otegotnih okolnosti, koju povredu drugostupanjski sud, iako je istaknuta u žabi, nije otklonio.

 

5.1. Međutim, ovaj se izvanredni pravni lijek ne može podnijeti zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 ostvarene u prvostupanjskoj presudi, kako proizlazi iz taksativno navedenih razloga u čl. 515. st. 1. ZKP/08. Stoga se ovdje, eventualno, može raditi samo o povredi čl. 487. st. 1. odnosno čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 u žalbenom postupku koja povreda je utjecala na presudu.

 

5.2. Suprotno tvrdnji zahtjeva, drugostupanjski je sud, pod toč. 7. toč. 1. svoje presude, iscrpno odgovorio na sve navode žalbe vezano uz žalbeni osnov iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 te je, u povodu žalbe, ispitao prvostupanjsku presudu ocijenivši da povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti nisu ostvarene. Stoga se uopće ne može tvrditi da bi drugostupanjski sud propustio dati odgovor na relevantne navode žalbe. Drugo je pitanje što se podnositelj zahtjeva s tim razlozima ne slaže i time, ustvari, pobija pravomoćnu presudu zbog odluke o kazni. Naime, proturječja na koje zahtjev upire odnose se na preocjenu utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti pa se navodima žalbe, osporavaju činjenična utvrđenja sudova vezano za vrstu i mjeru izrečene kazne. To, međutim, ne može biti predmetom ispitivanja, kako jasno slijedi iz taksativno navedenih razloga u čl. 517. st. 1. ZKP/08.

 

6. Budući da u zahtjevu istaknute povrede nisu ostvarene to je, sukladno čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, trebalo odlučiti kao ad. I. izreke.

 

U odnosu na rješenje (toč. II. izreke)

 

7. Dopuna zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije pravodobna.

 

8. Osuđenik je podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude 12. listopada 2022., a potom ga, podneskom je 28. studenoga 2022., dopunio.

 

8.1. Prema čl. 518. st. 1. ZKP/08, zahtjev mogu podnijeti osuđenik i branitelj u roku od mjesec dana od primitka pravomoćne presude.

 

8.2. Osuđenik je primio pravomoćnu presudu 4. listopada 2022., a njegov branitelj 10. listopada 2022. pa je zakonski rok od mjesec dana istekao 11. studenog 2022.

 

8.3. Budući da je osuđenik uputio dopunu zahtjeva 28. studenog 2022. tj. očito izvan zakonskog roka, a tamo izneseni razlozi sadržajno su drugačiji od onih navedenih u prvobitnom zahtjevu, to je dopunu zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude trebalo odbaciti kao nepravovremenu sukladno čl. 518. st. 1. ZKP/08.

 

 

9. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog rješenja (toč. II. izreke).

 

Zagreb, 26. siječnja 2023.

 

                                                                                                 Predsjednik vijeća:

                 Ranko Marijan, v.r.