REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 91 Pž-1978/2021-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nevenka Marković, u pravnoj
stvari tužitelja ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., OIB 85584865987, Podružnica
Čistoća, Zagreb, Radnička cesta 82, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u
Odvjetničkom društvu Župić & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika VJESNIK
d.d., OIB 83180487843, Zagreb, Slavonska avenija 4, radi isplate, odlučujući o
tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj
Povrv-2686/19 od 22. veljače 2021., 26. siječnja 2023.

p r e s u d i o j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2686/19 od 22. veljače 2021.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Zagrebu presudom poslovni broj Povrv-2686/19 od 22.
veljače 2021. ukinuo je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika
Kristine Hukelj iz Zagreba poslovni broj Ovrv-5700/19 od 17. lipnja 2019. kojim je
naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 311,64 kn sa zateznim kamatama od
dospijeća pojedinačnih iznosa do isplate i naknaditi mu troškove ovršnog postupka u
iznosu od 319,13 kn sa zateznim kamatama od 17. lipnja 2019. do isplate i
predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 443,75 kn i odbio tužbeni zahtjev
kao neosnovan (točka I. izreke presude). Točkom II. izreke naložio je tužitelju
naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 100,00 kn.

2. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba
parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud
preinači presudu na način da održi na snazi platni nalog uz naknadu troškova
parničnog postupka, podredno ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu
na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u ukupnom
iznosu od 575,00 kn.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

Poslovni broj: 91 Pž-1978/2021-4 2

5. Presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o
parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13,
28/13, 89/14-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) u
granicama razloga navedenih u žalbama, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne
povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i

11., kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, imajući u vidu odredbu članka

467. stavka 1. ZPP-a.

6. Predmet spora je isplata iznosa od 311,64 kn s osnove naknade za uslugu
odvoza komunalnog otpada za prostor na lokaciji Zagreb, Ilica 163/A od studenog

2017. do prosinca 2018. Između stranaka je bila sporna tuženikova pasivna
legitimacija te osnova i visina tužbenog zahtjeva i je li tužiteljeva tražbina zastarjela.

7. Prvostupanjski sud je ocijenio osnovanim prigovor promašene pasivne
legitimacije. To iz razloga jer tužitelj u skladu s odredbom članka 219. ZPP-a nije
dokazao da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine ni njen korisnik, a time i
obveznik plaćanja utužene tražbine, sve u smislu odredbe članka 30. stavka 5.
Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj: 94/13, 73/17 i
14/19; dalje: ZOGO). Prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj priloženim
ispravama s dostatnim stupnjem uvjerenja dokazao da je SOUR Vjesnik bio vlasnik
predmetne nekretnine i da je ona 1982. godine dana na korištenje njegovom radniku
Zvonku Muži. Međutim, s obzirom na to da je nakon toga provedena pretvorba
društvenih poduzeća i da u postupku pretvorbe stanovi, pa tako i predmetni prostor,
nisu procijenjeni u temeljni kapital pravnih sljednika SOUR Vjesnik, među kojima je i
tuženik, zaključio je kako nije jasno na temelju čega je tužitelj nakon 26. listopada

2016. u svojim evidencijama izvršio deaktiviranje korisnika Zvonka Muže i kao
korisnika predmetnog prostora evidentirao upravo tuženika s time da tužitelj nije
dostavio ni relevantne isprave iz kojih bi bilo razvidno pravno sljedništvo od SOUR
Vjesnik do tuženika kao jednog od sljednika tog poduzeća. Stoga je tužbeni zahtjev
ocijenio neosnovanim.

8. Tužitelj u žalbi u bitnom navodi da je počinjena bitna povreda odredaba
parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda ima
nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, nema razloga o odlučnim činjenicama,
odnosno razlozi su nerazumljivi te postoji proturječnost između onoga što se
razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih isprava. Ističe i da su počinjene
relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 8., članka 219.,
članka 221. i članka 221.a ZPP-a Navodi da je tuženik priznao činjenicu da je on
pravni sljednik poduzeća SOUR Vjesnik zbog čega on tu činjenicu nije trebao
dokazivati. Ukazuje da je iz matičnih evidencija tužitelja razvidno da je upravo tuženik
evidentiran kao obveznik plaćanja predmetne usluge u utuženom razdoblju, a koje
isprave predstavljaju javne isprave u smislu odredbe članka 230. ZPP-a. Stoga
smatra da je upravo tuženik vlasnik, odnosno korisnik predmetne usluge u smislu
odredbe članka 2. stavka 2. Općih uvjeta i članka 30. stavka 5. ZOGO-a. Ističe i da je
tuženik u slučaju da je trajno prestao koristiti nekretninu o tome trebao obavijestiti
tužitelja. Ukazuje da je tuženik podmirio svoje ranije obveze prema tuženiku nastale

Poslovni broj: 91 Pž-1978/2021-4 3

do 31. listopada 2017. u iznosu od 274,20 kn, a na koji način je priznao osnovu i visinu tužiteljevog potraživanja.

9. Ocjena je ovog suda da tužiteljevi žalbeni navodi nisu osnovani.

10. U donošenju presude nije počinjena nijedna od bitnih povreda odredaba
parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, posebno bitna
povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na
koju i tužitelj posebno ukazuje u žalbi. Prvostupanjski sud je dao jasne i valjane
razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u suprotnosti sa sadržajem isprava u spisu,
te je na utvrđene činjenice pravilno primijenio odredbe materijalnog prava glede
tužiteljeve tražbine s naslova isplate naknade za uslugu odvoza i odlaganja otpada.

11. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno
zaključio da činjenica što je tužitelj evidentirao tuženika kao obveznika plaćanja
predmetne usluge ne može činiti tuženika pasivno legitimiran u ovom postupku
budući da tužiteljeva evidencija predstavlja jednostranu ispravu koja kao takva ne
može biti dokaz osnovanosti tužiteljeve tražbine. Naime, tužitelj je morao imati
određenu osnovu (koju tuženik izričito osporava), za evidentiranje tuženika kao
korisnika i obveznika plaćanja predmetne usluge sukladno odredbi članka 30. stavka

5. ZOGO-a, a koju osnovu nije ni iznio u ovom postupku, niti je na tu okolnost priložio
odgovarajuće dokaze, a kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

12. Nisu osnovani ni tužiteljevi žalbeni navodi da je tuženik ranijom uplatom na
ime obveze plaćanja za predmetni prostor priznao osnovu i visinu tužiteljevih
potraživanja, pa tako i predmetnog. Naime, tuženik je već u prigovoru protiv rješenja
o ovrsi naveo da postavlja pitanje tko je do utuženog razdoblja plaćao račune i po
kojoj osnovi budući da on nije vlasnik ni posjednik predmetne nekretnine. Stoga je
tuženik na taj način osporio plaćanje tužiteljevih usluga i u razdoblju prije utuženog, a
tužitelj nije dostavio nikakvu ispravu iz koje bi proizlazilo da mu je upravo tuženik
plaćao naknadu u odnosu na razdoblje prije utuženog. Međutim, neovisno o tome,
čak i da je tuženik tužitelju i platio tražbine u odnosu na razdoblje prije utuženog, na
taj način tuženik nije priznao osnovu i visinu predmetne tužiteljeve tražbine u smislu
odredbe članka 240. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05,
41/08 i 125/11), a niti bi na taj način tužitelj dokazao i osnovu i visinu predmetne
tražbine. To iz razloga jer da bi tuženik bio obveznik plaćanja predmetne naknade,
on mora biti vlasnik ili korisnik predmetne nekretnine u smislu odredbe članka 30.
stavka 5. ZOGO-a, dok, kao što je već ranije navedeno, tužitelj nije dostavio nikakvu
ispravu na temelju koje je tuženika uopće i evidentirao kao obveznika plaćanja
naknade za odvoz komunalnog otpada za predmetnu nekretninu.

13. Odluka o troškovima parničnog postupka, na koju tužitelj ne ističe posebne
žalbene razloge, je također pravilna i zakonita, kako po osnovi (članak 154. stavak 1.
ZPP-a), tako i po visini (članak 155. ZPP-a).

Poslovni broj: 91 Pž-1978/2021-4 4

14. Budući da tužitelj žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i
zakonitost presude, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti
njegovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu.

Zagreb, 26. siječnja 2023.

Sudac Nevenka Marković