1             Poslovni broj: 2 Us I-1094/2022-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5                                                       Poslovni broj: 2 Us I-1094/2022-8

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužitelja J. D., iz L. O., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, kojeg zastupa službena osoba V. N. B., radi obnove postupka - invalidske mirovine, 26. siječnja 2023.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-02/22-01/03248832067, URBROJ: 341-99-05/3-22-4041 od 26. kolovoza 2022., radi poništavanja dijela prve točke rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Gospiću, KLASA: UP/I-141-02/22-01/03248832067, URBROJ: 341-06-05/3-22-2391 od 20. travnja 2022. koji glasi: „01.03.2021.“, te radi nalaganja tuženiku da tužitelju isplati razliku svote pripadajuće mirovine, uvećanu za zakonske zatezne kamate.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Gospiću, KLASA: UP/I-141-02/22-01/03248832067, URBROJ: 341-06-05/3-22-2391 od 20. travnja 2022., u obnovi postupka pokrenutoj prijedlogom tužitelja od 26. veljače 2021., tužitelju je, u svojstvu hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, kod kojeg je nastao trajni gubitak radne sposobnosti (opća nesposobnost za rad), kao 100% posljedica ranjavanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, određena invalidska mirovina zbog opće nesposobnosti za rad, počevši od 1. ožujka 2021., u svoti od 9.246,69 kuna mjesečno, uz ostale prateće odluke.

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-141-02/22-01/03248832067, URBROJ: 341-99-05/3-22-4041 od 26. kolovoza 2022., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja. Tuženik obrazlaže, u bitnome, sljedeće. U vrijeme podnošenja zahtjeva tužitelja za obnovu postupka prošao je objektivni rok od tri godine propisan člankom 123. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP). Stoga je o tom zahtjevu odlučeno primjenom članka 134. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19, u nastavku teksta: ZOMO), prema kojem prava utvrđena rješenjem donesenim u obnovljenom postupku pripadaju prvog dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva za obnovu. Stoga nema mogućnosti određivanja invalidske mirovine tužitelju po činu časničkog namjesnika od dana priznanja prava na invalidsku mirovinu (tj. od 18. ožujka 1994.).

3. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, da mu isplata mirovine u iznosu od 9.246,69 kuna mjesečno pripada od 18. ožujka 1994., kada mu je utvrđena stopostotna invalidnost, u skladu s potvrdom o stjecanju čina i osobnog položaja časničkog namjesnika, a ne vojnika. Tužitelj predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika, te dio prve točke prvostupanjskog rješenja koji glasi: „01.03.2021.“. Traži i da Sud naloži tuženiku da tužitelju isplati razliku svote pripadajuće mirovine, uvećanu za zakonske zatezne kamate, prema specifikaciji pobliže iznesenoj u tužbi.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje, u osnovi, kod navoda osporenog rješenja. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje i u spisu ovoga upravnog spora. Raspravnim rješenjem odbijen je prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem, zbog razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 25. siječnja 2023., utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Nesporno je da je tužitelju rješenjem prvostupanjskog tijela od 5. travnja 1995. priznato, počevši od 18. ožujka 1994., pravo na invalidsku mirovinu zbog gubitka sposobnosti za rad prema odredbama tada važećega posebnog (braniteljskog) propisa i općega mirovinskog propisa, na temelju čina vojnika. Nesporno je i da je, povodom predmetnog zahtjeva (prijedloga) tužitelja za obnovu postupka pribavljena potvrda Ministarstva obrane od 31. kolovoza 2021., prema kojoj potvrdi je tužitelj u vrijeme razvojačenja imao osobni čin narednika i ustrojbeno mjesto časničkog namjesnika, što je činilo podlogu za donošenje osporavanoga prvostupanjskog rješenja od 20. travnja 2022. godine. Favorabilno rješenje od 5. travnja 1995. steklo je svojstvo materijalne pravomoćnosti, u smislu članka 13. ZUP-a.

8. Prema članku 123. stavku 1. ZUP-a, obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može se pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci.

9. Nesporno je da predmetna obnova postupka nije pokrenuta u objektivnog roku iz članka 123. stavka 1. ZOMO-a.

10. Nadalje, mjerodavne odredbe članka 134. ZOMO-a glase:

„(1) Ako se nakon donošenja rješenja protiv kojega nema redovitoga pravnog lijeka u upravnom postupku sazna za nove činjenice ili se nađe, odnosno stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi sami ili u vezi s već izvedenim ili upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, može se iznimno od uvjeta i rokova iz Zakona o općem upravnom postupku obnoviti postupak iz mirovinskog osiguranja. Postupak će se obnoviti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti.

(2) Prava utvrđena rješenjem donesenim u obnovljenom postupku, prema stavku 1. ovoga članka, pripadaju od prvoga dana idućega mjeseca nakon podnošenja zahtjeva za obnovu postupka, odnosno od prvoga dana idućega mjeseca nakon donošenja rješenja u obnovljenom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti.“

11. Odredbe članka 134. ZOMO-a kogentne su, jasne i nedvosmislene.

12. Imajući na umu odredbe članka 134. ZOMO-a, Sud utvrđuje da je prvostupanjsko tijelo pravilno odredilo novu svotu invalidske mirovine tužitelja zbog opće nesposobnosti za rad od 1. ožujka 2021., tj. od prvoga dana idućega mjeseca nakon podnošenja zahtjeva za obnovu postupka (podnesenog 26. veljače 2021.). Navedeno je tuženik osnovano potvrdio.

13. Budući da je među strankama sporno pravno pitanje, u odnosu na koje tužiteljeva argumentacija nema pravno uporište, te da tužitelju ne pripada isplata dodatnih svota mirovine za razdoblje prije 1. ožujka 2021., nije bilo potrebno u sporu provesti financijsko vještačenje radi utvrđivanja svota za koje tužitelj neosnovano smatra da mu pripadaju (načelo učinkovitosti, čl. 8. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS).

14. Sud dodatno naglašava sljedeće. U pogledu rokova za predlaganje obnove postupka, posebne odredbe članka 134. ZOMO-a za stranke su povoljnije od opće odredbe članka 123. stavka 1. ZUP-a. No, s obzirom na to da je obnova upravnog postupka izvanredan pravni lijek, a sâmim time i pravno sredstvo koje se iznimno primjenjuje, zakonodavac je uravnotežio pravno uređenje ove materije na način da, u slučaju primjene posebnih normi ZOMO-a, konkretno pravo stranci pripada tek ubuduće. Posebnim zakonom je, dakle, obnova postupka dopuštena i u razdoblju kada obnova više uopće ne bi bila dopuštena prema općem zakonu, pa je u tom dijelu posebni zakon za stranke povoljniji od općega, ali je, s druge strane, posebni zakon, radi spomenutog uravnoteživanja regulacije, manje povoljan od općega u pogledu dana priznavanja prava. Usto, pravnom uređenju mirovinskog osiguranja općenito je svojstveno da je dan priznavanja određenih vrsta prava vezan uz dan podnošenja zahtjeva stranke, a ne uz dan ispunjavanja pretpostavki za priznavanje odnosnog prava (pored čl. 134. st. 2. ZOMO-a, to je propisano npr. i u čl. 37. st. 4., čl. 58. st. 3., čl. 59. st. 12., čl. 64., čl. 72. st. 1., 2. i 6., odnosno čl. 135. st. 2. toga Zakona). Naposljetku, u pogledu utvrđivanja datuma s kojim je određena nova svota mirovine, javnopravna su tijela, primjenom mjerodavnih odredaba članka 134. ZOMO-a, u odnosu na tužitelja postupila na jednak način kao i u odnosu na druge korisnike mirovine u usporedivoj situaciji.

15. Uzevši u obzir navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

16. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja pristojbe na

temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18).

U Rijeci 26. siječnja 2023.

                                   S u d a c

              dr. sc. Alen Rajko   

              Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.