Kž-166/2022-7

 

                  

          Republika Hrvatska

      Županijski sud u Šibeniku                                                                Kž-166/2022-7

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Jadranke Biga Milutin i Branka Ivić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Anite Plenča, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. D. R., zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 - dalje KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-761/2021 od 01. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 26. siječnja 2023., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenika županijske državne odvjetnice u Šibeniku Branka Čvrljka, optuženika D. R. te branitelja opt. V. G., odvjetnika u S.,

 

p r e s u d i o   je

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženika D. R. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

1.               Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu broj K-761/2021 od 01. travnja 2022., pod točkom I protiv opt. D. R., temeljem odredbe čl. 452. toč. 3. u svezi toč. 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje: ZKP/08) odbijena je optužba zbog počinjenja kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz čl. 331. st. 1. KZ/11.

 

1.1.           Pod točkom II opt. D. R. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. KZ/11, te mu je na temelju navedene zakonske odredbe utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, a temeljem odredbe čl. 58. st. 1. KZ/11 optuženiku je opozvana djelomična uvjetna osuda iz presude Općinskog suda u Splitu broj K-953/2018 od 16. listopada 2018., pravomoćna 19. prosinca 2018. te je uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, pa je temeljem odredbe čl. 190. st. 2. u svezi čl. 51. KZ/11 opt. D. R. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci.

 

1.2.           Na temelju čl. 40. st. 5. KZ/11 optuženiku je izrečena kao sporedna novčana kazna u visini od 175 (stosedamdesetpet) dnevnih iznosa s utvrđenim dnevnim iznosom od 200,00 kn što ukupno iznosi 35.000,00 kuna.

 

1.3.           Temeljem čl. 54. KZ/11 optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 21. lipnja 2019. do 1. travnja 2022.

 

1.4.           Temeljem odredbe čl. 190. st. 8. KZ/11 od optuženika je trajno oduzeto 467,90 g droge kokain, 577,27 g droge heroin, 1000 tableta droge MDMA – „ecstasy“ sveukupne mase 398,84 g, droge amfetamina – tzv. „speed“ sveukupne mase 1357,5 g prije sušenja, a nakon sušenja 416,4 g, oduzeti potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta PSUD, Službe broj: …, … od 21. lipnja 2019., koja droga će se po pravomoćnosti presude uništiti od strane ovlaštene osobe, a zapisnik o uništenju dostaviti sudu.

 

1.5.           Temeljem odredbe čl. 79. u svezi čl. 331. st. 7. KZ/11 od optuženika su trajno oduzete tri digitalne vage i jedan električni mikser, oduzeti potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta PSUD, Službe broj: … i … od 21. lipnja 2019.

 

1.6.           Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. - 6. ZKP/08 optuženik je obvezan nadoknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 24.300,00 kuna od čega iznos od 19.300,00 kuna predstavlja troškove toksikološkog vještačenja, iznos od 2.000,00 kuna troškove sudsko-psihijatrijskog vještačenja po vještaku dr. Ž. K., a iznos od 3.000,00 kn paušalni iznos.

 

2.               Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju, te da se potvrdi sporedna novčana kazna kao i plaćanje troškova postupka.

 

3.               Žalbu je podnio i opt. D. R. po branitelju mr. sc. Ž. G., odvjetniku u S., zbog odluke o kazni, odluke o sporednoj novčanoj kazni i odluke o naknadi troškova postupka, s prijedlogom da mu se izrekne blaža kazna.

 

4.               Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

5.               Županijski državni odvjetnik u Šibeniku, nakon dužnog razgledanja, na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, vratio je spis ovom sudu uz dopis od 16. kolovoza 2022., broj KŽ-DO-205/2022.

 

6.               Postupajući prema zahtjevu opt. D. R. istaknutom u žalbi, u smislu čl. 475. st. 2. ZKP/08, sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u prisutnosti zamjenika Županijske državne odvjetnice Branka Čvrljka, branitelja optuženika V. G., odvjetnika u S. te optuženika D. R..

 

7. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

 

 

8.               Nisu u pravu optuženik, ali niti državni odvjetnik, kada predlažu izricanje blaže, odnosno strože kazne optuženiku.

 

9.               Državni odvjetnik u žalbi navodi da je sud prilikom izbora vrste i visine kaznene sankcije precijenio olakotne okolnosti, dok u dovoljnoj mjeri nije cijenio otegotne okolnosti, posebice dosadašnju višestruku osuđivanost optuženika zbog istovrsnih kaznenih djela počev od 2005. pa sve do 2018. te društvenu opasnost ovakvih kaznenih djela, s obzirom na vrstu i količinu privremeno oduzete droge. Optuženik je činio kaznena djela, i bez obzira što je već imao djecu, pa je očito da se ta činjenica optuženiku ne bi mogla uzeti kao olakotna okolnost. Državni odvjetnik smatra da se izrečena kazna ne ukazuje primjerenom ni s aspekta specijalne ni generalne prevencije.

 

10.           Optuženik, žaleći se iz iste osnove, smatra da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti na njegovoj strani, te da njegovo priznanje počinjenja kaznenog djela uopće nije cijenio olakotnim, a što se odrazilo na odluku o zatvorskoj kazni koja je prestroga i u suprotnosti sa svrhom specijalne prevencije, kao i na odluku o sporednoj novčanoj kazni koja je previsoko određena, te da se svrha generalne i specijalne prevencije može i treba postići blažom kaznom.

 

11.           Protivno tako suprostavljenim zahtjevima, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio sve okolnosti koje su, u smislu čl. 47. KZ/11, od utjecaja na odmjeravanje vrste i mjere kazne, pri čemu je dao ispravan značaj utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima, pa je tako kao olakotne cijenio optuženikovo kajanje spram počinjenog kaznenog djela te činjenicu da je otac dvoje malodobne djece, dok je otegotnim cijenio optuženikovu dosadašnju višestruku osuđivanost i to za istovrsna kaznena djela te iznimnu društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela i zaštićenog dobra.

 

11.1.      U pravu je optuženik kada u žalbi navodi da sud prvog stupnja, kada navodi olakotne okolnosti kojima se rukovodio pri odmjeravanju kazne, ne ističe optuženikovo priznanje djela, iako ga navodi u ostalim razlozima presude, međutim, sud je olakotnim optuženiku cijenio njegovo kajanje zbog počinjenog kaznenog djela, što bi, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, značilo da je cijenio i njegovo priznanje, iako to nije izrijekom navedeno.

 

11.2.      Stoga, imajući u vidu sve utvrđene okolnosti konkretnog slučaja, težinu počinjenog kaznenog djela, stupanj krivnje i težinu povređivanja zaštićenog dobra te prihvaćajući po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, i ovaj drugostupanjski sud nalazi da je po sudu prvog stupnja izrečena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci, dostatna da izrazi odgovarajući prijekor društva prema takvim i sličnim počiniteljima, ali i da se tom kaznom utječe na optuženika da shvati neprihvatljivost vlastitog ponašanja, te i upozore drugi građani da se klone činjenja kaznenih djela vezanih za neovlaštenu proizvodnju i promet drogama. Ujedno će se kaznom koja je izrečena optuženiku utjecati na svijest građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja, ali i omogućiti optuženiku, da se, po izdržanoj kazni, ponovno uključi u društvo.

 

12.           Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud na temelju čl. 58. st. 1. KZ/11 optuženiku opozvao uvjetnu osudu na koju je bio osuđen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu broj K-953/18 od 16. listopada 2018. s obzirom da je optuženik kazneno djelo za koje je osuđen pobijanom presudom počinio upravo u roku provjeravanja po navedenoj presudi Općinskog suda u Splitu.

 

12.1.      Međutim, ovdje se ukazuje da je tom presudom opt. D. R. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 9 (devet) mjeseci od čega se izvršava 9 (devet) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine se neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, te je kod opozivanja uvjetne osude kao utvrđenu trebalo uzeti ukupnu kaznu (od 1 godine i 9 mjeseci), a vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 31. srpnja 2018. pa do 16. listopada 2018., na temelju čl. 54. KZ/11, uračunati u izrečenu jedinstvenu kaznu.

 

13.           Optuženik u žalbi ističe da je sporedna novčana kazna previsoko odmjerena, obzirom na njegove loše obiteljske i materijalne prilike te da takva kazna zapravo predstavlja tešku egzistencijalnu kaznu za njegovo dvoje malodobne djece i nezaposlenu suprugu.

 

13.1.      Ovdje svakako valja naglasiti da se u konkretnom slučaju radi o teškom kaznenom djelu kojem je motiv koristoljublje, s izrazito naglašenom društvenom opasnosti i velikom kriminalnom količinom pa je, i uz činjenicu da je optuženik, prema vlastitim osobnim podacima, nezaposlen i bez primanja, novčana kazna u visini 175 dnevnih iznosa, uz utvrđeni dnevni iznos od 200,00 kuna/26,54 eura, koji prema čl. 42. st. 4. KZ/11 ne može biti manji od 20 kuna (2,65 eura) niti veći od 10.000,00 kuna (1327,23 eura), primjerena svim okolnostima konkretnog slučaja te svrsi kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

   

14.           Nije osnovana žalba optuženika ni zbog odluke o troškovima postupka, jer i ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno optuženiku kojega je proglasio krivim, naložio da podmiri troškove kaznenog postupka, obzirom na trajanje i složenost postupka te godine optuženika i da je isti sposoban za samostalno privređivanje.

 

15.           Slijedom iznijetog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik i optuženik pobijaju prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude, sukladno odredbi čl. 476. st. 1. ZKP/08, nisu utvrđene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju čl. 482. ZKP/08, žalbe državnog odvjetnika i optuženika trebalo odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci ove presude.

 

 

U Šibeniku, 26. siječnja 2023.

 

 

ZAPISNIČAR                                                                                    PREDSJEDNICA VIJEĆA

 

Anita Plenča, v. r.                                                                                  Nives Nikolac, v. r.