Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj: Gž-2178/2022-3
|
Republika Hrvatska Županijski sud u Splitu Split, Gundulićeva 29a |
Poslovni broj: Gž-2178/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana, a djelomično uvažavaju žalbe tuženika kao osnovane te se preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu od 9. rujna 2022. pod poslovnim brojem Pn-494/2020 tako da se sudi:
I. Nalaže se tuženiku pod 1. C. O., d.d. Z., OIB: …, Z., i tuženiku pod 2. I. B., OIB: …, u roku od 15 dana, solidarno, isplatiti tužitelju P. I. iz V., OIB: … s naslova naknade štete iznos od 9.576,61 EUR (kao protu vrijednost 72.155,02 kune prema fiksnom tečaju konverzije koji iznosi 7,5345 kuna ja 1 euro, a kojeg je odredilo vijeće Europske unije 12. srpnja 2022.) sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 9. kolovoza 2017. do isplate, i to po stopi koja se do 31. prosinaca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječene kamatne stope kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, dok se za više zatraženo u iznosu od 3.552,62 EUR (kao protuvrijednost 26.768,23 kune prema fiksnom tečaju konverzije koji iznosi 7,53450 kuna za 1 euro, a kojeg je odredilo vijeće Europske unije 12. srpnja 2022.) tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
II. Nalaže se tuženima, u roku od 15 dana, solidarno, naknaditi parnični trošak tužitelju u iznosu od 2.381,84 EUR (kao protuvrijednost 17.946,00 kuna prema fiksnom tečaju konverzije koji iznosi 7,53450 kuna za 1 euro, a kojeg je odredilo vijeće Europske unije 12. srpnja 2022.) sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana donošenja prvostupanjske odluke, odnosno od 9. rujna 2022. do isplate po stopi koja se za period da 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječene kamatne stope kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijski trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena.
Obrazloženje
- Prvostupanjski sud donio je presudu koja u izreci glasi:
"I. Nalaže se tuženiku pod 1. C. O., Z., OIB …, Z., i tuženiku pod 2. B. I., K. S., OIB … – da u roku od 15 dana solidarno isplate tužitelju P. I. iz V., OIB …, s naslova naknade štete, iznos od 98.922,25 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 9. kolovoza 2017. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena.
II. Nalaže se tuženima da u roku od 15 dana, na jednake dijelove, s osnove naknade parničnog troška, isplate tužitelju iznos od 22.928,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana donošenja prvostupanjske odluke, tj. od 9. rujna 2022. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena."
2. Protiv prvostupanjske presude pravovremeno se žali tužitelj osporavajući presudu u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka, a praktično ističući da nije odlučeno o cjelokupnom njegovom zahtjevu, zbog čega je i došlo do povrede odluke o troškovima postupka i to zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP - Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22) s prijedlogom da se presuda prihvati u cijelosti njegov zahtjev iz podneska od 23. ožujka 2019., te se tako odrede troškovi postupka.
3. Protiv prvostupanjske presude pravovremeno se žali tuženik pod 1. osporavajući presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a s prijedlogom da se presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev ili podredno da se presuda ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Protiv prvostupanjske presude pravovremeno se žali tuženik pod 2. osporavajući presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a s prijedlogom da se presuda preinači i odbije tužbeni zahtjevu cijelosti ili podredno da se presuda ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. Tužiteljeva žalba nije osnovana.
6. Žalbe tuženika su djelomično osnovane.
7. Predmet postupka između stranaka jest tužiteljev zahtjev naknadu imovinske štete koju bi pretrpio uslijed oštećenja njegovog teretnog automobila.
8. Šteta bi se sastojala u samom oštećenju automobila, odnosno popravku ("damnum emergens – damnum reparabile"), te u izgubljenoj dobiti uslijed nemogućnosti korištenja teretnog automobila dok se isti popravljao ("lucrum cessans").
9. U ovom konkretnom slučaju prvostupanjski sud je već donio presudu 4. ožujka 2020., a koja odluka je ukinuta rješenjem ovog suda od 5.listopada 2020. pod poslovnim brojem Gž-1343/2020, te stoga sukladno odredbi članka 366 a. ZPP-a u ovom konkretnom slučaju više nije moguće ukidati presudu, a ovo sve s obzirom na podredne žalbene navode tuženika pod 1. i 2.
10. U ovom konkretnom slučaju tužitelj je tvrdio kako mu je 15. svibnja 2017. tuženik pod 2. prouzročio štetu u prometnoj nezgodi i to na način da je oštetio tužiteljev automobil, a popravak automobila je koštao 23.922,25 kuna, kao i da je teretni automobil bio na popravku u servisu od 16. svibnja pa do 8. listopada 2017., te da je tužitelj angažirao prijevozne usluge trećih osoba, kako bi smanjio štetu, koja je nastala zbog toga što nije mogao prometovati, a ove usluge je platio 75.000,00 kuna.
11. Tužitelj je ovaj zahtjev, nakon što je vještak prometno tehničke struke u svom pisanom nalazu i mišljenju naveo kako je realni gubitak nerada tužiteljevog teretnog automobila, ovo s obzirom da je tužitelj obrtnik u iznosu od 3.000,00 kuna plus PDV dnevno podneskom od 23. ožujka 2019. povisio tužbeni zahtjev i to upravo po osnovi izgubljene zarade, te zatražio ukupnu naknadu štete u iznosu od 110.172,25 kuna.
12. Prvostupanjski sud, kao što je to već i ranije naznačeno u obrazloženju ove odluke donio presudu 4. ožujka 2020., no odlučivao je o zahtjevu za naknadu štetu u iznosu od 98.922,25 kuna s pripadajućim kamatama od 9. kolovoza 2017., a tužitelj nije zatražio donošenje dopunske presude.
13. S obzirom da je odredbom članka 339. stavak 2. ZPP-a propisano ako stranka ne odnese prijedlog za donošenje dopunske presude u roku od 15 dana od primitka presude smatrat će se da je tužba u tom dijelu povučena, pa su žalbeni navodi tužitelja koji sada ističe kako je trebalo odlučiti o njegovu zahtjevu za isplatu iznosa od 110.172,25 kuna potpuno pravno irelevantni.
14. Ne podnošenjem zahtjeva za donošenje dopunske presude smatra se da je tužba u dijelu zahtjeva usmjerenog na isplatu iznosa preko 98.922,25 kuna povučena, a smatra se time kao da nije ni podnesena.
15. Između stranaka bilo je sporno tko je prouzročio prometnu nezgodu,a posebno je bilo sporno je li se vozač tužiteljeva automobila kretao ili je pak stajao zaustavljen, pa je bila sporna time odgovornost, dok s obzirom na i rješenje ovog suda od 5. listopada 2020. pod poslovnim brojem Gž-1343/20 nije bila sporna između stranaka legitimacija, nije bilo sporno kako je tuženik pod 2. bio osiguran kod tuženika pod 1.
16. Osim pitanja suodgovornosti bilo je sporno pitanje koliko je uopće trajao popravak tužiteljevog teretnog automobila, i time posljedično koliko je izgubljenu zaradu pretrpio tužitelj, s obzirom da bi zaista iz stanja spisa proizlazilo kako je tužitelj bio obrtnik, te kako se radio o teretnom automobilu koje je oštećeno u prometnoj nezgodi.
17. Po pravnom shvaćanju ovog suda prvostupanjski sud je počinio apsolutno bitnu povredu postupka propisanu odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je praktično izbjegao odgovoriti na sporna pitanja odnosno prvostupanjski sud je prije svega bio zabavljen time da prepiše odnosno kopira iskaze stranaka i svjedoka, a nije dao dostatne razloge u svezi dinamike nastanka prometne nezgode, kao i tijeka odnosno visine štete s osnove izgubljene zarade.
18. Međutim, po pravnom shvaćanju ovog suda ostvarene su pretpostavke iz odredbe članaka 373.a. ZPP-a time da ovaj sud smatra kako ne krši načelo neposrednosti.
19. Odredbom članka 20. točka 1. Zakona o sudovima (Narodne novine broj 28/ 13, 33/15,82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22 i 60/22) propisano je kako Vrhovni sud Republike Hrvatske osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
20. Odluke Vrhovnog suda automatizmom ne dovode do vezanosti nižestupanjskih sudova, pa je tako uostalom i Novelom ZPP-a (ZID ZPP-Narodne novine broj 80/22) između ostalog i brisana odredba članaka 394.a. ZPP-a po kojoj je sud kome je predmet vraćen na ponovno suđenje bio vezanu tom predmetu pravnim shvaćanjem na kojem se temelji rješenje Revizijskog suda kojim je ukinuta pobijana drugostupanjska, odnosno kojim su ukinute drugostupanjska i prvostupanjska presuda, ali autoritet Vrhovnog suda proizlazi iz citirane odredbe iz članka 20. točka 1. Zakona o sudovima, i praktično iz ustavno pravne pozicije Vrhovnog suda.
21. S obzirom da se Vrhovni sud u više svojih odluka izjasnio o procesnim ovlaštenjima suda drugog stupnja, pa tako i u odlukama broj Rev-1738/13 i Rev-98/22, to ovaj sud smatra kako nema zaperke iz činjeničnog supstrata kojeg mu je ponudio prvostupanjski sud dati činjenične zaključke, i to kako glede dinamike nastanka prometne nezgode, i time potencijalne suodgovornosti, a tako i glede izgubljene dobiti.
22. Glede dinamike nastanka štete iz stanja spisa proizlazi kako slijedi:
- kako je zaista 15. svibnja 2017. oštećeno tužiteljevo teretno vozilo marke Volvo registarske oznake ST …,
- kako je u prometnoj nezgodi došlo između sraza dostavnog vozila u vlasništvu tuženika pod 2. i to automobila Fiat Doblo Cargo registarske oznake ST … kako se mjesto sraza nalazi na kolniku sporedne ceste koja vodi prema nizu kamenoloma, neposredno nakon skretanja u lijevo s kolnika ceste Plano-Prgomet,
- kako je u naletu došlo do kontakta prednjeg lijevog djela teretnog vozila Volvo i tog lijevog dijela prednjeg branika i lijevog nogostupa, te stražnje bočne strane dostavnog vozila Fiat Doblo,
- kako je u tužbi tužitelj naveo da je do prometne nezgode došlo jer je tuženik pod 2. kao osiguranik prvotuženika obilazio tužiteljevo vozilo koje je stajalo, odnosno mirovalo je radi ukupne situacije ne cesti,
- kako po iskazu tuženika pod 2. proizlazi da je prvi trebao skrenuti tužiteljev kamion, drugi je bila Škoda Octavia, treći Fiat Punto, a četvrti u koloni upravo tuženik pod 2., te je kada je kamion skrenuo u lijevo prema kamenolomu, na jednom proširenju se kamion zaustavio te su kamion prošli i Škoda i Fiat Punto, ali kada ga je tuženik pod 2. išao mimoići, da je kamion jednostavno krenuo i zakačio ga za desni dio vozila iza zadnjeg desnog kola,
- kako iz iskaza svjedoka J. Ž., vozača tužiteljevog kamiona, nekad zaposlenog kod tužitelja, a koji iskaz je inače dao na ročištu iza tuženika pod 2. bi proizlazilo da u trenutku sudara nije bio zaustavljen s kamionom, da nije propuštao automobile koji su ga pretjecali, te da se zaustavio tek kada ga je udario tuženik pod 2.,
- kako iz iskaza svjedoka I. B. koji inače dobro poznaje Ž., a i tuženika pod 2. iz viđenja, bi proizlazilo kako mu je svjedok Ž. rekao da se zaustavio kako bi propustio automobile, te da je on zatekao njegov kamion parkiran na cesti malo više u desno i da je tada našio tuženik pod 2. i da ga je udario, odnosno da mu je Ž. rekao da se zaustavio propustiti vozila iz suprotnog smjera, kada je krenuo da su ga dva automobila uspjela preteći a treći nije uspio nego je došlo do sudara,
- kako iz iskaza svjedoka K. B. proizlazi da je vozio iza kamiona kojim je upravljao Ž., te nakon skretanja s glavne ceste lijevo prema kamenolomu, dam je zasvirao Ž. da se makne u desno da ga zaobiđe jer se poslije ta cesta sužava, te da stoga uglavnom vozači kamiona oni koji su pristojni se zaustave ili uspore vožnju kako bi ih osobni automobil mogao zaobići da ne moraju voziti iza kamiona do kamenoloma, time da se svjedok K. B. nije mogao izjasniti je li se Ž., vozač tužiteljeva kamiona zaustavio ili je bio u pokretu, a radi se o dužini ceste otprilike 30 m toliko da možemo preteći kamion,
- kako u svom naknadnom iskazu na ročištu održanom 11. svibnja 2022. svjedok Ž. navodi da se skreće ulijevo na odvojak s glavne ceste na sporednu, i u momentu i poziciji kada je upravljajući kamionom skrenuo ulijevo s glavne ceste u potpunosti na odvojak s njegove lijeve strane došla su naglo tri automobila od kojih su prava dva prošla s njegove lijeve strane i mimo njega i nastavila dalje kretanje spomenutim odvojkom, a treći automobil u nizu koji prolazi opisanom putanjom s njegove lijeve strane pokušao je također kao i prethodna dva mimoići ga ali nije u tome uspio, uz napomenu da je kritične prigode vidjevši te automobile koji su dojurili velikom brzinom zakočio i praktično stao sa svojim kamionom ali je do sraza došlo, posebno navodeći kako on nije kritične prigode propuštao spomenuta automobile već ih je primijetio u zadnji tren,
- kako iz nalazi i mišljenja prometno tehničkog vještaka proizlazi da se u fazi skretanja i obilaženja teretnog vozila Volvo, vozilo tuženika pod 2. realno moglo kretati brzinom od oko brzinom 25 do 30 km/h, te da se ne može isključiti mogućnost kako je u trenutku završne faze obilaženja od strane teretnog vozila Fiat Doblo vozač teretnog vozila Volvo krenuo prema naprijed i na taj način bitno skratio sigurnosni razmak završne faze obilaženja što je u konačnici moguće dovelo do sraza.
23. Na temelju ovako iznesenog činjeničnog supstrata kojeg je utvrdio prvostupanjski sud, ovaj sud kao drugostupanjski u smislu odredbe članka 373.a ZPP-a zaključuje kako je svjedok J. Ž. kao vozač tužiteljevog automobila ipak djelom konstruirao svoj iskaz, jer je iskazivao o nekim velikim brzinama pretjecanja, pa u prvom svom iskazu navodi kako se uopće nije zaustavljao i kako se samo normalno kretao, dok u drugom iskazu navodi nekakvo naglo kočenje kad vidi da ga se velikom brzinom pretječe, a sve to ne proizlazi iz iskaza svjedoka koji govore o usporavanju, koji čak govore o tome da je sam svjedok J. Ž. naveo kako je stao, doduše da je stao automobilima iz suprotnog smjera, te stoga ovaj sud smatra kako je zaista do prometne nezgode došlo da je vozač tužiteljevog automobila Ž. krajnje usporio odnosno stao kako bi ih mogli preteći, odnosno zaobići automobili, s time da je treći u nizu bio upravo tuženik pod 2.
24. Odjeljkom 10. odredbama članaka 66. do 75. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (dalje ZSCP – Narodne novine, broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22) propisano je pretjecanje i obilaženje u cestovnom prometu.
25. Potpuno je jasno kako je tuženik pod 2. prekršio s obzirom na položaj na cesti, i pretjecanje praktično u samom raskrižju i odredbu članka 66. stavak 2. ZSCP-a i odredbu članka 70 stavak 1. točka 5. ZSCP-a i odredbu članak 71. ZSCP-a kao i odredbu članka 73. ZSCP-a.
26. Međutim, odredbom članka 69. stavak 2. ZSCP-a propisano je kako vozač ne smije povećavati brzinu kretanja svojeg vozila dok ga drugo vozilo pretječe a ovaj sud smatra kako je očito da iz stanja spisa da je vozač tužiteljevog teretnog automobila upravo krenuo, odnosno ubrzao i time dijelom smanjio sigurnost i razmak, zbunio potencijalno tuženika pod. 2. kao vozača, pa ovaj sud stoga smatra da je doprinos tuženika pod 2. u nastanku ove prometne nezgode 90%, a doprinos tužiteljeva vozača J. Ž., a time i tužitelja 10% u nastanku ove štete.
27. Glede izgubljene zarade iz stanja spisa proizlazi:
- kako je tužitelju izdan račun trgovačkog društva M. d.o.o. na ukupan iznos od 75.000,00, i to za usluge prijevoza od 15. lipnja 2017. do 8. lipnja 2017.,
- kako je tužiteljev teretni automobil bio na popravku u servisu V. G. C. d.o.o., T. centar S., P. S. a datum izdavanja računa 30. svibnja 2017., kao i datum usluge,
- kako iz potvrde od 9. lipnja 2017. (list spisa 70) ovlašteni serviser navodi da bi tužiteljev teretni automobil bio na servisu do 9. lipnja 2017. zbog popravaka karambola,
- kako tužitelj na ročištu održanom 21. veljače 2018. navodi kako nije platio trošak popravak automobila, već samo 3.000,00 kuna,
- kako u podnesku od 23. ožujka 2019. tužitelj izvještava sud da je u cijelosti podmirio sav dug s naslova dijelova i popravaka vozila servisu Volvo, te prilaže preslike potvrda o uplati u privitku (list spisa 77 i 78), iako su preslike nečitke,
- kako svjedok I. V., inače voditelj servisa Volvo navodi da kada se uzme u vrijeme koje prođe do narudžbe (3 do 4 dana) te vrijeme isporuke te bojanje dijelova i sam popravak da bi popravak trajao dvadeset dana, ali nije znao je li kamion preuzet kad je bio gotov,
- kako bi prema nalazu i mišljenju vještaka prometno tehničke struke popravak trebao trajati deset dana,
- kako je tužitelj u svom drugom iskazu na ročištu održanom 11. svibnja 2022. naveo kako se u međuvremenu sve oko plaćanja odštete zakompliciralo, da je Volvo tražio da mu se plati račun, te da je nakon što je platio cjelokupan iznos popravka kamionu Volvu istom i predan kamion u posjed.
28. Na temelju ovako činjeničnog supstrata kojeg je imao i prvostupanjski sud, ovaj sud sada zaključuje da cijeneći nalaz i mišljenje vještaka tehničko prometne struke, o trajanju popravka deset dana, cijeneći iskaz svjedoka I. V. koji navodi kako je u pravilu potrebno 3 do 4 dana da bi se narudžba realizirala, cijeneći činjenicu da je račun izdan dana 30. svibnja 2017., te cijeneći kako je iskaz tužitelja krajnje neuvjerljiv, odnosno kako i sam navodi s jedne strane u drugom iskazu da mu je kamion predan kada je platio račun, a da je došlo do komplikacija prije plaćanja računa, da se tužiteljev kamion nalazio na popravku upravo do dana datuma izdavanja računa, odnosno da je tog dana tužitelj mogao preuzeti automobil i time smanjiti naravno štetu, a ne čekati, pa tako dakle ovaj sud zaključuje da je tužiteljev automobil bio na popravku od 15. svibnja 2017. do 30. svibnja 2017., odnosno da nije mogao raditi u 15 dana.
29. S obzirom da bi prema stanju spisa, a i utvrđenju prvostupanjskog suda zaista trošak popravka tužiteljevog teretnog automobila koštao 23.922,25 kuna, to je s obzirom na tužiteljevu suodgovornost od 10%, valjalo priznati tužitelju pravo na naknadu štete s osnove oštećenog automobila u 90 % iznosu od stvarne štete, odnosno svotu od 21.530,02 kune.
30. S obzirom da je tužiteljev teretni automobil 15 dana bio na popravku, te tužitelj nije mogao zarađivati prema nalazu i mišljenju vještaka prometno tehničke struke svotu od 3.000,00 kune uvećano za PDV, a prema ustaljenoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske stranka koja je oštećena ima pravo i na PDV, to je dakle tužitelju za 15 dana valjalo priznati naknadu štete s osnove izgubljene zarade, i to 3.000,00 kuna uvećano za PDV po danu, što za 15 dana ukupno čini svotu od 56.250,00 kuna, ali koji iznos je valjalo umanjiti za 10% na ime tužiteljeve suodgovornosti odnosno na svotu od 50.625,00 kuna.
31. Zbrojeno iznosi na ime stvarne štete te na ime izgubljene zarade čine svotu od 72.155,02 kune, a koji iznos je valjalo prema fiksnom tečaju konverzije koji iznosi 7,5345 kuna ja 1 euro, a kojeg je odredilo vijeće Europske unije 12. srpnja 2022. odrediti u iznosu od 9.576,61 EUR.
32. S obzirom da je tužitelj štetu pretrpio sigurno i prije 9. kolovoza 2017., jer je očito platio trošak popravka automobila 8. lipnja 2017., a prethodno se obratio tuženiku pod 1. i ranije, jer 31. srpnja 2017. tuženik pod 1. odgovara na prigovor (list spisa 6), a čime je "pokriveno" pitanje dospijeća naspram tuženika pod 1. u smislu odredbe članka 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (dalje ZOOP – Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) valjalo je odrediti tijek kamate, kako je to i zatraženo u tužbenom zahtjevu, odnosno od 9. kolovoza 2017. do isplate.
33. Tuženike je valjalo obvezati na naknadu štete u smislu odredbe članak 1085. i 1089. Zakona o obveznim odnosnima (dalje ZOO- Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) i to da solidarno naknade štetu tužitelju, s obzirom na stupanje uz štetnika, i na njegovoj strani tuženika pod 1. a sve sukladno ZOOP-u, a kako je to i ukazano prvostupanjskom sudu u ranijoj odluci ovog suda broj Gž-1343/20 do 5. listopada 2020.
34. Kamatu je valjalo odrediti sukladno odredbi članka 29. ZOO-a, i to s obzirom na izmjenu izračuna stope zatezne kamate počam od 1. siječnja 2023.
35. Na temelju odredbe članka 166 ZPP-a valjalo je donijeti novu odluku o troškovima postupka. S obzirom sada na djelomični uspjeh tuženika u sporu, i to na način da je kao prvo utvrđena suodgovornost tužitelja za 10%, te uz manju visini štetu po osnovi izgubljene zarade, po pravnom shvaćanju ovog suda tužitelj je uspio u ovom sporu za 87,5% a tuženici stoga za 12,5%.
36. Sukladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a valjalo je od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, a što znači da tužitelju pripada 75% troška postupka, koji trošak su mu obvezi naknaditi tuženici i to solidarno sukladno odredbi članka 161 stavak 3. ZPP-a.
37. Ispravno je prvostupanjski sud utvrdio troškove postupka, pa se radi izbjegavanja suvišnog ponašanja prihvaća obračun troškova postupka u iznosu od 17.250,00 kuna, na ime nagrade za rad odvjetnika, uz uvećanje troška pristojbe tužbe od 1.339,00 kuna te troška pristojbe sudske presude od 1.339,00 kuna, a što ukupno čini svotu od 19.928,00 kuna. od ovog je iznosa valjalo je tužitelju priznati 75% sukladno odredbi članaka 154. stavak 2. ZPP, odnosno 14. 946,00 kuna, a što uvećano za troškove vještačenja od 3.000,00 kuna i čini iznos od 17. 946.00 kuna, a koji iznos je valjalo sukladno fiksnom tečaju konverzije koji iznosi 7,53450 kuna za 1 euro, a koje je odredilo vijeće Europske unije 12. srpnja 2022. pretvoriti u iznos od 2.381,84 EUR, a na koji iznos je valjalo priznati kamatu od donošenja prvostupanjske presude do isplate, a sve sukladno odredbi članka 29. ZOO-a.
38. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Splitu, 26. siječnja 2023.
|
Predsjednica vijeća: Nediljka Radić, v. r. |