1                   Poslovni broj: Kžzd-7/2022-10

 

                

         Republika Hrvatska

      Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Kžzd-7/2022-10

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca, Melite Avedić predsjednice vijeća te mr. sc. Zorislava Kaleba i Ivančice Cvitanović članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Blaženke Wolf u kaznenom predmetu protiv optuženog K. P. zbog kaznenog djela iz članka 323.a Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak i 101/17; dalje KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Kzd-46/2019 od 8. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 26. siječnja 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog K. P. zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženom K. P. za kazneno djelo za koje je proglašen krivim iz članka 323.a u vezi s člankom 40. stavak 4. KZ/11 izrečena novčana kazna u visini od 90 (devedeset) dnevnih iznosa, što iznosi 1.990,84 eura/15.000,00 kuna[1], pri čemu je jedan dnevni iznos 22,12 eura/166,67 kuna1, na temelju članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11 neće izvršiti ako optuženik za vrijeme provjeravanja od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo te se na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08, optuženom K. P. nalaže plaćanje troškove kaznenog postupka na ime troškova sudsko-medicinkog vještačenja u iznosu od 347,73 eura/2.620,00 kuna1 i paušalnog iznosa od 66,36 eura/ 500,00 kuna1 koje je troškove dužan platiti u roku od 30 dana od izvršnosti presude pod prijetnjom ovrhe, dok se na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 djelomično oslobađa plaćanja troškova kazenog postupka u odnosu na psihologijsko vještačenje.

 

II. U ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu, odbija se žalba optuženika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

              1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, broj: Kzd-46/2019 od 8. listopada 2021. optuženi K. P. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda - nasilničko ponašanje - opisano i kažnjivo u članku 323.a Kaznenog zakona KZ/11. Optuženom K. P. je na temelju članka 323.a u vezi s člankom 40. stavkom 4. KZ/11 izrečena novčana kazna u visini od 90 (devedeset) dnevnih iznosa, što iznosi 15.000,00 kuna, pri čemu je jedan dnevni iznos 166,67 kuna, a koji iznos novčane kazne je optuženik, po članku 42. stavak 6. KZ/11, dužan platiti u roku od 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti ove presude.

1.1. Ako novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u roku određenom ovom presudom, a ne postoje uvjeti da se optuženiku produlji rok plaćanja zbog znatnog pogoršanja imovinskih prilika do kojih je došlo nakon donošenja presude bez njegove krivnje (članka 42. stavak 7. KZ/11), naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona. Ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od 3 mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro. Ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro, zamijenit će se kaznom zatvora (članka 43. stavak 1., 2. i 3. KZ/11).

1.2. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08), oštećeni R. U. je s imovinskopravnim zahtjevom za naknadu štete upućen u parnicu.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1., u vezi članka 145. stavak 2. točke 1. i 6. ZKP/08, optuženi K. P. dužan je snositi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 6.036,00 kuna, od čega iznos od 2.000,00 kuna predstavlja trošak izrade pisanog sudskomedicinskog nalaza i mišljenja, iznos od 620,00 kuna trošak davanja usmenog nalaza i mišljenja po vještaku iste struke, iznos od 2.000,00 kuna trošak izrade pisanog psihološkog nalaza i mišljenja, iznos od 416,00 kuna trošak davanja usmenog nalaza i mišljenja po vještaku iste strkuke, dok iznos od 1.000,00 kuna predstavlja sudski paušal.

2. Žalbu je pravodobno podnio optuženik po branitelju V. G., odvjetniku u S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni. Žali se osobno i optuženik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, a iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali i zbog odluke o troškovima postupka. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi od optužbe ili izrekne blaža sankcija. S obzirom da se žalbe međusobno nadopunjavaju, iste će se zajednički razmatrati.

 

3. Odgovor na žalbu branitelja optuženika podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Splitu s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

3.1. Odgovor na žalbe optuženika podnio je oštećeni R. U. po punomoćniku dr. sc. D. P., odvjetniku u S., no s obzirom da po članku 472. stavak 1. ZKP/08 nije predviđen odgovor na žalbu oštećenika jer mu žalba dostavljena samo na znanje, a ne i na odgovor, isti odgovor na žalbu nije razmatran.

 

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državom odvjetništvu u Sisku, koje ga je uz podnesak broj KŽ-DO-155/2022 vratilo na nadležni postupak.

 

5. Vijeće je održalo javnu sjednicu drugostupanjskog vijeća na zahtjev optuženika osobno i branitelja optuženika, na koju je pristupio optuženik. Na sjednicu nisu pristupili uredno obavješteni branitelj optuženika V. G. i Županijska državna odvjetnica u Sisku, pa je ista, sukladno članku 475. stavku 4. ZKP/08. održana u njihovoj odsutnosti. Optuženik je ukratko izložio žalbene navode te izjavio da odustaje od dijela žalbe branitelja u odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

 

4. Žalba optuženika je djelomično osnovana.

 

U odnosu na žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka

 

5. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka koju vidi u tome da je obrazloženje pobijane presude nejasno i da se ne može ispitati. Obrana smatra kako je pobijanom prvostupanjskom presudom došlo do bitne povede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. i 3. ZKP/08 odnosno da je teško povrijeđeno pravo optuženika na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te povrijeđeno optuženikovo pravo obrane na način koji je utjecao ili mogao utjecati na presudu.

5.1. Žalitelj povredu vidi u tome da je otac R. U. zapravo visoko pozicionirani policijski službenik u PU splitsko-dalmatinskoj koji je nadređen policijskim službenicima koji su postupali u izvidima u kojima se u konkretnom slučaju utvrđivalo činjenično stanje te da su očevidne i druge radnje trebale biti pod nadzorom državnog odvjetništva. Smatra da je na taj način dovedeno u pitanje pravo optuženika na pravično suđenje kao i optuženikovo pravo na obranu na način koji je utjecao ili mogao utjecati na odluku u kaznenom postupku, te da bi policija u drugim okolnostima samo podnijela zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka.

5.2. U odnosu na navode mišljenja vještaka A. A. u odnosu na tjelesnu ozljedu nastalu prelaženjem pneumatikom kotača osobnog automobila ista ozljeda nije predmet ove optužbe već je bila prekršajnog postupka pa je žalbeni navod u tom djelu bespredmetan i neargumentiran u smislu neznanja vještaka.

 

6. Nasuprot žalbenim navodima, činjenica da otac oštećenika radi u PU nije bio razlog da Policijska postaja Split ne napravi očevid, a također nije bilo potrebno da se isti obavlja pod nadzorom državnog odvjetnika. Optuženik time nastoji svoju odgovornost prebaciti na druge. Žalitelj je nadalje bez ikakvih argumenata, pokušao diskreditirati iskaz svjedokinje N. Š., a koja je kao nepristran i potpuno objektivan svjedok, koji nema nikakav interes za ishod ovog postupka, opisala napad na jedno dijete i iskazala veliku dozu poštenja i građanske hrabrosti koji su presudni za svaki kazneni postupak. Stoga se ne radi o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka kao što to neosnovano ističe žalitelj. Obrazloženje pobijane presude nije nejasno i može se ispitati, a niti povrede nalazi ovo Vijeće po službenoj dužnosti.

 

Žalba zbog povrede kaznenog zakona

 

7. Žalitelj nadalje smatra da se radi o već pravomoćno presuđenoj stvari jer je presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu poslovni broj: 53 Pp P-901/2019 od 30. svibnja 2019. okrivljenik K. P. proglašen krivim zbog počinjenja dva prometna prekršaja iz članka 43. stavak 2. i članka 175. stavak 1. točka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 5.500,00 kuna i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom “B“ kategorije u trajanju od šest mjeseci. Dakle, radi se o prometnim prekršajima da je učinio vozilom radnju bez da se uvjerio da li je može učiniti bez opasnosti po druge sudionike u prometu i da je kao sudionik u prometnoj nesreći u kojoj je netko ozlijeđen nije obavijestio najbližu policijsku postaju te sačekao dolazak ovlaštene osobe.

7.1. U pobijanoj prvostupanjskoj kaznenoj presudi pravilno se pojašnjava kako se radi o dvije različite pravne kvalifikacije, te da kazneno djelo obuhvaća postupanja okrivljenika nakon prometnog prekršaja te optuženik nije već osuđivan za istu radnju počinjenja koja se dogodila u isto vrijeme, a time što se u dispozitivu pobijane presude spominje i prelaženje kotačem vozila preko nožnih prstiju lijevog stopala oštećenika bez navođenja težine ozljeda samo se opisuje kronološki slijed događaja i što je bio povod incidentu.

7.2. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako je prometna nesreća, u kojoj je oštećeniku ozlijeđena noga, zapravo uzrok i povod kasnijeg fizičkog napada optuženika na oštećenika i tek u tom napadu, oštećenik je zadobio ozljedu (istegnuće mišića vrata), koja nije mogla nastati od prelaska kotača preko noge, a za koji je prometni prekršaj optuženik već osuđen u drugom postupku, a što je u presudi iscrpno argumentirano. Dakle, kasnije ponašanje optuženika, a koje je detaljno opisano u iskazu svjedokinje N. Š., kao i u iskazu oštećenika, predstavlja kazneno djelo koje se optuženiku u ovom postupku stavlja na teret. Stoga se ne radi o već predsuđenoj stvari jer opis djela u prekršajnom postupku završava prelaskom kotača preko noge oštećenika i potom napuštanja mjesta događaja prije dolaska policije.

 

8. Također je neargumetiran žalbeni navod da u radnjama optuženika nisu ispunjena bitna obilježja kaznenog djela nasilničkog ponašanja iz članka 323.a KZ/11. U radnjama optuženika su ispunjena sva obilježja predmetnog kaznenog djela na način da je nasiljem i zlostavljanjem na javnom mjestu maloljetnu osobu doveo u ponižavajući položaj, a pri tome nije počinjeno neko teže kazneno djelo.

 

Žalba na odluku o kazni

 

9. Žalitelj smatra da je izrečena novčana kazna neadekvatna s obzirom da okrivljenik nije počinio utuženo kazneno djelo, a bila bi previsoka i sve da je počinio ono što mu se stavlja na teret. Optuženik je do sada nekažnjavan i stoga očito nije u pitanju konfliktna osoba kao ni netko tko je sklon nasilničkom ponašanju.

 

9.1. Određujući vrstu i mjeru kazne, za predmetno kazneno djelo, prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o izboru, vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije, kao olakotne okolnosti optuženiku cijenio njegovu dosadašnju kaznenu neosuđivanost i mladu dob jer je u vrijeme počinjenja imao 25 godina, dok mu je s druge strane u otegotnom smislu valorizirano to što je djelo počinio prema djetetu koje je vidno slabije od njega, nanio mu je tjelesnu ozljedu i pokazao visok stupanj agresivnosti i bezosjećajnosti - napao je osobu koju je prethodno već vozilom ozlijedio. Također mld. osobi nije pružio ni ponudio pomoć nakon događaja a niti se je poslije interesirao za njegovo zdravstveno stanje. Upravo bi se optuženik kao pravnik i odvjetnički vježbenik trebao primjereno ponašati u javnosti. Uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti, stupanj krivnje, kao i visinu propisane kazne za počinjeno kazneno djelo, ovo Vijeće smatra kako se svrha kažnjavanja u odnosu na njega može postići uvjetnom novčanom kaznom.

9.3. Razmatraju izrečenu novčanu kaznu Vijeće je utvrdilo da je ista primjerena kaznenoj odgovornosti optuženika te je prvostupanjski sud pravilno cijenio olakotne i otegotne okolnosti. Također treba imati u vidu i protek vremena od četiri godine od počinjenja djela u kojem vremenu optuženik nije počinio nova kaznena djela te da je optuženik u vrijeme događaja bio neosuđivan. Stoga je Vijeće zaključilo da se radi o jednom izoliranom incidentu u životu optuženika koji nije sklon činjenju takvih i sličnih kaznenih djela. Stoga je ovo Vijeće je smatralo, kako je izrečena novčana kazna prestroga te da je uvjetna novčana kazna primjerena kaznenoj odgovornosti optuženika te je preinačilo odluku o kazni na način da se izrečena novčana kazna u iznosu od 1.990,84 eura/15.000,00 kuna1, neće izvršiti ako optuženik za vrijeme provjeravanja od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Time će jasno izraziti i društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na optuženika, a i na druge da ubuduće ne čini kaznena djela, kao i svijest građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela. U konkretnom slučaju svrha kažnjavanja kod optuženika, u pogledu opće i posebne prevencije će se ostvariti upravo izrečenom preinačenom kaznenopravnom sankcijom.

 

Žalba u odnosu na troškove postupka

 

10. Optuženik se osobno žali i na troškove postupka navodeći da su previsoki s obzirom na njegova primanja kao odvjetničkog vježbenika. Ovo vijeće je smatralo žalbu u tom djelu djelomično osnovanom, a s obzirom da je kao odvjetnički vježbenik u vrijeme prvostupanjske presude (2021.) imao primanja od 5.000,00 kuna (sada 663,61 euro), te je bez imovine. Stoga je na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 Vijeće naložilo optuženiku plaćanje troškova kaznenog postupka za sudskomedicinsko vještačenje u iznosu od 347,73 eura/2.620,00 kuna1 i smanjenog paušalnog iznosa od 66,36 eura/500,00 kuna1, dok je djelomično oslobođen od plaćanja troškova kaznenog postupka za psihologijsko vještačenje. Naime, isto vještačenje je provedeno radi utvrđivanja obilježja kaznenog djela iz članka 117. stavka 2. KZ/11 za koje djelo optuženik nije bio optužen.

 

11. Kako optuženik u žalbi (osim u odnosu na kaznenu sankciju i troškove postupka) nije doveo u sumnju ispravnost i zakonitost pobijane presude te ispitivanjem iste po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nisu nađene povrede materijalno pravne ili procesno pravne prirode na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, sud je odlučio kao u izreci presude te je temeljem čl. 486. ZKP/08 preinačio istu u odnosu na odluku o kazni i troškovima postupka, dok je u ostalom dijelu temeljem članka 482. ZKP/08 žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

U Sisku 26. siječnja 2022.

 

Predsjednica vijeća

Melita Avedić, v.r.