Baza je ažurirana 09.07.2025. 

zaključno sa NN 77/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1              Poslovni broj: -313/2022-10

 

               

        Republika Hrvatska

       Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: -313/2022-10

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

             

 

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca, Melite Avedić predsjednice vijeća te mr. sc. Zorislava Kaleba i Ivančice Cvitanović, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Blaženke Wolf u kaznenom predmetu protiv optuženog D. Ž. zbog kaznenog djela iz članka 114. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11; dalje: KZ/97) odlučujući o žalbama optuženika i njegovog branitelja podnesenim protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj: 3 K-343/2015-53 od 22. travnja 2022., u javnoj sjednici vijeća u održanoj 26. siječnja 2023.

 

 

p r e s u d i o j e

 

 

Odbijaju se žalbe optuženog D. Ž. kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj: 3 K-343/2015-53 od 22. travnja 2022. optuženi D. Ž. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina - povreda prava na rad i drugih prava iz rada, opisano i kažnjivo po članku 114. KZ/97. Na temelju članka 114. KZ/97. u vezi 42. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 125/11 i 144/12; dalje: KZ/11) je osuđen na novčanu kaznu u visini od 30 (trideset) dnevnih iznosa, 1 (jedan) dnevni iznos iznosi 241,70 kuna u Republici Hrvatskoj, što iznosi 7.251,00 kuna, a koju svotu je optuženi dužan platiti u roku od 3 (tri) mjeseca od dana pravomoćnosti presude.

1.1. Ako novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u određenom roku, sud će temeljem članka 43. stavak 1 KZ/11 istu naplatiti prisilno putem ovlaštene institucije. Ako se novčana kazna ne bude mogla prisilno naplatiti u roku od 3 (tri) mjeseca, sud će uz pristanak optuženika sukladno članku 43. stavak 2. KZ /11 donijeti odluku o zamijeni novčane kazne radom za opće dobro, na način da će 1 (jedan) dnevni iznos zamijeniti sa 2 (dva) sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti 720 sati. Ako optuženik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro će se sukladno članku 43. stavak 3. KZ/11 zamijeniti kaznom zatvora. Kada se novčana kazna zamijeni kaznom zatvora, sud će 1 (jedan) dnevni iznos zamijeniti s 1 (jednim) danom zatvora, a rad za opće dobro će se zamijeniti, sukladno odredbi članka 55. stavak 2. KZ/11, pri čemu kazna zatvora ne može biti dulja od 12 (dvanaest) mjeseci, sukladno članku 43. stavak 4. KZ/11.

1.2. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22; dalje: ZKP/08) optuženik je dužan oštećenom M. Š. na ime imovinskopravnog zahtjeva isplatiti iznos od 11.256,00 kuna.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08, optuženi D. Ž. dužan je platiti ovome sudu na ime troškova kaznenog postupka paušalni iznos od 500,00 kuna i to u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

 

2. Žalbu je pravodobno podnio optuženik osobno i po branitelju B. H., odvjetniku u V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali i na odluku o imovinskopravnom zahtjevu. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi od optužbe. S obzirom da se žalbe međusobno nadopunjavaju, iste će se zajednički razmatrati.

 

3. Odgovor na žalbu branitelja optuženika podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

 

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državom odvjetništvu u Sisku, koje ga je uz podnesak broj KŽ-DO-351/2022 vratilo na nadležni postupak.

 

5. Vijeće je održalo javnu sjednicu drugostupanjskog vijeća na zahtjev branitelja optuženika B. H., na koju je pristupio zamjenik branitelja D. C., odvjetnik u S. Na sjednicu nisu pristupili uredno obavješteni optuženik i Županijska državna odvjetnica u Sisku, pa je ista, sukladno članku 475. stavku 4. ZKP/08. održana u njihovoj odsutnosti.

 

6. Žalbe optuženika nisu osnovane.

 

Žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka

 

7. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka koju vidi u tome što zapisnik s rasprave od 10. rujna 2021. nije sastavljen sukladno članku 400. ZKP/08 jer sudac nije otvorio zasjedanje, objavio sastav vijeća i predmet rasprave, već samo utvrdio tko je od pozvanih osoba pristupio na raspravu, te nije donio rješenje o otvaranju zasjedanja. Uvidom u sporni zapisnik od 10. rujna 2021. proizlazi da sudac nije ni ušao u raspravu, već je rasprava odgođena zbog nepristupa svjedoka, dok je sudac izvanraspravno uzeo dokazne prijedloge stranaka te ih upozorio u smislu članka 85. stavak 1. ZKP/08. Stranke pritom nisu stavile nikakve primjedbe na zapisnik. Nakon toga je rasprava još dva puta počela ispočetka 11. listopada 2021. i 20. travnja 2022., sukladno članku 400. ZKP/08 i sudac je otvorio zasjedanje, objavio sastav vijeća i predmet rasprave. Stoga je ovo Vijeće razmatrajući žalbeni navod utvrdilo da je isti neosnovan te se ne radi o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka.

 

Žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja

 

8. Žalitelj nadalje smatra kako je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje time što nije saslušao oštećenika M. Š. iako je taj dokazni prijedlog prihvatio na raspravi 20. studenoga 2020. te što je odbio provođenje grafološkog vještačenja potpisa optuženika na ugovoru o radu. Smatra da je trebalo provesti i financijsko-knjigovodstveno vještačenje na okolnost da li je trgovačko društvo bilo u mogućnosti isplatiti plaću, iako nije bilo u blokadi. Ističe kako sud nije uzeo u obzir ni iskaz svjedoka S. M. da je oštećenik radio kratko te dobio otkaz zbog neodgovornosti prema poslu te da mu je isplaćeno na ruke to što je radio.

 

9. Nasuprot žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje ocijenivši sve izvedene dokaze, a posebno presudu Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-622/2013 od 21. siječnja 2014. u pogledu ukupnog iznosa neisplaćenih plaća oštećeniku te je pravilno zaključio kako je optuženik u inkriminirano vrijeme kao odgovorna osoba navedene tvrtke oštećeniku povrijedio pravo iz rada neisplatom plaća, te time počinio kazneno djelo iz članka 114. KZ/97.

9.1. S obzirom da trgovačko društvo P. p. d.o.o. nije u vrijeme događaja bilo insolventno, time nije ni bilo zapreke da se isplate plaće oštećeniku te stoga nije bilo potrebno ni provoditi financijsko-knjigovodstveno vještačenje, a ni grafološko vještačenje jer je nesporno da je ugovor o radu bio valjan, a optuženik je bio odgovoran isplatiti plaću zaposlenim osobama u vrijeme kada je on bio direktor društva. Također je sud odlučio da neće saslušavati oštećenika M. Š. koji nije mogao pristupiti sudu zbog rada u Njemačkoj, jer je odgovornost optuženika utvrđena na temelju poslovne dokumentacije i iskaza svjedoka, a oštećenika je zastupao opunomoćenik.

9.2. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio obranu optuženika kao neuvjerljivu te usmjerenu isključivo ka izbjegavanju kaznene odgovornosti budući je u suprotnosti s provedenim i naprijed navedenim dokazima. Isto tako, pravilno je sud ocijenio iskaz svjedoka S. M. nevjerodostojnim kada nije povjerovao njegovom iskazu, budući je navedeni svjedok bio vlasnik navedenog trgovačkog društva, a ne odgovorna osoba, naročito jer je iskaz navedenog svjedoka suprotan naprijed navedenim dokazima te usmjeren na otklanjanje kaznene odgovornosti optuženika.

9.3. Stoga je, suprotno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje prema kojem je optuženik počinio predmetno kazneno djelo na štetu oštećenika, te je pobijana presuda potpuno jasna i razumljiva, a prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo razloge o odlučnim činjenicama, te brižljivo analizirao sve provedene dokaze, što u cijelosti prihvaća i ovo Vijeće.

 

Žalba zbog povrede kaznenog zakona

 

10. Povredu kaznenog zakona žalitelj vidi u tome što sud nije obrazložio pravni kontinuitet zbog promjene kaznenog zakona i utvrdio koji je zakon povoljniji za optuženika. Nasuprot žalbenim navodima prvostupanjski sud je obrazložio postojanje pravnog kontinuiteta u točkama 2. i 14.3. obrazloženja te je nesporno da kazneno djelo iz članka 114. KZ/97 ima pravni kontinuitet u kaznenom djelu iz članka 132. stavak 1. KZ/11. Prema stavku 3. članka 132. KZ/11 nema kaznenog djela iz stavka 1. članka 132. KZ/11 kada je do neisplate došlo zbog nemogućnosti raspolaganja financijskim sredstvima na računu poslodavca ili nedostatka financijskih sredstava na računu poslodavca koji nisu nastali s ciljem izbjegavanja isplate plaće. No, također stavak 3. članka 132. KZ/11 se neće primijeniti ako poslodavac nije dostavio obračun o neisplati dospjelog iznosa plaće (platnu listu) sukladno odredbama posebnog zakona.

10.1. KZ/97 u članku 53. stavak 1. predviđa manju minimalnu kaznu zatvora od 30 dana, dok KZ/11 u članku 44. stavak 1. tek kaznu zatvora od tri mjeseca, no primjena tog članka bi došla eventualno u obzir da je izricana kazna zatvora. Također KZ/97 predviđa u članku 51. stavak 2. minimalnu novčanu kaznu od deset dnevnih dohodaka, dok KZ/11 u članku 42. stavak 1. predviđa minimalnu novčanu kaznu od trideset dnevnih iznosa. Stoga se može zaključiti da bi KZ/97 bio blaži ukoliko ne bi došla u obzir primjena članka 132. stavak 3. KZ/11. Stoga ovo Vijeće ne nalazi nikakve povrede kaznenog zakona, kako što to neosnovano ističe žalitelj.

 

Žalba na odluku o kazni

 

11. Žalitelj nadalje smatra da je izrečena novčana kazna nepravilna i neobrazložena te sud nije uzeo u obzir optuženikove prihode od 5.000,00 kuna i imovinu, prosječne troškove nužne za uzdržavanje počinitelja i njegove obitelji, te da je otac dvoje djece od kojih je jedno maloljetno. Određujući vrstu i mjeru kazne, za predmetno kazneno djelo, prvostupanjski sud je optuženiku kao olakotnu okolnost, uzeo u obzir da do sada nije kazneno osuđivan, dok mu otegotnih okolnosti nije našao, te mu je izrekao novčanu kaznu u visini od 30 dnevnih iznosa u uvjerenju da će tako izrečena kazna poticajno utjecati na počinitelja te da će ispuniti svrhu kažnjavanja.

 

12. Razmatraju izrečenu novčanu kaznu u visini od 30 (trideset) dnevnih iznosa Vijeće je utvrdilo da je ista primjerena kaznenoj odgovornosti optuženika te je prvostupanjski sud pravilno ocijenio olakotne te nije našao otegotne okolnosti kod optuženika. Također treba imati u vidu i protek vremena od deset godina od počinjenja djela u kojem vremenu optuženik nije počinio nova kaznena djela. Vijeće je prvenstveno imalo u vidu visinu propisane kazne zatvora za predmetno kazneno djelo do tri godine. Pritom je bitno istaknuti da je optuženik u vrijeme događaja neosuđivan, zatim protek vremena od deset godina od događaja u kojem nije počinio nova kaznena djela ni prekršaje iz područja gospodarstva.

12.1. Nasuprot žalbenim navodima ovo Vijeće je smatralo, kako nema mjesta izricanju blaže kazne, s obzirom na upornost u činjenju djela te nastupjelu posljedicu, te da je izrečena novčana kazna primjerena kaznenoj odgovornosti optuženika. Time će jasno izraziti i društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, utjecati na optuženika, a i na druge da ubuduće ne čini kaznena djela, kao i svijest građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela. U konkretnom slučaju svrha kažnjavanja kod optuženika u pogledu opće i posebne prevencije ostvariti će se upravo izrečenom kaznenopravnom sankcijom te se stoga žalbeni navodi optuženika, zbog odluke o kazni, ukazuju neosnovani.

 

13. Optuženik se žali i na odluku o imovinskopravnom zahtjevu jer smatra kako ista nije obrazložena. Nasuprot tome sud je pravilno na temelju ukupnog iznosa neisplaćenih plaća čiju visinu je utvrdio tijekom postupka dosudio oštećeniku postavljeni imovinskopravnom zahtjev. Naime, pravna osoba P. P. d.o.o. V. je brisana iz sudskog registra rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku br. Tt-17/3197-2. od 9. lipnja 2017, nakon zaključenja stečajnog postupka, a optuženik je u inkriminirano vrijeme od 15. svibnja do 15. listopada 2012. bio odgovorna osoba – direktor koji je zastupao društvo samostalno i pojedinačno. Na temelju članka 252. stavka 2. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj: 111/93, 34/99, 52/00,118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22 i 114/22; dalje: ZTD) članovi uprave-direktori koji povrijede svoje obaveze odgovaraju za štetu društvu kao solidarni dužnici. Upravo je optuženik kao direktor bio odgovoran za obračun i isplatu plaća, no iste nije isplatio. Stoga, na temelju članka 252. stavka 5 ZTD-a zahtjev za naknadu štete vjerovnici društva mogu postaviti prema članovima uprave, ako ne mogu svoje tražbine podmiriti od društva. Isti zahtjev je utemeljen i na presudi Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj: P-622/2013 od 21. siječnja 2014. prema bivšem društvu P. P. d.o.o. te je stoga isti žalbeni navod neosnovan.

 

14. S obzirom da optuženik žalbama nije doveo u sumnju ispravnost i zakonitost pobijane presude te ispitivanjem iste po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP/08, nisu nađene povrede materijalno pravne ili procesno pravne prirode na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, sud je odlučio kao u izreci presude i temeljem članka 482. ZKP/08 odbio žalbe optuženika kao neosnovane i potvrdio prvostupanjsku presudu.

 

U Sisku 26. siječnja 2023.

 

Predsjednica vijeća

Melita Avedić, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu