1

Poslovni broj: 23 Povrv-283/2022-4

 

    Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

 

Poslovni broj 23 Povrv-283/2022-4

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Meliti Šmentanec-Klarić, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika Aleksandra Drakulića, u parničnom predmetu tužitelja D. zdravlja V. županije, V., K. 20, OIB:, zastupanog po punomoćniku B. S., odvjetniku iz L., protiv tuženice S. H. B., vl. P. ordinacije opće medicine iz I., V. 4a, OIB:, zastupane po punomoćnici M. T., odvjetnici iz O. P. i dr. j.t.d. iz V., radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave, zaključene 20. prosinca 2022. u prisutnosti punomoćnika stranaka, te objave presude 26. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika K. R. iz L., M. K. 27, donijeto pod brojem O.-90/15-3 od 16. prosinca 2015., te se odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

 

              II. Nalaže se tužitelju D. zdravlja V. županije, V., K. 20, OIB: , da tuženiku S. H. B., vl. P. ordinacije opće medicine iz I., V. 4a, OIB: naknadi troškove postupka u iznosu od 1.116,53 eura / 8.412,50 kuna (tisuću sto šesnaest eura i pedeset tri centa/ osam tisuća četiristo dvanaest kuna i pedeset lipa) [1], u roku od 15 dana.

             

 

Obrazloženje

 

1.               Na temelju prijedloga ovrhovoditelja, sada tužitelja, javni bilježnik K. R. iz L. donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod posl. br. Ovrv-
   90/15-3 od 16. prosinca 2015. kojim je naloženo ovršeniku, sada tuženiku, da namiri novčanu tražbinu tužitelja u iznosu od ukupno 15.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te nastali trošak postupka u iznosu od 1.912,50 kn.

 

2.               Protiv navedenog rješenja javnog bilježnika tuženik je podnio prigovor u kojem u cijelosti osporava osnovu i visinu potraživanja tužitelja te u bitnome navodi:

- da je s tužiteljem sklopio Ugovor o zakupu poslovnog prostora i opreme od 31. ožujka 2011., te da su stranke sukladno čl. 2. navedenog Ugovora odredile da će zakupninu za poslovni prostor plaćati Varaždinska županija kao davatelj koncesije,

              - da je tuženik s Varaždinskom županijom 1. rujna 2010. sklopio Ugovor o koncesiji pri čemu je u čl. 5. utvrđeno da naknada za koncesiju iznosi 1.250,00 kn mjesečno,  sukladno Odluci o najvišem iznosu naknade za koncesiju za obavljanje javne zdravstvene službe,

              - da je Varaždinska županija s tužiteljem sklopila Sporazum o raskidu Ugovora o međusobnim pravima i obvezama na području primarne zdravstvene zaštite te je Županija prestala vršiti isplatu zakupnine od 1. srpnja 2014.,

              - da između stranaka nije pokušan sporazumni dogovor da se na miran način riješi pitanje naknade, odnosno zakupnine prema okolnostima slučaja, već je tužitelj pokušao jednostrano izmijeniti ugovorni odnos,

              - da je Ministarstvo zdravlja 6. svibnja 2015. donijelo Odluku o najvišem iznosu naknade za koncesiju za obavljanje javne zdravstvene službe, te da je potom V. županija Zaključkom od 1. lipnja 2015.  odredila iznos naknade za koncesiju za obavljanje javne zdravstvene službe, na način da je visina ugovorene zakupnine za poslovni prostor 750,00 kuna bez PDV-a, dok naknada za koncesiju iznosi 749,00 kuna,

              - da usprkos ovako određenoj naknadi za koncesiju odnosno zakupninu tužitelj neovisno o spomenutom Zaključku, odnosno odluci Ministarstva zdravlja, potražuje utuženu naknadu.

 

3.               Na temelju prigovora tuženika, rješenjem ovog suda broj Povrv-52/16-3 od 28. rujna 2016. stavljeno je izvan snage gore istaknuto rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

 

4.               Ovršnim prijedlogom podnesenim javnom bilježniku, a koji se u ovom postupku ima smatrati tužbom, tužitelj je tražio prisilnu naplatu neplaćenih mjesečnih naknada za korištenje poslovnog prostora za period od listopada 2014. do rujna 2015. u iznosu od 1.562,50 kn mjesečno, te za listopad 2015. u iznosu od 937,50 kn, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te troškom postupka.

 

5.               U podnesku od 10. svibnja 2017. tuženik ističe kako osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te u bitnome navodi:

              - da je Varaždinska županija zaključkom od 1. lipnja 2015. odredila iznos naknade za koncesiju i zakupninu, pri čemu zakupnina iznosi 750,00 kuna te pripadajući PDV,

              - da se Upravno vijeće tužitelja odlukom od 7. travnja 2014. poziva na plaćanje zakupnine u iznosu od 1.250,00 kuna i PDV, a što predstavlja mijenjanje ugovornog odnosa iz Ugovora o zakupu od 30. ožujka 2011.,

              - da se visina zakupnine ne može mijenjati jednostranom odlukom jedne od ugovornih strana, već isključivo suglasnom voljom, pri čemu smatra da zakupnina u visini od 1.2500,00 kuna mjesečno, za prostor koji se koristi u svrhu obavljanja djelatnosti primarne zdravstvene zaštite i s obzirom na stanje u kojem se isti nalazi, ne može biti realna, te da tužitelj ne može iznos zakupnine odrediti bez definiranja odgovarajućih kriterija,

              - stoga predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije i tužitelj obveže na snašanje troškova postupka.

 

6.               Tijekom postupka sud je izvršio uvid u prijedlog i rješenje o ovrsi (stranica 1-4 spisa), račune tužitelja (stranica 6-15 spisa), sudsku praksu u vidu ovosudnih presuda (stranica 32-37 spisa), Ugovor o zakupu prostora i opreme (stranica 38-39 spisa), dopis U. odjela za zdravstvenu zaštitu i socijalnu skrb V. županije od 27. srpnja 2016. (stranica 40 spisa), Zaključak o iznosu naknade za koncesiju za obavljanje javne zdravstvene službe V. županije od 1. lipnja 2015. (stranica 41 spisa), stručni članak (stranica 42 spisa), sudsku praksu (stranica 43-44 spisa), S. vjesnik V. županije (stranica 45-46 spisa), S. vjesnik G. V. (stranica 47-50 spisa), Odluku o zakupu i korištenje poslovnih prostora G. vijeća G. V. (stranica 51-54 spisa), preslik otvorenih stavaka (stranica 55-56 spisa), evidenciju plaćanja (stranica 57 spisa), sudsku praksu u vidu ovosudne presude broj Povrv-315/21-7 od 30. studenog 2021. te presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-146/2022-2 od 24. veljače 2022. (stranica 66-76 spisa), sudsku praksu u vidu presuda (stranica 79-88 spisa), te je saslušao tuženicu.

 

7.               Odluku kao u izreci sud je donio prema svojem uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka.

 

8.               Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

 

9.               Tužitelj u ovome postupku (sukladno ovršnom prijedlogu koji je podnio javnom bilježniku, a osim kojega u spisu predmeta ne egzistira ijedan drugi podnesak ili dokazni prijedlog tužitelja) od tuženika potražuje ukupan iznos od 15.000,00 kuna, a koji se odnosi na mjesečne iznose zakupnine za korištenje poslovnog prostora i to u periodu od listopada 2014. do rujna 2015. u iznosu od 1.562,50 kn mjesečno, te za listopad 2015. u iznosu od 937,50 kn, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te troškom postupka. 

 

10.          Iz članka 2. Ugovora o zakupu prostora i opreme sklopljenog između tužitelja i tuženika 30. ožujka 2011. (stranica 38-39 spisa) proizlazi da zakupninu za poslovni prostor na koji se odnosi predmetno utuženje plaća koncendent, odnosno Varaždinska županija.

 

Navedeno uređenje podmirenja zakupnine propisano je tada važećom odredbom članka 41. stavak 10. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine" br. 150/08), međutim je spomenuta odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda broj: U-I-2665/2009 i U-I-3118/11 od 30. siječnja 2014., slijedom čega je obveza plaćanja zakupnine od strane Varaždinske županije, kao koncendenta, prestala.

 

11.          Odredbom čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 92/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. i 84/08. 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. 89/14. i 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP) propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze protivnika.

 

12.          Nadalje, odredbom čl. 221.a. ZPP- a propisano je da će sud ukoliko na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

13.          Prema stajalištu ovoga suda odlučna je činjenica u ovom predmetu da tuženik, sukladno Ugovoru o zakupu prostora i opreme od 30. ožujka 2011., nije tužitelju dužan plaćati zakupninu koja je predmet tužbenog zahtjeva. Premda je Odlukom Ustavnog suda broj U-I-2665/2009 i U-I-3118/11 od 30. siječnja 2014. ukinuta odredba članka 41. stavak 10. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, a sukladno kojoj je zaključen spomenuti Ugovor, navedena Odluka ne može imati izravan učinak na sam ugovorni odnos između stranaka, već je predmetni Ugovor o zakupu valjalo raskinuti ili izmijeniti. Dakle, kako tužitelj tijekom postupka ne tvrdi da je raskinuo predmetni Ugovor, niti da je on voljom stranaka izmijenjen, a isto ne proizlazi iz provedenog dokaznog postupka, ima se smatrati da je Ugovor i dalje na snazi. Valja naglasiti da jednak stav zauzima i Županijski sud u Bjelovaru u odlukama br. Gž-906/2017-3 od 20. veljače 2019. te Gž-146/2022-2 od 24. veljače 2022.

 

14.          Stoga, uzimajući u obzir da tužitelj tijekom postupka ne tvrdi niti dokazuje da bi spomenuti Ugovor o zakupu prostora i opreme bio izmijenjen ili raskinut, odnosno tijekom postupka ne dostavlja niti predlaže ikakve dokaze u prilog postavljenom tužbenom zahtjevu, to sud nalazi da je propustio dokazati njegovu osnovanost i visinu, pa je stoga valjalo ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika, te odlučiti kao u točki I. izreke, u skladu s čl. 451. st. 3. ZPP-a.

 

15.          Odluku o troškovima postupka sud je donio na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, uzimajući u obzir da je tuženik u cijelosti uspio u ovoj parnici. Visina troškova određena je sukladno vrijednosti predmeta spora, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12. 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22., dalje: Tarifa).

 

16.          Tuženiku je priznat trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika u iznosu od 1.250,00 kuna (Tbr. 13. toč. 1. i 42. Tarife), sastava podneska od 10. svibnja 2017. u iznosu od 1.250,00 kuna (Tbr. 8. toč. 1. i 42. Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 11. svibnja 2017. u iznosu od 625,00 kuna (Tbr. 9. toč. 2. i 42. Tarife), sastava podneska od 21. svibnja 2020., te podneska u iznosu od 312,50 kuna (Tbr. 8. toč. 3. i 42. Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 5. srpnja 2022. i 12. listopada 2022. u iznosu od 1.250,00 kuna po ročištu (Tbr. 9. toč. 1. i 42. Tarife), te  trošak zastupanja na ročištu od 20. prosinca 2022. u iznosu od 1.875,00 kuna (Tbr. 9. toč. 1. i 42. Tarife), te trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 600,00 kuna (sukladno Zakonu o sudskim pristojbama - „Narodne novine“ broj 118/18. i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi - „Narodne novine“ broj 53/19.), odnosno ukupan trošak u iznosu od 1.116,53 eura / 8.412,50 kuna. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak sastava podnesaka od 18. studenog 2016. i 05. travnja 2022., a koje sud ne nalazi potrebnim za vođenje ovog postupka, niti mu je priznat trošak pristupa ročištu za objavu presude, a kojem nije pristupio.

 

17.              Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci.

 

Varaždin, 26. siječnja 2023.

 

 

                                                                                                                           Sutkinja

                                                                                                                Melita Šmentanec-Klarić

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude i rješenje ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude i rješenja, a podnosi se putem ovog suda u tri istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda i rješenje objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude i rješenja obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda i rješenje  objavljuje. Ovjereni prijepis presude i rješenja  stranka može preuzeti u sudskoj zgradi. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda i rješenje objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

 

 

Dostaviti:

1. tužitelj – po punomoćniku B. S., odvjetniku iz L.

2. tuženik – po punomoćnici M. T., odvjetnici iz O. P. i dr., j.t.d. iz V., Vaš znak: 387/14