1             Poslovni broj: REF 12: Pr-1550/2021-33

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru                                                       

Josipa Jelačića 3

43000 Bjelovar

                                                                                    Poslovni broj: REF 12: Pr-1550/2021-33

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Gordani Malvić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Z. I. iz D., Č. B. …, OIB …., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z. zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., P. …, protiv tuženika D. zdravlja B.-b… županije, B., J. J. …, OIB: …,  radi isplate razlike plaće, nakon održane i zaključene, javne glavne rasprave 1. prosinca 2022., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, primjenom odredbe čl. 335. st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,  88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 dalje: ZPP),  dana 26. siječnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Nalaže se tuženiku D. zdravlja B.-b…Županije, B., J. J. …., OIB: …, da tužitelju Z. I. iz D., Č. B. …, OIB …,   na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 449,54 eur1/ 3.236,34 kn bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 19,17 eur1/144,42 kn od 16.05.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 18,30 eur1/137,85 kn od 16.06.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 1,80 eur1/13,53 kn od 16.07.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 20,30 eur1/152,92 kn od 16.08.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 14,41 eur1/108,59 kn od 16.09.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 23,68 eur1/178,40 kn od 16.10.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 23,68 eur1/178,40 kn od 16.11.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 23,68 eur1/178,40 kn od 16.12.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 19,46 eur1/146,61 kn od 16.01.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 24,26 eur1/182,78 kn od 16.02.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 24,26 eur1/182,78 kn od 16.03.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 18,98 eur1/143,04 kn od 16.04.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 24,26 eur1/182,78 kn od 16.05.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 24,26 eur1/182,78 kn od 16.06.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 15,44 eur1/116,32 kn od 16.07.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 18,48 eur1/139,25 kn od 16.08.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 15,06 eur1/113,47 kn od 16.09.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 24,74 eur1/186,43 kn od 16.10.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 24,74 eur1/186,43 kn od 16.11.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 25,24 eur1/190,16 kn od 16.12.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 25,35 eur1/191,00 kn od 16.01.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023., uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a sve u roku od 15 dana.

 

              II. Nalaže se tuženiku D. zdravlja B.-b… županije, B., J. J. … OIB:…, da tužitelju Z. I. iz D., Č. B. …, OIB …, na ime dnevnica isplati ukupan iznos od 112,81 eur1/ 850,00 kn, bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 11,25 eur1/85,00 kn od 16.01.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 11,25 eur1/85,00 kn od 16.02.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 22,56 eur1/170,00 kn od 16.09.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 33,84 eur1/255,00 kn od 16.11.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 33,84 eur1/255,00 kn od 16.12.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023., uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a sve u roku od 15 dana.   

 

              III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu dnevnica u ukupnom iznosu od 191,78 eur1/1.445,00 kn bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 90,25 eur1/680,00 kn od 16.01.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 22,56 eur1/170,00 kn od 16.02.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 11,28 eur1/85,00 kn od 16.09.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 45,13 eur1/340,00 kn od 16.11.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 22,56 eur1/170,00 kn od 16.12.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023., uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a sve u roku od 15 dana.

 

IV. Nalaže se tuženiku D. zdravlja B.-b. županije, B., J. J. …., OIB:… da tužitelju Z. I. iz D., Č. B. …, OIB …, nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu  od 1.194,51 eur1/9.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, tekućom od dana 26. siječnja 2023. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj Z. I., podnio je tužbu ovome sudu zaprimljenu dana 7. travnja 2021., protiv tuženika D. zdravlja B.-b… županije, radi isplate razlike plaće za dodatak na plaće u iznosu od 4% od osnovne plaće, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi zbog sudjelovanja u procesu dijagnostike i liječenja te zbog neplaćenih dnevnica za službena putovanja.

 

2. U tužbi tvrdi da je je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozača sanitetskog prijevoza.

Tuženik nije tužitelju isplaćivao dnevnice, premda ga je više puta mjesečno upućivao na službeni put u razdoblju od 7. travnja 2016. pa do dana podnošenja ove tužbe.

Tužitelj se u više navrata obraćao tuženiku da mu isplati pripadajuće dnevnice, a što je tuženik odbio uz obrazloženje da unatoč činjenici što je tužitelj na službenom putu provodio više od 8 sati, nema pravo na dnevnicu već samo na prekovremeni rad.

 

3. Tužitelj nadalje navodi da je tuženik, u razdoblju od 7. travnja 2016. pa do 31. prosinca 2017., nije isplaćivao dodatak na plaću u iznosu od 4 % od osnovne plaće, a koji mu pripada zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, jer je u svome poslu, sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja, a navedeni dodatak mu pripada temeljem čl. 59 a. Dodatka I (NN96/2015) Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/2013).

 

4. Shodno tome, kako se svi relevantni podaci o radu tužitelja nalaze kod tuženika, tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu, predloživši da se tuženiku naloži da u spis dostavi ugovor o radu sklopljen između stranaka, evidenciju o rasporedu radnog vremena tužitelja u navedenom razdoblju, putne radne listove, platne liste, ali i druge evidencije po potrebi, kako bi se nakon financijskog vještačenja na temelju te radno-pravne dokumentacije, mogao tužbeni zahtjev od strane tužitelj učiniti u novčanom iznosu određenim.

 

5. Nakon izvedenog dokaza vještačenjem u ovom postupku te dopune nalaza, tužitelj je podneskom od 3. studenog 2022., postavio određen zahtjev u vezi isplate iznosa od 769,97 eura1/5.801,34 kn u odnosu za neplaćenu razliku plaće po osnovi utuženog dodatka na plaću, i u odnosu na neplaćene dnevnice, a kako je pobliže navedeno u izreci presude, predložio da sud usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

 

6. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbeni zahtjev tužitelja, navodeći da je tužitelju sve isplaćeno što mu pripada prema Ugovoru o radu i Kolektivnom ugovoru. Svu dokumentaciju na koju se poziva tužitelj, tuženik tvrdi da ju i posjeduje i tužitelj, dok s obračunom razlike plaće. Zbog navedenog, smatra da je tužba tužitelja nepotpuna te je istu potrebno pozvati na ispravak, a podredno istu odbaciti. Troškove postupaka ne zahtjeva.  

 

7. Radi razrješenja spornih odlučnih činjenica izvedeni su dokazi uvidom u Ugovor o radu od 18. svibnja 2010., (list 18-20), obračune plaća (list 21-137), evidencija o radnom vremenu (list 138-200), putni radni list (list 245, 248), dopuna nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka od 19. srpnja 2022., (list 249-266).

 

8. Izveden je dokaz knjigovodstvenim vještačenjem I. Š., koja je dostavila pisani nalaz i mišljenje od 1. travnja 2022., (list 209-225), očitovanje knjigovodstvenog vještaka od 31. svibnja 2022., (list 237-240) i dopuna nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka od 19. srpnja 2022., (list 249-266).

 

9. Izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a.

 

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu dodataka na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje pacijenta za razdoblje od 7. travnja 2016. do 31. prosinca 2017., te  isplate neplaćenih dnevnica za službena putovanja za razdoblje od 7. travnja 2016 do 7. travnja 2021. kao dana podnošenja tužbe.

 

11. Tuženikov prigovor nedopuštenosti podnošenja stupnjevite tužbe je ocijenjen neosnovanim u okolnostima slučaja jer iako iz čl. 186.b. st. 3. ZPP, proizlazi indirektno da je tužitelj određene radno-pravne podatke trebao zatražiti od tužitelja pa da je u slučaju ukoliko bi mu ih dotični odbio dati moguće podnošenje stupnjevite tužbe, ZPP-om nije propisano da će se tužba odbaciti ukoliko tužitelj prethodno, prije podnošenja tužbe, iste nije zatražio od tuženika. Osim toga, za napomenuti je da tuženik čak niti na zahtjev suda tijekom ove parnice, a niti na zahtjev vještaka, nije predao niti sudu, niti vještaku sve putne radne listove tužitelja u utuženom razdoblju pa je sasvim jasno kako tu dokumentaciju ne bi predao niti tužitelju da mu se ovaj obratio sa zahtjevom u vezi predaje te dokumentacije prije podnošenja tužbe, tako da je navedenim prigovorom po uvjerenju ovoga suda, tuženik samo neosnovano pokušao sebi osigurati uspjeh u ovoj parnici.

 

12.  Između stranaka nije bilo sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozača sanitetskog prijevoza, te da mu tuženik nije isplaćivao utuženi dodatak na plaću sve do 31. prosinca 2017., ali i da mu tuženik nije isplaćivao dnevnice za dane kada je tužitelj radio duže od 8 sati dnevno. Također, između stranaka nije bilo sporno da je tuženik tužitelju u utuženom razdoblju za sve odrađene sate rada po putnim radnim listovima, isplaćivao plaću za redovan i prekovremeni rad u skladu sa kolektivnim ugovorom.

 

13. Između stranaka, također, nije bilo sporno da je tužbeni zahtjev tužitelja u pogledu pravne osnove u vezi potraživanja po osnovi neplaćenog dodatka na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje pacijenata za razdoblje od 7. travnja 2016 pa sve do 31. prosinca 2017., pravno osnovan u smislu čl. 5. Dodatka I (Narodne novine br.96/2015) Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, kojim je iza članka 59., dodan čl. 59.a. u Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novinebr.143/2013).

 

14. Između stranaka je bila sporna visina zahtjeva u pogledu neplaćene razlike plaće za razdoblje od 7. travnja 2016. pa sve do 31. prosinca 2017., u odnosu na potraživanja koje se odnosi na neplaćeni dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje pacijenata, a bilo je sporno i je li pravno osnovan zahtjev tužitelja u vezi isplate dnevnica, te ukoliko jest o kojoj visini neisplaćenog iznosa na ime dnevnica se radi.

 

15. Prema čl. 59a Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja propisano je da Iznimno od čl. 59 ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenju ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.

Prema Zaključku 163 sa 27. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje  kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 14. veljače 2017., navedeno je da "Medicinske sestre/tehničari u sanitetskom prijevozu ostvaruju pravo na dodatak od 4% zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, a vozači u sanitetskom prijevozu ostvaruju pravo na dodatno uvećanje od 4% s osnova posebnih uvjeta rada".

Iz navedenog je vidljivo da tužitelj ne ostvaruje pravo na dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi od 4%, već se tih 4% isplaćuje kao dodatno uvećanje od 4% s osnova posebnih uvjeta rada, a sve kako je i navedeno Zaključkom sa 27. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 14. veljače 2017

Stoga je vještak I. Š. za navedeno razdoblje tužitelju obračunala dodatak s osnova posebnih uvjeta rada, koji za utuženo razdoblje iznosi bruto iznos od 442,81 eura1/3.336,34 kn, a što je tabelarno prikazano u tabeli br. 5 ( list 225, odnosno list 16 nalaza),

 

16. Međutim, tužitelj je podneskom od 12. svibnja 2022., istako prigovor na nalaz vještaka, navodeći da vještak nije izračunao da li su tužitelju isplaćene dnevnice, ako nisu, da utvrdi razliku plaće ukupno i pojedinačno po mjesecima sa danima dospijeća.

U odnosu na visinu potraživanja sa osnove dnevnice, tužitelj ne može postaviti konačno uređeni tužbeni zahtjev ,dok vještak ne izračuna razliku plaće u pogledu dnevnica.

U odnosu na obračun u vezi dodatka od 4% za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i pacijenata, vještak navodi da ne može prebijati navedeni dodatak koji se odnosi na dodatak od 4% na redovne sate sa dodatkom od 4 % koji se odnosi na prekovremene sate rada obzirom da se radi o dva različita tužbena zahtjeva. Stoga se predlaže, da vještak iskaže razliku plaće na ime dnevnica, po pojedinim mjesecima utuženog razdoblja te da sačini novi obračun u pogledu dodatka od 4% za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i pacijenata na redovne sate kako bi tužitelj mogao postaviti konačno uređeni tužbeni zahtjev.

 

17. U odnosu na izneseni prigovor tužitelja, vještak je ostao kod svog nalaza i mišljenja, navodeći da tužitelj ne ostvaruje pravo na dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi od 4%, već se tih 4% isplaćuje kao dodatno uvećanje od 4% dodatka s osnova posebnih uvjeta rada, a sve kako je i navedeno Zaključkom sa 27. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 14. veljače 2017., a 4% u nalazu je obračunato pod - dodatak s osnova posebnih uvjeta rada.

Od 7. travnja 2016. do 31. prosinca 2017., tuženik je obračunavao dodatak za posebne uvjete rada ostvarene u redovnom radnom vremenu na osnovnu plaću 20,00%, od 01. siječnja 2018. do 31. kolovoza 2019. dodatak s osnova posebnih uvjeta rada obračunat je dodatak od 24% (20%+4%), a od 1. rujna 2019. do 7. travnja 2021., dodatak s osnova posebnih uvjeta rada tuženik obračunava 27% (23%+4%) i od 1. siječnja 2018. nema razlike u obračunu na osnovnu plaću ostvarenu u redovnom radnom vremenu. Do 1. travnja 2020. godine tuženik je dodatak s osnova posebnih uvjeta rada obračunavao samo na osnovnu plaću ostvarenu u redovnom radnom vremenu, a od 01 travnja 2020.  (III. Dodatak KU NN 56/2020.) dodatak s osnova posebnih uvjeta rada obračunava i na plaću ostvarenu u prekovremenom radu. U tabeli 5 nalaza i mišljenja navedena je razlika plaće obračunata u razdoblju od 7. travnja 2016.do 31. prosinca 2017. Obračun posebnih uvjeta rada u navedenom razdoblju, na osnovnu plaću ostvarenu u redovnom radnom vremenu iznosi 2.656,87 eura1/20.018,17 kn, a obračunato i isplaćeno je 2.214,06 eura1/16.681,83 kn, te razlika plaće s osnova neobračunatih i neisplaćenih uvjeta rada u razdoblju od 7. travnja 2016. do 31. prosinca 2017., odnosno do 7. travnja 2021. (obračunato 8.505,08 eura1/64.081,51 kn, isplaćeno 8.062,27 eura1/60.745,17 kn – tabela 4 Nalaza), iznosi 442,81 eura1/3.336,34 kn.

Tuženik nije imao primjedbe na nalaz ni na očitovanje vještaka.

 

18. Nadalje, vještak je dana 19. srpnja 2022., (list 250-266) dostavio dopunu nalaza i mišljenja u odnosu na neisplaćene dnevnice za utuženo razdoblje, obzirom da isto nije bilo obuhvaćeno nalazom i mišljenjem od 1. travnja 2022.

Za prava na isplatu dnevnica i ostalih materijalnih prava radnika primjenjuje se Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN br. 141/12 br., 24/17., 128/17. i 47/18., dalje: TKU). Za tumačenje pojedinih odredbi kolektivnog ugovora sukladno čl. 19 osnovano je Zajedničko Povjerenstvo za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama. Člankom 19. st. 5. TKU (NN 24/17) odnosno st.6. TKU (NN 128/17, odnosno čl. 20 st.5. TKU 141/12) navedeno je da tumačenja Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora i dostavljaju se podnositelju upita, svim potpisnicima Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama i objavljuju na web-stranicama Vlade Republike Hrvatske. Iz dokumentacije koja prileži spisu i dokumentacije koju je naknadno pribavio vještak od tuženika, tužitelju su isplaćivane dnevnice kada je na putu proveo više od 16 sati, odnosno kada je bio upućen na dalje relacije (L., R.).

Vještak je za  potrebe nalaza i mišljenja od tužitelja pribavio financijske kartice na kojima je vidljivo koliko je dnevnica isplaćeno tuženiku u utuženom periodu. Obzirom da se radi o dokumentaciji koja se nalazi u arhivi, putni nalozi nisu dostavljeni. Iz financijskih konto kartica tuženika vidljivo je da je tužitelju na ime dnevnica isplaćeno: PN 223,64 eura1/1.685,00 kn, datum isplate 16. studenog 2018. i PN 20 22,56 eura1/170,00 kn, datum isplate 25. listopada 2017.

Tuženik je tužitelju isplaćivao dnevnice kada je tužitelj stekao pravo – nakon 16 sati provedenih na putu, odnosno kada je upućen na dalje relacije (Rijeka, Lovran…).

Za utuženo razdoblje primjenjuje i izdano je  i tumačenje  broj 3/2014 u kojem je navedeno: "Sukladno uglavku članku 64.st.3. Temeljnog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama radnik  ima pravo na punu dnevnicu ako putovanje traje više od 12 sati, a pola dnevnice ako putovanje traje više od 8 sati a manje od 12 sati. Prema tome i vozač sanitetskog prijevoza koji više od 12 sati provede na putu izvan svoje županije ima pravo na dnevnicu pod istim uvjetima". 

Za 2019., prema tumačenju Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama broj  115/19 od 18. srpnja 2019. godine u kojem je navedeno  "Vozači sanitetskog prijevoza koji provedu više od 12 sati na putu izvan svoje županije imaju pravo na dnevnicu sukladno članku 63. TKU-a."

 

19. Radniku pripada pravo na isplatu dnevnice za službeni put ako na službenom putu provede više od 12 sati za punu dnevnicu odnosno više od 8 sati za pola dnevnice, a kod izračuna dnevnice računa vrijeme od polaska na službeni put i vrijeme dolaska sa službenog puta.

Prema Zaključku br. 277 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sa 32. sjednice održane dana 21. veljače 2007., propisano je "Vozači sanitetskog prijevoza koji na radu provedu više od 8 sati imaju pravo na plaćeni prekovremeni rad iznad 8 sati, jer je vožnja upravo njihov posao. Pravo na dnevnicu imali bi tek nakon 16 sati puta, jer im je prvih 8 sati redoviti rad koji se ne može uračunavati u vrijeme za dnevnicu. Stoga se vrijeme puta na temelju kojeg bi dobivali dnevnicu počinje računati nakon 8 sati rada, pa bi na pola dnevnice imali pravo nakon ukupno 16 sati puta, a punu dnevnicu nakon 20 sati puta, što se očito u praksi neće dešavati, osim u slučaju nepredviđenih poteškoća (kvar i sl.). Naime, za razliku od drugih radnika kojima za vrijeme puta nije plaćen prekovremeni rad, vozačima je upravo plaćen prekovremeni rad, pa ne mogu istodobno ostvariti i dnevnicu i plaćeni prekovremeni rad".

Tuženik je tužitelju isplaćivao za sve sate provedene na radu plaću (i za redovne i za prekovremene sate).

Obzirom da dnevnica nije nadoknada za rad radnika na službenom putu, nego ona služi za nadoknadu povećanih osobnih troškova koji nastaju na službenom putu, jednako tako slijedi zaključak da radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad na službenom putu iako je ostvario pravo na isplatu dnevnice. Naime, odlazak na službeni put sastavni je dio radnog dana (da li je to uopće službeni put), no vrijeme koje radnik provede na putovanju do odredišta službenog puta (u vožnji) ne uračunava se u radno vrijeme u smislu utvrđivanja broja sati relevantnih za prekovremeni rad. Naime, prema Zakonu o radu poslodavac je obvezan radniku za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca, koje su u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. Jednako tako, poslodavac ima pravo pobliže odrediti mjesto i način obavljanja rada, poštujući pritom prava i dostojanstvo radnika. Ako radnik na službenom putu obavlja posao svoga radnog mjesta, ima pravo na plaću prema ugovoru o radu, kao što bi mu to pravo pripalo da radi u mjestu gdje redovito obavlja svoj posao. Prekovremeni rad je rad obavljen (u satima) iznad redovitoga radnog vremena. Kada radnik odlazi na službeni put te u mjestu službenog puta radi prekovremeno, ima pravo na plaću prema ugovoru o radu i pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad. Stoga pravo radnika na povećanu plaću s osnove prekovremenog rada ne isključuje pravo na isplatu dnevnice ako je pravo radnika na dnevnicu utvrđeno nekim od akata poslodavca koje je obvezan primjenjivati.

 

20. Prema dopuni nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka proizlazi da za službeno putovanje koje traje više od 12 sati neoporezivo se može isplatiti punu dnevnicu (svota pune dnevnice za tuzemstvo do 9. ožujka 2017. godine 19,91 eura1/150,00 kn, a od  9. ožujka 2017. godine do  svote od 22,56 eura1/170,00 kn ). Za službena putovanja u zemlji koja traju više od 8, a manje 12 sati, isplatitelji mogu isplatiti pola dnevnice (do svote od 11,28 eura1/85,00 kn, tj.  9,95 eura1/75,00 kuna). Ako je na službenom putu provedeno više dana, broj dnevnica se određuje tako da se broj sati provedenih na putu podijeli s 24. Neoporezivu svotu dnevnice (i troškove smještaja) može se isplatiti i za dane subote i nedjelje ako se osoba u to vrijeme iz opravdanih razloga zatekla na službenom putu ili ako službeni put pokriva razdoblje od, primjerice, dva ili više tjedana. Nadalje, u skladu s odredbama čl. 13. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak, dnevnice se isplaćuju za putovanja iz mjesta u kojemu je mjesto rada ili iz mjesta prebivališta/uobičajenog boravišta radnika koji se upućuje na službeno putovanje u drugo mjesto koje mora biti udaljeno najmanje 30 kilometra (po zakonu o porezu na dohodak da bi se dnevnica isplatila kao dnevnica, a ne kao plaća). Isplata dnevnice služi za pokrivanje osobnih troškova - izdataka za prehranu, pića i prijevoza te ostale osobne potrebe u mjestu u koje je radnik upućen na službeno putovanje te za pokriće drugih osobnih troškova. 

Stoga se uz putni nalog obvezno prilažu vjerodostojne isprave kojima se dokazuju nastali izdatci, i to osobito: računi za cestarine, tunelarine, mostarine,   računi za smještaj i sl. Prilikom prikupljanja prethodno navedenih isprava kojima se dokazuje da je službeni put obavljen, poduzetnici bi trebali obratiti pozornost na njihovu opravdanost. Ako bi na službenom putu nastali troškovi koji se ne bi mogli njima opravdati, tada je isplatitelj obvezan (prilikom nadoknade tih troškova zaposleniku) postupiti kao i s plaćom, odnosno smatrati ih neto-primitkom koji je potrebno obračunati na bruto-svotu te obračunati doprinose, oporezivati porezom i možebitnim prirezom.

Pri odlasku na službeni put poslodavac uručuje putni nalog s ispunjenim glavnim elementima (mjesto službenog puta, datum polaska, broj putnog naloga, svrha službenog puta...), a po povratku sa službenog puta ispunjavaju se i obračunavaju troškovi koje nakon pregleda točnosti tih obračuna i vjerodostojnosti dokumentacije isplatitelj odobrava (likvidira) i isplaćuje. Poreznim propisima nije propisan oblik već samo sadržaj obrasca putnog naloga, što i platiteljima daje mogućnost samostalnog kreiranja izgleda obrasca na temelju kojeg će prema vlastitim potrebama obračunati troškove službenih putovanja te takav kreirani obrazac iskoristiti kao vjerodostojnu ispravu za knjiženje troškova nastalih na službenom putu. Prema čl. 14. st. 2. Pravilnika o porezu na dohodak, putni nalog, neovisno o obliku, mora sadržavati sljedeće elemente:  nadnevak izdavanja, ime i prezime osobe koja se upućuje na službeno putovanje,  mjesto u koje osoba putuje , svrha putovanja, vrijeme trajanja putovanja, vrijeme kretanja na put, podatke o prijevoznom sredstvu kojim se putuje, a ako se putuje automobilom, potrebno je navesti marku i registarsku oznaku automobila, početno i završno stanje brojila – kilometar/sat, vrijeme povratka s puta, potpis ovlaštene osobe, pečat (potpis osobe koja je odobrila nastale troškove), obračun troškova, likvidaciju obračuna (potpis osobe koja je utvrdila vjerodostojnost nastalih troškova), izvješće s puta (s povratka poslovnog puta navodi se u koju je svrhu putovanje obavljeno. Izvješće s puta dovoljno je sažeti u nekoliko rečenica.)

Svota pune dnevnice za tuzemstvo od 9. ožujka 2017. godine za državne službenike i namještenike iznosi 22,56 eura1/170,00 kn, a do 9 ožujka 2017. godine iznosila je 19.91 eura1/150,00 kuna. Kako je vidljivo iz navedenog tužitelju za vrijeme provedeno na službenom  putu dužem od 8 sati i udaljenosti veće od 30 kilometara od mjesta rada ili iz mjesta prebivališta pripada pravo na isplatu dnevnice.

Obzirom da tuženik nije otvarao putne naloge za tužitelja jedini dokumenti temeljem kojih bi se mogao eventualno utvrditi pravo na isplatu dnevnica koje bi tuženik trebao imati su putni radni listovi.

Tuženik je u drugom postupku koji tužitelj vodi protiv tuženika za isplatu dnevnice dostavio putne radne listove koje se odnose na razdoblje od 1. prosinca 2018. do 31. prosinca 2018., navodeći da jedino posjeduje tu dokumentaciju, međutim, vještak ističe da temelju te dokumentacije – putnih radnih listova nije moguće utvrditi za koje dane i za koje se vrijeme tužitelju  može obračunati dnevnica, obzirom da na putnom radnom listu piše samo početak i završetak rada, a ne može se nedvojbeno zaključiti koliko je koji službeni put trajao.

Nadalje, vještak je naknadno od tuženika tražio dokumentaciju – PRL za period nakon kolovoza 2020. godine (do tada je tuženik vještaku dostavio PRL koje su tada imali kod sebe, kako navode koje nisu bacili ili koji nisu ostali kod tužitelja).

Iz podneska tužitelja od 1. srpnja 2022., niti tužitelj nema te PRL, međutim ako ih pronađe sačiniti će se pregled i po tim PRL. Vještak je sačinio pregled PRL za tužitelja koji su predani vještaku kada su traženi u drugom tužbenom zahtjevu i u jednoj knjižici iz 2020., su bili PRL iz mjeseca siječnja 2019., te su obuhvaćeni u  ovom izračunu.

Vještak je mišljenja da se primjeni za cijeli utuženi period (odnosno za dostavljenu dokumentaciju) tumačenje Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Temeljnog kolektivnog  ugovora za službenike i namještenike u javnim službama broj  115/19 od 18. srpnja 2019. godine u kojem je navedeno  "Vozači sanitetskog prijevoza koji provedu više od 12 sati na putu izvan svoje županije imaju pravo na dnevnicu sukladno članku 63. TKU-a.", također nije moguće utvrditi koliko je vremena vozač sanitetskog prijevoza vozio van županije jer takve evidencije nisu niti vođene i od tuženika nisu dobivene, te vještak nema  dokumentaciju na temelju koje bi sačinio izračun. Navodi da toga putni radni list nije potpisan niti od ovlaštene osobe, a neki niti od vozača, odnosno niti od tuženika niti od tužitelja. Putni radni list je popunjen nepotpuno. Ne vidi se kuda je tužitelj vozio pacijente, vidi se mjesto odnosno naselje, ne vidi se vrijeme zadržavanja, ne vidi se kuda su pacijenti voženi u koju ustanovu, a ne vidi se niti vrijeme zadržavanja, mjesto izdavanja PRL. Iz takve nepotpune dokumentacije ne može se sačiniti ispravan obračun koliko tužitelju pripada dnevnica, međutim pitanje je što je službeni put u konkretnom slučaju.

Obzirom da je za tuženika  tužitelj dostavio samo PRL za mjesec prosinac 2018., vještak je tražio još dokumentacije i dobivena je dokumentacija za razduženje goriva uz koju su priloženi neki PRL ali ne svi, međutim kako je već i navedeno iz te dokumentacije se ne može sa sigurnošću utvrditi po kojem PRL tužitelju pripada pravo na isplatu dnevnica. Napominjem da je dokumentacija vrlo obimna, a posebno je pitanje kod vozača saniteta što je službeni put.

Obzirom da tuženik nije otvarao putne naloge za tužitelja jedini dokumenti temeljem kojih bi se mogao eventualno utvrditi pravo na isplatu dnevnica koje bi tuženik trebao imati su putni radni listovi, a po njima se ne može utvrditi točno pravo na obračun dnevnice.

Na temelju  dokumentacije – putnih radnih listova nije moguće sa sigurnošću utvrditi za koje dane i za koje se vrijeme tužitelju  može obračunati dnevnica, obzirom da na putnom radnom listu piše samo početak i završetak rada, a ne može se nedvojbeno zaključiti koliko je koji službeni put trajao. Vještak  u nalazu treba napraviti točan izračun, međutim kako je navedeno točan izračun nije moguće sačiniti. Za sve sate rada po PRL tužitelju je tuženik obračunao plaću – za redovno radno vrijeme i za prekovremeni rad u skladu s kolektivnim ugovorom.

 

21. Vještak je na temelju dostavljene dokumentacije po tuženiku i to PRL utvrdio da se na relacijama vožnje gdje se sa sigurnošću ne može utvrditi da se je vožnja u toku dana odvijala duže od 8 sati izvan županije, znači možda je bila duže od 8 sati, a možda i nije obzirom da se iz PRL ne može točno utvrditi, za te dane za 2018., obračun dnevnice iznosi 90,25 eura1/680,00 kn, za 2019., 101,53 eura1/765,00 kn, što ukupno iznosi 191,78 eura1/1.445,00 kn, a što sveukupno iznosi 327,16 eura1/2.465,00 kn.

Da se primjeni za cijeli utuženi period (odnosno za dostavljenu dokumentaciju) tumačenje Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Temeljnog kolektivnog  ugovora za službenike i namještenike u javnim službama broj  115/19 od 18. srpnja 2019. godine u kojem je navedeno  "Vozači sanitetskog prijevoza koji provedu više od 12 sati na putu izvan svoje županije imaju pravo na dnevnicu sukladno članku 63. TKU-a.", također nije moguće točno utvrditi koliko je vremena vozač sanitetskog prijevoza vozio van županije jer takve evidencije nisu niti vođene i od tuženika nisu dobivene, te vještak nema  dokumentaciju na temelju koje bi sačinio točan izračun.

Utuženi period je od 7. travnja 2016., do 7. travnja 2021. i na taj  period se odnosi   izdano  tumačenje  broj 3/2014 u kojem je navedeno: "Sukladno uglavku članku 64.st.3. Temeljnog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama radnik  ima pravo na punu dnevnicu ako putovanje traje više od 12 sati, a pola dnevnice ako putovanje traje više od 8 sati a manje od 12 sati. Prema tome i vozač sanitetskog prijevoza koji više od 12 sati provede na putu izvan svoje županije ima pravo na dnevnicu pod istim uvjetima". 

Za obračun pripadajućih dnevnica tužitelju za rad koji je obavljao za tuženika u okviru radnog odnosa u utuženom razdoblju, a to su poslovi radnog mjesta vozača sanitetskog prijevoza, tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Temeljnog  kolektivnog ugovora se trebaju primjenjivati.

 

22. Obzirom na činjenicu da tuženik nije dostavio potpunu dokumentaciju, niti je to dostavio tužitelj, utvrdila da bi tužitelju pripadalo pravo više od 8 sati izvan županije u ukupnom iznosu od 135,38 eura1/1.020,00 kn.

Vještakinja je konstatirala da iz putnih radnih listova lista vidljivo je da se vožnja obavlja pretežito u krugu oko D., odnosno unutar županije i odlazak u Z.. Nisu vidljivi sati odlazaka sati dolazaka jedino su navedeni početni sati na PRL (sati početka radnog vremena i završetka) jer je po svim satima  obračunata plaća. PRL nije popunjen do kraja, nema relacije povratka, nema mjesta izdavanja PRL, nema potpisa vozača, nema potpisa odgovorne osobe, nema naziv ustanove kuda se je putovalo... Temeljem tako popunjenih PRL ne može se sa sigurnošću utvrditi koliko dnevnice za koji dan pripada tužitelju. Također se ne može primijeniti tumačenje Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama broj  115/19 od 18. srpnja 2019. godine u kojem je navedeno  "Vozači sanitetskog prijevoza koji provedu više od 12 sati na putu izvan svoje županije imaju pravo na dnevnicu sukladno članku 63. TKU-a.", obzirom da na PRL nema podataka o vremenu provedenom na putu izvan županije.

 

23. Vještakinja je napomenula da ukoliko sud utvrdi da se obračun neplaćenih dnevnica treba učiniti po svim nalozima kojima raspolaže tuženik, odnosno onim koje je tuženik dostavio vještaku, a to su PRL koji su prilog računa za razduženje goriva (iako nisu svi), da je za takav izračun potrebno puno sati rada te bi trebalo izvesti  dopunsko vještačenje s upitnom učinkovitošću, no ukoliko sud ocjeni da su raspoloživi podaci iz PRL dostatni za obračun dnevnica, tada bi dopunsko vještačenje imalo smisla.

 

24. Od tužitelja je zatražena i dokumentacija, kako je već i navedeno nakon kolovoza 2020. Međutim rečeno je da se ti PRL  nalaze kod tužitelja odnosno da ostaju u D., te ih treba dostaviti tužitelj, budući da  u D. zdravlja B. nisu niti dostavljeni.

Temeljem tih putnih radnih lista koje su dobivene u drugom predmetu, sačinjene su tabele u kojima su vidljive relacije putovanja i vrijeme provedeno na putu u razdoblju od 7. travnja 2018., do 7. travnja 2021. (list 260-262).

U tabelama za razdoblje od prosinca 2018., do siječnja 2020., naveden je broj putnog radnog lista, datum puta, relacija vožnje, početno i završno stanje kilometara, vrijeme kretanja na put, vrijeme povratka, izračun sati na putu i izračun eventualnog prava na isplatu dnevnice.

U tom tabelarnom prikazu vještak je sačinio rekapitulaciju po mjesecima i godinama.

Vještak je u dopuni nalaza naveo da se ne može se sa sigurnošću odrediti pravo na isplatu dnevnica, obzirom da dokumentacija nije ispravno vođena, odnosno putni radni listovi nisu dokumentacija po kojoj se vrši obračun dnevnica. Tijekom jednog dana vožnja je obuhvaćala sela i gradove u županiji i povratak u B. nekoliko puta, te odlazak u Z. ili neko drugo mjesto izvan županije, tako da se sa sigurnošću ne može utvrditi pravo na dnevnicu, odnosno da li je vožnja obuhvaćala više od 8 sati izbivanja izvan županije da bi se ostvarilo pravo na isplatu pola dnevnice.

U tabelama je obračunato po relacijama i procijeni vještaka da li je taj dan vožnja obuhvaćala više od 8 sati izvan županije te je sačinjena i rekapitulacija, a stvar ocijene suda je da li tužitelj ima pravo na isplatu dnevnice ili nema.

Dakle, iz rekapitulacije po opisu relacija putovanja, tužitelj bi možda imao pravo na dnevnice za 2018., u iznosu od 11,28 eura1/85,00 kn, za 2019., 124,10 eura1/935,00 kn, što ukupno iznosi 135,38 eura1/1.020,00 kn.

Za mjesec prosinac 2018., u iznosu od pola dnevnice od 11,28 eura1/85,00 kn, jer opisi puta kako su navedeni u prosincu 2018., a što je istovjetno i u mjesecima koji su obrađeni u dopuni nalaza (za mjesec siječanj, kolovoz, listopad, studeni, prosinac 2019., te siječanj 2020.).

Za mjesec siječanj 2019., tužitelju pripada pola dnevnice u iznosu od 11,28 eura1/85,00 kn, za mjesec kolovoz 2019., u visini od pune dnevnice u iznosu od 22,56 eura1/170,00 kn, za mjesec listopad 2019., u visini od jedne i pol dnevnice od 33,84 eura1/255,00 kn, kao i za mjesec studeni 2019.,u iznosu od 33,84 eura1/255,00 kn, za mjesec prosinac 2019., u visini pune dnevnice od 22,56 eura1/170,00 kn.

 

25. Također, vještakinja je i tabelarno prikazala relaciju vožnje gdje se sa sigurnošću ne može utvrditi da se je vožnja u toku dana odvijala duže od 8 sati izvan županije, znači možda je bila duže od 8 sati, a možda i nije obzirom da se iz PRL ne može točno utvrditi, za te dane za 2018., obračun dnevnice iznosi 90,25 eura1/680,00 kn, za 2019., 101,53 eura1/765,00 kn, što ukupno iznosi 191,78 eura1/1.445,00 kn, a što sveukupno iznosi 327,16 eura1/2.465,00 kn.

Da se primjeni za cijeli utuženi period (odnosno za dostavljenu dokumentaciju) tumačenje Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Temeljnog kolektivnog  ugovora za službenike i namještenike u javnim službama broj  115/19 od 18. srpnja 2019., u kojem je navedeno  "Vozači sanitetskog prijevoza koji provedu više od 12 sati na putu izvan svoje županije imaju pravo na dnevnicu sukladno članku 63. TKU-a.", također nije moguće točno utvrditi koliko je vremena vozač sanitetskog prijevoza vozio van županije jer takve evidencije nisu niti vođene i od tuženika nisu dobivene, te vještak nema  dokumentaciju na temelju koje bi sačinio točan izračun.

 

26. Naime, prema čl. 64. st. 3. TKU, koja propisano je: "Zaposlenik ima pravo na punu dnevnicu ako putovanje traje više od 12 sati, a pola dnevnice ako putovanje traje više od 8 sati, a manje od 12 sati", tužitelj je  vozač kojem u radno vrijeme ulazi vrijeme vožnje, vrijeme iskrcavanja i ukrcavanja pacijenata, kao i čekanje na ukrcaj, a tumačenjem br.3/2014 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u kojem je izričito navedeno "Sukladno uglavku članku 64.st.3. Temeljnog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama radnik ima pravo na punu dnevnicu ako putovanje traje više od 12 sati, a pola dnevnice ako putovanje traje više od 8 sati a manje od 12 sati. Prema tome i vozač sanitetskog prijevoza koji više od 12 sati provede na putu izvan svoje županije ima pravo na dnevnicu pod istim uvjetima".

Kako je vidljivo iz ovog tumačenja, naglasak je u pogledu vozača sanitetskog prijevoza, da taj prekovremeni rad treba biti "izvan svoje županije", a što je upravo i vještak obračunao i tabelarno prikazao  u rekapitulaciji dopune nalaza i mišljenja (list 266 spisa, list 17), iz koje je razvidno da je upravo tužitelj putovao više od 8, odnosno više od 12 sati, izvan svoje županije, jer je to razvidno iz relacija, navedenih u citiranoj tabeli.

 

27. Međutim, vještak je također u citiranoj rekapitulaciji (list 266 spisa, list 17), također, naveo obračun u vezi neplaćenih ukupnih dnevnica od mjeseca prosinca 2018., do zaključno s mjesecom siječnjem 2020., u ukupnom iznosu od 191,78 eura1/1.445,00 kn i to za mjesec prosinac 2018., u iznosu od 90,25 eura1/680,00 kn, za mjesec siječanj 2019., u iznosu od 23,89 eura1/180,00 kn, za kolovoz 2019., u iznosu od 11,28 eura1/85,00 kn, za listopad 2019., u ukupnom iznosu od 45,13 eura1/340,00 kn, za studeni 2019., u iznosu od 22,56 eura1/170,00 kn.

No, za navedeni obračun vještak je istakao da se sa sigurnošću ne može utvrditi da li je tužitelj za to razdoblje proveo na putu više od 8 sati izvan županije.

 

28. Takovoj dopuni nalaza i mišljenja stranke nisu prigovorile, a kako je prethodno navedeno tuženik nije imao primjedbe niti na nalaz i mišljenje ni na očitovanje vještaka.

Međutim, iako je tužitelj podneskom od 3. studenog 2022., zahtijevao isplatu iznosa na ime dnevnica u ukupnom iznosu od 325,97 eura1/2.465,00 kn, dakle, i  iznos od 191,78 eura1/1.445,00 kn, sud nije mogao, izuzev djelomično u pogledu isplate iznosa od 135,38 eura1/1.020,00 kn, prihvatiti taj preostali dio tužbenog zahtjeva, jer tijekom ovog postupka tužitelj nije dokazao niti dokazima, niti je vještačenjem na nedvojben način dokazano da mu preostali iznos od 191,78 eura1/1.445,00 kn (i to za mjesec prosinac 2018., mjesec siječanj, kolovoz, listopad, studeni 2019.), na ime neplaćenih dnevnica, pri čemu iz izvedenih dokaza ni po čemu ne proizlazi koliko je vremenski u tom razdoblju više od 8 sati svog radnog vremena, tužitelj proveo izvan B.-b… županije, u koje je dane radio 9 sati i više, da bi mu pripadale dnevnice u smislu tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje TKU br.115/19, od 18. srpnja 2019.

 

29. Činjenica je da se na tužitelja koji je inače vozač sanitetskog vozila, po
mišljenju ovoga suda, ne može primijeniti isključivo čl. 64. st. 3. TKU, koja propisuje:
"Zaposlenik ima pravo na punu dnevnicu ako putovanje traje više od 12 sati, a pola
dnevnice ako putovanje traje više od 8 sati, a manje od 12 sati", jer je tužitelj vozač
kojem u radno vrijeme ulazi vrijeme vožnje, vrijeme iskrcavanja i ukrcavanja
pacijenata, kao i čekanje na ukrcaj, odnosno jer bi to bilo i u suprotnosti s
tumačenjem br. 3/2014 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora
za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u kojem je izričito navedeno
"Sukladno uglavku članku 64. st. 3. Temeljnog Kolektivnog ugovora za službenike i
namještenike u javnim službama radnik ima pravo na punu dnevnicu ako putovanje
traje više od 12 sati, a pola dnevnice ako putovanje traje više od 8 sati a manje od 12
sati. Prema tome i vozač sanitetskog prijevoza koji više od 12 sati provede na putu
izvan svoje županije ima pravo na dnevnicu pod istim uvjetima". Kako je vidljivo iz
ovog tumačenja, naglasak je u pogledu vozača sanitetskog prijevoza, da taj
prekovremeni rad treba biti "izvan svoje županije".

 

30. Kad se analizira svaka pojedina destinacija tužitelja ili popis svih odredišta navedenih u tabelama vještaka (list 260-262 spisa, 11-13 dopune nalaza), koje je vještak prepisao iz dostupnih mu PLR, koje je tužitelj inače sam ispunjavao (jer je to između ostalog obveza vozača saniteta),a koja odredišta su navedena u četvrtom stupcu tabele  vještakinje, jasno je navedeno kada je tužitelj imao provedeno više od 8 sati pa nadalje na radu, tužitelj nije dokazao da bi doista vozio 9 sati i više, jer je svakako osim vožnje trebao obaviti i neke poslove tehničke i administrativne, parkiranja vozila, razduživanja, sukladno svojim dužnostima i ovlastima prije napuštanja radnog mjesta, a što dovodi do zaključka da tih dana kad je radio 9 sati  i više rada prema PLR, po ocjeni suda tužitelj nije dokazao da bi bio duže od 8 sati izvan svoje županije, pa je odbijen sa zahtjevom za isplatu ukupnog iznosa od 191,78 eura1/1.445,00 kn, a kako je to navedeno pod točkom III. izreke ove presude.

 

31. Dakle, za ostatak utuženog razdoblja koje nije navedeno u tabeli vještaka tužitelj nije dokazao ni osnovni visinu svog zahtjeva, temeljem provedenih dokaza, nije precizno navedeno datumi, relacije, odnosno vrijeme za koje bi se tužitelju mogle obračunati dnevnice, jer nije moguće utvrditi koliko je vremena tužitelj kao vozač sanitetskog prijevoza vozio van županije.

Po svim putnim radnim listovima koje je vještak dobio, sačinjen je obračun dnevnica u tabeli na stranici 17 dopune nalaza, odnosno list 266 spisa.

 

32. Tužitelju je dosuđen iznos od ukupno iznos od 112,81 eura1/850,00 kn, u iznosima i kako je to pobliže navedeno u pod obrazloženjem br. 24 i pod točkom II. izreke presude kada je tužitelju priznato pravo po pola dnevnice, odnosno puna dnevnica po danu smislu čl. 64. st. 3 KU, odnosno sukladno tumačenjima br. 3/2014. i 115/2019, a kada se je po ocjeni suda tužitelj na radu nalazio više od 8 sati dnevno izvan svoje županije, a što je u vezi tih dana i satnice  i utvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka, temeljem dostupnih PLR za tužitelja.

 

33. Slijedom navedenog tužitelju je dosuđeno na ime razlike plaće dodatka s osnova posebnih uvjeta rada u visini od 4%, u ukupnom bruto iznosu od 429,54 euro1 /3.236,34 kn, a kako je presuđeno pod točkom I. u izreci presude.

Također, tužitelju je dosuđen ukupno iznos od 112,81 eura1/850,00 kn sa zateznom zakonskom kamatom na dosuđene iznose kako su pobliže navedeni pod točkom I. i II. izreke presude u smislu čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 u daljnjem tekstu ZOO-a), počevši od dana dospijeća, obzirom da je poslodavac bio dužan isplatiti plaću sa svim dodacima na plaću najkasnije do 15.-tog dana u mjesecu za prethodni mjesec, pa kako to nije učinio u slučaju navedenih isplata razlike plaće i dnevnica dospio je u zakašnjenje od 16.-tog dana u mjesecu za prethodni mjesec od kada je valjalo tužitelju dosuditi zateznu kamatu, kako je presuđeno pod toč. I. i II. izreke.

Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za isplatu iznosa od 191,78 eura1/1.445,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 16.-og u mjesecu za prethodni mjesec i to na iznos od 90,25 eura1/680,00 kn, sa zateznim kamatom tekućom od 16. siječnja 2019., na iznos od 22,56 eura1/170,00 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 16. veljače 2019., na iznos od 11,28 eura1/85,00 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 16. rujna 2019., na iznos od 45,13 eura1/340,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2019., na iznos od 22,56 eura1/170,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 16. prosinca 2019.

Valja dodati da je pravni stav u istovrsnoj pravnoj stvari zauzet i u presudi Županijskog suda u Osijeku br. Gž R-409/2021-2 od 31. kolovoza 2021.

U kontekstu navedenog, valja navesti da se od 1. siječnja 2023., potraživanje tužitelja izražava u eurima i da je kod konverzije kune u euro zbog zaokruživanja na dvije decimale došlo do odstupanja u zbroju pojedinačnih iznosa u odnosu na ukupni iznos u valuti euro.

 

34. Obzirom da u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka kojim je izvršen izračun isplate razlike plaća dosuđen pod točkom I. i II. izreke presude, stranke nisu imale primjedbe kao niti u odnosu dopune nalaza i mišljenja kojim je izvršen izračun pripadajućih, a neisplaćenih dnevnica, isti su od strane suda prihvaćeni kao stručni i objektivni, dan prema pravilima struke, prema podacima u spisu predmeta i dokumentacije dostavljene po tuženiku.

 

35. Odluka o parničnom trošku je donesena u smislu čl. 154. st. 2. u svezi čl. 155 ZPP. Tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu, a konačni tužbeni zahtjev postavio nakon nalaza i mišljenja, podneskom od 3. studenog 2022. (list 272-273, vps 769,97 eura1/5.801,31 kn). Tužitelj je u cijelosti uspio u odnosu na osnov, dok je u odnosu na visinu zahtjeva uspio u omjeru od 70% (ukupno suđeni iznos od 542,35 eur1/4.086,34 kn u odnosu na zahtijevani iznos od 769,97 eur1/5.801,34 kn), odnosno uspjeh tužitelja u odnosu na osnov i visinu utvrđen je u omjeru od 85% (100%+70%:2).

Tuženik je u postupku uspio u omjeru od 15%, a kada se tužiteljev uspjeh umanji za uspjeh tuženika tad proizlazi da je uspjeh tužitelja u postupku 70%.

Priznati troškovi tužitelja sastoje se od sastava tužbe u iznosu od 132,72 eura1/1.000,00 kn, zastupanje na 1. pripremnom ročištu dana 22. listopada 2021., u iznosu od 132,72 eura1/1.000,00 kn, zastupanje na 2. pripremnom ročištu dana 28. siječnja 2022., u iznosu od 132,72 eura1/1.000,00 kn, sastav obrazloženog podneska od 13. svibnja 2022., kojim je dano očitovanje na nalaz i mišljenja knjigovodstvenog vještaka u iznosu od 132,72 eura1/1.000,00 kn (tbr. 8 t. 1), sastav podneska od 1. srpnja 2022. u iznosu od 33,18 eura1/250,00 kn (tbr. 8 t. 2), zastupanje na raspravi 14. listopada 2022., u iznosu od 66,36 eura1/500,00 kn (tbr. 9 t. 2), sastav obrazloženog podneska kojim je dano očitovanje na dopunu nalaza i mišljenja od 3. studenog 2022., u iznosu od 132,72 eura1/1.000,00 kn (tbr. 8 t. 1), zastupanje na raspravi dana 12. prosinca 2022., u iznosu od 198,08 eura1/1.500,00 kn, zastupanje na ročištu radi objave presude u iznosu od 99,54 eura1/750,00 kn, troška PDV-a u iznosu od 265,45 eura1/2.000,00 kn, u ukupnom iznosu od 1.327,23 eura1/10.000,00 kn, a što prema uspjehu u postupku iznosi 929,06 eura1/7.000,00 kn.

Neovisno o uspjehu u postupku tužitelju je priznat predujam za knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 265,45 eura1/2.000,00 kn pa ukupno priznati troškovi tužitelja iznose 1.194,51 eura1/9.000,00 kn.

 

36. Nisu priznati troškovi za sastav podneska od 2. veljače 2022., uz koji se dostavlja dokaz o uplati predujma za knjigovodstveno vještačenje obzirom da je tužitelj potvrdu o plaćanju mogao dostaviti bez popratnog dopisa pa isti nije bio potreban za vođenje postupka, sastav podneska od 1. srpnja 2022., obzirom da istoga dana tužitelj dostavlja 2 podneska, a što mu je već priznat trošak za sastav jednog podneska pa drugi nije bio potreban, a u smislu odredbe čl. 155 ZPP-a.

 

37. Stoga je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi parnične troškove u iznosu 1.194,51 eura1/9.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. siječnja 2023. kao dana donošenja ove presude prema čl. 30 Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13 i 93/14, 55/16 i 73/17, 131/20) pa do isplate (toč. IV. izreke presude).

 

38. Svi parnični troškovi odmjereni tužitelju bili su u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a potrebni za vođenje ove parnice, a odmjereni su u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje u granicama postavljenog određenog zahtjeva za naknadom parničnih troškova.

 

39. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

 

                                 U Bjelovaru dana 26. siječnja 2023.

             

 

Sudac 

  Gordana Malvić

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ove presude, nadležnom županijskom sudu, putem ovoga suda, pisano u tri istovjetna primjerka.

Žalba se može podnijeti samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP.

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467. a. ZPP).