1

         Poslovni broj: 17 Pn-60/2020-52                                             

             

               

       Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

   Stalna služba u Županji

           Veliki kraj 48

     OIB: 77561654785

                                                                                                         Poslovni broj: 17 Pn-60/2020-52                                             

                                                                                                                                                                                                                    U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A 

i

R J E Š E NJ E

                                                                                   

                Općinski sud u Vinkovcima,  Stalna služba u Županji, po sucu Jeleni Bušić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja  A. P. iz S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. E., odvjetniku iz V., protiv tuženika A. o. d.d. Z., OIB: …, zastupanog po  punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva  G. i p. iz O., radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 14. prosinca 2022., u nazočnosti punomoćnika tužitelja I. E., odvjetnika iz V., i punomoćnika tuženika M. V., odvjetnika iz Odvjetničkog društva G. i p. iz O., a koja presuda je donesena i objavljena 26. siječnja 2023.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Nalaže se tuženiku A. o. d.d. Z., OIB: …, da tužitelju A. P. iz S., OIB: …,  naknadi na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti iznos od 7.928,86 eura (slovima: sedam tisuća devet stotina dvadeset osam eura i osamdeset šest centi)/59.740,00 kn (slovima: pedeset devet tisuća sedam stotina četrdeset kuna) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 3.225,16 eura (slovima: tri tisuće dvije stotine dvadeset pet eura i šesnaest centi)/24.300,00 kn (slovima: dvadeset četiri tisuće tri stotine kuna) teku počev od 4. lipnja 2019. do isplate, a na iznos od 4.703,70 eura (slovima: četiri tisuće sedam stotina tri eura i sedamdeset centi)/35.440,02 kn (slovima:  trideset pet tisuća četiri stotine četrdeset kuna i dvije lipe) od 8. listopada 2021. i to po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te da tužitelju na ime

__________________________

 

¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450

 

 

 

imovinske štete isplati iznos od 1.465,27  eura (slovima: tisuću četiri stotine šezdeset pet eura i dvadeset sedam centi)/11.040,08 kn (slovima: jedanaest tisuća četrdeset kuna i osam lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na isti iznos teku počev od presuđenja tj. od 26. siječnja 2023. do isplate i to uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to  u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se tužitelj A. P. iz S., OIB: …, sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatom neimovinske štete i to za iznos od 276,88 eura (slovima: dvije stotine sedamdeset šest eura i osamdeset osam centi) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na isti iznos počev od 4. lipnja 2019., sa zahtjevom za isplatom pripadajućih zakonskih zateznih kamata na iznos od 4.703,70 eura (slovima: četiri tisuće sedam stotina tri eura i sedamdeset centi) počev od 4. lipnja 2019. do 7. listopada 2021., kao i sa zahtjevom za naknadom imovinske štete u iznosu od 297,28 eura (slovima: dvije stotine devedeset sedam eura i dvadeset osam centi) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na isti iznos počev od presuđenja.

 

III. Nalaže se tuženiku A. o. d.d., Z., OIB: …, da tužitelju A. P. iz S., OIB: …, naknadi parnični trošak u iznosu od 3.001,86 eura (slovima:   tri tisuće jedan euro i osamdeset šest centi)/22.649,03 kn (slovima: dvadeset dvije tisuće šest stotina četrdeset devet kuna i tri lipe) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na isti iznos teku poočev od presuđenja tj. od 26. siječnja 2023. do isplate i to uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to  u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od  146,54 eura (slovima:  stotinu četrdeset šest eura i pedeset četiri centa)  tužitelj odbija.

 

                                            r i j e š i o    j e

 

I.  Dopuštaju se preinake tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva koje je tužitelj vršio svojim podnescima od 23. prosinca 2020. i 8. listopada 2021.

 

II. Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 9.600,00 kn (slovima: devet tisuća šest stotina kuna)/1.274,14 eura (slovima: tisuću dvije stotine sedamdeset četiri eura i četrnaest centi).

 

III. Nalaže se tužitelju A. P. iz S., OIB: …, da tuženiku A. o. d.d. iz Z., OIB: …, na ime troškova parničnog postupka u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva naknadi iznos od 746,25 eura (slovima: sedam stotina četrdeset šest eura i dvadeset pet centi)/5.622,62 kn (slovima: pet tisuća šest stotina dvadeset dvije kune i šezdeset dva centa)  u  roku  od  15 dana, dok se  s  preostalim dijelom zahtjeva za naknadom

__________________________

 

¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450

 

 

 

 

parničnog troška u iznosu od 186,96 eura (slovima: stotinu osamdeset šest eura i devedeset šest centi) tuženik odbija.

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi naknade štete. U tužbi navodi da je nastradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila 20. lipnja 2018. u D. i to kao vozač motocikla marke Y., reg. oznake ŽU …, a da je  prometnu nezgodu prouzročio djelomičnom krivnjom V. P. iz D. koji je tom prilikom upravljao traktorom marke …, reg. oznake ŽU …, i to na način da je tužitelju oduzeo prednost prolaza na glavnoj cesti, ali da je dio odgovornosti i na strani tužitelja koji je tom prilikom upravljao brzinom većom od dopuštene. U prometnoj nezgodi navodi da je zadobio teške tjelesne ozljede i to u vidu prijeloma prsne kosti i prijeloma obje ključne kosti, zbog čega se dugotrajno liječio, te da i nakon toga osjeća tegobe zbog zadobivenih ozljeda. Tužitelj smatra da je tuženik u ovoj pravnoj stvari pasivno legitimiran i odgovoran  mu naknaditi pretrpljenu neimovinsku i imovinsku štetu i to iz razloga jer je izdao policu osiguranja od automobilske odgovornosti za traktor reg. oznake ŽU … kojim je prouzročena šteta.

 

1.1. S obzirom na naprijed navedeno tužitelj zahtijeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prva osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a kao činjenice navodi da je zbog tog štetnog događaj pretrpio fizičke bolove, strah, duševne boli jer mu je smanjena životna aktivnost, naružen je, pa je tako za pretrpljene fizičke boli potraživao iznos od 12.000,00 kn, za strah iznos od 8.000,00 kn, za duševne boli zbog umanjenja životne aktivnosti 20.000,00 kn, a zbog naruženosti 2.000,00 kn, odnosno sveukupno 42.000,00 kn. Osim naprijed navedenog tužitelj je zahtijevao i naknadu imovinske štete a koja se odnosi na tuđu pomoć i njegu koja mu je bila potrebna tijekom liječenja u iznosu od 5.000,00 kn,  za uništeni motocikl iznos od 5.000,00 kn, za uništene osobne stvari iznos od 1.000,00 kn, te za troškove odlaska k liječniku paušalni iznos od 3.000,00 kn, odnosno tužitelj je ukupno tužbom po svim ovim osnovama potraživao iznos od 56.000,00 kn.

 

1.2. Kako mu je tuženik nakon podnošenja odštetnog zahtijeva na ime naknade neimovinske štete isplatio iznos od 9.300,00 kn, a na ime imovinske štete za uništeni motocikl iznos od 1.400,00 kn, te s obzirom da tužitelj čini nespornim svoj doprinos nastanku štetnih posljedica u visini od 20%, to je naprijed navedene iznose koje potražuje na ime naknade neimovinske i imovinske štete tužitelj umanjio, pa je iz tog razloga tužitelj prvotno podnesenom tužbom zahtijevao na ime pravične novčane naknade na ime neimovinske štete iznos od 24.300,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na isti iznos teku počev od 4. lipnja 2019. kao dana podnošenja odštetnog zahtijeva, a na ime imovinske štete isplatu iznosa od 11.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na isti iznos teku počev od presuđenja pa do isplate, kao i naknadu prouzročenog troška parničnog postupka, također zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

1.3. Nakon provođenja medicinskog vještačenja po liječniku vještaku kirurgu, te nakon izmjene Orijentacijskih kriterija Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, tužitelj je podneskom od 23. prosinca 2020. preinačio tužbu, pa je tako sada za pretrpljene

__________________________

 

¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450

fizičke boli potraživao isplatu iznosa od 32.500,00 kn, za  pretrpljeni strah 15.000,00 kn, za duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti 25.000,00 kn, za duševne boli zbog naruženosti iznos od 4.000,00 kn, za tuđu pomoć i njegu 12.600,00 kn, za troškove odlaska liječniku 3.000,00 kn, te za uništenu garderobu i osobne stvari 1.000,00 kn, odnosno sada je preinačenom tužbom na ime neimovinske štete potraživao isplatu iznosa od 76.500,00 kn, a koji je umanjio za nesporni svoj doprinos od 20%, kao i za nesporno isplaćeni iznos od 9.300,00 kn, pa je tako sada preinačenom tužbom na ime naknade neimovinske štete potraživao isplatu iznosa od 51.900,00 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Na ime imovinske štete tužitelj je sada preinačenom tužbom potraživao sveukupni iznos od 16.600,00 kn koji je umanjio za doprinos od 20%, pa je tako za taj vid štete sada zahtijevao isplatu iznosa od 13.280,00 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

 

1.4. Nakon nadopune medicinskog vještačenja sada po liječniku vještaku psihijatru i nakon što je utvrđen konačni postotak smanjenja životnih aktivnosti kod tužitelja, tužitelj je ponovno podneskom od 8. listopada 2021. vršio preinaku tužbenog zahtjeva i to na način da je samo povećao iznos koji zahtijeva na ime pravične novčane naknade zbog smanjenja životnih aktivnosti, tako da je sada po toj kvalifikatornoj okolnosti umjesto iznosa od 25.000,00 kn sada potraživao iznos od 49.500,00 kn koji je umanjio za priznati doprinos od 20% pa je tako sada po tom osnovu zahtijevao isplatu iznosa od 39.600,00 kn, odnosno sada je na ime naknade cjelokupne neimovinske štete potraživao isplatu iznosa od 71.500,00 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a na ime naknade imovinske štete iznos od 13.280,00 kn.

 

1.5. Nakon usmenog usuglašavanja liječnika vještaka u pogledu postotka smanjenja životnih aktivnosti, tužitelj je na ročištu održanom 14. prosinca 2022. sada djelomično povukao tužbeni zahtjev i to na način da sada na ime naknade neimovinske štete zbog duševnih boli koji se odnose na umanjenje životnih aktivnosti zahtijeva isplatu iznosa od 37.500,00 kn što sa priznatim doprinosom od 20% iznosi 30.000,00 kn, tj. sada je tužitelj na  ime naknade neimovinske štete potraživao isplatu sveukupnog iznosa od 61.900,00 kn odnosno 8.205,74 eura, dok je i nadalje ostao neizmijenjen zahtjev za naknadom imovinske štete  iznosu od 13.280,00 kn odnosno 1.762,55 eura, kao i tijek zakonskih zateznih kamata.

 

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu učinio nespornom činjenicu da se 20. lipnja 2018. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake ŽU …, za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti, ali je tuženik do priklopa spisa Općinskog suda u V. poslovni broj K…, kao i do provođenja odgovarajućeg  prometnog vještačenja u cijelosti osporavao svoju odgovornost za nastanak štetnog događaja. Podredno tuženik je isticao da u svakom slučaju postoji krivnja tužitelja za nastanak štetnog događaja jer se isti kretao znatno većom brzinom od dopuštene u trenutku prije   nastanka prometne nezgode, odnosno naknadno je tuženik smatrao da postoji doprinos tužitelja od 80% nastanku štetnog događaja i njegovih posljedica. Tuženik je posebno osporava prije provođenja prometnog vještačenja osnovu i visinu imovinske štete, potraživanje tužitelja na ime uništenog motocikla, tuđe pomoći i njege, a posebno je isticao da je tužitelju na ime nespornog dijela neimovinske štete isplaćen iznos od 9.300,00 kn, a na ime uništenog motocikla iznos od 1.400,00 kn.

 

2.1. Nakon što je tužitelj podnescima od 23. prosinca 2020. i 8. listopada 2021. preinačio tužbeni zahtjev na način da je prvotni tužbeni zahtjev povećao tuženik se istoj preinaci protivio, i to iz razloga jer je do iste preinake došlo nakon zaključenja prethodnoga postupka,  a isto tako iz razloga jer smatra da promjena Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne može biti razlog za dopuštenje preinake tužbe, pri čemu se tuženik pozivao na odgovarajuće odluke drugostupanjskih sudova i Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

 

2.2. Međutim, ukoliko bi se ipak dozvolila preinaka tužbe povećanjem tužbenoga zahtjeva tuženik je prigovarao zatraženom početku tijeka zakonskih zateznih kamata u odnosu na preinačeni povišeni tužbeni zahtjev u pogledu naknade neimovinske štete smatrajući da zakonske zatezne kamate na povećane iznose ne mogu početi teći prije preinake tužbe odnosno povišenja zahtijeva za traženjem naknade neimovinske štete, pri čemu se tuženik pozvao i na odgovarajuće shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izneseno u odluci poslovni broj Rev-1133/21, od 14. prosinca 2021.

 

2.3. Nakon što je tuženik na ročištu održanom 14. prosinca 2022. djelomično povukao tužbeni zahtjev za iznos od 9.600,00 kn, tuženik se istoj preinaci nije protivio, ali je u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtijeva potraživao naknadu parničnog troška i to u sveukupnom iznosu od 7.031,25 kn.

 

2.4. Tužitelj se protivio zahtjevu tuženika za naknadom parničnog troška u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva smatrajući da tuženik nije imao nikakvog troška.

 

3. Kako se tuženik protivio preinakama tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva, koje preinake je tužitelj vršio svojim podnescima od 23. prosinca 2020. i 8. listopada 2021., iste preinake je sud dozvolio i to temeljem odredbe čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj:  53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,  89/14 i 70/19; dalje u tekstu: Zakona o parničnom postupku), a prema kojoj odredbi se iznimno tužba može preinačiti do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje tužitelj nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

 

3.1. Nesporno je da je prvu preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva tužitelj izvršio podneskom od 23. prosinca 2020. i to nakon provedenog medicinskog vještačenja kada je vještak utvrdio sve vidove štete i kada je dakle tužitelju mogla biti poznata visina štete koju je pretrpio u štetnom događaju, zbog čega proizlazi da prije toga tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu, a pogotovo da je nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

 

3.2. Isto tako i druga preinaka tužbe je također izvršena nakon provođenja psihijatrijskog vještačenja i nakon što su liječnici vještaci kirurg i psihijatar dali jedinstvenu ocjenu postotka smanjenja životnih aktivnosti i to na način da se isti postotak povećao u odnosu na onaj koji je utvrđen u nalazu i mišljenju liječnika vještaka kirurga, a iz tog razloga proizlazi da tužitelj prije toga nije mogao preinačiti tužbu.

 

3.3. Upravo zbog svega naprijed navedenog iste preinake tužbe koje je vršio tužitelj tijekom postupka su dopuštene, te je neosnovan navod tuženika da je istu preinaku tužitelj vršio samo zbog izmjene Orijentacijskih kriterija, već upravo suprotno preinake tužbe su izvršene nakon provođenja odgovarajućih medicinskih vještačenja u ovom postupku kada je tužitelj konačno saznao za cjelokupni obim štete koji je pretrpio  u štetnom događaju, te je iz tog razloga i odlučeno kao u točki I. izreke ovoga rješenja.

 

3.4. Kako je tužitelj na ročištu održanom 14. prosinca 2022. djelomično povukao tužbeni zahtjev za iznos od 9.600,00 kn, a kojem povlačenju se tuženik nije protivio, to je temeljem odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku odlučeno kao u točki II. izreke ovoga rješenja.

 

4. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom slijedeću dokumentaciju i to u: zapisnik o očevidu sastavljen od PP V. 20. lipnja 2018., medicinsku dokumentaciju za tužitelja, putne karte i račune s listova 44 do  47 spisa, odštetni zahtjev upućen tuženiku, fotografski elaborat  i situacijski plan sačinjen povodom prometne nezgode s lista 69 do 83 spisa, presliku zdravstvenog kartona za tužitelja, očitovanje zavoda od 29. srpnja 2020. s lista 238 spisa, nalaz i mišljenje medicinskog vještaka dr. M. R. od 15. listopada 2020., nalaz i mišljenje prometnog i strojarskog vještaka D. J. od 5. prosinca 2020., nalaz i mišljenje vještaka psihijatra dr. D. D. od 16. lipnja 2021., pisano očitovanje vještaka dr. M. R. i dr.  D. D. od 28. srpnja 2021., pisano očitovanje vještaka D. J. od 21. rujna 2021., te u medicinsku dokumentaciju za tužitelja s lista 343 do 347 spisa.             

 

5. Temeljem provedenih dokaza i to prije svega uvidom u zapisnik o očevidu sastavljen od PP V. (list 5 do 10 spisa) nesporno je utvrđeno da je tužitelj bio sudionik prometne nezgode koja se dogodila 20. lipnja 2018. u D., te da je tom prilikom isti u prometu sudjelovao kao vozač motocikla reg. oznake ŽU …, a da je drugi sudionik prometne nezgode bio V. P. koji je tom prilikom sudjelovao kao vozač traktora reg. oznake ŽU …, a koje vozilo je u trenutku prometne nezgode bilo osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, zbog čega je nesporna pasivna legitimacija tuženika.

 

6. Nesporno je također među parničnim strankama da se u trenutku prometne nezgode vozač traktora tj. osiguranik tuženika uključivao na glavnu prometnicu sa kolnog prilaza, a da je tužitelj upravljao motociklom vozeći se glavnom prometnicom, s tim što je među strankama nesporno da je tužitelj tom prilikom upravljao svojim motociklom većom brzinom od dopuštene na tom dijelu prometnice.

 

6.1. Nesporno je među strankama da se protiv osiguranika tuženika zbog prouzrokovanja prometne nezgode vodi kazneni postupak pred nadležnim Općinskim sudom u V. pod poslovnim brojem K…, ali da isti postupak još nije pravomoćno okončan, a da se protiv tužitelja vodio prekršajni postupak zbog prekoračenja brzine prilikom nastanka prometne nezgode.

 

7. Uvidom u medicinsku dokumentaciju za tužitelja nesporno je utvrđeno da je tom prilikom tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede i to u vidu određenih prijeloma zbog čega je  i u dva navrata bio na bolničkom liječenju, da je nakon toga morao provesti niz liječničkih kontrola po različitim liječnicima, obaviti određeni broj fizikalnih terapija, a da je na sve te liječničke preglede iz mjesta svoga stanovanja u S. morao putovati u bolnice u O., V., te u odgovarajuće ustanove u Ž., te da je radi toga morao koristiti i plaćati različita prijevozna sredstva, a što je vidljivo iz preslika određenih računa (list 44 do 46 spisa).

 

8. Uvidom u odštetni zahtjev kojim se prije podnošenja tužbe tužitelj obratio tuženiku (list 48 do 49 spisa) nesporno je da je tuženik samo djelomično udovoljio zahtjevu tužitelja i to na način da mu je na ime nespornog dijela neimovinske štete prije podnošenja tužbe isplatio iznos od 9.300,00 kn, a na ime imovinske štete za oštećeni motocikl iznos od 1.400,00 kn.

 

9. Uvidom u očitovanje  zavoda (list 238 spisa) nesporno je utvrđeno da je tužitelju u periodu od 20. lipnja 2018. pa do 22. svibnja 2020. na ime korištenja prava za troškove prijevoza a radi ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu isplaćen sveukupan iznos od 4.929,60 kn.

 

10. Nesporno je da sam tužitelj smatra da zbog vožnje motocikla brzinom većom od dopuštene na mjestu gdje se dogodila prometna nezgoda postoji njegov doprinos nastanku štetnog događaja od 20%.

 

11. Sporna je među strankama odgovornost za nastanak štetnog događaja odnosno da li i u kojem omjeru postoji eventualna odgovornost tužitelja nastanku istog, te je sporna i visina štete koju je tužitelj trpio, te eventualni tijek zakonskih zateznih kamata na iznose neimovinske štete koju tužitelj potražuje.

 

12. Radi utvrđivanja ovih spornih činjenica proveden je dokaz saslušanjem sudionika prometne nezgode i to tužitelja kao stranke, te svjedoka V. P., provedeno je prometno vještačenje po vještaku D. J., te medicinsko vještačenje po vještacima dr. M. R. i dr. D. D.

 

13. Svjedok V. P. navodi da je on tog dana kada se je dogodila prometna nezgoda upravljao traktorom marke … za koji je bila priključena cisterna, te je izlazio sa kolnog prilaza i imao je namjeru skrenuti u lijevo. Prije nego što će izaći na kolnik navodi da je stao, provjerio prometnu situaciju sa lijeve i sa desne strane, te kako je primijetio da mu niti sa jedne strane ne dolazi vozilo da je započeo sa radnjom uključivanja na prometnicu, a u trenutku kada se sa prednjim dijelom traktora našao gotovo na sredini prometnice ističe da je primijetio sa svoje lijeve strane motocikl koji je dolazio jako velikom brzinom ali se nije mogao očitovati na kojoj udaljenosti se nalazio motocikl u trenutku kada ga je primijetio. Kada je vidio motocikl navodi da nije mogao više izvršiti nikakvu radnju vraćanja na kolni prilaz ili nešto slično već se nastavio i dalje uključivati u svoju prometnu traku, a kada je vidio da to neće uspjeti i kada mu je motocikl već bio blizu, da se tada zaustavio na kolniku i gledao što će se dogoditi. Kada ga je motociklista primijetio navodi da je i on započeo radnju kočenja, a da bi izbjegao direktan udar u cisternu da je motociklista skrenuo u desno, ali da je unatoč tome ipak zahvatio dio cisterne na kojoj je ostao zabilježen trag udarca. U vrijeme kada se dogodila prometna nezgoda navodi da je bilo lijepo vrijeme sa dobrom vidljivošću i da ga ništa nije ometalo u promatranju prometne situacije sa lijeve i sa desne strane. 

 

14. Tužitelj saslušan kao stranka navodi da se on tog dana kretao glavnom prometnicom iz smjera G. u smjeru D., a da se prometna nezgoda dogodila kada je prošao centar mjesta, te da mu je dobro poznata ova prometnica i   sva ograničenja brzine koja tu postoje. Navodi da se prometni znak ograničenja brzine od 30 km/h nalazi na udaljenosti od nekih 150 do 200 m od centra sela, te da je on taj znak vidio i počeo djelomično smanjivati brzinu, tako da je nakon tog znaka vozio brzinom od 60 do 65 km/h, te je tada i primijetio da sa kolnog ulaza sa njegove desne strane izlazi traktor, pa je zbog toga odmah i počeo  sa radnjom intenzivnog kočenja, ali da unatoč tome nije uspio izbjeći kontakt sa traktorom jer je u jednom trenutku vozač traktora zaustavio svoje vozilo pa je on sa otprilike nekih 30 km/h udario u cisternu, ali smatra da se ista prometna nezgoda mogla izbjeći da je vozač traktora nastavio sa normalnim kretanjem i da je zauzeo svoju desnu stranu. U trenutku prometne nezgode navodi da je upravljao motociklom marke Y., te da je nakon nezgode taj motor djelomično popravio jer je na ime nespornog iznosa štete dobio iznos od 1.500,00 kn. Na sebi je tada imao kožne klače i kožnu jaknu što mu je u cijelosti izgrebano i tu odjeću više nije mogao nositi, a te su stvari bile stare oko dvije godine. Nakon bolničkog liječenja navodi da je u nekoliko navrata išao na liječničke kontrole u O. i da je tamo odlazio javnim prijevozom i to najprije autobusom na relaciji S.– V. za što je povratnu kartu plaćao 80,00 kn, a potom od V. do O. vlakom za što također povratna karta iznosi 80,00 kn. U O. navodi da je koristio i tramvaj a ponekad i taxi, tako da je za jedan odlazak na liječniku kontrolu morao izdvojiti sigurno 250,00 kn. Ističe da je za svaki odlazak liječniku imao uputnicu i uz to putni nalog koji je potom refundirao od zavoda, ali da ne zna koji je iznos za to dobio, s tim što smatra da se radi o manjem iznosu od onoga koliko su iznosili stvarni troškovi.

 

15. Iskaz saslušanog tužitelja i svjedoka u pogledu načina  na koji se odvijala dinamika prometne nezgode sud je ocijenio istinitim i uvjerljivim budući su njihovi iskazi potpuno identični i to kako u pogledu mjesta sa kojega je osiguranik tuženika započeo radnju uključivanja u promet, a isto tako i u pogledu toga da je osiguranik tuženika u jednom trenutku bez ikakvog razloga zaustavio svoje vozilo na kolniku odnosno prekinuo radnju dovršavanja uključivanja u promet kada je primijetio nailazak tužitelja na motociklu.

 

16. Radi utvrđivanja dinamike nastanka prometne nezgode, kao i radi utvrđivanja visine štete na motociklu tužitelja proveden je prometno vještačenje po vještaku D. J.

 

16.1. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da se prometna nezgoda dogodila kao frontalni nalet prednjeg dijela motocikla na lijevi bočni dio priključnog vozila, te da je do kontakta došlo na istočnoj kolničkoj traci, odnosno na desnoj kolničkoj traci gledano u smjeru kretanja motocikla, a da je u trenutku prometne nezgode skup vozila kojeg su činili traktor i priključno vozilo vršio radnju uključivanja u promet s kolnog prilaza iz smjera istoka i smjeru juga, dok se tužitelj na motociklu kretao iz smjera juga u smjeru sjevera. U pogledu brzine kojom se tužitelj kretao neposredno prije započinjanja radnje kočenja i u pogledu brzine kojom je ostvario kontakt sa vozilom osiguranika tuženika, vještak navodi da se u trenutku reagiranja i poduzimanja radnje kočenja tužitelj motociklom kretao brzinom od oko 80 km/h, a da se u trenutku kontakta sa skupom vozila osiguranika tuženika kretao brzinom od oko 30 km/h, s tim što je tužitelj počeo reagirati i poduzimati radnju kočenja oko 3 sekunde prije kontakta kada je prednji dio motocikla od mjesta kontakta bio udaljen oko 50,2 metara. Uzimajući u obzir način reagiranja tužitelja vještak utvrđuje da bi isti poduzimanjem radnje intenzivnog kočenja, koja može dovesti do destabilizacije motocikla uspio zaustaviti motocikl prije mjesta kontakta da se kretao brzinom od oko 75 km/h ili manjom, odnosno da bi poduzimanjem radnje kontroliranog kočenja koja osigurava stabilnost motocikla uspio zaustaviti motocikl prije mjesta kontakta da se kretao brzinom od oko 66 km/h ili manjom, s tim što je na mjestu događaja brzina kretanja prometnim znakom bila ograničena na 30 km/h. U odnosu na ponašanje osiguranika tuženika vještak smatra da je prije poduzimanja radnje uključivanja u promet isti pravilnom prometno-tehničkom provjerom i to posebno pogledom u lijevu stranu mogao uočiti tužitelja na motociklu i da se mogao uvjeriti da svoju radnju neće moći izvršiti na siguran način, te je odustajanjem od radnje uključivanja u promet isti mogao izbjeći prometnu nezgodu.

 

16.2. Visinu štete na motociklu tužitelja vještak je procijenio na iznos od 6.000,00 kn zajedno sa porezom na dodanu vrijednost.

 

17. Na nalaz i mišljenje prometnog vještaka tužitelj nije imao primjedbi, te smatra da je istim nalazom utvrđeno da je osiguranik tuženika s obzirom na atmosferske uvjete  i preglednost tog dijela prometnice imao tehničke mogućnosti odustati od svoje radnje i da je time počinio prekršaj iz čl. 57. st. 4. a u vezi s čl. 45. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odnosno njegovim odustajanjem od radnje uključivanja na glavnu cestu ne bi niti došlo do štetnog događaja, pa stoga i smatra da se niti na koji način ne može izjednačiti odgovornost tužitelja koji je upravljao većom brzinom od dozvoljene i odgovornost osiguranika tuženika koji je tužitelju oduzeo prednost prolaska, odnosno da se mora cijeniti da je doprinos osiguranika tuženika nastanku štete značajno veći od doprinosa tužitelja, pa upravo iz tog razloga tužitelj i smatra da je njegov doprinos nastanku štete 20%, a doprinos osiguranika tuženika 80%.

 

17.1. Tuženik je nakon provedenog prometnog vještačenja predlagao da vještak isti nalaz dopuni i to na način da se očituje koliku je udaljenost prešao traktor od uključivanja na kolnik tj. od ruba kolnika do mjesta sudara, koliko je prosječno ubrzanje traktora koji vuče cisternu, koje je vrijeme potrebno traktoru od zaustavljenog položaja prije uključivanja na kolnik do mjesta na kojem se našao u trenutku sudara, te na kojoj udaljenosti je od štetnog događaja bio postavljen znak ograničenja brzine.  U odnosu na nalaz i mišljenje vještaka ponovno je isticao da iz istog nalaza proizlazi da je tužitelj vozio bezobzirno jer je na mjestu gdje je dopuštena brzina od 30 km/h vozio brzinom od 80 km/h, iako vještak utvrđuje da je vozeći brzinom od 66 km/h, dakle brzinom dvostruko većom od dopuštene ipak mogao izbjeći prometnu nezgodu, pa je stoga tuženik i nadalje smatrao da postoji doprinos tužitelja od 80% nastanku štete.

 

18. Očitujući se na primjedbe tuženika vještak prometne struke se uz suglasnost stranaka pismeno očitovao i to na način da je svojim podneskom od 21. rujna 2021. dopunio prethodno vještačenje na način da je naveo da je od početka uključivanja u promet do dolaska u sudarni položaj skup vozila kojega su činili traktor i priključno vozilo prešao put duljine od oko 9,3 metara, da je ubrzanje traktora s takvim priključnim strojem je moglo iznositi od 0,5 do 1 metra u sekundi, s tim što vještak nije mogao odrediti vrijeme uključivanja u promet traktora jer nije mogao utvrditi okolnost da li je traktor radnju uključivanja u promet započeo iz prethodno zaustavljenog položaja ili iz kretanja, odnosno nije mogao provesti vremensko-prostornu analizu prometne nezgode. U pogledu položaja prometnog znaka "ograničenje brzine na 30 km/h" vještak je naveo da isti prometni znak nije evidentiran u zapisniku o očevidu, niti je ucrtan u situacijskom planu, te stoga tehničkim putem nije mogao odrediti udaljenost navedenog prometnog znaka od mjesta prometne nezgode, ali je i nadalje isticao da su oba sudionika imali tehničku mogućnost izbjeći prometnu nezgodu.

 

19.  S obzirom da nakon dopune nalaza i mišljenja vještaka parnične stranke nisu imale nikakvih primjedbi na nalaz prometnog vještaka, to je sud isti nalaz prihvatio kao stručan i objektivan i sačinjen prema pravilima struke. Dakle, temeljem provedenoga vještačenja utvrđeno je da su oba sudionika prometne nezgode imala mogućnost uočiti jedan drugoga, te tehničku mogućnost izbjeći prometnu nezgodu i to na način da je osiguranik tuženika pravilnom provjerom prometne situacije trebao i mogao uočiti tužitelja koji se kreće na motociklu te iz tog razloga odustati od radnje uključivanja u promet, odnosno još i na način da je u cijelosti dovršio istu radnju uključivanja na svoju desnu prometnu traku kada je već i primijetio nailazak tužitelja na motociklu; dok je tužitelj koji se kretao glavnom prometnicom imao mogućnost izbjeći istu prometnu nezgodu na način da se kretao manjom brzinom od one koja je utvrđena prije poduzimanja kočenja tj. u svakom slučaju brzina kojom se trebao kretati da bi mogao izbjeći prometnu neugodu iznosila je 66 km/h i to na mjestu gdje je ograničenje brzine bilo 30 km/h, tj. i da se kretao dvostruko većom brzinom od dopuštene mogao je izbjeći nalet na skup vozila osiguranika tuženika.

 

20. Dakle, osiguranik tuženika je u konkretnom slučaju počinio povrede iz čl. 45. st. 1., te iz čl. 57. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15 i 108/17;  dalje u tekstu:  Zakona o sigurnosti prometa na cestama) tj. jer prilikom uključivanja u promet na prometnicu nije propustio sva vozila koja se kreću cestom odnosno prometnom površinom na koju se uključuje iako ih je morao primijetiti, a radi se o cesti koja je označena kao cesta s prednošću prolaska.

 

20.1. U konkretnom slučaju tužitelj je počinio povredu čl. 53. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i to iz razloga jer se kretao brzinom većom od brzine dopuštene postavljenim prometnim znakom, a koja je u konkretnom slučaju ograničena na 30 km/h.

 

20.2. Unatoč tome što su oba sudionika na odgovarajući način povrijedila pravila koja reguliraju ponašanje u prometu, ocjena je suda da je doprinos osiguranika tuženika nastanku štete veći od doprinosa tužitelja i to iz razloga jer je isti mogao pravovremeno uočiti tužitelja i odustati od radnje uključivanja na glavnu prometnicu, čime niti na koji način ne bi došlo do štetnog događaja unatoč nepropisnoj brzini kojom se kretao tužitelj, pa stoga doprinos osiguranika tuženika nastanku štete sud cijeni sa 80%, a doprinos tužitelja sa 20%.

 

21. Nalazom i mišljenjem liječnika vještaka kirurga dr. M. R. utvrđeno je da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljede u vidu prijeloma lijeve i desne ključne kosti, prijeloma prsne kosti sa pomakom frakturnih ulomaka, krvarenje, nagnječenje pluća, prijelom dugog do petog rebra sa desne strane prsnog koša, te je iz tih razloga isti na bolničkom liječenju u  bolnici V. i centru O. proveo sveukupno 16 dana u periodu od 20. lipnja do 6. srpnja 2018., na način da mu je najprije učinjena kirurška intervencija postavljanja silikonske cijevi u desno prsište, a nakon toga izveden još i operativni zahvat osteosinteze obje polomljene ključne kosti. Nakon otpuštanja sa bolničkog liječenja vještak je utvrdio da je isti morao obaviti ukupno pet liječničkih kontrola u centru O., a potom da je u Domu zdravlja Ž. još obavio preglede kod kardiologa  anesteziologa. Nadalje, utvrđeno je da je isti tijekom 2019. imao još jedan operativni zahvat u centru O. koji se sastojao u operacijskom odstranjenju pločica i vijaka, a koji zahvat je obavljen 11. rujna 2019., zbog čega je u bolnici proveo još 8 dana, a potom su uslijedile još tri liječničke kontrole u centru O. Nakon toga vještak utvrđuje da isti obavlja preglede kod fizijatra, te određeni broj fizikalnih terapija, te da se javlja i psihijatru.

 

21.1. Cijeneći zadobivene ozljede vještak utvrđuje da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od ukupno 10 dana i to se odnosi na bolove u trajanju od 2 dana poslije samog štetnog događaja, smještaja u bolnicu, manipulacije tijekom pretraga, postavljanje cijevi u desno prsište, 2 dana bolova poslije osteosinteze obje ključne kosti, 2 dana bolova nakon osteosinteze i boravka u kući bez stručnih osoba, 2 dana bolova tijekom transporta na prvu i drugu kontrolu traumatologa, 1 dan poslije vađenja osteosintetskog materijala, te 1 dan po početku fizikalne terapije. Bolove srednjeg intenziteta vještak cijeni da je trpio ukupno 50 dana i to zbog prijeloma rebara i prsne kosti a koji se ne sintetiziraju niti mogu imobilizirati nego se pomiču prilikom svake respiracije; te bolove slabog intenziteta u trajanju od 100 dana i to uzimajući u obzir doživljenu politraumu, a kasnije i kroničnu bol.

 

21.2. Zbog zadobivenih ozljeda vještak cijeni da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega 60 dana po 8 sati dnevno i to do sanacije frakture rebara, prsne kosti i početka razgibavanja ramena, kao i nakon vađenja osteosintetskog materijala, a potom samo tuđa pomoć 90 dana po 4 sata dnevno po poboljšanju somatskog statusa.

 

21.3. Uzimajući u obzir brojnost ozljeda vještak je ocijenio postotak smanjenja životnih aktivnosti kod tužitelja sa 22%, s tim što se nije mogao očitovati o trajanju i jačini pretrpljenog straha i to iz razloga što kod tužitelja prije štetnog događaja postoji dugotrajna anamneza psihijatrijske patologije, zbog čega je smatrao da bi ocjenu straha trebao dati vještak psihijatar. Naruženost kod tužitelja smatra da je mala i tek povremeno vidljiva drugim osobama.

 

22. S obzirom da se liječnik vještak kirurg nije mogao očitovati o trajanju i jačini pretrpljenog straha kod tužitelja, to je iz tog razloga provedeno i medicinsko vještačenje po liječniku vještaku psihijatru dr. D. D.

 

22.1. Iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka psihijatra, od 16. lipnja 2021., utvrđeno je da je tužitelj prilikom štetnog događaja preživio traumatsku situaciju te intenzivan strah i to u vidu primarnog straha jakog intenziteta u trajanju od nekoliko sati, a nakon toga sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 10 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od mjesec dana, te lakog intenziteta u trajanju od gotovo godinu dana. Nadalje, uzimajući u obzir životnu dob tužitelja, proživljenu traumatsku ozljedu, te dugoročne i to kako tjelesne tako i psihičke tegobe i tegobe sa prilagodbom na situaciju, mišljenje je i vještaka psihijatra da je i zbog toga došlo do trajnog umanjenja životnih aktivnosti kod tužitelja, a što je sve dodatno pogoršalo prethodno dijagnosticirani psihički poremećaj u vidu kronificiranog PTSP-a sa trajnim promjenama osobnosti i dodatnog ga onesposobilo u svakodnevnom funkcioniranju, zbog čega je mišljenja da je zbog istog štetnog događaja došlo do trajnog umanjenja životnih aktivnosti tužitelja za 10% u odnosu na zdravu osobu usporedivu po dobi, stupnju edukacije i socijalno obiteljskim prilikama.

 

23. S obzirom da su i liječnik vještak kirurg i liječnik vještak psihijatar dali svaki svoj postotak smanjenja životnih aktivnosti kod tužitelja, isti su se podneskom od 28. srpnja 2021. usuglasili da kumulativni postotak umanjenja životnih aktivnosti kod tužitelja iznosi 30% u odnosu na zdravu osobu.

 

24. Na nalaz i mišljenje liječnika vještaka psihijatra, te zajedničku ocjenu vještaka u pogledu postotka smanjenja životnih aktivnosti, tužitelj nije imao primjedbi, ali je primjedbe isticao tuženik i to iz razloga jer je tužitelju i prije predmetnog štetnog događaja bila smanjena životna aktivnost u određenom postotku, odnosno i prije nezgode je imao status HRVI s tjelesnim oštećenjem organizma od 20%, te iz tog razloga nije niti radio već je bio u mirovini, od ranije nije imao palac na desnoj ruci, te na lijevoj ruci distalnu falangu na trećem prstu, bio je i ranije u dugogodišnjem psihijatrijskom tretmanu zbog PTSP-a, te je liječen i zbog alkoholizma, odnosno tuženik smatra da kod tužitelja i prije štetnog događaja nije postojao idealni sinergizam svih fizičkih i psihičkih funkcija i da stoga niti prije štetnog događaja nije imao 100%-tnu životnu aktivnost, pa je stoga smatrao da se prilikom medicinskog vještačenja i utvrđivanja postotka smanjenja životnih aktivnosti zbog posljedica štetnog događaja moraju uzeti u obzir sva ranija zdravstvena stanja tužitelja i dati ocjenu usporedbom životne aktivnosti prije ozljede sa novonastalim stanjem, odnosno da se postotak smanjenja životnih aktivnosti ne može utvrđivati metodom kumulacije već primjenom opće prihvaćene metode preostalih aktivnosti (tzv. Baltazarove metode).

 

25. Radi otklanjanja primjedbi tuženika na nalaz i mišljenje vještaka, a koje su se prije svega odnosile na utvrđeni postotak smanjenja životnih aktivnosti kod tužitelja, vještaci dr. M. R. i dr. D. D. su i usmeno saslušani, te su tom prilikom učinili nespornim da tužitelj niti prije štetnog događaj ranije imao 100%-tnu životnu aktivnost, odnosno smatraju da je i prije štetnog događaja kod njega postojalo 20% smanjenja životnih aktivnosti u odnosu na zdravu osobu, a kako je to utvrđeno i u rješenju kojim mu je priznat status HRVI. Pri tome je vještak dr. D. D. pojasnila da je ona prilikom utvrđivanja postotka smanjenja životnih aktivnosti od 10% uzela u obzir prethodno zdravstveno stanje tužitelja tj. da je on već od ranije imao teškoća sa psihičkim funkcioniranjem, odnosno da je u trenutku vještačenja imala potpuno psihički zdravu osobu smatra da bi njena procjena postotka smanjenja životnih aktivnosti bila puno veća. Međutim, dr. M. R. pojasnio je da je on prilikom utvrđivanja postotka smanjenja životnih aktivnosti od 22% cijenio prije svega raspoloživu medicinsku dokumentaciju  i pregled tužitelja, odnosno da nije imao na raspolaganju nikakvih podataka iz kojih bi proizlazilo da je tužitelj od ranije imao gubitak palca na jednoj ruci, odnosno da se njegov utvrđeni postotak smanjena životnih aktivnosti odnosi na potpuno zdravu osobu.

 

25.1. S obzirom da su vještaci koji su dali zajedničku ocjenu postotka smanjenja životnih aktivnosti kod tužitelja imali različit pristup načinu na koji su utvrđivali isti postotak smanjenja životnih aktivnosti, to su isti nakon dodatnog usuglašavanja, a uzimajući  u obzir da je tužitelj i prije štetnog događaja imao određenih tegoba i određeni postotak smanjenja životnih aktivnosti, sada izmijenili u tom dijelu svoj zajednički nalaz i mišljenje, te utvrdili da bi postotak smanjenja životnih aktivnosti kod tužitelja a koje su posljedica predmetnog štetnog događaja iznosio 25%.

 

26. Na ovako dodatno usuglašene nalaze i mišljenja liječnika vještaka parnične stranke nisu imale primjedbi, te je stoga sud nalaze i mišljenja vještaka kirurga i psihijatra prihvatio kao stručne i objektivne i sačinjene prema pravilima struke.

 

27. Uzimajući u obzir nalaze  i mišljenja liječnika vještaka, te ozljede koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju i posljedice koje su iste ozljede ostavile na njegovo tjelesno i duševno zdravlje, ocjena je suda da je time došlo do povrede prava osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta prema odredbi čl. 19. st. 2. a u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj:  35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22;  dalje u tekstu: Zakona o obveznim odnosima).

 

27.1. Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu sukladno čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, a u slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi tj. fizičke bolove, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, naruženost i strah, koje u smislu čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

 

28. Odlučujući o visini pravične novčane naknade za pretrpljene fizičke boli, za što je tužitelj tužbom potraživao isplatu iznosa od 32.500,00 kn, sud je uzeo u obzir ponajprije jačinu i trajanje tih bolova kako su opisani u mišljenju liječnika vještaka, odnosno da je vještačenjem utvrđeno da je tužitelj trpio jake bolove u trajanju od ukupno 10 dana, srednje jake bolove u trajanju od 50 dana, te bolove slabog stupnja u trajanju od 100 dana, odnosno da su ti bolovi bili osobito dugotrajni.  Međutim, sud je pri tome imao na umu i druge okolnosti slučaja i težinu povrede, pa tako na visinu dosuđene naknade utječe i okolnost da je zbog zadobivenih ozljeda tužitelj odmah nakon ozljeđivanja bio podvrgnut dvama operacijskim zahvatima, a potom u periodu nešto manje od godinu dana još jednom operacijskom zahvatu koji se sastoji u odstranjenju pločica i vijaka, da je imao zbog prirode ozljede dugotrajnu rehabilitaciju i da je morao odlaziti na niz liječničkih pregleda i kontrola, a što se sve odrazilo i na fizičke bolove koje je trpio, pa je uzimajući u obzir sve naprijed navedeno, kao i Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koje je nužno uzeti u obzir prilikom odlučivanja o visini naknade neimovinske štete, ocijenio opravdanim njegov zahtjev za naknadom štete u iznosu od 4.313,49 eura (32.500,00 kn).

 

28.1. Utvrđeno je također da je tužitelj trpio i jak primarni strah u trajanju od nekoliko sati koji je doživio u trenutku nezgode, a nadalje da je trpio sekundarni strah jakog intenziteta  u trajanju od 10 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od mjesec dana, te lakog intenziteta u trajanju od gotovo godinu dana, te je tako utvrđena težina povrede i okolnost slučaja osnova da se tužitelju utvrdi pravična novčana naknada za pretrpljen strah u iznosu od 1.990,84 eura (15.000,00 kn), cijeneći pri tome da je strah kod tužitelja bio izrazito dugotrajan.

 

28.2. S obzirom da je nalazom i mišljenjem liječnika kirurga utvrđeno da je kod tužitelja zaostala tek mala naruženost povremeno vidljiva drugima, to je uzimajući u obzir isto, kao i o Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tužitelju po tom osnovu utvrđen iznos pravične novčane naknade od 504,35 eura (3.800,00 kn).

 

28.3. Kako je usuglašenim nalazima liječnika vještaka kod tužitelja utvrđen postotak smanjenja životnih aktivnosti od 25% u odnosu na zdravu osobu, te uzimajući u obzir da je u vrijeme nezgode tužitelj bio u odbi od 53 godine, te da se po prirodnom tijeku stvari može očekivati da će još relativno dugo osjećati duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, odnosno da je isti štetni događaj još više pogoršao njegovo ranije narušeno zdravstveno stanje, to je tužitelju uzimajući u obzir Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske po tom osnovu utvrđena pravična novčana naknada u iznosu od 4.645,30 eura (35.000,00 kn).

 

29. Uzimajući u obzir sve naprijed navedene okolnosti sud je tužitelju temeljem čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima utvrdio pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti kao neimovinsku štetu u sveukupnom iznosu od 11.453,98 eura (86.300,00 kn).

 

29.1. Isti iznos utvrđene pravične novčane naknade potrebno je umanjiti za utvrđeni doprinos tužitelja nastanku štete od 20%, kao i za nesporno isplaćeni iznos na ime naknade neimovinske štete u iznosu od 9.300,00 kn (1.234,32 eura), tako da je tužitelju na ime naknade neimovinske štete dosuđen iznos od sveukupno 7.928,86 eura (59.740,00 kn), dok je s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom neimovinske štete u iznosu od 276,88 eura (2.086,15 kn) tužitelj odbijen.

 

30. Na iznos naknade neimovinske štete tužitelj je potraživao kamate i to počev od 4. lipnja 2012. tj. od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora pa sve do isplate.

 

30.1. S obzirom da je prvotno podnesenim tužbenim zahtjevom tužitelj na ime naknade neimovinske štete potraživao isplatu iznosa od 24.300,00 kn (3.225,16 eura), a da je naknadno isti tužbeni zahtjev preinačio i to podneskom od 23. prosinca 2020. kada je po toj osnovi zahtijevao isplatu iznosa od 51.900,00 kn, a naknadno podneskom od 8. listopada 2021. još ponovno vršio preinaku te po toj osnovi zahtijevao isplatu iznosa od 71.500,00 kn, odnosno da je sveukupno povisio prvotni tužbeni zahtjev za iznos od 47.200,00 kn, te uzimajući u obzir izraženo pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev-1133/21, od 14. prosinca 2021., da zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva ne mogu početi teći prije preinake tužbe odnosno povišenja zahtjeva za traženjem naknade neimovinske štete, to je iz tog razloga tužitelju na iznos dosuđene neimovinske štete od 3.225,16 eura (24.300,00 kn) koliko je iznosi prvotno postavljeni zahtjev za naknadom neimovinske štete dosuđena pripadajuća zakonska zatezna kamata i to počev od podnošenja odštetnog zahtjeva tj. od 4. lipnja 2019., a sve to prema odredbi čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima, dok je na preostali iznos dosuđene naknade neimovinske štete od 4.703,70 eura (35.440,00 kn) tužitelju dosuđena zakonska zatezna kamata od dana povišenja tužbenog zahtjeva tj. od 8. listopada 2021., dok je s preostalim dijelom zahtjeva za zakonskim zateznim kamatama tužitelj odbijen.

 

31. Osim naknade neimovinske štete tužitelj je preinačenim tužbenim zahtjevom, od 23. prosinca 2020., zahtijevao i naknadu imovinske štete u sveukupnom iznosu od 16.600,00 kn, a koja se odnosi na naknadu štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 12.600,00 kn, za uništenu odjeću i osobne stvari u iznosu od 1.000,00 kn, te za troškove odlaska liječniku u iznosu od 3.000,00 kn, a koje je iznose umanjio za doprinos od 20%, tako da je tužbom po tom osnovu zahtijevao isplatu sveukupnog iznosa od 13.280,00 kn (1.762,55 eura) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na isti iznos teku počev od presuđenja pa do isplate.

 

31.1. Zahtjev za naknadom imovinske štete je djelomično osnovan, te je tužitelju za kojega je nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđeno da mu je bila potrebna nakon izlaska iz bolnice tuđa pomoć i njega kroz 60 dana po 8 sati dnevno, te potom po poboljšanju somatskog statusa samo tuđa pomoć kroz 90 dana po 4 sata dnevno, naknada štete po tom osnovnu utvrđena po slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223.  Zakona o parničnom postupku.

 

31.2. Dakle, utvrđeno je da je tužitelju nakon izlaska iz bolnice bila potrebna što tuđa pomoć i njega, a što samo tuđa pomoć, u trajanju od ukupno 840 sati, a uzimajući da nestručne osobe svakako pružaju pomoć drugima po cijeni od minimalno 2,00 eura po satu (15,00 kn), to je u tom dijelu u cijelosti ocijenjen osnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji je po tom osnovu potraživao isplatu iznosa od 1.672,31 eura (12.600,00 kn).

 

31.3. Također je ocijenjen osnovanim i dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim za uništenu odjeću i osobne stvari potražuje iznos od 132,72 eura (1.000,00 kn) i to također primjenom čl. 223. Zakona o parničnom postupku, te cijeneći posebno u tom dijelu dio iskaza tužitelja kada je navodio da je prilikom štetnog događaja, a s obzirom da je upravljao motociklom, bio obučen u kožne hlače i kožnu jaknu, a koje su mu stvari u cijelosti oštećene u predmetnom štetnom događaju.

 

31.4. Osim ovih vidova imovinske štete tužitelj je još tužbom potraživao i na ime troškova odlaska liječniku iznos od 3.000,00 kn, iako je učinio nespornim da mu je zavod po istom osnovu isplatio iznos od 4.929,60 kn, smatrajući da je po tom osnovu tužitelj imao veće troškove, te da osim toga zavod niti ne snosi troškove prijevoza do 50 km.

 

31.5. U ovom dijelu sud je djelomično prihvatio zahtjev tužitelja a sve to uzimajući u obzir nesporno utvrđenu činjenicu da je prema pribavljenom podatku zavoda tužitelju u razdoblju od ozljeđivanja pa do 22. svibnja 2020. na ime naknade troška prijevoza isplaćen iznos od 4.929,60 kn, te cijeneći navod samog tužitelja da je isti za troškove odlaska liječniku u pravilu dobivao putne naloge i na taj način pokrivao troškove prijevoza.

 

31.6. Nesporno je da prema odredbi čl. 62. st. 2. ("Narodne novine" broj: 80/13, 137/13 i 98/19; dalje u tekstu Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju) osigurana osoba ima pravo na naknadu za troškove prijevoza ako je radi korištenja zdravstvene zaštite upućena u ugovornu zdravstvenu ustanovu u mjesto koje je udaljeno 50 i više km od mjesta njezina prebivališta odnosno boravišta, jer odgovarajuću zdravstvenu zaštitu ne može ostvariti u bližoj ugovornoj ustanovi.

 

31.7. Iz medicinske dokumentacije koju je tužitelj priložio uz tužbu i tijekom postupka vidljivo je da je tužitelj zdravstvenu zaštitu koristio u zdravstvenim ustanovama u O. i V., a koja mjesta su od mjesta njegovom prebivališta u S. udaljena više od 50 km, te je iz tog razloga trošak istog putovanja radi  korištenja zdravstvene zaštite istome pokriven iznosom od 4.929,60 kn koji mu je isplaćen na teret   zavoda, a da je samo u 4 navrata zdravstvenu zaštitu koristio pri Domu zdravlja Ž. (liječnički nalazi od 14. ožujka 2019., 22. ožujka 2019., 26. ožujka 2019. i 27. ožujka 2019.; listovi 23 do 24, list 26, list 26 do 29 spisa), odnosno u mjestu koje je od mjesta njegovom prebivališta udaljeno manje od 50 km, zbog čega ne bi imao pravo na naknadu troškova zdravstvene zaštite prema čl. 62. st. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, a koje troškove je u obvezi sam snositi, odnosno koje mu je u ovom konkretnom slučaju obvezan naknaditi tuženik kao odgovorna osoba temeljem čl. 1093. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

 

31.8. Prilikom odlučivanja o visini naknade za troškove liječenja sud je također primijenio odredbu čl. 223. Zakona o parničnom postupku cijeneći da visina povratne autobusne karte na relaciji S. – Ž. – S. iznosi minimalno 50,00 kn (6,64 eura), zbog čega je tužitelju po tom osnovu na ime imovinske štete dosuđen iznos od 26,56 eura (200,12 kn), dok je s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom imovinske štete po tom osnovu tužitelj odbijen.

 

32. Dakle, tužitelju je na ime imovinske štete dosuđen sveukupni iznos od  1.831,59 eura (13.800,12 kn), a isti iznos je umanjen za doprinos tužitelja od 20%, tako da mu je po tom osnovu dosuđen sveukupni iznos od 1.465,27 eura (11.040,07 kn), a na isti iznos su mu priznate i pripadajuće zakonske zatezne kamate na način kako je to tužitelj zahtijevao tužbom tj. počev od presuđenja pa do isplate i to prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

 

33. Odluka o troškovima parničnog postupka tuženika u odnosu na povučeni dio tužbenoga zahtjeva temelji se na odredbi čl. 158. st. 1. Zakona o parničnome postupku, te s obzirom da je utvrđeno da je tužba povučena za iznos od 1.274,14 eura (9.600,00 kn), to je s obzirom na tako povučeni dio tužbenog zahtjeva tužitelj u obvezi naknaditi troškove tuženiku i to iz razloga jer se radi o različitim razredima unutar kojih se odmjeravaju troškovi ovog parničnog postupka, pa s obzirom da povlačenje tužbe nije unutar istog razreda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103,14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje u tekstu: OT) za koji se odmjerava naknada troška tužitelju, to  iz tog razloga tuženiku pripada pravo na naknadu troškova u odnosu na povučeni dio (tako u svojoj odluci i Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2603/11, od 19. veljače 2013.).

 

33.1. S obzirom na naprijed navedeno tuženiku su po tom osnovu priznati kao potrebni i nužni i to troškovi zastupanja na 3 ročišta za glavnu raspravu prema Tbr. 9. toč. 1. OT i to za svako ročište po 75 bodova odnosno ukupno 225 bodova (ročišta od 15. ožujka 2021., 17. ožujka 2022. i 13. listopada 2022.), te još trošak sastava 1 obrazloženog podneska prema Tbr. 8. toč. 1. OT sa 75 bodova, odnosno za sve poduzete radnje 300 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 1,99 eura (15,00 kn) iznosi 597,00 eura, te je pored toga tuženiku još priznati i trošak poreza na dodanu vrijednost, tako da sveukupno priznati troškovi tuženika iznose 746,25 eura (5.622,62 kn). Tuženiku nije priznat trošak za ročište održano 14. prosinca 2022. a na kojem ročištu je tužitelj djelomično u povukao tužbu, te je stoga i odlučeno kao u točki III. izreke ovoga rješenja.

 

34. O troškovima postupka tužitelja odlučeno je temeljem čl. 154. st. 2. uz primjenu čl. 155. Zakona o parničnom postupku imajući u vidu vrijednost predmeta spora i OT.

 

34.1. S obzirom da je tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom na ime naknade neimovinske i imovinske štete potraživao isplatu sveukupnog iznosa od 9.968,29 eura, a istome je dosuđen iznos od sveukupno 9.393,13 eura, to proizlazi da je tužitelj u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio sa 94%. Kako je tijekom postupka tuženik osim visine tužbenog zahtjeva osporavao i osnovu samog zahtjeva, a sa osnovom je tužitelj uspio u cijelosti, to proizlazi da je sveukupni uspjeh tužitelja uzimajući u obzir i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva 97%, odnosno da je onda uspjeh tuženika 3%. Oduzimajući od uspjeha tužitelja kao stranke koja je u većoj mjeri uspjela u sporu postotak uspjeha tuženika dolazi se do razlike od 94% koliko iznosi sveukupni uspjeh tužitelja u ovom sporu kako s obzirom na osnovu tako i s obzirom na visinu tužbenoga zahtjeva.

 

34.2. S obzirom na navedeno tužitelju su priznati kao potrebni i nužni i to trošak sastava odštetnog zahtjeva prema Tbr. 28. OT sa 100 bodova, trošak sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. OT sa 100 bodova, trošak zastupanja na sveukupno 6 ročišta prema Tbr. 9. toč. 1. OT i to za svako ročište po 100 bodova odnosno sveukupno 600 bodova, trošak sastava 2 obrazložena podneska prema Tbr. 8. toč. 1. OT i to za svaki podnesak po 100 bodova odnosno sveukupno 200 bodova a kojim podnescima se tužitelj očitovao na nalaze i mišljenja vještaka, odnosno za sve poduzete radnje 1000 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 1,99 eura (15,00 kn) iznosi 1.990,00 eura (14.993,66 kn), odnosno uzimajući još u obzir i visinu poreza na dodanu vrijednost 2.487,50 eura (18.742,07 kn).

 

34.3. S obzirom na uspjeh tužitelja u ovom sporu od 94%, istome je na ime troška priznat iznos od 2.338,25 eura (17.617,54 kn).

 

34.4. Pored ovog iznosa tužitelju je u cijelosti priznat trošak predujmljenoga medicinskog i strojarskog vještačenja u sveukupnom iznosu od  663,61 eura (5.000,00 kn), tako da sveukupno priznati troškovi tužitelja iznose 3.001,86 eura (22.649,03  kn).

 

U Županji 26. siječnja 2023.

                                                                                                                                               Sudac  

                                                                                                                                            Jelena Bušić, v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

 

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda i rješenje objavljuju, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude i rješenja obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda i rješenje objavljuju.

Rok za žalbu za stranku koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude i rješenja teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda i rješenje objavljuju (čl. 335. st. 9. Zakona o parničnom postupku).

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojoj se presuda i rješenje objavljuju, sud će presudu i rješenje dostaviti prema odredbama ovog zakona o dostavi pismena, te tada rok za žalbu počinje teći od dana primitka ovjerenog prijepisa presude i rješenja.

Žalba se podnosi ovome sudu pismeno, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

 

O tom obavijest:

 

1. Tužitelj po punomoćniku I. E., odvjetniku iz V.

2. Tuženik po punomoćnicima odvjetnicima iz OD G. i P., O.