Kž-16/2023-4

                 

 

 

                 

     REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

                                                                                                                                           

 

Kž-16/2023-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K  E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Branka Ivić i Jadranke Biga Milutin kao članova vijeća, uz sudjelovanje Monike Bačelić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. F.M., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.-dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi optuženika F.M. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 26. svibnja 2022. broj: 79 K-73/2022-9, u sjednici održanoj 26. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

I. Povodom žalbe opt. F.M., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u toč. IV. izreke, na način da ista sada glasi: „Temeljem čl. 554. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17, 126/19., 130/20. i 80/22.dalje u tekstu: ZKP/08) u svezi čl. 51. st. 2. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“ 76/14.) opt. F.M. određuje se psihijatrijsko liječenje na slobodi u trajanju od 6 (šest) mjeseci“.

 

II. Žalba opt. F.M. odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom a ne preinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje:

 

1. Pobijanom presudom na temelju čl. 554. st. 1. ZKP/08 u svezi čl. 24. KZ/11 utvrđeno je da je opt. F.M. u neubrojivom stanju počinio dva protupravna djela zakonskih obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 i dva protupravna djela zakonskih obilježja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece, nasiljem u obitelji iz čl. 179. a. KZ/11, pa mu je na temelju čl. 68. st. 1. KZ/11 u svezi čl. 554. st. 1. i čl. 550. st. 1. ZKP/08 i u svezi čl. 51. st. 2. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja će se provoditi ambulantno na slobodi u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

 

1.1. U toč. V. izreke pobijane presude određeno je da će se psihijatrijsko liječenje optuženika na slobodi zamijeniti prisilnim smještajem u psihijatrijsku ustanovu, ako do dana određenog rješenjem o upućivanju u psihijatrijsku ustanovu ne započne liječenje na slobodi.

 

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. i 6. ZKP/08 opt. F.M. oslobođen je plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08, te nagradu i nužne izdatke branitelja.

 

2. Protiv te presude žali se optuženik po branitelju M.P. odvjetniku iz N., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

 

5. Žalba optuženika nije osnovana.

 

6. U odnosu na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka u žalbi se navodi da „prema mišljenju žalitelja postoji jer u pobijanoj presudi nema razloga o odlučnim činjenicama“ čime žalitelj očito smjera na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

 

6.1. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima, presuda suda prvog stupnja sadrži valjano obrazloženje o svim odlučnim činjenicama, koje su utvrđene na temelju izvedenih dokaza.

 

7. Pobijajući utvrđeno činjenično stanje žalitelj tvrdi da sud uopće nije uzeo u obzir obranu optuženika, a s druge strane da je iskaz njegovog sina oštećenog Z.M. cijenio kao uvjerljiv, logičan i životan, dok oštećena A.M. snaha optuženika, nije iskazivala tijekom postupka tj. iskoristila je blagodat ne svjedočenja. U žalbi se dalje ističe da oštećenici, sin i snaha optuženika, nisu odgovarajuće brinuli o optuženiku, da je između njih znalo biti prepirki, možda ponekad i uvrede, ali nikada prijetnji i da optuženik zbog ovakve situacije sa sinom i snahom želi otići u Dom za starije i nemoćne osobe, gdje se trenutno i nalazi. Zaključno, tijekom postupka da nije na siguran i nedvojben način utvrđeno da je žalitelj počinio u neubrojivom stanju inkriminacije koje mu se stavljaju na teret.

 

7.1. Suprotno ovim navodima žalbe, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud, u zakonito provedenom dokaznom postupku, sve činjenice potpuno i pravilno utvrdio te je osnovano našao dokazanim da je optuženik u neubrojivom stanju ozbiljno prijetio oštećenicima, svom sinu Z.M. i snahi A.M., da će ih usmrtiti, čime su se u njegovu ponašanju ostvarila dva protupravna djela zakonskih obilježja kaznenog djela prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, te da je u neubrojivom stanju teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji izazvao strah za njihovu sigurnost, te time počinio dva protupravna djela zakonskih obilježja kaznenog djela protiv braka, obitelji  i djece, nasiljem u obitelji iz čl. 179. a. KZ/11.

 

7.2. Prvostupanjski sud je do takvih, pravilnih zaključaka, došao analizom svih provedenih dokaza, pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi, kao i analizom obrane optuženika.

 

8. Nije u pravu optuženik niti kada se žali zbog povrede kaznenog zakona pri čemu ne navodi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, tek se iz sadržaja žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i da nije dokazano da je optuženik u neubrojivom stanju počinio protupravna djela zakonskih obilježja iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 i čl. 179. a. KZ/11. Međutim, postojanje povrede kaznenog zakona iz čl. 469. ZKP/08 ocjenjuje se samo u okviru onog činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud, a koje je opisano u izreci presude, a ne prema onim činjenicama koje, po ocjeni žalitelja, proizlaze iz provedenih dokaza.

 

9. Međutim, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio povredu kaznenog zakona na štetu optuženika, pa je ovu presudu ispravio na način kako je to navedeno u toč. I. ove presude.

 

9.1. Naime, prvostupanjski sud je pozivajući se i na odredbu čl. 68. st. 1. KZ/11 izrekao optuženiku F.M. sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja u trajanju od šest mjeseci, koja će se provoditi ambulantno na slobodi. Međutim odredbom čl. 68. st. 1. KZ/11  propisano je da će sud sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja po toj odredbi izreći počinitelju koji je kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora od jedne godine ili više počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti ako postoji opasnost da bi ta osoba zbog duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njezina bitno smanjena ubrojivost mogla u budućnosti počiniti teže kazneno djelo.

 

9.2. U predmetnom slučaju optuženik nije bio bitno smanjeno ubrojiv, već je pobijanom presudom utvrđeno da je u neubrojivom stanju počinio protupravna djela zakonskih obilježja kaznenog djela prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 i nasiljem u obitelji iz čl. 179. a. KZ/11, pa se na optuženika imaju primijeniti odredbe čl. 554. st. 1. ZKP/08 i čl. 51. st.1. i 2. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, kojima je  propisano određivanje (ne „izricanje“) prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu ili psihijatrijsko liječenje na slobodi u trajanju od šest mjeseci optuženicima za koje je utvrđeno da su u stanju neubrojivosti počinili protupravno djelo.

 

9.3. Obzirom na naprijed navedeno, izricanjem sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja na temelju čl. 68. st. 1. KZ/11, koja se izriče počinitelju koji je počinio kazneno djelo u stanju bitno smanjene ubrojivosti, a u predmetnom slučaju je utvrđeno da je optuženik u neubrojivom stanju počinio protupravna djela zakonskih obilježja naprijed navedenih kaznenih djela, prvostupanjski sud je povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika, što je drugostupanjski sud uočio u ispravio po službenoj dužnosti kako u pogledu određenja zakona koji se ispravno ima primijeniti tako i u pogledu određivanja psihijatrijskog liječenja na slobodi optuženika u trajanju od šest mjeseci, na način da je povodom žalbe optuženika F.M. a po službenoj dužnosti preinačena prvostupanjska presuda u toč. IV. Izreke pobijane presude te je određeno da se optuženom F.M. na temelju čl. 554. st. 1. ZKP/08 u svezi čl. 51. st. 2. Zakona o zaštiti osoba s duševnom smetnjama određuje psihijatrijsko liječenje na slobodi u trajanju od šest mjeseci.

 

10. Budući da navodi žalbe opt. F.M. nisu osnovani, a ispitivanjem prvostupanjske presude, osim već obrazložene povrede kaznenog zakona, nisu nađene druge povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, u smislu čl. 476. st. 1. ZKP/008, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, temeljem čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ove presude.

 

 

 

U Šibeniku, 26. siječnja 2023.

 

 

 

                                                                                                                                PREDSJEDNICA VIJEĆA

                                                                                 

                                                                                                                           Nives Nikolac, v.r.