Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj: 10 P-464/2019-65
REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U SPLITU
Sukoišanska br. 6, Split Poslovni broj: 10 P-464/2019-65
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Trgovački sud u Splitu, po sucu ovog suda Ivani Madunić, u pravnoj stvari tužitelja U. L. C. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupaju odvjetnici iz O. društva M. & L. iz Z., protiv tuženika S. masa iza T. Y. d.o.o. u stečaju, P., OIB: …, zastupana po stečajnom upravitelju I. J., a ovaj po S. Č., odvjetnici iz S., po tužbi tužitelja radi utvrđenja osporene tražbine i protutužbi tuženika radi utvrđenja ništetnim i isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 9. prosinca 2022. uz sudjelovanje punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, objavljene dana 26. siječnja 2023.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se postojanje tražbine u drugom višem isplatnom redu tužitelja U. L. C. d.o.o., Z., kao stečajnog vjerovnika prema tuženiku T. Y. d.o.o. u stečaju, S., lica u iznosu od 95.280,99 EUR-a / 717.894,67 kn. 1
II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na utvrđenje postojanja tražbine u drugom višem isplatnom redu tužitelja U. L. C. d.o.o., Z., kao stečajnog vjerovnika prema tuženiku T. Y. d.o.o. u stečaju, S., za iznos od 201.368,36 EUR-a / 1.517.209,93 kn.
III Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:
"1.Utvrđuju se ništetnim Ugovori o prodaji s obročnom otplatom sa sporazumom o zasnivanju založnog prava na pokretnoj stvari radi osiguranja potraživanja sklopljenim između H. L. C. d.o.o. (sada U. leasing d.o.o.) sa sjedištem u Z., OIB: …, kao davatelja obročne otplate i T. Y. d.o.o. (sada T. Y. d.o.o. „stečajna masa“ sa sjedištem u P., OIB: …, kao primatelja obročne otplate i to:
1. Ugovor br. …, od 14.09.2005. (T. B. 33, reg oznake … - Taurus)
2. Ugovor br. …, od 14.09.2005. (T. B. 33, reg oznake … - Bagoon)
3. Ugovor br. …, od 14.09.2005. (T. B. 33, reg oznake … - Gemini)
4. Ugovor br. …, od 14.09.2005. (T. B. 33, reg oznake … - Cura)
5. Ugovor br. …, od 14.09.2005. (T. B. 33, reg oznake … - Cassiopi)
6. Ugovor br. …, od 14.09.2005. (T. B. 33, reg oznake … - Castor)
7. Ugovor br. …, od 14.09.2005. (T. B. 33, reg oznake … - Polux)
8. Ugovor br. …, od 14.09.2005. (T. B. 33, reg oznake … - Spica)
9. Ugovor br. …, od 14.09.2005. (T. B. 33, reg oznake … - Bellatrix)
10. Ugovor br. …, od 14.09.2005. (T. B. 33, reg oznake … - Rigel)
11. Ugovor br. …, od 14.09.2005. (T. B. 33, reg oznake … - Vega)
12. Ugovor br. …, od 14.09.2005. (T. B. 33, reg oznake … - Auriga)
13. Ugovor br. …, od 07.11.2006. (T. B. 37, reg oznake … - Bacaroo)
14. Ugovor br. …, od 07.11.2006. (T. B. 37, reg oznake … - Pegasus)
15. Ugovor br. …, od 07.11.2006. (T. B. 37, reg oznake … - Scorpio)
16. Ugovor br. …, od 07.11.2006. (T. B. 37, reg oznake … - Perseus)
17. Ugovor br. …, od 08.12.2006. (T. B. 37, reg oznake … - Draco)
18. Ugovor br. …, od 08.12.2006. (T. B. 37, reg oznake … - Cepheus)
2. Nalaže se tužitelju – protutuženiku U. L. C. d.o.o. OIB: …, da u roku od 8 dana, i pod prijetnjom ovrhe vrati tuženiku - protutužitelju S. masa iza T. Y. d.o.o. „u stečaju" OIB: …, iznos od 3.359.316,98 kn (446.622,48 €), na koji iznos teku zatezne kamate od 10.03.2022. godine pa do isplate, koje kamate se određuju za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.
3. Nalaže se tužitelju-protutuženiku U. L. C. d.o.o. OIB: …, da u roku od 8 dana, i pod prijetnjom ovrhe nadoknadi tuženiku-protutužitelju Stečajna masa iza T. Y. d.o.o. „u stečaju" OIB: …, troškove ovog postupka."
r i j e š i o j e
I Dopušta se preinaka protutužbenog zahtijeva tuženika-protutužitelja iz podneska od 30. rujna 2022.
II Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Kod ovog suda je dana 12. lipnja 2012. zaprimljena tužba uvodno označenog tužitelja protiv tuženika T. Y. d.o.o. u stečaju, S., radi utvrđenja tražbine.
2. U tužbi tužitelj navodi kako je rješenjem ovog suda poslovni broj St-139/11 od 20. siječnja 2012. otvoren stečajni postupak nad tuženikom kao stečajnim dužnikom. Tužitelj da je prijavio svoje potraživanje u stečajnu masu, međutim stečajni upravitelj da je istu tražbinu samo djelomično priznao, te da je rješenjem poslovni broj St-139/11 od 28. svibnja 2012. kojeg je tužitelj zaprimio 31. svibnja 2012. upućen pokrenuti parnicu radi utvrđenja osporenog dijela tražbine. Tužitelj da ima potraživanje prema tuženiku koje na dan 20. siječnja 2012. iznosi 4.704.683,52 kn i to temeljem 20. Ugovora koje je njegov pravni prednik H. L. C. d.o.o., Z., sklopio s tuženikom, a koji su zbog neplaćanja raskinuti. Navedeni Ugovori da su: 1. Ugovor o prodaji s obročnom otplatom sa Sporazumom o zasnivanju založnog prava na pokretnoj stvari radi osiguranja potraživanja broj … od 14. rujna 2005., 2. Ugovor o prodaji s obročnom otplatom sa Sporazumom o zasnivanju založnog prava na pokretnoj stvari radi osiguranja potraživanja broj … od 14. rujna 2005., 3. Ugovor o prodaji s obročnom otplatom sa Sporazumom o zasnivanju založnog prava na pokretnoj stvari radi osiguranja potraživanja broj … od 14. rujna 2005., 4. Ugovor o prodaji s obročnom otplatom sa Sporazumom o zasnivanju založnog prava na pokretnoj stvari radi osiguranja potraživanja broj … od 14. rujna 2005., 5. Ugovor o prodaji s obročnom otplatom sa Sporazumom o zasnivanju založnog prava na pokretnoj stvari radi osiguranja potraživanja broj … od 14. rujna 2005., 6. Ugovor o prodaji s obročnom otplatom sa Sporazumom o zasnivanju založnog prava na pokretnoj stvari radi osiguranja potraživanja broj … od 14. rujna 2005., 7. Ugovor o prodaji s obročnom otplatom sa Sporazumom o zasnivanju založnog prava na pokretnoj stvari radi osiguranja potraživanja broj … od 14. rujna 2005., 8. Ugovor o prodaji s obročnom otplatom sa Sporazumom o zasnivanju založnog prava na pokretnoj stvari radi osiguranja potraživanja broj … od 14. rujna 2005., 9. Ugovor o prodaji s obročnom otplatom sa Sporazumom o zasnivanju založnog prava na pokretnoj stvari radi osiguranja potraživanja broj … od 14. rujna 2005., 10. Ugovor o prodaji s obročnom otplatom sa Sporazumom o zasnivanju založnog prava na pokretnoj stvari radi osiguranja potraživanja broj … od 14. rujna 2005., 11. Ugovor o prodaji s obročnom otplatom sa Sporazumom o zasnivanju založnog prava na pokretnoj stvari radi osiguranja potraživanja broj … od 14. rujna 2005., 12. Ugovor o prodaji s obročnom otplatom sa Sporazumom o zasnivanju založnog prava na pokretnoj stvari radi osiguranja potraživanja broj … od 14. rujna 2005., 13. Ugovor o prodaji s obročnom otplatom sa Sporazumom o zasnivanju založnog prava na pokretnoj stvari radi osiguranja potraživanja broj … od 7. studenog 2006., te Anexa navedenog Ugovora i Anexa navedenog sporazuma oba od 4. siječnja 2007., 14. Ugovor o prodaji s obročnom otplatom sa Sporazumom o zasnivanju založnog prava na pokretnoj stvari radi osiguranja potraživanja broj … od 7. studenog 2006., te Anexa navedenog Ugovora i Anexa navedenog Sporazuma oba od 4. siječnja 2007, 15. Ugovor o prodaji s obročnom otplatom sa Sporazumom o zasnivanju založnog prava na pokretnoj stvari radi osiguranja potraživanja broj … od 7. studenog 2006., te Anexa navedenog Ugovora i Anexa navedenog Sporazuma oba od 4. siječnja 2007., 16. Ugovor o prodaji s obročnom otplatom sa Sporazumom o zasnivanju založnog prava na pokretnoj stvari radi osiguranja potraživanja broj … od 7. studenog 2006., te Anexa navedenog Ugovora i Anexa navedenog Sporazuma oba od 4. siječnja 2007., 17. Ugovor o prodaji s obročnom otplatom sa Sporazumom o zasnivanju založnog prava na pokretnoj stvari radi osiguranja potraživanja broj … od 8. prosinca 2006., 18. Ugovor o prodaji s obročnom otplatom sa Sporazumom o zasnivanju založnog prava na pokretnoj stvari radi osiguranja potraživanja broj … od 8. prosinca 2006., 19. Ugovor o financijskom leasingu sa financiranjem PDV-a broj … od 5. ožujka 2008. i 20. Ugovor o financijskom leasingu s financiranjem PDV-a broj … od 5. ožujka 2008. Svi navedeni Ugovori od broja 1 do 18 da su solemnizirani po javnom bilježniku.
3. Tužitelj nadalje navodi kako je kao osiguranje potraživanja iz Ugovora prijave pod rednim brojevima 1,4,6,7,8,11,12, 13,15,16 i 18 imao zasnovano založno pravo na jedinicama u vlasništvu tuženika. Navedene jedrilice da su prodane i iznosi dobiveni od kupoprodajne cijene da su uplaćeni na ime podmirenja tada već dospjelog potraživanja po istim Ugovorima. Međutim, navedeni uplaćeni iznosi da nisu bili dovoljni za podmirenje ukupnog dospjelog potraživanja po istim Ugovorima, radi čega ukupno potraživanje po tim Ugovorima na dan 20. siječnja 2012. da iznosi 639.055,58 kn. U odnosu na potraživanje po naprijed navedenim Ugovorima koji su u prijavi navedeni pod brojevima 19 i 20 navodi kako su brodovi koji su bili predmet tih Ugovora o leasingu nakon raskida istih vraćeni u posjed tužitelju koji ih je prodao i iznosima dobivenih na ime kupoprodajne cijene zatvorio djelomično potraživanje po navedenim Ugovorima o leasingu, radi čega ukupno preostalo dugovanje po istim Ugovorima na dan 20. siječnja 2012. da iznosi 950.132,78 kn. Tužitelj nadalje navodi kako isti ima kao osiguranje potraživanja iz naprijed navedenih Ugovora prijave pod rednim brojevima 2,3,5,9,10,14 i 17 zasnovano založno pravo na brodovima u vlasništvu tuženika, a koje tužitelj specificira u točci 7. tužbe. Sukladno članku 173. stavak 5. Stečajnog zakona iako je tužitelj razlučni vjerovnik u odnosu na potraživanja po Ugovorima specificiranima u točci 7. prijave, isti da je prijavio svoju tražbinu po navedenim Ugovorima i kao stečajni vjerovnik i to u cjelokupnom iznosu dugovanja koje postoji po istim Ugovorima, odnosno u ukupnom iznosu od 3.15.495,16 kn, a budući da nije predvidivo da će navedena tražbina biti uopće pokrivena razlučnim pravom, sve uz razloge trenutne ekonomske situacije u državi. Radi navedenog ukupna prijavljena tražbina tužitelja kao stečajnog vjerovnika po svim ugovorima da iznosi 4.704.683,52 kn. Kako je stečajni upravitelj priznao tužitelju tražbinu u iznosu od 2.469.578,92 kn od ukupno prijavljene u iznosu od 4.704.683,52 kn, to tužitelj predlaže sudu u odnosu na osporeni dio tražbine u iznosu od 2.235.104,60 kn donijeti presudu kojom bi sud utvrdio postojanje tražbine u drugom višem isplatnom redu tužitelju kao stečajnom vjerovniku prema tuženiku u iznosu od 2.235.104,60 kn.
4. Kod ovog suda je dana 8. kolovoza 2013. zaprimljen odgovor na tužbu tuženika u kojem navodi kako je u stečajnom postupku stečajni upravitelj djelomice priznao potraživanje tužitelja kao razlučnog vjerovnika u iznosu od 2.469.578,92 kn, a koji se odnosio na nepodmirene obveze tuženika iz osnova kreditiranja za kupnju jedrilica, a osporio u iznosu od 645.916,24 kn, uz obrazloženje da se isti odnosi na kamate i opće fakture za koje tužitelj da tuženiku nije dostavio obračunsku osnovu svog potraživanja. Tužitelj da je prijavio tražbinu i drugom višem isplatnom redu u iznosu od 4.704.683,52 kn koju tražbinu da je stečajni upravitelj priznao u dijelu, a u kojem je tužitelju priznao i razlučnu tražbinu, odnosno u iznosu od 2.469.578,92 kn, a u preostalom dijelu, u iznosu od 2.235.104,60 kn tražbinu da je osporio. Stečajni upravitelj da je osporio navedenu tražbinu iz razloga jer se potraživanje zasniva na kreditima za kupnju ukupno 20 jedrilica, od kojih je tuženik, prema sporazumu sa tužiteljem, a prije otvaranja stečaja prodao 11 jedrilica, na način da su kupci tih jedrilica vršili izravnu uplatu kupoprodajne cijene na račun tužitelja, te preuzeo 4 jedrilice, a koje su bile u vlasništvu tužitelja, temeljem Ugovora o leasingu, te koje je također unovčio i iz razloga jer tužitelj nije dostavio stečajnom sudu i stečajnom upravitelju obračunsku osnovu svojeg potraživanja iz osnova glavnice, ugovorenih kamata, zateznih kamata.
5. Nadalje, tuženik navodi kako su stranke sklopile ukupno 22 Ugovora o različitim oblicima kreditiranja kupnje jedrilica u svrhu obavljanja djelatnosti C. sa tim plovilima koje tuženik specificira. Određeni ugovori, a koje tuženik navodi da su bili osigurani nizom instrumenata osiguranja. Tuženik da je prije otvaranja stečaja dana 9. studenog 2011. s tužiteljem sklopio Sporazum o prodaji plovila kupljenih temeljem navedenih Ugovora kojim da se tuženik obvezao navedena plovila održavati, omogućiti kupcima pregled, iste prodati, ali za cijenu koju odredi tužitelj na način da se kupoprodajna cijena odmah uplaćuje na račun tužitelja, te se tražbina tužitelja zatvara pojedinačno, za svako plovilo, sa ostvarenom kupoprodajnom cijenom. Tuženik da je prodao i unovčio 11 jedrilica i ostvarena kupoprodajna cijena da je uplaćena direktno na račun tužitelja, pa da je preostalo eventualno tuženikov dug prema tužitelju u iznosu od maksimalno 1.404,67 EUR-a s osnova kupnje navedenih 11 jedrilica. Isto tako tuženik da je prodao i preostalih 7 jedrilica u ovršnom postupku koje je pokrenuo tužitelj prema sporazumu o prodaji plovila neposrednom pogodbom za ukupnu cijenu od 200.000,00 EUR-a za svih 7 plovila. Tužitelj da je preuzeo u svoj posjed 4 jedrilice, od čega dvije B. 37 i dvije B. 40 koje je sam unovčio i sa istima namirio potraživanja osnovom Ugovora o financijskom leasingu. Iz navedenog da proizlazi kako je tužitelju osporeno 5.350.599,76 kn, odnosno cjelokupna tražbina da je razvrstana u drugi viši isplatni red i 645.916,44 kn iz osnova razlučne tražbine.
6. Tijekom parničnog postupka tuženik je brisan iz sudskog registra, pa je rješenjem ovog suda poslovni broj 10 P-835/2012 od 6. travnja 2017. utvrđeno da je nastupio prekid postupka u ovoj pravnoj stvari, a temeljem odredbe članka 212. stavak 1. točka 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 i 25/13, dalje ZPP-a), a koji postupak je nastavljen rješenjem ovog suda poslovni broj 10 P-835/12 od 25. srpnja 2019. Spis je zaveden pod novi poslovni broj P-464/2019.
7. Tužitelj je tijekom parničnog postupka ustrajao u tužbi i tužbenom zahtjevu. Tuženik je tijekom parničnom postupka ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu, te u podnescima zaprimljenima kod suda 9. kolovoza 2020., 24. studenog 2020., 30. lipnja 2021. 15. siječnja 2022. ističe kako se na 18 Ugovora o prodaji s obročnom otplatom koji su sklopljeni prije stupanja na snagu Zakona o leasingu trebaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05) odnosne odredbe o kupoprodaji s obročnom otplatom iz članka 464.-474. tog zakona jer da se na ugovor ne mogu primijeniti odrede koje nisu postojale u vrijeme njihova sklapanja, jer tužitelj nije postupio sukladno članku 106. stavak 2. točka 11. Zakona o leasingu i predmetne ugovore uskladio s člankom 5. tog. zakona što da je trebao učiniti ako je smatrao da ti ugovori imaju elemente poslova leasinga. Stoga kako ugovori ne sadrže ono što je propisano odredbama ZOO-a, a specificirano u podnescima tužitelja, to iste da treba utvrditi ništetnima. Prije sklapanja pojedinačnih ugovora tuženik da je bio dužan tužitelju platiti učešće koje je za svaki pojedini brod iznosilo 25% nabavne cijene i tuženik kroz učešća da je platio tužitelju iznos od 309.410,34 EUR-a. Svih 18 brodova da je prodano a kupci da su ugovorenu kupoprodajnu cijenu platili izravno na račun tužitelja i tužitelj da je kroz prodaju brodova uprihodovao ukupan iznos od 700.086,63 EUR-a. Brodovi da su kupljeni s baznom opremom, odnosno trup s jarbolom pa tuženik da je u opremu brodova koja je nužna za čarter prema nalazu sudskog vještaka Đ. Š. uložio ukupno 390.000,00 EUR-a. Navedeno tuženik prikazuje u tablici i to u koloni 3, 4 i 5 (list 2360-2361 spisa). U koloni 6 navedene tabele da su prikazane uplate izračunate prema dokumentaciji koju je u spis dostavio tužitelj i koje iznose 644.717,36 EUR-a. U koloni 7 da je prikazana razlika između onog što je tužitelj platio za 18 navedenih brodova i onoga što mu je plaćeno za iste, pa da je razvidna pretplata u iznosu od 372.543,39 EUR-a. Stoga je tužitelj u podnesku zaprimljenom kod suda 15. siječnja 2022. postavio protutužbeni zahtjev radi vraćanja tuženiku iznosa od 372.543,39 EUR-a u protuvrijednosti od 2.802.123,40 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude pa to isplate.
8. U podnesku zaprimljenom kod suda 10. ožujka 2022. tuženik navodi kako uređuje protutužbeni zahtjev sadržaja specificiranog u istome, a u podnesku zaprimljenom kod suda 30. rujna 2022. navodi kako imajući u vidu treću dopunu nalaza i mišljenja sudskog vještaka M. V. usklađuje protutužbeni zahtjev s nalazom vještaka sadržaja specificiranog u istome.
9. Tužitelj se je u podnesku zaprimljenom kod suda 8. travnja 2022. protivio dopuštenosti podnošenja protutužbe i osnovanosti protutužbe, navodi kako je protutužbeni zahtjev za isplatom neosnovan iz razloga što niti jedan ugovor sklopljen između tužitelja i tuženika nije ništetan, te i iz razloga jer je pravomoćnim rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-139/11 od 28. svibnja 2012. utvrđena-priznata tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 2.469.578,92 kn, te da je iznos od 194.949,00 EUR-a isplaćen tužitelju temeljem pravomoćnog rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-139/11 od 18. travnja 2016. Opreza radi, ako bi sud utvrdio da je tuženikov protutužbeni zahtjev na isplatu osnovan tužitelj ističe prigovor radi prebijanja i predlaže da u tom slučaju sud tražbinu tuženika na isplatu iz protutužbe prebije sa tražbinama tužitelja prema tuženiku koja je utvrđena pravomoćnim rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-139/11 od 28. svibnja 2012. u iznosu od 2.469.578,92 kn. U podnesku zaprimljenom kod suda 24. kolovoza 2022. ističe da je sud vezan pravomoćnim rješenjem o priznatim tražbinama stečajnog suda, te da ne može odlučivati o pravnoj valjanosti ugovora iz kojih priznate tražbine proizlaze, a niti da može nalagati tužitelju da vrati što je primio temeljem tražbine koja je pravomoćno priznata u stečajnom postupku, a slijedom čega da su i kalkulacije iz treće dopune nalaza i mišljenja sudskog vještaka bespredmetne. U odnosu na uređeni protutužbeni zahtjev tuženika iz podneska zaprimljenom kod suda 10. ožujka 2022. i iz podneska od 30. rujna 2022., tužitelj navodi kako se radi o preinaci protutužbenog zahtijeva kojoj se protivi, te je na ročištu održanom dana 7. prosinac 2022. istakao prigovor u pogledu prvotnog, tako i preinačenog tužbenog zahtjeva tužitelja.
10. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave koje se nalaze u spisu, proveo vještačenje po sudskim vještacima knjigovodstveno-financijske M. T. iz S., te M. V. iz Z., pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga:
11. Među strankama nije sporno:
- da je tuženik s tužiteljem sklopio 18 Ugovora o prodaji s obročnom otplatom-Ugovori sklopljeni 14. rujna 2005., 7. studenog 2006., 8. prosinca 2006., a koji su se odnosili na brodove tipa B. 33 i B. 37;
- da je tužitelj s tuženikom sklopio 2 Ugovora o financijskom leasingu od 5. ožujka 2008. a koji su se odnosili na brodove tipa B. 40;
- da su za prvih 18 Ugovora sklopljeni i Sporazum o zasnivanju založnog prava na pokretnoj imovini;
- da je prvih 18 Ugovora o prodaji plovila sklopljeno prije stupanja na snagu prvog Zakona o leasingu ("Narodne novine" 35/06, dalje: ZL/06), koji je stupio na snagu 21. prosinca 2006. i bio na snazi do 4. prosinca 2013. kada je stupio na snagu Zakon o leasingu ("Narodne novine" 141/13, dalje: ZL/13), dok su posljednja 2 Ugovora tj. 19. i 20. Ugovori o financijskom leasingu sklopljeni nakon stupanja na snagu ZL/06;
- da je tuženik kasnio s otplatama anuiteta za sve brodove, te je tužitelj 20. kolovoza 2010. jednostrano raskinuo sve Ugovore i utvrdio dospjelim obveze tuženika prema istima;
- da su stranke dana 9. studenog 2010. sklopile Sporazum, temeljem kojeg je prodano 11 brodova prije otvaranja stečaja;
- da je nad tuženikom dana 20. siječnja 2012. otvoren stečajni postupak rješenjem poslovni broj St-139/1;
- da je tužitelj u stečajnom postupku prijavio tražbinu u ukupnom iznosu od 4.704.683,52 kn od kojeg iznosa:
a) iznos od 639.055,58 kn na ime nepodmirenih tražbina po osnovu 11 Ugovora o prodaji brodova obročnom otplatom, a koju je stečajni upravitelj u cijelosti osporio;
b) iznos od 3.115.495,16 kn na ime nepodmirene tražbine osnovnom 7 Ugovora o prodaji obročnom otplatom, a koju je stečajni upravitelj osporio dijelom i to za iznos od 645.916,17 kn;
c) iznos od 950.132,78 kn na ime nepodmirenih tražbina osnovom 2 Ugovora o financijskom leasingu, a koji je stečajni upravitelj osporio u cijelosti;
- da je stečajni upravitelj osporio tražbinu u iznosu od 2.235.104,60 kn jer se odnosi na kamate i na tzv. opće fakture pri čemu da nije razvidan način obračuna, niti osnov tražbine;
- da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj 14 St-139/11 od 28. svibnja 2011. osporena tražbina tužitelja u iznosu od 2.235.104,60 kn kao tražbina drugog višeg isplatnog reda i tužitelj upućen pokrenuti u roku od 8 dana parnicu radi utvrđenja osporenih tražbina, a koje rješenje je tužitelj zaprimio dana 28. svibnja 2012. (dostavnica na listu 85 spisa), a tužbu podnio sudu dana 8. lipnja 2012. odnosno pravodobno u smislu odredbe članka 178. stavak 6. Stečajnog zakona ("Narodne novine" 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 184/04, 82/06, 116/10, 125/12 – dalje SZ-a);
- da je stečajni upravitelj priznao tužiteljevu tražbinu za iznos od 2.469.578,92 kn;
- da je tijekom stečajnog postupka, sukladno članku 870. Pomorskog zakonika ("Narodne novine" broj 181/04, 76/07, 146/08 i 61/11) temeljem Ugovora o prodaji neposrednom pogodbom od 26. srpnja 2013. prodano 7 plovila tuženika i ostvarena kupoprodajna cijena, nakon odbitka troškova stečajnog postupka plaćena tužitelju;
- da se ovaj parnični postupak vodi radi utvrđenja tražbine: u iznosu od 639.055,58 kn po osnovi 11 Ugovora o prodaji obročnom otplatom, u iznosu od 645.916,17 kn po osnovi 7 Ugovora o prodaji obročnom otplatom, te iznosa od 950.132,78 kn po osnovi 2 Ugovora o financijskom leasingu, koje tražbine su prema tvrdnji tužitelja ostale nepodmirene, odnosno ukupno 2.235.104,53 kn.
12. U odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja.
13. Predmet tužbenog zahtjeva tužitelja je utvrđenje osnovanom osporene mu tražbine u stečajnom postupku nad tuženikom.
14. Što se tiče tražbine tužitelja po osnovi 11 Ugovora o prodaji s obročnom otplatom za navesti je slijedeće:
15. Nije sporno da su plovila po tim Ugovorima prodana prije otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom. Radi se o Ugovorima pod brojem 8912/05, 8915/05, 8917/05, 8919/05, 8919/05, 8922/05, 8923/05 od 14. rujna 2005., broj 12973/06, 19275/06, 12976/06 od 7. studenog 2016., broj 12978/06 od 8. prosinca 2006. Tužitelj tvrdi da je po istima ostao nepodmiren iznos od 639.055,58 kn.
16. Prije svega valja razjasniti pravnu prirodu predmetnih Ugovora. Naime, navedeni Ugovori su deklarirani kao "Ugovori o prodaji s obročnom otplatom" (dalje: predmetni Ugovor), te su zaključeni prije stupanja na snagu Zakona o leasingu ("Narodne novine" 135/06 od 13. prosinca 2006.). Iz stanja spisa proizlazi kako su navedena plovila ostala u vlasništvu tuženika, sve dok nisu prodana u 2011. Da je tome tako zaključuje se iz rješenja L. kapetanije Š. po kojima su u knjigu upisa jahti prava vlasništva upisana u korist ovdje tuženika, a založno pravo u korist tužitelja. Po izvršenoj prodaji plovila tužitelj je izdao brisovna očitovanja tuženiku kojim se briše založno pravo po svakoj pojedinoj jedrilici a po predmetnim Ugovorima (list 1109-1139 spisa). Dakle, tužitelj nije prodao navedena plovila tuženika, nego je financirao njihovu nabavku.
17. Važeći Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO-a), kao niti ranije važeći stari Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/95, 7/93, 91/96, 112/99, 88/01) ne sadrže odredbe o leasingu. L. se tradicionalno dijeli na operativni i financijski, a bit jedne i druge vrste leasinga je u činjenici da korisnik objekta ili predmeta leasinga nije i njegov vlasnik. Međutim u Hrvatskoj, a prije donošenja Zakona o leasingu, se razvila i tzv. treća vrsta leasinga, odnosno čisto kreditiranje korisnika predmeta leasinga čime je on postao i vlasnikom predmeta, a što je sukladno naprijed navedenom predmetno i bio slučaj. Kasnije je odredbom članka 8. stavak 4. ZL-a/06 propisano da leasing društvo ne smije odobravati kredite niti zajmove.
18. Po ocjeni ovog suda neovisno o formalnom nazivu predmetnih Ugovora po pravnoj prirodi isti predstavljaju poslove financijskog leasinga, odnosno financiranje stjecanja dugotrajne imovine pomoću koje se obavlja djelatnost. Radi se o odnosu financiranja, a ne trgovačkih transakcija. Financijski leasing se još naziva "najam kapitala". Uz predmetne Ugovore stranke su sklopile i Sporazume o zasnivanju založnog prava na pokretnoj imovini, kao sredstvo osiguranja tražbine u visini glavnice i kamata kao naknade za angažirani kapital po istim Ugovorima, a što je karakteristika financijskog leasinga koji je najsličniji kreditu, a sastavni dio istih su i Opći uvjeti. Opći uvjeti su tako prilagođeni prirodi poslovnog odnosa, a to je financiranje kupnje (članak 3.3.1. Uvjeta). Na taj način predmetni Ugovori prilagođeni su uvjetima koji bi bili da su sklopljenim prema propisima koje reguliraju leasing ugovore.
19. Kako je sud našao da su predmetni Ugovori po svojoj pravnoj prirodi ugovori o financijskom leasingu, to su neosnovani prigovori tuženika da su isti ništetni zbog neusklađenosti s odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO-a) koje reguliraju ugovore o prodaji s obročnom otplatom (članak 464.-474. ZOO-a).
20. Nije sporno da je 11 plovila po predmetnih 11 Ugovora prodano temeljem Sporazuma od 9. studenog 2010.
21. Navedenim Sporazumom stranke su suglasno utvrdile:
- da su sklopljeni Ugovori o prodaji s obročnom otplatom (dana 14. rujna 2005., 7. studenog 2006. i 8. prosinca 2006.) sa Sporazumima o zasnivanju založnog prava na pokretnoj stvari radi osiguranja potraživanja, a radi financiranja kupnje predmetna obročne otplate;
- da su Ugovori raskinuti dana 20. kolovoza 2010. zbog neplaćanja obveza od strane tuženika;
- da je kao predmet istoga zajedničko nastupanje vezano uz prodaju brodova u cilju namirenja potraživanja tužitelja i smanjenja dugovanja tuženika;
- da će tužitelj preuzeti postupak prodaje brodova, a tuženik se obvezao pružiti tužitelju i njegovim djelatnicima svu pomoć i podršku u tom smislu, što osobito podrazumijeva: predaju potrebne dokumentacije, predaju ključeva od broda, omogućavanje pregleda brodova i pružanje ostalih potrebnih informacija kako bi se ostvarila prodaja;
- da u sklopu postupka prodaje tužitelj određuje kupoprodajnu cijenu svakog pojedinog broda kako bi se potraživanje tužitelja namirivalo a dugovanje tuženika smanjilo;
- da će tuženik dužan prihvatiti cijenu koju odredi tužitelj, izdati račun za kupnju broda i drugu dokumentaciju koja će omogućiti plaćanje na račun tužitelja;
- da će po primitku sredstava tužitelj izdati brisovna očitovanja tuženiku za upisano založno pravo;
- da isti stupa na snagu potpisom obiju ugovornih strana.
22. Tužitelj tijekom postupka ističe da mu tuženik nije nikada vratio potpisani primjerak Sporazuma, isti da nije sklopljen, jer tuženik nije u razumnom roku prihvatio ponudu, te da nije konzumiran. Spisu priliježe Sporazum snabdjeven potpisom i pečatom stranaka, pa je dakle potpisom isti i stupio na snagu (članak 6. Sporazuma). Činjenica da su po predmetnim Ugovorima sukladno odredbama tog Sporazuma prodani predmetni brodovi, te je tužitelj izdao brisovna očitovanja tuženiku za upisana založna prava (list 1109-1136 spisa) ukazuje da su predmetni Sporazumi sklopljeni i u cijelosti konzumirani.
23. Sud je na okolnosti osnovanosti i visine tužiteljevog potraživanja prijavljenog u stečajnom postupku proveo dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po sudskom vještaku M. T., dipl. oec. iz S., a kojem vještvu i dopuni istog je prigovarao tužitelj (podnesak od 29. listopada 2015. i 7. studenog 2016.), te je sud uz suglasnost parničnih stranaka odredio ponovno vještačenje na iste okolnosti po novom sudskom vještaku knjigovodstveno financijske struke M. V., stalni sudski vještak za financije i računovodstvo iz Z.
24. Sudski vještak M. V. je sačinio pisani nalaz i mišljenje i isto dostavio sudu 9. lipnja 2020., te je sačinio dopune vještva dostavljene sudu 5. veljače 2021., 1. prosinca 2021., 30. lipnja 2022., a koje vještvo i njegove dopune ovaj sud prihvaća kao vjerodostojno, objektivno i stručno i na kojem utemeljuje svoju odluku, osim u dijelu kojim se isti bavio pravnim pitanjima, budući da to nije, niti može biti zadatak sudskog vještaka.
25. U nalazu i mišljenju vještak M. V. tabelarno prikazuje (stranica 3 vještva) što predstavlja tražbinu za predmetnih 11 plovila, a u ukupnom iznosu od 639.055,58 kn. Vještak iznosi podatke vezano za zatvaranje dugovanja po predmetnim Ugovorima temeljem izvršene prodaje (list 1900-1915), te tabelarno prikazuje (stranica 20 vještva) rekapitulaciju tražbina tužitelja koji nisu naknađeni iz prodajne cijene za 11 plovila, a u ukupnom iznosu od 627.011,19 kn (268.753,55 kn – nepodmirena glavnica plus 358.257,64 kn – opće fakture). Vezano za troškove u tzv. općim fakturama vještvom sudskog vještaka utvrđeno da su navedeni troškovi (usluge odvjetničkog društva M. & L., sudske pristojbe, procjene plovila, ovjere kupoprodajnih ugovora, izlaska na sudsku pljenidbu, ovjere prijepisa sporazuma o zasnivanju založnog prava, trošak ovrhe), troškovi koji su nastali nakon raskida predmetnih Ugovora.
26. Odredbom članka 9.3. Općih uvjeta, koji su sastavni dio Ugovora, propisano je da u trenutku raskida Ugovora o obročnoj otplati postaju dospjelim i odmah plativim cjelokupni iznosi koje Primatelj obročne otplate po tom temelju duguje ili će dugovati Davatelju obročne otplate, uključujući dospjele i nepodmirene mjesečne anuitete obročne otplate, ostatak iznosa glavnice, zatezne kamate, nastale troškove, štetu Davatelju obročne otplate, kao i druge dospjele tražbine.
27. Danom raskida predmetnih Ugovora razgraničuje se dužničko vjerovnički odnos između stranaka. Upravo odredba 9.3. Općih uvjeta specificira koje tražbine postaju dospjele u trenutku raskida ugovora. Tako su dospjele tražbine one koje su nastale do trenutka raskida ugovora. Tražbine koje su nastale nakon raskida ugovora nisu ni nastale u trenutku raskida pa po logici stvari ne mogu biti dospjele u trenutku raskida ugovora.
28. Odredbom članka 9.4. Općih uvjeta, propisano je da ukoliko se tražbine Davatelja obročne otplate namiruju iz prodajne cijene predmeta obročne otplate, cjelokupni troškovi uključuju porez i propisana davanja, troškove procjene, tehničkog pregleda, prijevoza i popravka vozila podmiruje Primatelj obročne otplate.
29. Dakle, odredba članka 9.4. taksativno nabraja troškove u slučaju prodaje predmeta leasinga (predmet prodaje). Troškovi koji se navode u točki 9.4. su troškovi koji nastaju do trenutka raskida ugovora ili u trenutku raskida ugovora. Kako je prije raskida Ugovora upravo tuženik koristio predmet leasinga za svoje redovno poslovanje, to svi troškovi učinjeni prije raskida Ugovora padaju na teret tuženika, dok nakon raskida Ugovora, troškovi plovila terete tužitelja.
30. Tvrdnju tužitelja da je kupce nalazio i cijenu dogovarao isključivo tuženik, a što tuženik osporava, sud nije prihvatio, budući isto nije u skladu s materijalnom ispravom priloženom spisu-Sporazumom od 9. studenog 2010. Upravo kod činjenice da je prema navedenom Sporazumu tužitelj sam određivao prodajnu cijenu plovila, u navedenoj situaciji isti je morao imati u vidu ostatak nepodmirenih iznosa dužne naknade i svih drugih troškova do raskida Ugovora koji nisu isplaćeni, uz napomenu kako se radilo o općim troškovima nastalima nakon raskida predmetnih Ugovora na koje kako je naprijed navedeno po stavu ovog suda tužitelj nema pravo, te je stav suda da se primitkom isplata ostvarenih prodajom brodova na temelju prodajne cijene određene od strane tužitelja ima smatrati da je naknadio sve svoje tražbine po predmetnim Ugovorima. Takav zaključak sud izvodi iz činjenice da je tužitelj izdao brisovna očitovanja tuženiku za upisano založno pravo, jer da tražbina nije plaćena u cijelosti tužitelj ne bi postupio na navedeni način. Radi navedenog sud nalazi neosnovanim njegov zahtjev radi utvrđenja tražbine u iznosu od 268.753,55 kn, a koja bi predstavljala tražbinu na ime nepodmirenog iznosa glavnice, kao i radi utvrđenja tražbine u iznosu od 358.257,64 kn na ime općih troškova, a kao tražbine koja nije naknađena iz prodajne cijene za prodanih 11 plovila.
31. Što se tiče tražbine tužitelja na ime obračunatih zateznih kamata u iznosu od 11.278,87 kn, a koji su prijavljeni u stečajnom postupku za navesti je teret dokaza na tužitelju bio dostaviti obračune kamata sa podacima o osnovicama, razdoblju obračuna i stopi zatezne kamate u smislu odredbe članka 219. ZPP-a. Kako iz rezultata dokaznog postupka u ovoj pravnoj stvari-nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da tužitelj nije dostavio vjerodostojne knjigovodstvene isprave temeljem kojih je taj obračun sačinjen, to je sud o (ne)postojanju navedene tražbine zaključio primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a. ZPP-a, i posljedično navedenom našao neosnovanim zahtjev tužitelja radi utvrđenja tražbine u iznosu od 11.278,87 kn na ime obračunatih zakonskih zateznih kamata.
32. Slijedom svega naprijed navedenog sud zaključuje kako nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja osnovanom osporene tražbine u iznosu od 639.055,58 kn, kao tražbine koja nije naknađena iz prodajne cijene 11 plovila.
33. Što se tiče tražbine po osnovi 7 Ugovora o prodaji s obročnom otplatom za navesti je slijedeće:
34. Nije sporno da su plovila po tim Ugovorima prodana tijekom stečajnog postupka. Radi se o Ugovorima pod brojem 8913/05, 8914/05, 8916/05, 8920/05, 8921/07 od 14. rujna 2005., broj 12974/06 od 7. studenog 2006., broj 12977/06 od 8. prosinca 2006. Tužitelj tvrdi da je po istima ostao nepodmiren iznos tražbine od 639.055,58 kn.
35. Vezano za prodaju predmetnih plovila među strankama je sklopljen Ugovor o prodaji plovila neposrednom pogodbom od 11. lipnja 2013. kojim su suglasno utvrdile, među ostalima, da će se unovčenje plovila odnosno prodaja neposrednom pogodbom obaviti prema pravilima o ovrsi na brodovima iz članka 870. Pomorskog zakonika ("Narodne novine" 181/04, 76/07 i 146/08); da je vrijednost plovila iz članka 1. tog Ugovora utvrđena vještvom sudskog vještaka (članak 6.) da su se stranke suglasile u pogledu iznosa prodaje pojedinog plovila (članak 7.); da je kupac strankama dostavio pismo namjere za kupnju, a koja ponuda da je prihvatljiva te da se u slučaju nastavka prodaje plovila u ovršnom postupku neće moći ostvariti povoljnija kupoprodajna cijena za plovila. Iz stanja spisa proizlazi da je sud donio zaključak o prodaji jedrilica neposrednom pogodbom poslovni broj Ovr-491/11 od 15. srpnja 2013., a nakon čega je doneseno i rješenje suda 2 Ovr-491/18 od 10. prosinca 2013. kojim je utvrđeno da diobenu masu za razdiobu kupovnine čini iznos od 186.000,00 EUR-a koji je kupac uplatio na depozitni račun suda.
36. Iz sadržaja Ugovora o prodaji plovila neposrednom pogodbom proizlazi da su stranke usuglašeni iznos prodaje pojedinog plovila iz članka 7. Ugovora, uskladile s iznosom iz utvrđenja sudskog vještaka iz članka 6. istoga Ugovora.
37. Provedenim vještačenjem po sudskom vještaku M. V. utvrđeno je da je dio troškova u tzv. općim fakturama u iznosu od 233.268,64 kn nastao prije, a dio nakon raskida Ugovora. Sudski vještak je po svakom pojedinačnom Ugovoru prikazao troškove koje je tužitelj zaračunao tuženiku u tzv. općim fakturama (list 1920-1924 spisa). Pravo na naplatu troškova nastalih prije raskida ugovora, a vezano za prodaju predmetnog plovila koji se odnose na: trošak procjene plovila, posredovanja u naplati, opomena, a kako je to već naprijed navedeno u obrazloženju ove presude, tužitelju daje odredba članka 9. 3. i 9.4. Općih uvjeta. Stoga je za svaki pojedini Ugovor tužitelju valjalo priznati troškove koji su nastali prije raskida predmetnih Ugovora specificiranih i tabelarno prikazane u vještvu (list 1920-1925), a u ukupnom iznosu od 10.915,05 kn. Kako je stav suda da prema odredbi članka 9.3. i 9.4. Općih uvjeta tužitelju ne bi pripadalo pravo na naknadu troškova u tzv. općim fakturama nastalih nakon raskida Ugovora, a koji predstavljaju troškove ovršnosti, odvjetničke troškove, troškove procjene, a koji nisu ni taksativno pobrojani u članku 9. točka 4. Općih uvjeta, to je za svaki pojedini Ugovor tužitelju valjalo odbiti troškove koji su nastali nakon raskida predmetnih Ugovora specificiranih i tabelarno prikazanih u vještvu (list 1920-1925 spisa), a u iznosu od ukupno 222.070,13 kn.
38. Što se tiče tražbine tužitelja na ime obračunatih zateznih kamata u iznosu od 412.930,99 kn, a koji su prijavljeni u stečajnom postupku za navesti je teret dokaza na tužitelju bio dostaviti obračune kamata sa podacima o osnovicama, razdoblju obračuna i stopi zatezne kamate u smislu odredbe članka 219. ZPP-a. Kako iz rezultata dokaznog postupka u ovoj pravnoj stvari-nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da tužitelj nije dostavio vjerodostojne knjigovodstvene isprave, temeljem kojih je taj obračun sačinjen, to je sud o (ne)postojanju navedene tražbine zaključio primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a. ZPP-a, i posljedično navedenom našao neosnovanim zahtjev tužitelja radi utvrđenja tražbine u iznosu od 412.930,99 kn na ime obračunatih zakonskih zateznih kamata.
39. Radi navedenoga sud je našao osnovanim zahtjev tužitelja radi utvrđenja tražbine u iznosu od 10.915,05 kn na ime troškova u tzv. općim fakturama, dok je za više traženi iznos na ime troškova u tzv. općim fakturama u iznosu od 222.070,13 kn, kao i za utvrđenje osnovanom tražbine u iznosu od 412.930,99 kn na ime obračunatih zakonskih zateznih kamata, sud zahtjev tužitelja radi utvrđenja osnovanom tražbine našao neosnovanim.
40. Što se tiče tražbine tužitelja po osnovi 2 Ugovora o financijskom leasingu za navesti je slijedeće:
41. Nije sporno da su plovila po tim Ugovorima nakon raskida vraćena u posjed tužitelju, da je iste tužitelj prodao i iznosima dobivenim kupoprodajnom cijenom zatvorio djelomično potraživanje po tim Ugovorima. Radi se o Ugovoru broj … od 5. ožujka 2008. i Ugovoru broj … od 5. ožujka 2008. Tužitelj tvrdi da prodajom nije podmirena tražbina u cijelosti.
42. Odredbom članka 45. stavak 1. ZL/06, propisano je da ako primatelj leasinga nije platio dvije uzastopne naknade, davatelj leasinga može raskinuti ugovor o leasingu i ima pravo na iznos dužne naknade i ostale tražbine iz ugovora o leasingu.
43. Odredba članka 45. stavak 1. ZL/06 sadržajno je potpuno jednaka odredbi članka 59. stavak 1. ZL/13. Dakle, navedena odredba danas važećeg članka 59. stavak 1. ZL/13 (prije važeća odredba članka 45. stavak 1. ZL/06) jasno ukazuje da su dužne naknade i ostali troškovi, svi troškovi nastali do raskida ugovora.
44. Prema odredbi članka 11.3. predmetnih Općih uvjeta, a koji su sastavni dio predmetnih Ugovora o leasingu, propisano je da u slučaju prijevremenog raskida Ugovora davatelj leasinga ima pravo obračunati sve dospjele, nepodmirene leasing rate, dok odredba članka 11.4. Općih uvjeta propisuje kako na gore obračunati iznos se dodaju još troškovi (sudski, izvansudski, odvjetnički i sl.), davanja i porezi vezano za raskid Ugovora, povrat objekta leasinga, osiguranje, procjenu, transport, servis, čuvanje i prodaju uključujući i sve dodatne troškove.
45. Dakle, obračun iz članka 11.4. Općih uvjeta nadovezuje se na obračun tražbine iz članka 11.3. koji propisuje da raskidom ugovora dospijevaju nepodmirene leasing rate na koje ima pravo davatelj leasinga. To bi dalje značilo da je tužitelj ovlašten obračunati tuženiku i tražbine iz članka 11.4. Općih uvjeta pod pretpostavkom da su iste dospjele do raskida ugovora ili u trenutku raskida ugovora, odnosno da tužitelj ne bi bio ovlašten obračunati tuženiku troškove nastale nakon raskida ugovora.
46. Što se tiče tražbina iz Ugovora o financijskom leasingu broj … za navesti je slijedeće:
47. Vještak navodi tražbine koje je po tom Ugovoru tužitelj prijavio u stečaju i to: neplaćene anuitete od rednog broja 10-28 u iznosu od 43.101,38 CHF, odnosno u iznosu od 282.557,67 kn; razlika glavnice, po rn. … od 30. lipnja 2011. u iznosu od 27.599,74 kn, odnosno u iznosu od 171.906,13 kn; zatezne kamate iz 2009. u iznosu od 285,65 CHF, odnosno 1.872,62 kn; razne troškove tzv. opće fakture u iznosu od 141.810,79 kn, zatezne kamate obračunate do 20. siječnja 2012. u iznosu od 36.308,19 kn, odnosno ukupno 634.455,40 kn.
48. Vještvo sudskog vještaka M. V. utvrđeno je kako prema Ugovoru o financijskom leasingu … je tužitelj financirao nabavu objekta leasinga iznosom od CHF 164.436,62, koji odgovara nabavnoj vrijednosti objekta plovila od CHF 205.254,77 umanjenoj za učešće tuženika od CHF 41.109,15. Glavnica od CHF 164.436,62 da je uključena u otplatni plan te da se je tuženik obvezao platiti tu glavnicu kroz 84 mjesečna anuiteta. Iz navedenog proizlazi kako je svrha sklopljenog Ugovora bila da tuženik otplatama anuiteta vrati tužitelju cjelokupni iznos financiranja, tj. glavnicu od CHF 164.436,62, a kako je zbog neplaćanja dospjelih anuiteta od strane tuženika došlo do prijevremenog raskida Ugovora to tužitelj ima pravo teretiti tuženika i za nedospjelu tzv. buduću glavnicu.
49. Vezano za troškove fakturirane u tzv. općim fakturama u iznosu od 141.810,79 kn, vještvom sudskog vještaka M. V. je utvrđeno kako su troškovi u iznosu od 683,14 kn nastali u 2009., dok ostatak troškova od 141.127,65 kn da je nastao nakon raskida Ugovora i iste navodi primjerice i to: povrat plovila, čišćenje, uređivanje plovila, posredovanje u naplati, priprema plovila za prodaju a u iznosu od 46.021,28 kn (list 1929-1931 spisa), dok ostale troškove u iznosu od 95.106,37 kn je isključio iz obračuna a prikazao ih u dopuni vještva od 30. studenog 2021. (list 2337 spisa). Kako je naprijed već navedeno sukladno odredbama ZL/13 i Općih uvjeta tužitelj nije bio ovlašten tuženiku obračunati troškove nastale nakon raskida Ugovora, budući su brodovi vraćeni u posjed tužitelju, nego samo one troškove nastale do trenutka raskida Ugovora ili u trenutku raskida Ugovora, budući su brodovi bili u posjedu tuženika i isti ih je gospodarski iskorištavao, a to su u ovom slučaju troškovi u iznosu od 683,14 kn, kao i troškovi prodaje broda (vještak je taj trošak prikazao kao trošak nakon raskida ugovora), jer kad korisnik leasniga vraća posjed stvari vlasniku stvar (predmet leasinga) mora vratiti u ispravnom stanju, a ako je stvar potrebno popraviti takav trošak snosi korisnik leasinga jer se stvar vraća u ispravnom stanju. Kako upravo korisnik leasinga je taj koji vraća posjed stvari onda je on dužan snositi troškove prijevoza stvari do leasing kuće. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi kako po računu … od 21. rujna 2010. tužitelj tereti tuženika za povrat plovila u iznosu od 9.713,64 kn, a za koji trošak sud ocjenjuje, u smislu naprijed navedenog, da ide na teret tuženika. Tako sud nalazi osnovanim tražbinu tužitelja po osnovi općih troškova u iznosu od 10.396,78 kn. Za sve ostale troškove nastale nakon raskida Ugovora, dakle one u iznosu od 131.414,01 kn, sud nalazi da tužitelj na iste nema pravo. Što se tiče obračunatih zakonskih zateznih kamata do otvaranja stečaja, a koji prema izračunu vještaka iznose 100.401,94 kn po ocjeni ovog suda tužitelja pripadaju obračunate kamate na anuitete prikazane tabelarno u vještvu sudskog vještaka (list 1955-1956 spisa), a koje ukupno iznose 84.092,20 kn, te kamate na naprijed navedene priznate opće troškove (iznos od 10.396,78 kn), a u iznosu od 2.581,41 kn. Kako je tužitelj po osnovu obračunatih zateznih kamata do otvaranja stečaja potražuje iznos od 36.308,19 kn to mu je sud isti iznos priznao, uz napomenu kako tužitelj nije ni mogao tražiti više budući se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje članka 180. SZ-a.
50. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi kako tražbinu tužitelja po predmetnom Ugovoru čine: dospjela nepodmirena glavnica (19 anuiteta) u iznosu od 43.101,38 CHF, odnosno 281.122,50 kn; buduća glavnica u iznosu od 27.599,74 CHF, odnosno 171.906,13 kn; zatezne kamate iz 2009. u iznosu od 285,65 CHF odnosno 1.863,11 kn; opći troškovi do 20. kolovoza 2010. da iznose 683,14 kn, dok opći troškovi nakon 20. kolovoza 2010. da iznose 46.021,21 kn, dok je isključio fakture u iznosu od 95.106,37 kn; te obračunata zatezna kamata do 20. siječnja 2012. u iznosu od 100.401,94 kn odnosno sveukupno 601.998,10 kn. Izračun vještaka sud prihvaća kao vjerodostojan, objektivan i stručan.
51. Slijedom svega naprijed navedenoga sud nalazi da tužitelja pripadaju troškovi na ime dospjele nepodmirene glavnice u iznosu od 281.122,50 kn, troškovi buduće glavnice u iznosu od 171.906,13 kn, zateznih kamata iz 2009. u iznosu od 1.863,11 kn, potom tužitelja da pripadaju opći troškovi u iznosu od 10.396,78 kn, te po osnovu obračunatih zakonskih zateznih kamata do 20. siječnja 2012. iznos od 36.308,19 kn, a kako je to naprijed i obrazloženo. Tako je valjalo utvrditi osnovanom tražbinu tužitelja u iznosu od 501.596,71 kn. Dakle tužitelja ne bi pripadali više zatraženi troškovi po osnovu dospjele glavnice u iznosu od 1.435,17 kn, po osnovi zateznih kamata iz 2009. u iznosu od 9,51 kn, te opći troškovi u iznosu od 131.414,01 kn. Tako je valjalo odbiti zahtjev tužitelja radi utvrđenja osnovanom njegove tražbine u iznosu od 132.856,69 kn.
52. Što se tiče tražbine iz Ugovora o financijskom leasingu broj … za navesti je slijedeće:
53. Vještak navodi tražbine koje je tužitelj po tom Ugovoru prijavio u stečaju: ostatak 17. anuiteta u iznosu od 1.566,74 CHF, odnosno 10.271,00 kn; anuitet od rednog broja 18-28 u iznosu od 24.317,74 CHF odnosno 159.418,69 kn; zatezne kamate dospjele 15. lipnja 2009. u iznosu od 285,65 CHF, odnosno 1.872,62 kn; razne troškove, tzv. opće fakture u iznosu od 118.382,96 kn; zatezne kamate obračunate do 20. siječnja 2012. u iznosu od 25.732,11 kn, odnosno ukupno 315.677,38 kn.
54. Vezano za troškova tzv. općih faktura koje su prijavljene u stečajnom postupku u iznosu od 118.382,96 kn, vještvom sudskog vještaka M. V. je utvrđeno kako od raznih, iznos od 399,75 kn se odnosi za trošak posredovanja u prodaji koji je fakturiran 25. rujna 2009., dok svi ostali troškovi u iznosu od 117.983,21 kn da su nastali nakon raskida ugovora i to troškovi: povrat plovila, čišćenje i uređivanje plovila, godišnji vez u moru, priprema broda za prodaju, kasko osiguranje, troškovi ovrhe, sudska pristojba, procjena plovila, posredovanje u prodaji. Iz već naprijed navedenih razloga po ovom Ugovoru tužitelja pripadaju troškovi nastali prije raskida Ugovora, tj. trošak posredovanja u prodaji u iznosu od 399,75 kn, te trošak po računu … od 7. rujna 2010. u iznosu od 8.559,11 kn na ime povrata plovila, budući da sud ocjenjuje, a kako je naprijed već navedeno da je taj trošak dužan snositi korisnik leasinga koji vraća posjed stvari. Tako sud nalazi osnovanom tražbinu tužitelja po osnovi općih troškova u iznosu od 8.958,86 kn. Za ostale troškove nastale nakon raskida ugovora, dakle one u iznosu 109.424,10 kn sud nalazi da tužitelj na iste nema pravo, a kako je to sve naprijed navedeno. Što se tiče obračunatih zakonskih zateznih kamata do otvaranja stečaja, a koje prema izračunu vještaka iznose 45.747,42 kn, po ocjeni ovog suda tužitelja pripadaju obračunate kamate na anuitete prikazane tabelarno u vještvu sudskog vještaka (list 1957-1958 spisa), a koje ukupno iznose 43.087,39 kn, te kamate na priznate naprijed navedene opće troškove (u iznosu od 8.958,86 kn), a u iznosu od 1.653,10 kn. Kako tužitelj po osnovu obračunatih zakonskih zateznih kamata do otvaranja stečaja potražuje iznos od 25.732,11 kn, to mu je sud navedeni iznos i priznao.
55. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi kako tražbinu tužitelja po predmetnom Ugovoru čine: dospjela neplaćena glavnica i to ostatak 17 anuiteta dospio 9. rujna 2009. iznosi 10.218,83 kn, te anuiteta od rednog broja 18-28 dospjelih u razdoblju do 9. listopada 2009. do 10. kolovoza 2010. u iznosu od 158.608,93 kn. Buduća glavnica od CHF 112.329,98 da je u cijelosti podmirena iz prodaje broda dana 1. rujna 2011. te da je iz ukupne uplate od CHF 127.606,68 naplaćena buduća glavnica u iznosu od CHF 112.328,98, te anuiteti od rednog broja 10-16 svi dospjeli do 11. kolovoza 2009. u iznosu od CHF 15.282,70, odnosno ukupno CHF 127.606,68. Zatezne kamate iz 2009. da iznose 1.863,11 kn, opći troškovi do 20. kolovoza 2010. po vještaku iznose 399,75 kn, a opći troškovi nakon 20. kolovoza 2010. da iznose 52.962,12 kn, te obračunata zatezna kamata do 20. siječnja 2012. da iznosi 45.747,42 kn, odnosno sveukupno 269.800,16 kn.
56. Slijedom svega naprijed navedenog sud nalazi da tužitelja pripadaju troškovi na ime dospjele nepodmirene glavnice u iznosu od 168.827,76 kn, zateznih kamata iz 2009. u iznosu od 1.863,11 kn, općih troškova u iznosu od 8.958,86 kn, te po osnovi obračunatih zakonskih zateznih kamata do 20. siječnja 2012. iznos od 25.732,11 kn, odnosno ukupno 205.381,84 kn. Dakle tužitelja ne bi pripadali više zatraženi troškovi po osnovi dospjele glavnice u iznosu od 861,93 kn, troškovi po osnovi zateznih kamata iz 2009. u iznosu od 10,51 kn, te opći troškovi u iznosu od 109.424,10 kn. Tako je valjalo odbiti zahtjev tužitelja radi utvrđenja osnovanom njegove tražbine u iznosu od 110.296,54 kn.
57. Slijedom svega naprijed navedenoga sud nalazi da postoji tražbina tužitelja kao vjerovnika drugog višeg isplatnog reda po predmetnim Ugovorima u iznosu od 717.894,67 kn, dok je odbio zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na utvrđenje da postoji tražbina tužitelja kao stečajnog vjerovnika drugog višeg isplatnog reda za iznos od 1.517.209,93 kn. Stoga je odlučeno kao u točci I i II izreke presude.
58. U odnosu na protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja.
59. Prije svega valja navesti kako je sud odbio kao neosnovan prijedlog tužitelja radi odbacivanja protutužbe (raspravno rješenje suda s ročišta od 22. ožujka 2022.) budući da odredba članka 189. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, dalje ZPP-a), a koji se ima primijeniti u ovoj pravnoj stari prema odredbi čanka 102. stavak 1. ZPP-a ("Narodne novine" 25/13, a niti odredbe SZ-a koje reguliraju parnice koje se vode temeljem odredbe članka 180. SZ-a, ne priječe da se u pravnoj stvari kao što je predmetna podnese protutužbeni zahtjev.
60. Tuženik je tijekom postupka u više navrata uređivao protutužbeni zahtjev:
- u podnesku zaprimljenom kod suda 15. siječnja 2022. tuženik traži da sud naloži tužitelju-protutuženiku da vrati tuženiku-protutužitelju iznos od 372.543,39 EUR-a, a koji predstavlja protuvrijednost od 2.802.123,40 kn. sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude pa do isplate;
- u podnesku zaprimljenom kod suda 10. ožujka 2022. tuženik je preinačio tužbeni zahtjev prema tuženiku iz ovog postupka na način da traži da se utvrde ništetnim Ugovori o prodaji obročnom otplatom sklopljeni između tužitelja i tuženika i to: Ugovori broj: - …, od 14.09.2005., …, od 14.09.2005., …, od 14.09.2005., …, od 14.09.2005., …, od 14.09.2005., …, od 14.09.2005., …, od 14.09.2005., …, od 14.09.2005., …, od 14.09.2005., …, od 14.09.2005., …, od 14.09.2005., …, od 14.09.2005.; …, od 07.11.2006., …, od 07.11.2006., …, od 07.11.2006., …, od 07.11.2006., …, od 07.11.2006. i …, od 08.12.2006. (točka I. protutužbenog zahtijeva), da se naloži tužitelju da isplati tužitelju – protutuženiku, iznos od 372.543,39 €, a koji iznos predstavlja protuvrijednost od 2.802.123,40 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude pa do isplate (točka II protutužbe). Tužitelj alternativno postavlja protutužbeni zahtjev da se naloži tužitelju – protutuženiku isplati tuženiku-protutužitelju iznos od 446.622,48 €, a koji iznos predstavlja protuvrijednost od 3.359.316,98 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude pa do isplate;
- u podnesku zaprimljenom kod suda 30. rujna 2022. tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev prema tuženiku iz ovog postupka na način da se traži da su utvrdi ništetnim Ugovore o prodaji s obročnom otplatom sa sporazumom o zasnivanju založnog prava na pokretnoj stvari radi osiguranja potraživanja sklopljenim između H. L. C. d.o.o. (sada U. leasing d.o.o.) i T. Y. d.o.o. (sada T. Y. d.o.o. „stečajna masa“) kao primatelja obročne otplate, a specificiranih u točkama 1-10 (točka I protužbenog zahtijeva); da se naloži tužitelju-protutuženiku da vrati tuženiku-protutužitelju iznos od 3.359.316,98 kn (446.622,48 €), sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 10. ožujka 2022. pa do isplate (točka II protutužbenog zahtijeva).
61. Preinaci tužbenog zahtjeva iz podneska od 10. ožujka 2022. tuženik se je protivio, a koju preinaku je sud dopustio sukladno raspravnom rješenju suda s ročišta od 11. ožujka 2022., ocjenjujući istu svrsishodnom za konačno rješavanje odnosa među strankama (članak 190. stavak 2. ZPP-a). Iz istih razloga sud je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva iz podneska od 30. rujna 2022., kojoj preinaci se je tužitelj protivio, a kako je to propustio učiniti raspravnim rješenjem, to je učinio navedenim rješenjem sadržanim u točci I. izreke rješenja.
62. Prema odredbi članka 327. ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO-a), na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba.
63. Prema članku 328. ZOO-a pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.
64. Prema odredbi članka 323. ZOO-a u slučaju ništetnosti svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj ono što je primila na temelju takvog ugovora, ako to nije moguće ili ako se narav onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu.
65. Što se tiče prigovora zastare tužitelja istaknutog na ročištu od dana 7. prosinca 2022. u pogledu prvotno istaknutog i preinačenog tužbenog zahtijeva, za navesti je kako prema odredbi članka 327. i 328. ZOO-a ništetnost nekog pravnog posla se može isticati i na nju se može pozvati svaka zainteresirana strana u vremenski neograničenom razdoblju, odnosno pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi, što znači da u slučaju pokretanja postupka radi utvrđenja ništetnosti nekog pravnog posla takav zahtjev ne zastarijeva, pa nema govora o prigovoru zastare. Tako ne zastarijeva ni zahtjev u smislu odredbe članka 323. ZOO-a, tj. radi vraćanja primljenog na temelju ništetnog pravnog posla, kao posljedica utvrđenja ništetnosti nekog pravnog posla.
66. Prema odredbi članka 322. ZOO-a ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
67. Kao razlog ništetnosti predmetnih ugovora tuženik ističe da su isti neusklađeni sa odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05) koji reguliraju ugovore o kupoprodaji s obročnom otplatom cijene te i iz razloga jer tužitelj nije uskladio odredbe Ugovora sa odredbama Zakona o leasingu kada je isti stupio na snagu 21. prosinca 2006., odnosno tužitelj da nije postupio sukladno članku 106. stavak 2. ZL-a i predmetne Ugovore uskladio s člankom 5. tog zakona.
68. U obrazloženju ove presude sud je dao ocjenu pravne prirode predmetnih Ugovora o prodaji s obročnom otplatom, tj. našao da su predmetni Ugovori po svojoj pravnoj prirodi Ugovori o financijskom leasingu, pa ne egzistira razlog njihove ništetnosti zbog neusklađenosti s odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO-a) koje reguliraju ugovore o prodaji s obročnom otplatom (članak 464.-474. ZOO-a). Tuženik se neosnovano poziva i na odredbu članka 106. Zakona o leasingu ("Narodne novine" 135/06 budući da se obveza usklađivanja poslova leasinga s odredbama tog zakona odnosi samo na poslovne transakcije sklopljene nakon stupanja na snagu tog zakona, a što proizlazi iz odredbe 107. stavak 1. Zakona o leasingu. Slijedom navedenoga ovaj sud nije našao da bi predmetni pravni poslovi bili ništavi, odnosno ništetni. Ovaj sud ne nalazi ni razloge zbog kojih bi predmetni Ugovori bili ništavi u smislu odredbe članka 322. ZOO-a, odnosno ne nalazi da bi isti bili protivni Ustavu, prisilnim propisima ili moralu društva.
69. Kako dakle, sud predmetne pravne poslove ne nalazi ništetnim to posljedično navedenome ne egzistira ni obveza vraćanja novčanih iznosa po osnovu takvih pravnih poslova u smislu odredbe članka 323. ZOO-a. Stoga je valjalo odlučiti kao u točci III. izreke presude.
70. Za navesti je da kako je sud našao da protutužbeni zahtjev tuženika nije osnovan, te je donio odluku kojom je tuženika odbio sa protutužbenim zahtjevom, to stoga o protupotraživanju tužitelja koje je sadržano u prigovoru radi prijeboja sud ne odlučuje jer takav zahtjev ni ne postoji.
71. Naposljetku je za navesti da je sud odbio kao suvišan prijedlog tuženika radi izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka D. S., A. P., K. K., na okolnosti iz podneska od 28. srpnja 2022., prijedlog za vještačenje po vještaku za procjenu brodova na okolnosti čistog prihoda koji brod ostvari tijekom nautičke sezone, prijedlog radi saslušanja vještaka V. K. i Đ. Š. na okolnosti iz podneska od 28. srpnja 2022., te je sud rješenjem od 16. svibnja 2022. odbio prijedlog tužitelja radi izrade dopunskog vještva na okolnosti iz podneska od 21. prosinca 2021. a radi obračuna zateznih kamata na fakture koje je isključio iz obračuna a za razdoblje od dospijeće svake od navedenih faktura do dana otvaranja stečajnog postupka, ocjenjujući kako izvođenje tih dokaza ne bi promijenilo utvrđenje suda u pogledu odlučnih činjenica za rješavanje ovoga spora, a sve pozivom na odredbu članka 10. ZPP-a.
72. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a.
Sud je ocijenio da su stranke podjednako uspjele u sporu. Naime, pri djelomičnom uspjehu stranaka u sporu izraz "razmjerno" ne treba ocjenjivati samo kvalitativno, čisti matematičkim izračunom prema dosuđenim i odbijenim iznosima nego i kvalitativno s obzirom na osnovu tužbenog zahtjeva tužbeno, odnosno protutužbenog zahtjeva i na uspjeh glede osnove pojedinih dijelova tužbenog zahtijeva, odnosno protutužbenog zahtijeva. Razmatrajući uspjeh stranaka u sporu prvenstveno kvalitativno a tek zatim i kvantitativno sud zaključuje da su stranke djelomično uspjele u sporu pri čemu taj uspjeh stranaka da je podjednak radi čega je primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a odlučeno kao u toč. II. izreke rješenja.
Novčani iznosi koji su navedeni u izreci ovog rješenja iskazani su u EUR-ima i kunama sukladno Zakonu o uvođenju kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" 57/22 i 88/22), te je prilikom konverzije korišten fiksni tečaj 7,53450.
U Splitu 26. siječnja 2023.
Sudac
Ivana Madunić, v.r.
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu. Žalba se može izjaviti u roku od 8 dana od dostave prijepisa ove presude, putem ovog suda u pisanom obliku u 3 primjerka.
Dna:
- punomoćniku tužitelja;
- punomoćniku tuženika;
- u spis
___________________________________
1Fiksni tečaj konverzije 7,53450