Kž-261/2022-4

 

                   

 

                   

     REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU                                                                                    Kž-261/2022-4

 

                                                                                                                                           

U    I M E    R E P U B L I K  E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Branka Ivić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje M. J., kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog G. M. zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi članka 226. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe branitelja optuženika S. V., odvjetnika u R., izjavljene protiv presude Općinskoga suda u Rijeci br. K-123/2017-30 od 20. svibnja 2022. u sjednici vijeća održanoj dana 26. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbija se žalba optuženog G. M. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci pod brojem K-123/2017 od 20. svibnja 2022. optuženi G. M. proglašen je krivim za učin kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi članka 226. stavka 1. KZ/11 pa je temeljem članka 229. stavka 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, time da je optuženiku, na temelju članka 56. stavka 1., 2. i 3. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od 2 godine ne počini novo kazneno djelo.

 

2. Temeljem članka 77. stavka 1. KZ/11 od optuženika G. M. oduzeta je imovinska korist u iznosu od 2.400,00 kuna/318,53 eura[1] te je istome naloženo da taj iznos plati u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

 

3. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19, 80/22-dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je oslobođen od plaćanja troškova toga kaznenog postupka u cijelosti.

 

4. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik G. M., po branitelju S. V., odvjetniku u R., i to kako u žalbi stoji kumulacijom svih žalbenih razloga sa prijedlogom da se uvažavanjem žalbenih navoda pobijana presuda preinači u oslobađajuću, podredno da se ukine i vrati na ponovno odlučivanje.

 

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

6. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08 spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku koje ga je vratilo uz dopis pod brojem KŽ-DO-323/2022 od 07. prosinca 2022.

 

7. Žalba optuženika nije osnovana.

 

8. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženik navodi da je pobijana presuda lišena bitnih razloga te da je utemeljena isključivo na jednom dokazu kojega nije moguće dodatno provjeriti ili osnažiti, iz čega bi proizlazilo da smatra da je prvostupanjski sud počinio povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 budući da, po stajalištu žalitelja, pobijana presuda nema uopće razloga o odlučnim činjenicama.

 

8.1. Međutim, suprotno izloženom stajalištu žalitelja, prvostupanjski je sud, na temelju provedenih dokaza u postupku, utvrdio sve odlučne činjenice koje su bitne za odlučivanje o kaznenoj odgovornosti optuženika za terećeno kazneno djelo za što je dao jasne, uvjerljive i cjelovite razloge, koje kao takve prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga je potpuno neosnovan istaknuti žalbeni prigovor, a kako ovaj sud ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08 nije utvrdio da bi bila počinjena niti jedna povreda, bilo formalne bilo materijalne naravi, to se kao neosnovanim ukazuje istaknuti žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

 

9. Optuženik u žalbi navodi i da je prvostupanjski sud svoju odluku utemeljio na nezakonitom dokazu i to čitanjem cijelog zapisnika o prepoznavanju, iako dio toga zapisnika u kojemu osoba koja vrši prepoznavanje opisuje osobu koju treba prepoznati, predstavlja službenu zabilješku. Time žalitelj tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08, smatrajući da se pobijana presude temelji na nezakonitom dokazu.

 

9.1. Iz podataka u spisu proizlazi da je svjedokinja T. B. J. na zapisniku o prepoznavanju od 01. listopada 2015., koja dokazna radnja je obavljena po nalogu Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, pred djelatnicima PU Primorsko-goranske, između pet osoba, prepoznala optuženika G. M. kao osobu počinitelja terećenog kaznenog djela.

Iz sadržaja zapisnika o prepoznavanju nedvojbeno proizlazi da je dokazna radnja prepoznavanja obavljena u smislu članka 301. ZKP/08 te da je kao takav, zakonit. Potpuno neutemeljeno žalitelj tvrdi da se kao nezakonit trebao izdvojiti dio zapisnika u kojemu je svjedokinja opisivala osobu koju treba prepoznati. To iz razloga što je člankom 301. stavkom 3. ZKP/08 propisano da će se prije prepoznavanja zatražiti od osobe koja obavlja prepoznavanja da što detaljnije opiše predmet, u ovom slučaju osobu, prepoznavanja i da se navedu okolnosti prema kojima se razlikuje od drugih osoba. Prema tome, ni u kom slučaju se ne može raditi  o službenoj zabilješci, već prethodni opis osobe koja se prepoznaje predstavlja jedan od elemenata u postupku provođenja dokazne radnje prepoznavanja, kako je to i propisno člankom 301. stavkom 3. ZKP/08. Stoga je  i istaknuti žalbeni  razlog valjalo odbiti kao neutemeljen.

 

10. Također nije u pravu niti optuženik kada se žali zbog povrede kaznenog zakona, iako navedenu žalbenu osnovu pobliže ne obrazlaže.

 

10.1. Izrekom prvostupanjske presude utvrđeni su svi bitni elementi kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi članka 226. stavka 1. KZ/11, a kako ispitivanjem po službenoj dužnosti nisu utvrđene niti povrede kaznenog zakona iz članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona.

 

11 Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u stvari samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj ističe da je pobijana presuda utemeljena isključivo na jednom dokazu- zapisniku o prepoznavanju, koji nije bilo moguće dodatno provjeriti ili osnažiti.

 

11.1. Suprotno tomu, osnovano je prvostupanjski sud zapisnik o prepoznavanju doveo u vezu sa iskazom svjedokinje T. B. J. koja je kako pred državnim odvjetništvom tako i na raspravi okolnosno i detaljno opisala svoj susret sa dvojicom nepoznatih muškaraca na stubištu zgrade, od kojih je jednoga i detaljno opisala a potom slijedećeg dana i prepoznala kao osobu počinitelja. Pri tomu pravilno prvostupanjski sud iskaz te svjedokinje dovodi u vezu i sa iskazom njenog oca V. B. kojega je odmah po saznanju za provalu u stan zvala na telefon i ispričala mu svoj susret sa dvojicom muškaraca na stubištu.

Dakle, doista se ne može uzeti, kako to pogrešno smatra žalitelj, da je utvrđenje prvostupanjskog suda utemeljeno samo na podacima zapisnika o prepoznavanju, budući je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pravilno podatke iz tog zapisnika doveo u vezu sa u svemu suglasnim iskazima svjedoka T. B. J. i V. B. kada je zaključio da je upravo optuženik počinio utuženo kazneno djelo.

 

11.2. Stoga se žalba optuženika izjavljena iz žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u stvari samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ukazuje neosnovanom.

 

12. Što se tiče odluke o kazni, po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i ispravno ocijenio sve okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne za optuženika kada mu je izrekao uvjetnu osudu sa utvrđenom kaznom zatvora u trajanju od 8 mjeseci na rok kušnje od 2 godine.

 

12.1. I po stajalištu ovog suda, upravo kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci na rok provjeravanja od 2 godine primjerena je težini počinjenog kaznenog djela, okolnostima pod kojima je djelo počinjeno te osobi optuženika te će se istom ostvariti svrha kažnjavanja, kako u pogledu generalne tako i u pogledu specijalne prevencije.

 

13. Prvostupanjski sud je pravilno od optuženika oduzeo i imovinsku korist u visini od 2.400 kn/318,53 eura[2] stečenu počinjenjem kaznenog djela za koje je proglašen krivim, a radilo bi se o vrijednosti dvije zlatne muške i dvije zlatne ženske verice i vrijednosti četiri ženska prstena s cirkonima, pozivajući se na odredbu članka 77. stavka 1. KZ/11 (trebalo se ujedno pozvati i na odredbu članka 560. stavka 1. i 2. ZKP/08).

 

13. Nisu osnovani žalbeni navodi žalitelja kada tvrdi da je prvostupanjski sud bio nekritičan pri utvrđivanju vrijednosti otuđenih predmeta koja je previsoko određena. Ovo iz razloga što, imajući u vidu da se radi o četiri zlatna prstena te četiri prstena sa cirkonima, dakle o nakitu koji je izrađen od izuzetno vrijednog materijala – zlata i cirkona, to naznačena vrijednost u visini od 2,400 kuna /318,53 eura[3], nikako se ne može smatrati da je previsoko određena.

 

14. Konačno, pravilno je prvostupanjski sud postupio i kada je optuženika, temeljem članka 148. stavka 6. ZKP/08, u cijelosti oslobodio troškova plaćanja kaznenog postupka uzimajući u obzir njegovo materijalno stanje i nezaposlenost smatrajući da bi plaćanjem troškova postupka bilo ugroženo uzdržavanje kako njega tako i njegove obitelji, obzirom je otac šestero malodobne djece.

 

15. Stoga, cijeneći sve prethodno izloženo, kako žalba optuženika G. M. nije osnovana, to je istu valjalo odbiti kao neosnovanu i temeljem članka 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.

             

U Šibeniku, 26. siječnja 2023.

 

 

              ZAPISNIČAR                                                                                      PREDSJEDNICA VIJEĆA

 

Marina Jaram                                                                     Nives Nikolac