Poslovni broj: 8 Gž-34/2023-2

                

        Republika Hrvatska

     Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

 

                                                                                                          Poslovni broj: 8 Gž-34/2023-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

                                                                     

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Dujmović, u pravnoj stvari tužitelja S. V., OIB: …, iz P., …, zastupanog po punomoćniku S. B., odvjetniku iz K., …, protiv tuženika: 1) Ž. P. OIB: …, iz S., …, zastupanog po punomoćniku E. D., odvjetniku iz K., …, i 2) P. e. j.d.o.o. za usluge i trgovinu, OIB: …, iz S., …, zastupanog po punomoćnici A. B. D., odvjetnici iz K., …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-250/2020.-15. od 24. studenoga 2022., dana 26. siječnja 2023.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja S. V. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-250/2020.-15. od 24. studenoga 2022.

 

    Obrazloženje

 

1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

 

''I. Odbacuje se tužba tužitelja S. V. iz P., …, OIB: … u odnosu na drugotuženika P. e. j.d.o.o. za usluge i trgovinu, OIB: …, iz S., ...

 

II. Nalaže se tužitelju S. V. iz P., …, OIB: … da drugotuženiku P. e. j.d.o.o. za usluge i trgovinu, OIB: …, iz S., … naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 937,50 kn/124,43 eura,1 u roku od 15 dana.''

 

2. Protiv uvodno označenog rješenja žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ističe da prvostupanjski sud polazi od toga da je tužitelj ''proširio tužbu'', a da se u tom smislu sada drugotuženik u uloženom odgovoru na tužbu protivi proširenju tužbe i tužbenog zahtjeva na njega te predlaže da se tužba odbaci. Tako zauzeto stajalište na koje primjenjuje odredbu čl. 156. Zakona o parničnom postupku samo na oko se može učiniti pravilnim. Međutim, sud zapostavlja odlučnu okolnost da je izvornu tužbu od 26. listopada 2020. napisao osobno tužitelj pa je po istaknutom odgovoru na tužbu tuženika Ž. P. od 25. svibnja 2021. punomoćnik istog prigovorio kao neurednoj i nepodobnoj za raspravljanje, slijedom čega je predložio da sud, tužbu odbaci. Prvostupanjski sud je svojim rješenjem od 28. listopada 2020. vratio prvotnu tužbu tužitelju radi ispravka i dopune u roku od 8 dana s naznakom da, ukoliko tužba bude uređena u određenom roku, smatrat će se da je podnesena onog dana kada je prvi put bila podnesena, odnosno da će se smatrati da je tužba povučena ako ne bude vraćena sudu u određenom roku, a bude li vraćena bez dopune, da će biti odbačena. Dakle, tužitelj je tek protekom gore istaknutog roka, potpisivanjem punomoćni svom punomoćniku 2. siječnja 2022. ispravio i dopunio svoju tužbu i to na način da je uz prvog naznačenog tuženika označio i njegovu tvrtku kao drugotuženika tj. P. e. j.d.o.o. U ovoj pravnoj situaciji prvostupanjski sud zapostavlja činjeničnu okolnost da je Županijski sud u Zadru po žalbi prvotuženika odbio prijedlog navedenog za utvrđenje povlačenja tužbe u odnosu na njega, a čime se posredno implicira da tužbeni zahtjev postoji prema tuženiku citirajući stav navedenog Županijskog suda u odluci broj Gž-339/2022 od 1. travnja 2022. Isto tako prvostupanjski sud zanemaruje i činjeničnu okolnost da je pripremno ročište zaključeno tek 8. studenoga 2022. te da je u tom smislu punomoćnik drugotuženika svoje protivljenje ili zahtjev za odbačaj mogao staviti pravovremeno još u odgovoru na ispravljenu i dopunjenu tužbu, a što nije učinio u propisanom sudskom roku. Slijedom navedenog, navedenim postupanjem prvostupanjskog suda izreka pobijanog rješenja je nerazumljiva i proturječna sama sebi, a sve zbog zapostavljenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava koje nije pravilno primijenjeno, stoga se predlaže ukinuti pobijano prvostupanjsko rješenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst 25/13. i 70/19.; dalje ZPP) koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.), na koju u žalbi ukazuje tužitelj, budući da je izreka pobijanog rješenja razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima rješenja, ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. istog Zakona u svezi čl. 381. istog Zakona.

7. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odbacio žalbu tužitelja u odnosu na drugotuženika te tužitelja obvezao da drugotuženiku naknadi troškove parničnog postupka. Tako donesenu odluku temelji na odredbi čl. 196. ZPP budući da se drugotuženik usprotivio proširenju tužbe na njega tako da je u odnosu na istog tužba tužitelja odbačena, a postupak nastavljen u odnosu na prvotuženika.

8. Odredbom čl. 196. st. 2. ZPP određeno je da do zaključenja prethodnog postupka može, uz uvjete iz st. 1. tog članka, uz tužitelja pristupiti novi tužitelj ili tužba može biti proširena na novog tuženika s njegovim pristankom.

9. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj podnio tužbu 26. listopada 2020., međutim da je prvostupanjski sud rješenjem od 28. listopada 2020. tužbu vratio tužitelju radi ispravka i dopune tako da tužitelj jasno odredi tužbeni zahtjev kako bi se po istom moglo postupati jer to u konkretnom da nije slučaj, a ujedno ukazujući na posljedice iz odredbe čl. 109. st. 2. – 4 . ZPP.

10. Dopisom od 5. svibnja 2021. tužba je dostavljena tuženiku Ž. P.u da podnese odgovor na tužbu u roku od 30 dana od dana dostave, a koji odgovor na tužbu je i dostavljen 25. svibnja 2021. u kojem i tuženik ukazuje na neurednost i nepotpunost tužbe za raspravljanje predlažući da, s obzirom na činjenicu da se radi o sporu male vrijednosti, prvostupanjski sud istu odmah odbaci.

11. Nakon toga tj. 31. siječnja 2022. tužitelj dostavlja podnesak kojim udovoljava rješenju suda prvog stupnja od 28. listopada 2020. te ispravlja i dopunjuje tužbu od 26. listopada 2020., ali i pasivnu legitimaciju proširuje i na drugotuženika P. e. j.d.o.o.

12. Na ročištu održanom 1. veljače 2022. prvotuženik je predložio prvostupanjskom sudu da donese odluku kojom će utvrditi povlačenje tužbe u odnosu na prvotuženika, a ovo s obzirom na rješenje prvostupanjskog suda od 28. listopada 2020., a odlučujući o tom prijedlogu tuženika Ž. P. prvostupanjski sud je isti prijedlog odbio kao neosnovan, tako da je tuženik Ž. P. izjavio žalbu koju je ovaj drugostupanjski sud u odluci Gž-339/2022-2 od 1. travnja 2022. odbio kao neosnovanu te potvrdio pobijano prvostupanjsko rješenje.

13. U daljnjem tijeku prvostupanjskog postupka, dopisom od 14. srpnja 2022., prvostupanjski sud novo označenom tuženiku P. e. j.d.o.o. dostavlja tužbu s pozivom da u roku 45 dana dostavi pisani odgovor na tužbu uz upozorenje na posljedice nedavanja istog, a u ostavljenom roku P. e. j.d.o.o. dostavio je odgovor na tužbu u kojem je istaknuto da se protivi proširenju tužbe i predlaže tužbu u odnosu na istog odbaciti.

14. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe čl. 196. st. 2. ZPP odbacio tužbu u odnosu na P. e. j.d.o.o. Naime, kako je navedeno, u konkretnom slučaju, tužitelj je predmetnom tužbom ustao 26. listopada 2020. protiv tuženika Ž. P. i smatra se da je tužba sudu podnesena upravo toga dana kada je prvi put bila i podnesena, neovisno o tome što je 31. siječnja 2022. ista ispravljena i dopunjena.

15. Dakle, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u procesnoj situaciji kada je podneskom od 31. siječnja 2022. tužitelj proširio tužbu na novog tuženika sud prvog stupnja pravilno je, s obzirom da isti izričito nije dao pristanak, primjenom odredbe čl. 196. st. 2. ZPP odlučio kao u izreci pobijanog rješenja jer je naknadno suparničarstvo u smislu čl. 196. ZPP, uvjetovano pristankom novooznačenog tuženika.

15.1. Osim toga, suprotno žalbenim navodima tužitelja, novo označeni tuženik usprotivio se proširenju tužbe već u danom odgovoru na tužbu, dakle, pravovremeno tako da žalbeni navodi izneseni u tom smislu nisu doveli u pitanje pravilnost pobijanog rješenja.

16. Žalitelj ukazuje da je Županijski sud u Zadru u svojoj odluci odbio žalbu tuženika Ž. P. kao neosnovnu i potvrdio pobijano rješenje prvostupanjskog suda kojim je odbijen prijedlog tog tuženika da se utvrdi da je tužba povučena, odnosno da je istaknut stav da je riječ o monitornom roku, međutim, po ocjeni ovog suda, navedeno nije od značaja za donošenje ove drugostupanjske odluke jer se istom odlučuje o dopuštenju proširivanja tužbe na novo označenog tuženika P. e. j.d.o.o. koji niti nije vezan spomenutom drugostupanjskom odlukom, štoviše tužba na odgovor dostavljena mu je naknadno odnosno tek 18. srpnja 2022. kada je parnica i počela teći u odnosu na istog (čl. 194. st. 1. ZPP).

17. Odluka o trošku donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1.  u svezi čl. 155. ZPP.

18. Slijedom svega navedenog, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tužitelja te primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje kako je to odlučeno u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

                                                 U Zadru, 26. siječnja 2023.

 

Sutkinja

 

                                                                                                                       Sanja Dujmović, v.r.