Poslovni broj: Gž-2112/2022-3

1

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-2112/2022-3

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to mr. sc. Ivana Tironija kao predsjednika vijeća, Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. P. iz Austrije, OIB: ..., zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. D., P. M., N. P., B. D. i A. M. iz G., protiv tuženika E. P. iz K., OIB: ..., sada u Austriji, zastupanog po punomoćnici S. M. J., odvjetnici iz K., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-87/2019 od 16. prosinca 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 25. siječnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-87/2019 od 16. prosinca 2019.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

IV. Tužiteljici se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

 

„1. Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

1. Tuženik E. P. iz K., OIB: ..., sada u Austriji, dužan je trpjeti da se upiše pravo suvlasništva na nekretninama upisanim u zk.ul.br. 2688 k.o. K., i to kč.br. 1442/2 – kuća, dvorište i livada u C. – sa 1250 m2, te u zk.ul.br. 7594 k.o. K. i to kč.br. 1442/4 – livada ... ulica sa 2274 m2, sve u 1/2 dijela na ime i u korist tužiteljice M. P. iz Austrije, OIB: ..., u roku od 15 dana.

 

2. Tuženik E. P. iz K., OIB: ..., sada u Austriji, dužan je tužiteljici M. P. iz Austrije, OIB: ..., isplatiti iznos od 3.139,50 kuna, zajedno s kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počev od 23. siječnja 2016., do konačne isplate, sve u roku od 15 dana."

 

2. Odlukom o trošku obvezana je tužiteljica naknaditi tuženiku iznos od 29.595,00 kuna sa zateznim kamatama od 16. prosinca 2019. do isplate (točka 2. izreke).

 

3. Žali se tuženik pobijajući prvostupanjsku presudu u cijelosti i to zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači odnosno ukine. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.

 

4. Tužiteljica je odgovorila na žalbu tuženika protiveći se svim žalbenim navodima i s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana, a istoj obistini trošak odgovora na žalbu.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev, a nakon što je u provedenom postupku utvrdio:

- da su predmetne nekretnine kč. br. 1442/2, kč. br.  1442/4 i kč. br. 1442/6 tužiteljica i M. P. kao bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice,

- da predstavljaju njihovu bračnu stečevinu čiji su suvlasnici u jednakim dijelovima, a što je tuženik znao,

- da je Ugovorom o darovanju od 16. kolovoza 2013. M. P. ove nekretnine darovao sinu E. za cijelo, pri čemu su oba bila nepoštena,

- da tužiteljica nije bila sudionik tog pravnog odnosa niti je dala svoju suglasnost za zaključenje ugovora o darovanju, odnosno za isti nije ni znala,

- da ni naknadno nije odobrila pravne radnje supružnika koji je u tom trenutku bio uknjižen kao samovlasnik, iako se radilo o bračnoj stečevini, a čim je saznala za raspolaganja svog supruga podnijela je tužbu za utvrđenje svog suvlasničkog dijela,

- da je pravomoćnim rješenjem Ureda državne uprave Sisačko-moslavačke županije Ispostava K. od 22. siječnja 2016. utvrđen pravni interes Republike Hrvatske, te je dozvoljeno izvlaštenje u korist Republike Hrvatske nekretnine kč.br. 1442/6,

- da je istim rješenjem odlučeno je da se vlasniku E. P. za izvlaštenu nekretninu isplati iznos od 6.279,00 kuna,

- da je na nekretnini kč. br. 1442/6 u zemljišnim knjigama upisana Republika Hrvatska, dok je na ostalima upisan tuženik za cijelo.

 

7. Gornja utvrđenja prvostupanjskog suda svoj osnov imaju u sadržaju dokaza provedenih u postupku (koje dokaze je sud prvog stupnja ispravno ocijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge.

 

8. Na temelju gornjih utvrđenja pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev.

 

9. Naime, temeljem prednjih utvrđenja, ispravno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice a nakon što su pravilno ocijenili da sporne nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu. Radi se naime o imovini koju su tužiteljica i M. P. kao bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice, pri čemu činjenica da se na imovinu uknjižio tuženik za cijelo ne dovodi u pitanje pravno svojstvo ove imovine niti dovodi u pitanje utvrđeni suvlasnički udjel tužiteljice na toj imovini (1/2 dijela), a kod nesporne činjenice da stranke, te M. P. to nisu drugačije ugovorile, niti da je riječ o posebnoj imovini supružnika.

 

10. Pritom je za naglasiti kako prema utvrđenju prvostupanjskog suda tužiteljica nije dala suglasnost za predmetno darovanje, te kako je tuženiku i otuđitelju bilo poznato da je riječ o bračnoj stečevini (koja utvrđenja ovaj sud prihvaća kao utemeljena i obrazložena u smislu odredbe članka 8. ZPP-a), to se tuženik neosnovano poziva na suglasnost tužiteljice na ovo darovanje, te na pravne posljedice načela povjerenja u zemljišne knjige.

 

11. Naime, ako stjecatelj nije savjestan onda niti po načelu povjerenja u zemljišne knjige nema pravo na zaštitu stečenog prava.

 

12. Navedenim u okolnostima konkretnog slučaja nema mjesta primjeni načela povjerenja u zemljišne knjige.

 

13. Utoliko tužiteljica uživa pravnu zaštitu u odnosu na tuženika odnosno osnovano je naloženo trpljenje upisa prava suvlasništva osobi koja je upisana kao vlasnik kod činjenice da se radi o zahtjevu koji proizlazi iz tužiteljičinog stvarnopravnog zahtjeva, zakonom stečenog prava suvlasništva.

 

14. Isto tako, prema utvrđenju prvostupanjskog suda tuženik nije dokazao daljnja ulaganja po osnovi povećanja vrijednosti predmetnih nekretnina, pa tako ni na  kč.br. 1442/6 do trenutka izvlaštenja, čime su neosnovani njegovi prigovori i po osnovi visine utužene tražbine (zahtjev za isplatu 1/2 dijela iznosa koje je tuženik dobio na osnovu naknade za izvlaštenu nekretninu).

 

15. Pored toga, postupajući u skladu sa svojim ovlaštenjima (članak 220. i članak 304. ZPP-a) prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je konkretni predmet raspravljen tako da se može donijeti odluka o tužbenom zahtjevu, pa protivni žalbeni navodi nemaju opravdanja.

 

16. Nadalje, prvostupanjski sud ne vrijeđa odredbe parničnog postupka kada odbije izvođenje nekog dokaza kao suvišnoga i za to dade potrebne razloge. Pri tom je za napomenuti da je sud taj koji odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP-a), odnosno ne mora ni izvesti one predložene dokaze ako okolnost na koju su predloženi je već utvrđena na drugi način.

 

17. Suprotno navodima tuženika, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čanka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge koje je moguće ispitati, a ujedno ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

18. Prvostupanjski sud je dopustio preinaku tužbe jer je ispravno smatrao da je ona svrsishodna za konačno rješenja spornih odnosa među strankama u smislu članka 190. ZPP-a.

 

19. Odluka o troškovima parničnog postupka je pravilna i zakonita (članak 154. stavak 5. ZPP-a). Naime, sud prvog stupnja vodio je računa radi li se o ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari ili ne, odnosno o obrazloženom podnesku ili ne, a sve u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a, te u visini Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

 

20. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

21. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer isti nije uspio sa svojom žalbom.

 

22. Tužiteljici nije priznat trošak odgovora na žalbu, jer nije bio nužan (članak 155. ZPP-a).

 

23. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

U Splitu 25. siječnja 2023.