1                                   Broj: Ppž-7923/2022

                   Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

  Zagreb

Broj: Ppž-7923/2022

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. I.B., zbog prekršaja iz čl. 53. st. 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17 i 70/19.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split, od 25. listopada 2021., broj: 511-12-36/05-3-3770-1/2021, u sjednici vijeća održanoj 25. siječnja 2023.,

p r e s u d i o    j e

1.                 U povodu prigovora okr. I.B., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci na način da se postupanje okr. I.B., činjenično opisano u izreci pobijanog prekršajnog naloga, pravno označava kao prekršaj iz čl. 53. st. 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17, 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) te u odluci o novčanoj kazni na način da se okr. I.B. na temelju tog zakonskog propisa, izriče novčana kazna u iznosu od 390 (tristodevedeset) eura/2.938,46 kuna[1] (dvijetisućedevetstotridesetosam kuna i četrdesetšest lipa), koju je okr. I.B. dužan platiti u roku od 8 (osam) dana od dana primitka ove presude, time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ukoliko okr. I.B. u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

2.               Odbija se prigovor okr. I.B., kao neosnovan te se prekršajni nalog u pobijanom, a ne preinačenom dijelu, potvrđuje.

3.             Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), okr. I.B. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od 15 (petnaest) eura1 / 113,02 kuna (stotrinaestkunaidvijelipe) u roku 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1.               Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. I.B. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 53. st. 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 3.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, izrečena mu je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjeseca te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 500,00 kuna.

2.               Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. I.B. osobno je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

3.               Obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. PZ-a,  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba PZ-a o žalbenom postupku.

4.               Prigovor nije osnovan.             

5.               Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

6.               Okrivljenik u prigovoru u bitnome ističe da mu je žao zbog počinjenog prekršaja te moli da se novčana kazna zamijeni radom za opće dobro jer je kazna previsoka i nema ju od kuda platiti.

7.               Prije svega je potrebno napomenuti da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. PZ-a, okrivljenik bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što nije učinio pa su navodi u pogledu loše materijalne situacije ostali na razini paušalnog isticanja.

7.1.           Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, prvenstveno se ističe da je dana 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 114/22.), koji u čl. 32. propisuje manji iznos najniže i najviše novčane kazne za prekršaj iz čl. 53. st. 1. i 4. tog Zakona (od 390 eura do 920 eura, što primjenom konverzije iznosi 2.938,46 kuna do 6.931,74 kuna), što ga čini blažim propisom od onoga koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja (Zakon o sigurnosti prometa na cestama, „Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17, 70/19. i 42/20.,), a koji je za taj prekršaj propisivao novčane kazne u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz čl. 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja.

7.2.           Stoga je ovaj sud u konkretnom predmetu, pazeći na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti, preinačio pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni na način da je pravilno pravno označio postupanje okrivljenika činjenično opisano u izreci pobijanog prekršajnog naloga kao prekršaj iz čl. 53. st. 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama „Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17, 70/19., 42/20. i 114/22), te istome izrekao najnižu novčanu kaznu propisanu za taj prekršaj novim, blažim propisom, dakle, novčanu kaznu u iznosu od 390 eura, kako je to navedeno u t. I. izreke ove presude.

7.3.           Po ocjeni ovog suda, izrečena novčana kazna u posebno propisanom minimumu, primjerena je stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a. Imajući u vidu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne, kao i to da su izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja otklonjena je mogućnost izricanja ublažene kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.

7.4.           U odnosu na prijedlog da se okrivljeniku umjesto plaćanja novčane kazne, odredi rad za opće dobro, ukazuje se da se u ovoj fazi postupka, a prije postupka izvršavanja novčane kazne, ne može odlučivati o zahtjevu za zamjenu neplaćene novčane kazne radom za opće dobro.

7.5.           Stoga je nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikovog prigovora te je odlučeno kao u t. II. izreke ove presude.

8.               Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika, a držeći da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 15 eura, odnosno, 113,02 kuna, dakle, gotovo minimalnog iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje i osoba koje je eventualno dužan uzdržavati.

9.               Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 207. (t. I. izreke) i čl. 205. (t. II. izreke) PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.             

Zagreb, 25. siječnja 2023.

              Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Postaji prometne policije Split, u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.