- 1 -              Poslovni broj: I Kž-332/2022-7

Poslovni broj: I Kž-332/2022-7

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i dr. sc. Tanje Pavelin, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. N., zbog kaznenih djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 14. srpnja 2022. broj K-8/2022, u sjednici vijeća održanoj 9. studenog 2022. i 25. siječnja 2023

 

 

p r e s u d i o  je

 

 

I Prihvaća se djelomično žalba optuženog A. N. te se preinačuje pobijana presuda u odluci o troškovima na način da se optuženik na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.) oslobađa u cijelosti od plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. - 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

 

II U preostalom dijelu, odbija se kao neosnovana žalba optuženog A. N. te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu optuženi A. N., proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela protiv života i tijela - ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., činjenično opisanih u točki 1. i 2. izreke pa je za svako kazneno djelo na temelju iste zakonske odredbe utvrđena kazna zatvora od po 5 (pet) godina. Nakon toga su na temelju članka 58. stavak 1. i 3. KZ/11. opozvane uvjetne osude Općinskog suda u Sisku broj 1K-498/16 od 11. lipnja 2019. kojom je proglašen krivim zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. KZ/11 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci uz vrijeme provjeravanja od 3 (tri) godine i Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj 16K-811/16-2 od 30. svibnja 2016. kojom je proglašen krivim zbog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine uz vrijeme provjeravanja od 4 (četiri) godine pa je na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđen na  jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) godina i 6 (šest) mjeseci.

 

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu kaznu zatvora je uračunato vrijeme lišenja slobode, i to vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 17. srpnja 2021. pa nadalje.

 

1.2. Na temelju članka 69. KZ/11. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o psihoaktivnim drogama i alkoholu koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje tri godine.

 

1.3. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. ZKP/08. oštećene-žrtve K. U. i N. M. s imovinskopravnim zahtjevom upućene su u parnicu.

 

1.4. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6.

ZKP/08. optuženiku je na ime troškova postupka naloženo platiti ukupan iznos od 80.820,00 kuna (osamdesettisućaosamstodvadesetkuna), od čega iznos od 77.820,00 kuna predstavlja troškove vještačenja, a iznos od 3.000,00 kuna predstavlja paušalnu svotu.

 

2. Optuženik se žali po branitelju, mr.sc. D. K., odvjetniku u S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači prvostupanjsku presudu i optuženog oslobodi optužbe, a podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

3. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Optuženik u žalbi smatra da nema razloga o odlučnim činjenicama jer prvostupanjski sud ne obrazlaže iz kojeg razloga uzima „teoretsko zaključivanje i špekuliranje“ o ozljedama koje su oštećenice mogle dobiti „čvrstim materijalnim dokazom protiv okrivljenika“, a nastavno navodeći „pitanje namjere, pomnog planiranje i mogućnosti nastanka ozljede sa smrtnim ishodom“ upire na izostanak razloga o ispunjenju subjektivnog i objektivnog obilježja kaznenog djela, dakle na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka  468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

 

5.1. Međutim, s obzirom da optuženik istu argumentaciju koristi i za žalbenu osnovu pogrešno i  nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja za sada samo valja ukazati da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi iznio razloge i zaključke o svim relevantnim činjenicama koje čine subjektivno i objektivno obilježja kaznenog djela, o čemu će ovaj drugostupanjski  sud nastavno u obrazloženju a vezano uz žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iznijeti odgovarajuću i preciznu ocjenu. Stoga nije počinjena bitna povreda kaznenog postupka na koju ukazuje optuženik u žalbi.

 

6. Nadalje, optuženik u žalbi smatra da su reproducirane video snimke nezakonit dokaz jer da se ne radi o javnoj površini, posebno ne kod prvog počinjenog djela, već o ugostiteljskom objektu pa time ustvari upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08. Međutim, prvostupanjski sud je odbio prijedlog obrane za izdvajanje iz spisa navedenih snimaka kao neosnovan i to zato što se ne radi o neovlaštenom i nezakonitom snimanju i pritom je (6.strana, 3.odlomak odozgora) iznio prihvatljive razloge koje nema potrebe ovdje ponavljati što znači da nije počinjena prethodno navedena bitna povreda kaznenog postupka.

 

6.1. Ostali žalbeni navodi se odnose na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje te će biti razmatrani u okviru te žalbene osnove.

 

7. Optuženik u žalbi problematizira zaključak prvostupanjskog suda o tome da je sudionik događaja opisanih u činjeničnim opisima izreke presude odnosno da je počinitelj terećenih kaznenih djela. Navodi da nije izvršeno prepoznavanje temeljem odredbi Zakona o kaznenom postupku te da sud kod prepoznavanja počinitelja na video snimkama nije koristio biometrijsko vještačenje.

 

7.1. Međutim, prvostupanjski sud se u odnosu počinitelja djela opisanog pod točkom 1. presude osnovano poziva na iskaz svjedokinje Ž. B. (11. strana, 2. odlomak) te na iskaz oštećene – žrtve N. M. (8.strana, 1. odlomak dozdola) koji su u sudnici prepoznale optuženika kao počinitelja kaznenog djela kao i na snimku ugostiteljskog objekta „F.“ od 17. srpnja 2021. na kojoj je vijeće prvostupanjskog suda osobnim opažanjem utvrdilo da je upravo optuženik sudionik zabilježenog događaja, čemu daje odgovarajući značaj u smislu dokazne vrijednosti. Taj značaj u svojoj ukupnosti ne umanjuje činjenica da prepoznavanje nije obavljeno kao dokazna radnja sukladno članku 301. ZKP/08. te da vezano uz prizore na snimci nije provedeno biometrijsko vještačenje o čemu sud iznosi prihvatljiv zaključak (18. strana, 2. i 3. odlomak odozgora te 17. strana, 2. odlomak ododola). Ovdje treba dodati i da nalaz biološkog vještačenja (15. strana, 2. odlomak odozdola, list 284 spisa) snažno podupire takav zaključak s obzirom na utvrđeno postojanje DNA profila optuženog A. N. na majici N. M..

 

7.2. Prethodno navedeno se odnosi i na zaključak prvostupanjskog suda vezano uz točku 2. presude i videozapis zgrade na adresi … od 17. srpnja 2021. (18. strana, 1. odlomak odozgora) pri čemu također valja dodati identičan nalaz biološkog vještačenja (16. strana 2. odlomak odozgora, list 285 spisa) u odnosu na pronađen DNA profil optuženika na majici K. U. te činjenicu da je prvostupanjski sud (suprotno žalbenim navodima na relaciji zid-staklena vrata) ispravno povezujući iskaz K. U. i sadržaj vidozapisa utvrdio sve okolnosti u odnosu na mjestu događaja.

8. Optuženik u žalbi, u odnosu na oba kaznena djela, problematizira kvalifikaciju i to povezuje s upotrijebljenim sredstvom, ponašanjem počinitelja djela u cjelini (vezano uz stanje svijesti i moći rasuđivanja) i zaključkom sudskog vještaka za sudsku medicinu smatrajući da sve navedeno „ne odaje dojam ubojstva u pokušaju s predumišljajem“.

 

8.1. Prvostupanjski sud međutim u pogledu oba kaznena djela i uvažava nalaz i mišljenje vještaka za sudsku medicinu kako u pogledu kvalifikacije zadobivenih ozljeda tako je u pogledu broja neovisnih udaraca, upotrijebljenog intenziteta te mogućnosti nastupanja teške tjelesne ozljede i smrtnog ishoda (12.strana, 1. i 2. odlomak odozdola i 16.strana, 1. i 2. odlomak odozdola) i te zaključke nema potrebe ponavljati.

 

8.2. Međutim, prvostupanjski sud pravilno, osim prethodno navedenog nalaza i mišljenja vještaka za sudsku medicinu, a u pogledu subjektivnog obilježja kaznenog djela, uzima u obzir (21. strana, 2. odlomak odozgora), optuženikovo ponašanje u cjelini, sredstva počinjenja kaznenih djela, mehanizam nastanka ozljeda te lokaciju nanesenih ozljeda na tijelu žrtava kao i okolnosti načina počinjenja tih djela.

 

8.3. Tako prvostupanjski sud osnovano smatra staklenu bocu (točka 1.) i kamen dimenzije 11 cm X 7 cm X 3,5 cm (točka 2.) kao opasna i podobna sredstva za nanošenje ozljeda koje mogu rezultirati smrtnim ishodom ukoliko su upotrijebljeni udarcem u predjelu glave (22.strana, 2. odlomak odozgora). Pritom prvostupanjski sud uzima u obzir i intenzitet udaraca, utvrđen po nalazu i mišljenju vještaka sudske medicine ali i logično ukazuje da je bio determiniran činjenicom da su tijela optuženika i žrtava bile u pokretu, a ovdje treba dodati da upotrijebljeni puni zamah desnom rukom ukazuje da željeni intenzitet udarca, zbog prethodno navedene činjenice nije uspio biti realiziran.

 

8.4. Isto se odnosi i na ispravnu procjenu suda u odnosu na očitu činjenicu planiranja napada (21. strana, 4. odlomak odozgora), na ponašanje i radnje optuženika nakon inicijalnih udaraca (22.strana, 3. odlomak odozgora) kao i na činjenicu da je optuženik prestao s napadom na žrtve tek nakon nailaska nepoznate ženske osobe (točka 1.) odnosno nakon što su počeli vikati stanari okolnih zgrada (točka 2.).

 

8.5. Stoga prvostupanjski sud (suprotno žalbenim navodima) pravilno zaključuje da je optuženik postupao s neizravnom namjerom da ubije N. M. i  K. U. (21. strana, 3.odlomak odozgora) jer je bio svjestan da svojim radnjama može usmrtiti žrtve i na to pristao (22.strana, 3.odlomak odozgora).

 

9. Optuženik se želi zbog odluke o kazni smatrajući da je ista drakonska te da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir u dovoljnoj mjeri olakotne okolnosti i to da je optuženik osoba koja neupitno pati od poremećaja osobnosti, te da je do sada činio pretežito kaznena djela imovinskog, a ne nasilnog karaktera.

 

9.1. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno i u dovoljnoj mjeri, u smislu članka 47. KZ/11., ocijenio sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti (23. strana, 1. odlomak odozdola). Od otegotnih okolnosti posebno valja istaći višekratnu kažnjavanost za razna kaznena djela (izvod iz KE - list 50 spisa), čemu prvostupanjski sud daje odgovarajući značaj bez obzira na činjenicu na koju upućuje optuženik u žalbi da se radi o kaznenim djelima protiv imovine. Kao olakotnu okolnost prvostupanjski sud osnovano cijeni smanjenu ubrojivost tempore criminis u koju između ostalog, prema nalazu i mišljenju vještaka psihijatra prof.dr.sc. D. B., čini poremećaj ličnosti, dakle upravo ona komponenta na koju ukazuje optuženik u žalbi.

 

9.2. Stoga su, i po stavu ovog drugostupanjskog suda, odgovarajuće pojedinačno utvrđene kazne zatvora  za svako počinjeno kazneno djelo iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. od po 5 (pet) godina te uz opozvane uvjetne osude i utvrđene kazne zatvora od 10 (deset) mjeseci i 1 (jedne) godine, kao i izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) godina i 6 (šest) mjeseci. Upravo ta kazna je primjerena osobnim prilikama i ličnosti optuženika te dostatna da se izrazi društvena osuda za počinjena kaznena djela kao i da se utječe na optuženika i sve ostale da se suzdrže od činjenja kaznenih djela.

 

10. Nadalje, optuženik u okviru žalbene osnove povrede kaznenog zakona smatra da tempore criminis nije utvrđeno da bi optuženik bio bitno smanjeno ubrojiv te ukazuje na dio nalaza mišljenja vještakinje prof.dr.sc. D. B. kada ista navodi da je „vrlo vjerojatno“ da su kaznena djela počinjena pod utjecajem ovisnosti o alkoholu i drogama. Radi se sadržajno o posrednoj povredi kaznenog zakona zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa će se žalbeni navodi u tom smislu i razmatrati.

 

10.1. Međutim, valja ukazati na odredbu članka 69. KZ/11. po kojoj će se sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti izreći ukoliko je kazneno djelo počinjeno pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu, drogi … ako postoji opasnost da će zbog te ovisnosti u budućnosti počinitelj počiniti teže kazneno djelo. Vještak psihijatar prof.dr.sc. D. B., čiji nalaz i mišljenje prvostupanjski sud osnovano u cijelosti prihvaća, navodi da je vrlo vjerojatno kazneno djelo počinjeno pod odlučujućim utjecajem droge i alkohola te postoji opasnost za okolinu kao i opasnost da optuženik ponovi teže kazneno djelo. Svoje mišljenje vještak zasniva na pretpostavci o vjerojatnoj konzumaciji alkohola i droge te upućuju na medicinsku dokumentaciju (14. strana, 2. odlomak odozgora) psihijatrijske bolnice V. gdje se najprije navodi štetna uporaba, a potom politoksikomanija. Pored svega prethodno navedenog valja uputiti na obranu optuženika kada isti navodi da se ne može sjetiti svega što se dogodilo toga dana, ali da je konzumirao alkohol i droge. Stoga, prvostupanjski sud osnovano, pozivajući se nalazi mišljenje vještaka utvrđuje da su kaznena djela počinjena pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o psihoaktivnim drogama i alkoholu te da postoji opasnost da će optuženik zbog te ovisnosti u budućnosti počiniti teže kazneno djelo te izriče sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o psihoaktivnim drogama i alkoholu sukladno članku 69. KZ/11.

 

11. Optuženik žali zbog odluke o troškovima kaznenog postupka smatrajući da je prvostupanjski sud zanemario optuženikovo loše imovno stanje pa ga je trebao barem djelomično osloboditi o trošku kaznenog postupka.

 

11.1. Prvostupanjski sud je, pozivajući se na odredbu članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08. naložio optuženom A. N. da podmiri troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 80.820,00 kn, pritom cijeneći složenost i trajanje izvida i kaznenog postupka te imovinsko stanje optuženika. Međutim valja ukazati da sud temeljem članka 148. stavak 6. ZKP/08. može osloboditi optuženika plaćanja troškova kaznenog postupka zbog lošeg imovinskog stanja te ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika i osoba koje je on dužan uzdržavati. S obzirom na činjenicu da je optuženik nezaposlen, bez imovine i bez primanja (vidljivo iz utvrđenih osobnih podataka) dakle lošeg imovnog stanja te bi plaćanjem troškova kaznenog postupka evidentno bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu i optuženika osloboditi od plaćanja troškova kaznenog postupka.

 

12. Slijedom navedenog, s obzirom da nisu utvrđene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 476. stavak 1. ZKP/08., a na temelju članka 482. i članka 486. stavak 1. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 25. siječanj 2023.