Baza je ažurirana 14.04.2026. zaključno sa NN 20/26 EU 2024/2679
- 1 - Poslovni broj: I Kž-414/2022-4
Poslovni broj: I Kž-414/2022-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim, predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i dr.sc. Tanje Pavelin, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog R. R., zbog kaznenog djela iz članka 111. točka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12.- dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 20. listopada 2022., broj Kv-I-24/2022, u sjednici vijeća održanoj 25. siječnja 2023.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba osuđenika R. R. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Osijeku od 20. listopada 2022., broj Kv-I-24/2022., na temelju članka 498. stavak 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. –dalje:ZKP/08.), odbijen je zahtjev osuđenika R. R. za preinačenje bez obnove kaznenog postupka presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj: K-19/2013-19 od 10. srpnja 2013., koja je preinačena u pravnoj oznaci djela, odluci o kazni i odluci o sigurnosnoj mjeri presudom Vrhovnog suda Republika Hrvatske, poslovni broj: I Kž-623/2013-4 od 18. veljače 2014., a koja drugostupanjska presuda je potom potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: III Kž-3/2014-5 od 11. prosinca 2014.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđeni R. R. po branitelju, odvjetniku V. M. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da žalbu prihvati te pobijano rješenje preinači na način da se osuđenik blaže kazni.
3.Spis je prije dostave sucu izvjestitelju, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. u vezi članka 495. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba osuđenika nije osnovana.
5. Osuđenik u žalbi ističe da pobijano rješenje sadrži bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11., ZKP/08., jer je nejasno iz rješenja iz čega sud utvrđuje da su dvije dodatne hospitalizacije zbog pokušaja samoubojstva nakon 13. rujna 2018. „bile poznate“ sudu, a takvo utvrđenje suda je proturječno sadržaju spisa i dokumentaciji priloženoj uz zahtjev osuđenika. No, protivno tvrdnji žalitelja prvostupanjski sud je u točkama 6.1., 6.3. i 6.4. pobijanog rješenja detaljno obrazložio pa zaključio da okolnost teškog psihičkog stanja te pokušaji samoubojstva i samoozljeđivanja ne predstavljaju novu okolnost, odnosno okolnosti koje sudu nisu bile poznate prilikom izricanja presude. Slijedom izloženoga, u pobijanom rješenju razlozi o odlučnim činjenica nisu potpuno nejasni, te nije ostvarena istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka.
6. Nadalje, i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je osuđenikov zahtjev za obnovu kaznenog postupka na temelju članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08. neosnovan te ga je kao takvog pravilno i odbio, budući da nisu ispunjene pretpostavke navedene u spomenutom članku.
6.1. Naime, člankom 498. stavkom 1. točkom 4. ZKP/08. propisano je da se pravomoćna presuda može preinačiti i bez obnove kaznenog postupka, ako se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kad se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude, a što u konkretnoj situaciji nije slučaj.
7. Nadalje, nije u pravu žalitelj kada ističe da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer je trebao uzeti u obzir pogoršanje osuđenikovog psihičkog zdravlja nakon pravomoćnosti presude (dva nova pokušaja samoubojstva u 2019. i 2020. godini) te da ti zdravstveni problemi osuđenika predstavljaju okolnosti kojih nije bilo kad se izricala presuda. Naime, upravo zbog problema psihičke prirode tijekom prvostupanjskog postupka provedeno je kombinirano psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje s ciljem utvrđenja možebitne neubrojivosti kod osuđenika te provjere njegove raspravne sposobnosti, a vještacima je bila na raspolaganju opsežna medicinska dokumentacija za osuđenika. Iz navedenog nalaza je proizlazilo da je osuđenik tijekom suđenja čak u pet navrata bio hospitaliziran na Odjelu psihijatrije tijekom suđenja koje su hospitalizacije redovito uslijedile nakon prijetnji suicidom i/ili samoozljeđivanja te su mu u konačnici baš zbog takvih zdravstvenih problema i izrečene sigurnosne mjere iz članka 68. i 69. KZ/11. Dakle, i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske niti pogoršanje zdravstvenog stanja, koje se opisuje u zahtjevu za obnovu i u žalbi, nije takvo da bi, u povezanosti s onim okolnostima koje su sudovi cijenili, očito dovelo do blaže osude. Uz to za istaknuti je kako se osuđeniku u slučaju potrebe odgovarajuća zdravstvena skrb može pružiti tijekom izdržavanja kazne unutar zatvorskog sustava.
8. Isto tako, suprotno navodima žalitelja, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, okolnost narušenog zdravstvenog stanja članova njegove obitelji o kojima se dužan brinuti (otac osuđenika boluje od adenokarcinoma prostate, fibrilacije atrija, depresivnih epizoda, hipertenzije, čira na dvanaesniku, dok majka boluje od visokog krvnog tlaka, šećerne bolesti, bolesti štitnjače, bronhijalne astme, ubrzanog ritma srca, smanjene gustoće kostiju, povećane masnoće u krvi, anksiozno-depresivnog poremećaja, kroničnog bronhitisa, vrtoglavice i glavobolje), iako nove, ne predstavljaju takve okolnosti koje bi, da su postojale u vrijeme donošenja presude, očito dovele do blažeg kažnjavanja osuđenika. Uostalom, iz podataka sadržanih u Izvješću Centra za socijalnu skrb V.od 14. listopada 2022., kojima se prvostupanjski sud rukovodio prilikom donošenja pobijanog rješenja proizlazi da su roditelji osuđenika naveli, da iako su teško bolesni, još se uvijek mogu brinuti sami o sebi, kao i da sa njima živi njihova kćer R. sa svojim suprugom i svoja dva sina, koja kao drugo dijete o njima preuzima brigu.
9. Zaključak prvostupanjskog suda nije doveden u pitanje ni žalbenim navodima o osuđenikovom urednom tijeku izdržavanja kazne zatvora jer okolnosti koje navodi u svom zahtjevu za obnovu i u žalbi mogu predstavljati eventualno razloge za odobravanje uvjetnog otpusta, a ne za blaže kažnjavanje. Također osnovanost odluke prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje niti naknadno dostavljenom dodatnom medicinskom dokumentacijom u vidu otpusnog pisma od 20. listopada 2022.
10. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., trebalo je žalbu osuđenika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao izreci ove odluke.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.