1               Poslovni broj: 7 Us I-958/2022-9

 

 

Poslovni  broj: 7 Us I-958/2022-9

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

              Upravni sud u Rijeci, po sucu Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničarke Nikoline Grubišić, u upravnom sporu tužitelja 1. M. T. iz K., S. K. , kojeg zastupa opunomoćenik J. P., odvjetnik u R., P. i 2. M. T. iz K., S. K., kojega zastupa opunomoćenik I. B., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu F. M. & I. B. u R., Z. , protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Senju, Senj, Frankopanski trg 5, radi izvršenja rješenja o uklanjanju izricanjem druge novčane kazne, 25. siječnja 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.              Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Senju KLASA: UP/I-362-02/21-16/18, URBROJ: 433-02-02-20-22-9 od 29. srpnja 2022.

 

II.              Odbija se zahtjev tužitelja M. T. za naknadu troškova spora.

 

     r i j e š i o  j e

 

              Odbija se prijedlog tužitelja M. T. za određivanje odgodnog učinka tužbe.

 

              Obrazloženje

 

1.                 Rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Senju KLASA: UP/I-362-02/21-16/18, URBROJ: 433-02-02-20-22-9 od 29. srpnja 2022. u točci 1. utvrđeno je da je rješenje istoga tijela KLASA: UP/I-362-02/21-16/18, URBROJ: 443-0202-20-22-1 od 26. studenog 2021. kojim je investitorima M. T., M. T. i M. T., ovdje tužiteljima, te M. B., naređeno da u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja uklone građevinu sanitarnog čvora, nepravilnog tlocrta, tlocrtnih dimenzija 9,50 m1 / 6,70m1 + 1,50m1 / 2,45 m1 + 1,90 m1 / 1,25 m1, visine 2,80 m1, s ravnim krovom, katnosti jedne etaže, izgrađenog bez akta za građenje na posebno zaštićenom području pomorskog dobra na k.č.br. . k.o. . u naselju S. K., postalo izvršno  16. prosinca 2021. Točkom 2. izreke je utvrđeno da je rješenje KLASA: UP/I-362-02/21-16/18, URBROJ: 443-02-02-20-22-3 od 19. svibnja 2022., a kojim je investitorima M. T., tužiteljima M. T. i M. T. te M. B., izrečena prva novčana kazna kojom se prisiljavaju na izvršenje, postalo izvršno 29. svibnja 2022. Točkom 3. je utvrđeno da tužitelji M. T. i M. T., kao i ostali investitori M. T. i M. B., nisu navedenu građevinu uklonili u roku od 2 mjeseca od izvršnosti prve novčane kazne kojom se prisiljavaju pa izvršenje. Točkom 4. izreke tužitelji  M. T. i M. T. te ostali investitori M. T. i M. B. prisiljavaju na uklanjanje opisane građevine izricanjem druge novčane kazne u iznosu od 80.000,00 kn, uz daljnja upozorenja pod točkama 5., 6. i 7. izreke rješenja.

 

2.                 M. T.i M. T. pravodobno su ovome Sudu podnijeli dvije odvojene kojom osporavaju zakonitost navedenog tuženikovog rješenja a koje tužbe je Sud spojio u jedan predmet.

 

2.1.           Tužitelj M. T. u tužbi u bitnom navodi kako ga se pogrešno prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju od 26. studenog 2021. izricanjem druge novčane kazne, jer da se 7. ožujka 2022. obratio tuženiku podneskom iz kojeg proizlazi da je voljan postupiti po rješenju o uklanjanju od 26. studenog 2021., ali zbog teško narušenih odnosa i nemogućnosti uspostave kontakta s ostalim investitorima, nije u mogućnosti izvršiti rješenje o uklanjanju od 26. studenog 2021. budući da nije jedini investitor, a suglasnost i dogovor s ostalim investitorima da ne postoji. Stoga smatra da je tuženik potonje navedeno trebao imati u vidu prilikom donošenja pobijanog rješenja. Dodatno pojašnjava da je smatrao da će investitori M. T. i M. B. pokrenuti postupak uklanjanja građevine jer da oni koriste predmetnu građevinu. Zaključno, ističe da se ne protivi da nadležno tijelo ukloni predmetnu građevinu te da snosi svoj dio troška, ali ističe da uslijed teško narušenih odnosa unutar obitelji nije u mogućnosti samostalno ukloniti predmetnu građevinu. Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka, te saslušanjem tužitelja i svjedoka Ž. Č., M. T., M. T. i M. B., pa da po provedenom postupku poništiti tuženikovo rješenje i predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.

 

2.2.           Tužitelj M. T. u tužbi u prvom redu osporava ovlaštenje tuženika da ga prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju izricanjem druge novčane kazne. Smatra da je u konkretnom slučaju rješenje o uklanjanju od 26. studenog 2021. trebalo izvršiti putem treće osobe u smislu članka 143. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21, dalje: Zakona o općem upravnom postupku). S tim u svezi se poziva i na primjenu članka 145. Zakona o općem upravnom postupku kojom je propisano da se izvršenje provodi na način i primjenom sredstava koja su najblaža za izvršenika, a dovode do cilja izvršenja. Nadalje navodi da je u odnosu na njega na snazi privremena mjera zabrane posjećivanja određenog mjesta – autokampa S. – kamp odredište S. – S. K., a koji autokamp obuhvaća k.č.br. . k.o. K. na kojoj je istome naloženo uklanjanje navedene građevine. Dodatno pojašnjava da bi izvršenjem pobijanog rješenja, odnosno posjećivanjem autokampa Sibinj, prekršio izrečenu mjeru opreza, slijedom čega da bi kazneno odgovarao na način da bi mu nadležni sud odredio istražni zatvor. Stoga smatra da je u ovoj upravnoj stvari upravo iz navedenog razloga izvršenje rješenja o uklanjanju od 26. studenog 2021. putem treće osobe pravilno, moguće i prikladno za postizanje svrhe ograničenja. Nadalje ističe da je predmetna nekretnina pomorsko dobro, odnosno opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i na kojoj nije mogao steći pravo vlasništva pa kako nije vlasnik predmetne nekretnine to nije niti ovlašten ući na istu u cilju izvršenja rješenja o uklanjanju od 26. studenog 2021. Također, osporava visinu izrečene druge novčane kazne jer da je odmjerena u suviše visokom iznosu budući. S tim u svezi navodi da je nezaposlena osoba, da ne ostvaruje mjesečna primanja, te da živi u kućanstvu sa suprugom koja je također nezaposlena, pa smatra kako nije zadovoljen element razmjernosti u izvršenju. Zaključno, osporeno rješenje smatra nezakonitim zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede odredaba upravnog postupka koje se, između ostalog, odnose i na povredu načela utvrđivanja materijalne istine i načela slobodne ocjene dokaza iz članaka 8 i 9. Zakona o općem upravnom postupku. Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka i dokumentaciju koju prilaže uz tužbu (zemljišnoknjižni izvadak i dr.), pa da po provedenom postupku poništiti tuženikovo rješenje.

 

3.                 Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.

 

4.                 Sud je održao ročište za raspravu 20. siječnja 2023. na koje su pristupili tužitelj M. T., zastupan po opunomoćeniku, te tužitelj M. T. osobno uz opunomoćenika, a kako je tuženik  uredno pozvan, ročište je održano u njegovom odsustvu.

 

4.1.           Tužitelji su na ročištu stranke izjavili da ostaju kod navoda iznesenih u tijeku spora.

 

4.2.           Tužitelj M. T. je dodatno naveo kako niti on ni tužitelj M. T. nisu u posjedu predmetne nekretnine te da međusobno nisu u svađi, ali da im uklanjanje i pristup onemogućuju ostali obveznici uklanjanja koji su i u posjedu predmetne nekretnine. S tim u svezi je tužitelj M. T. nadalje naveo da i bez izrečene mjere ne bi mogao ukloniti predmetnu građevinu, jer da mu uklanjanje ne bi dopustili posjednici, odnosno ostali obveznici uklanjanja. Istaknuo je da obveznici koji su u posjedu predmetne nekretnine bez predmetnog sanitarnog čvora ne bi mogli obavljati turističku djelatnost, koju unatoč svemu kontinuirano obavljaju.

 

5.                 Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.

 

6.                 Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

7.                 U prvom redu, valja navesti da iako je izvršenje dio upravnog postupka, njegova provedba je samostalan procesni stadij koji se pokreće ako izvršenik dobrovoljno ne postupi prema izvršnom rješenju.

 

7.1.           Odredbom članka 139. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da ako izvršenik ne postupi po izvršnom rješenju, donosi se rješenje o izvršenju u pisanom obliku. Rješenje treba sadržavati vrijeme, mjesto i način izvršenja. Rješenjem se može odrediti dodatni rok za ispunjenje obveze ili odrediti da se obveza ispuni odmah. Rješenje mora sadržavati opomenu o novčanoj kazni i iznos kazne. Kad se izvršenje provodi putem trećih osoba, potrebno je navesti obvezu izvršenika da snosi troškove izvršenja. Žalba protiv rješenja o  izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i nema odgodni učinak.

 

7.2.           Iz citirane zakonske odredbe slijedi da se u postupku izvršenja pa tako i u upravnom sporu koji se nastavlja na taj postupak i u kojem se ocjenjuje zakonitost rješenja o izvršenju donesenog u postupku izvršenja ne može osporavati zakonitost i pravilnost rješenja koje se izvršava, već se mogu štiti samo ona prava koja stranka ima u postupku izvršenja.

 

8.                 Stoga, navodi koje u ovome sporu iznosi tužitelj M. T., koji se odnose na zakonitost rješenja o uklanjanju koje je predmet izvršenja, odnosno pitanje vlasništva predmetne k.č.br. k.o. K., nisu odlučni za rješenje ovog spora iz razloga što je te prigovore tužitelj jedino mogao isticati u postupku u kojem je doneseno rješenje koje se izvršava, ali ne i u ovom sporu . Isto pravno shvaćanje više puta je iskazao i Visoki upravni sud Republike Hrvatske, npr. u presudi poslovni broj Usž-1527/17-2 od 28. lipnja 2017. i dr.

 

9.                 Nadalje, točno je da je člankom 143. Zakona o općem upravnom postupku uređen postupak izvršenja nenovčanih obveza putem trećih osoba. Međutim, odredba članka 143. Zakona o općem upravnom postupku nije primjenjiva u ovoj upravnoj stvari budući da je postupak izvršenja rješenja o uklanjanju uređen člankom 114. Zakona o državnom inspektoratu ("Narodne novine" broj 115/18 i 117/21, dalje: Zakon o državnom inspektoratu), koji zakon je poseban propis (lex specialis) u odnosu na Zakon o općem upravnom postupku, pa po načelu da poseban propis isključuje iz primjene opći propis (lex specialis derogat legi generali), isključuje njegovu primjenu. Naime, odredbama Zakona o općem upravnom postupku općenito je uređen upravni postupak i postupak izvršenja rješenja, dok je odredbama Zakona o državnom inspektoratu posebno uređen postupak izvršenja rješenja o uklanjanju nezakonite gradnje, stoga u obzir dolazi primjena načela da poseban propis isključuje iz primjene opći propis (lex specialis derogat legi generali).

 

10.             Nadalje, člankom 114. stavkom 3. Zakona o državnom inspektoratu propisano je da se prije pristupanja izvršenju rješenja o uklanjaju putem treće osobe izvršenika na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne.

 

10.1.      Prema članku 14. d. stavku 1. Naputka o dopunama Naputka o načinu rada građevinske inspekcije ("Narodne novine" broj 80/20, dalje: Naputak o dopuni Naputka o načinu rada građevinske inspekcije)  Građevinski inspektor postupak iz članka 114. stavka 3. Zakona, kojim prisiljava izvršenika na izvršenje rješenja o uklanjanju, započinje donošenjem 1. rješenja o novčanoj kazni u roku od 30 dana od izvršnosti rješenja o uklanjanju. Stavkom 2. istoga članka propisano je da se sljedeća rješenja o novčanoj kazni, donose u roku od 30 dana od izvršnosti prethodnog rješenja, dok izvršenik ne dostavi dokaz da je izvršio uklanjanje građevine.

 

11.             Kako tužitelji M. T. i M. T. te ostali investitori M. T. i M. B.nisu u roku određenom rješenjem o uklanjanju od 26. studenog 2021. niti u roku od dva mjeseca od izvršnosti rješenja KLASA: UP/I-362-02/21-16/18, URBROJ: 443-02-02-20-22-3 od 19. svibnja 2022.  (rješenje o izricanju prve novčane kazne) uklonili opisanu građevinu to je pravilnom primjenom članka 114. stavka 3. Zakona o državnom inspektoratu u svezi s člankom 14. d stavkom 2. Naputka o dopunama Naputka o načinu rada građevinske inspekcije ("Narodne novine" broj 80/20, dalje: Naputak o dopuni Naputka o načinu rada građevinske inspekcije) tužiteljima M.T. i M. T. te ostalim investitorima M.T. i M. B. izrečena druga novčana kazna u visini od 80.000,00 kn sukladno članku 14. c Tablice 1 Naputka o dopunama Naputka o načinu rada građevinske inspekcije za građevine iz skupine 2.a i 2.b prema Zakonu o gradnji ("Narodne novine" broj 39/19 i 125/19, dalje: Zakon o gradnji).

 

12.             Navodi tužitelja M. T. koji se odnose na teško narušene obiteljske odnose uslijed kojih, unatoč postojanju volje, navodno nije u mogućnosti izvršiti rješenje o uklanjanju, te navodi tužitelja M. T. koji se odnose na izrečenu mjeru zabrane posjećivanja predmetne nekretnine, nisu odlučni za rješenje stvari. Naime, radi se o strogo osobnim razlozima koje su prouzročili sami obveznici uklanjanja, a osim toga su tužitelji, kao što su angažirali opunomoćenike u ovome sporu, mogli angažirati opunomoćenike radi dogovora o uklanjanju,  koji bi ukoliko dogovor ne bi uspio, mogli angažirati treću osobu radi izvršenja uklanjanja.   Odredbama Zakona o državnom inspektoratu nigdje nije izričito obveznik uklanjanja mora osobno ukloniti navedenu građevinu, već je ovlašten u cilju postupanja sukladno rješenju o uklanjanju angažirati treću osobu.

 

13.             Iz razloga zaštite javnog interesa nisu od drugačijeg utjecaja na rješenje ove upravne stvari ni navodi tužitelja M. T. koji se odnose na njegove financijske prilike. Ovdje valja navesti kako okolnosti subjektivne prirode, kako na strani tužitelja M. T., tako i na strani tužitelja M. T., nisu zakonom predviđeni izuzetak na temelju kojeg nisu dužni ukloniti predmetnu građevinu, a na čije se uklanjanje prisiljavaju izricanjem druge novčane kazne.

 

14.             Uzevši u obzir navedeno, u postupku donošenja pobijanog rješenja pravilno je i potpuno utvrđeno činjenično stanje te je pravilno primijenjeno materijalno pravo i pri tome nisu povrijeđene odredbe upravnog postupka, pa tako ni načelo utvrđivanja materijalne istine iz odredbe članka 8. Zakona o općem upravnom postupku i načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza iz članka 9. Zakona o općem upravnom postupku.

 

15.             Budući da su odlučne činjenice utvrđene na razini izvjesnosti koja isključuje svaku razumnu sumnju u njihovu istinitost, Sud je ostale dokazne prijedloge odbio kao suvišne.

 

16.             Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, stoga je na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21, dalje: Zakon o upravnim sporovima)  tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

 

17.             Tužitelj M. T. je postavio zahtjev za naknadu troškova spora u iznosu od 1.244,28 eura, međutim, kako je odredbom članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, zahtjev mu je odbijen kao neosnovan.

 

18.             Nadalje, tužitelj M. T. je uz tužbu podnio prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe, obrazlažući isti činjenicom da će mu se nanijeti šteta koja bi se mogla teško popraviti uslijed loše financijske situacije budući da je nezaposlen te ne ostvaruje mjesečna primanja. Također, navodi da živi sa suprugom koja je nezaposlena. Stoga, imajući u vidu iznos prve novčane kazne od 50.000,00 kn, kao i druge novčane kazne od 80.000,00 kn, te da je odgoda u javnom interesu, smatra da su ispunjeni uvjeti za usvajanje njegovog prijedloga.

 

18.1.      Člankom 26. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima propisano je da sud može odrediti da tužba ima odgodni učinak ako bi izvršenjem pojedinačne odluke tužitelju nastala šteta koja bi se mogla teško popraviti.

 

18.2.      Međutim, budući da je Sud u konkretnom slučaju osporenu odluku ocijenio zakonitom, prema shvaćanju Suda, ne postoje pretpostavke da bi se odredio odgodni učinak.

 

18.3.      Osim toga, Sud smatra da tužitelj nije dokazao da bi mu izvršenjem pojedinačne odluke nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti jer uz prijedlog nije dostavio dokaze iz kojih bi proizlazilo suprotno, odnosno dokaze kojima bi potvrdio istinitost svojih navoda. Stoga je odbijen prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe.

U Rijeci 25. siječnja 2023.

 

                                                                                                                Sudac

 

                                                                                                                                     Antun Žagar

             

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).

Protiv rješenja nije dopuštena žalba.

 

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja M. T., J. P., odvjetniku u R., P.,

- opunomoćeniku tužitelja M. T., I. B., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. & B.,  Z., R.,

- tuženiku Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Ispostavi u Senju, Frankopanski trg 5, Senj