1

Poslovni broj: UsI-3370/2017-32

 

 

                        

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

Poslovni broj: UsI-3370/2017-32

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Katarine Ronyi, u upravnom sporu tužitelja M. M. iz Z., OIB: …, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., OIB: …, radi invalidske mirovine, 25. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

              Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: 141-02/17-01/03210874707, URBROJ: 341-99-05/3-17-005523, broj spisa: 157673 od 6. studenoga 2017.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.              Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: 141-02/17-01/03210874707, URBROJ: 341-99-05/3-17-005523, broj spisa: 157673 od 6. studenoga 2017. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: 141-02/14-01/03210874707, URBROJ: 341-25-05/3-14-123471, broj spisa: 14014 od 2. travnja 2015., kojim je tužitelju kao dosadašnjem korisniku invalidske mirovine priznato i dalje pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad.

2.              Tužitelj u tužbi navodi da podnosi tužbu protiv rješenja tuženika zbog negativnog odgovora i ponavljanja liječničkih nalaza. Proizlazi da predlaže poništiti osporeno rješenje.

3.              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je osporavano rješenje donijeto u izvršenju presude ovoga suda poslovni broj: UsI-3168/15 od 24. svibnja 2017., nakon pribavljenog stručnog nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka Zavoda (dalje ZOSI) od 24. listopada 2017. i u skladu s Uredbom o metodologijama vještačenja (Narodne novine broj 108/15, dalje Uredba), kojim su ispoštovani navodi iz presude, pa je viši vještak ZOSI-a potvrdio raniju ocjenu invalidnosti, odnosno utvrdio je da kod tužitelja i dalje od 22. siječnja 2002. postoji profesionalna nesposobnost za rad te da nije došlo do promjene kod ocjene radne sposobnosti, odnosno utvrđeno je da kod tužitelja ne postoji potpuni gubitak radne sposobnosti. Ističe kako je u obrazloženju osporavanog rješenja i na osnovu nalaza i mišljenja ZOSI-a, broj: 28442 od 24. listopada 2017. obrazloženo zdravstveno stanje tužitelja i zašto kod njega ne postoji potpuni gubitak radne sposobnosti, pa tuženik zaključuje da je prema podacima u predmetu, kao i provedenom postupku u HZMO-u, osporavano rješenje pravilno i zakonito i da istim nije povrijeđen zakona na štetu tužitelja. Napominje da je sva medicinska dokumentacija bila predmetom upravnog postupka i temeljem iste je donijeto pobijano rješenje. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4.              Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5.              Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je proveo medicinsko vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku medicine rada prim dr. sc. M. Z.

6.              Iz obrazloženja osporenog rješenja je razvidno da je u izvršenju prethodne presude dopisom od 13. srpnja 2017. zatražena od tužitelja dostava nove medicinske dokumentacije, koju je dostavio 28. srpnja 2017. Predmet je dostavljen Zavodu te je pribavljen nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka, evidencijski broj vještačenja: 28442, KLASA: 141-02/15-01/1778, URBROJ: 426-04-01/4-17-9 od 24. listopada 2017., u obrazloženju kojeg je navedeno: „Žalitelju je temeljem stanja po operaciji ingvinalne hernije (1998. desno, 2001. lijevo) od 22.01.2002. utvrđena profesionalna nesposobnost za rad uz kontraindikacije za dizanje i nošenje tereta preko 7 kg, uzrok je bolest. Dana 28.10.2014. učinjena je reoperacija manje recidivne lijevostrane ingvinalne hernije, bez zaostalih posljedica (ot.p. Klinike za kirurgiju KB Merkur 29.10.2014., kirurg 06.11.2014.). Povodom ponovnog zahtjeva (obrazac 1-IN 08.12.2014.) dana 19.02.2015. godine obavljeno je vještačenje u 1. stupnju te je nastavno utvrđena profesionalna nesposobnost za rad, što je potvrđeno i u žalbenom postupku od strane vijeća viših vještaka 17.08.2015. U lipnju 2015. biopsija keratotičnih promjena kože desne sljepooćne regije ukazala je na baseocelularni karcinom te je 24.08.2015. učinjena ekscizija tumora uz rekonstrukciju defekta kožnim režnjem (ot.p. Klinike KBC Zagreb 26.08.2015., kirurg 31.08.2015.). U nastavnom je u tijeku pod kontrolom dermatologa bez znakova recidiva desno uz krioterapijski tretman suspektnog bazalioma supraorbilatno lijevo, čime se postigla potpuna regresija (dermatolog 29.10.2015., 28.12.2015., 07.04.017., 31.05.2017.). Postupajući po presudi Upravnog suda u Zagrebu od 24.05.2017. izvršen je uvid u cjelokupan spis (obr. 1-IN 08.12.2014., obr. 2-IN 15.12.2014., medicinska dokumentacija, ranija i novopriložena), nakon čega smo mišljenja da je stanje po operaciji recidiva ljevostrane hernije zadovoljavajuće te i nadalje uvjetuje profesionalnu nesposobnost za rad uz kontraindikaciju dizanja i nošenja tereta iznad 7 kg. Vezano za kožne promjene, žalitelj je imao keratotične promjene po licu, obostrano temporalno, unutar kojih je PHD nalazom verificiran basocelularni karcinom kože temporalno desno, koji je uspješno operativno odstranjen u cijelosti i ne pokazuje znakova recidiva. Nastavio je daljnji lokalni tretman kožnih promjena krioterapijom uz sumnju na karcinom kože i temporalno lijevo, no nakon liječenja krioterapijom došlo je do potpune regresije navedene promjene te je isto bez reperkusije na radnu sposobnost. Temeljem novonastalog stanja (uspješna operacija recidiva ljevostrane hernije i uspješno izlječenje karcinoma kože, bez posljedica na opće stanje), ne postoji potpuni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti, te se ne nalazi osnove za promjenom ranije utvrđene ocjene o postojanju profesionalne nesposobnosti za rad.

7.              Sud je na prijedlog tužitelja izveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku medicine rada prim. dr. sc. M. Z., u čijem nalazu i mišljenju je navedeno: „Tužitelj, M. M. rođen …, po zanimanju zidar, je godine 1998. operirao preponsku kilu desno, a 2001. i preponsku kilu lijevo, a 2014. godine imao je recidiv ljevostrane preponske kile koja je te godine reoperirana. Postoperativni tok svih operativnih zahvata bio je uredan, nije bilo komplikacija. Zbog operirane preponske kile obostrano, tužitelj je od 22.01.2002. godine u invalidskoj mirovini zbog profesionalne nesposobnosti za rad sa kontraindikacijama za dizanje i nošenje tereta mase veće od 7 kg, bez drugih zapreka. Tužitelj je liječen tijekom 2008. godine jednokratno u OB "Sveti Duh" zbog povišene temperature koja nije na ambulantnu terapiju dosezala normalne vrijednosti. Tada je uz febrilno stanje postavljena sumnja i na toksičnu leziju jetre, utvrđena je slabokrvnost i netolerancija glukoze. Nakon izlaska iz bolnice u kojoj je na daljnju antibiotsku terapiju došlo do pada temperature, preporučena daljnja obrada po LOM-u, nema priloženih nalaza iz kojih bi se vidjelo koji je bio eventualni uzrok oštećenja jetre i je li ono trajnog karaktera te nema podataka je li tužitelj i dalje bio slabokrvan i imao netoleranciju na glukozu ili se radilo o prolaznim oštećenjima zdravlja u sklopu febrilnog stanja. Nakon ove hospitalizacije tužitelj je ponovno tražio vještačenje radne sposobnosti, ponovno ocjena da postoji profesionalna nesposobnost za rad uz ranije kontraindikacije.

7.1.              Godine 2015., tada je tužitelj star 61 godinu, prvi put se javio dermatologu radi crvenkastih žarišta na licu za koje navodi da ih ima unatrag par godina, koje su klinički i dermoskopski imponirale kao aktiničke keratoze. Uz to temporalno desno ima vidljive promjene sumnjive na bazocelularni karcinom. Dijagnoza je potvrđena patohistološkim nalazom te je učinjena ekscizija dijela kože na kojoj su bile promjene. Iste godine ponovno se u okcipitalnom predjelu javlja bazocelulami karcinom koji je liječen krioterapijom tekućim dušikom. Isti postupak proveden je ponovno u dva navrata 2017. godine zbog aktiničke keratoze. Krajem 2017. učinjena je ekscizija recidiva bazocelularnog karcinoma, a 2020. godine (tužitelj tada star 66 godina) ekscizija aktiničke keratoze u području zigomatične regije lica desno. Godine 2021./travanj utvrđena je solarno oštećena koža lica, naručen je na kontrolu zbog ranijih recidiva.

7.2.              Iz medicinske dokumentacije u spisu vidljivo je da je kod tužitelja zbog operacije preponske kile desno 1998. te preponske kile lijevo 2001. i recidiva 2014. utvrđena profesionalna nesposobnost za rad od 2001. godine sa kontraindikacijom dizanja i nošenja tereta mase iznad 7 kg. Na vještačenjima invalidnosti/radne sposobnosti ocjena se 2005., 2006., 2009., 2015. i 2017. nije mijenjala. Prema Opisu poslova priloženom u nekoliko navrata, zadnji od 15.12.2014., tužitelj je radio do odlaska u invalidsku mirovinu na zidanju svih vrsta slobodno stojećih i pravokutnih i višekutnih zidova, stropova, opeke, zida sve vrste dimnjaka, radi na žbukanju svih površina, fugiranju i ostale poslove po nalogu neposrednog rukovoditelja. Prema opisu poslova tužitelj je radio na natkritom prostoru, na otvorenom, na visini, pri radu je stajao, hodao, radio u sagnutom položaju i nabijao materijal alatima. Uzimajući u obzir zdravstveno stanje tužitelja, on je mogao pri radu bilo kojih poslova raditi sve poslove koji ne zahtijevaju dizanje i nošenje tereta mase preko 7 kg. Prema dokumentaciji u spisu tužitelj je obavljao poslove zidara do 10.01.2001. godine, nema podataka da je kasnije radio za poslodavca. Tužitelju je prema medicinskoj dokumentaciji u spisu dana 16.06.2015. godine postavljena sumnja na bazocelularni karcinom i aktiničku keratozu u području lica obostrano, zbog čega je u nekoliko navrata operativno i konzervativno liječen (krioterapijom). Obje ove bolesti su bolesti najčešće izazvane UV zračenjem, odnosno boravkom na suncu bez zaštite pokrivalima glave i otvorenih dijelova tijela i zaštitnih krema koje se daju kod radova pri izlaganju suncu.

7.3.              Kod tužitelja ne postoji potpuni gubitak radne sposobnosti u smislu članka 39. stavka 4. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13, 151/14,3 3/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21), jer je nakon učinjenih operacija preponskih kila obostrano (1998. i 2001.) te reoperacije kile lijevo 2014. godine i dalje mogao raditi fizičke poslove koji nisu prelazili poslove pri kojima diže i nosi terete mase preko 7 kg odjednom, pri čemu se ovisno o vrsti tereta, može služiti noseći ga sa obje ruke ili se služeći pomagalima. Od 2015. godine kod tužitelja je postojala kontraindikacija i za boravak na otvorenom ljeti bez nošenja pokrivala za glavu i zaštitne odjeće za otvorene dijelove tijela uz nošenje zaštitnih naočala zbog kožnih bolesti manifestiranih na licu i u nekoliko navrata recidivirajućih. Kožne bolesti, Ca bazocelulare i aktinička keratoza dostupne su liječenju u okviru osnovnog zdravstvenog osiguranja i nisu uzrok trajne nesposobnosti za rad, već kod pojave recidiva ovih bolesti i posljedičnog liječenja, postoji privremena nesposobnost za rad.“

8.              Stranke nisu istaknule prigovore na nalaz i mišljenje sudskog vještaka niti su predložile saslušanje vještaka.

9.              Prema ocjeni suda nalaz i mišljenje sudskog vještaka je valjano i potpuno obrazložen na temelju priložene medicinske dokumentacije te sadrži sve medicinski odlučne činjenice za donošenje odluke u predmetnom upravnom sporu. S obzirom da se prema suglasnim mišljenjima vijeća viših vještaka Zavoda i stalnog sudskog vještaka medicine rada prim. dr. sc. M. Z., zdravstveno stanje tužitelja od priznavanja prava na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad nije pogoršalo u toj mjeri da bi uvjetovalo potpuni gubitak radne sposobnosti u smislu članka 39. stavka 4. Zakona o mirovinskom osiguranju, sud nema osnove za donošenje drugačije odluke u ovome sporu.

10.              Slijedom navedenoga, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke i činjenice koje je sam utvrdio, sud ocjenjuje da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je sud na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21) odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

U Zagrebu 25. siječnja 2023.

 

 

Sutkinja

Lidija Prica, v.r.

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.