Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1408/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića
predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića
člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj
stvari tužitelja Stečajna masa CRM-SISTEMI d.o.o. u stečaju, Rijeka, Ante Starčevića
5, OIB: 73277972096, kojeg zastupa punomoćnica Suzana Trputac, odvjetnica u
Rijeci, u ime i za račun Vino Ilok d.d. u stečaju, Ilok, S. Radića 14, OIB: 54322407060,
protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, Područni ured Slavonija i
Baranja, OIB: 18683136487, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u
Vukovaru, radi utvrđenja osnovanosti osporavanja tražbine, odlučujući o prijedlogu za
dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike
Hrvatske broj Pž-5598/2019-4 od 16. studenoga 2020., kojom je potvrđena presuda
Trgovačkog suda u Osijeku broj P-442/2017-22 od 23. srpnja 2018., u sjednici
održanoj 25. siječnja 2023.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog
suda Republike Hrvatske broj Pž-5598/2019-4 od 16. studenog 2020., kojom je
potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-442/2017-22 od 23. srpnja 2018.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je naznačio više pitanja koja smatra
pravnim pitanjima važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene
prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne
novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11,
25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), čl. 385.a ZPP i čl. 387. ZPP, revizijski sud je
ocijenio da pitanja koja je podnositelj naznačio u prijedlogu ne udovoljavaju
pretpostavkama dopuštenosti iz čl. 385.a ZPP, jer se ne radi o pravnim pitanjima koja
bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj
primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Prvo postavljeno pitanje polazi od tvrdnje tužitelja o počinjenoj bitnoj povredi
odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, s obrazloženjem da
prvostupanjski sud nije ocijenio relevantne dokaze priložene uz tužbu (prijavu tražbine
u stečajnom postupku i priložene isprave kojima je tražbina specificirana), a da
drugostupanjski sud takav izneseni žalbeni razlog tužitelja nije cijenio. Međutim, iz
stanja spisa proizlazi da navedene isprave nisu dostavljene uz tužbu niti tijekom
postupka pred prvostupanjskim sudom, a niti je tužitelj u žalbi isticao da bi bila
počinjena bitna povreda zbog tog razloga – radi čega tužitelj takav navod ne može s
uspjehom istaknuti (tek) u podnesenom prijedlogu za dopuštenje revizije (čl. 385. st.
2. ZPP).
6. Argumentirajući važnost drugog, trećeg i četvrtog naznačenog pitanja, podnositelj
se je pozvao na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5756/18
od 14. studenog 2018. i Pž-253/20 od 2. lipnja 2020., navodeći da je u tim odlukama
izraženo pravno shvaćanje o postavljenim pitanjima, kojemu je suprotno shvaćanje
drugostupanjskog suda izraženo u pobijanoj odluci. U navedenim odlukama izraženo
je pravno shvaćanje da sukladno odredbi čl.138. st. 1. Stečajnog zakona ("Narodne
novine" broj 71/15) u tražbine prvoga višega isplatnog reda pripadaju samo tražbine
radnika iz radnog odnosa u ukupnom bruto iznosu, radi čega poreze i doprinose na
dohodak i doprinose za mirovinsko osiguranje ne može prijaviti Republika Hrvatska
kao tražbinu prvog višeg isplatnog reda, već samo radnici. Slijedom navedenog, u
naznačenim odlukama nije izraženo pravno shvaćanje o prioritetnim tražbinama kao
predmetom predstečajne nagodbe (drugo pitanje) i tražbinama s osnova novčanih
kazni i njihovom razvrstavanju u isplatne redove u stečajnom postupku obzirom na
sklopljenu predstečajnu nagodbu (četvrto pitanje), pa se ta pitanja ne mogu smatrati
važnima u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP. Tijekom postupka je utvrđeno da tuženica za
svoju tražbinu kao tražbinu drugog višeg isplatnog reda ima ispravu koja ima snagu
ovršne isprave (rješenje o odobravanju predstečajne nagodbe), pa stoga niti treće
pitanje tužitelja, kojim osporava aktivnu legitimaciju tuženice, obzirom na dostavljene
odluke kao razloge važnosti a koji nisu činjenično i pravno podudarni konkretnom
predmetu, ne može se smatrati važnim sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP.
7. Valja reći da podnositelj nije određeno obrazložio zbog čega smatra da bi
postavljena pitanja bila važna u smislu potrebe za intervencijom revizijskog suda radi
osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za
razvoj prava kroz sudsku praksu iz drugih razloga, koji ne uključuju nepodudarnost
pobijane odluke sa sudskom praksom na koju se je pozvao.
8. Peto naznačeno pitanje (koje polazi od toga da je Ministarstvo financija, koje nema
pravnu sposobnost, kao vjerovnik sklopilo predstečajnu nagodbu) ne može se smatrati
važnim sukladno čl. 385.a st. 1. ZPP kod utvrđenja da je u postupku predstečajne
nagodbe, kao i u stečajnom postupku, kao stranka sudjelovala Republika Hrvatska.
9. U odnosu na šesto postavljeno pitanje, glede zastare tražbine, podnositelj se je
pozvao na odluku revizijskog suda broj Revt-339/13 od 25. ožujka 2014. i odluku
Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3069/2017 od 9. srpnja 2019., koje nisu
donesene u činjeničnoj i pravnoj situaciji podudarnoj ovom predmetu u kojem tuženica
svoju tražbinu temelji na rješenju o odobravanju predstečajne nagodbe (kao ovršnoj
ispravi). Stoga se niti to pitanje, obzirom na iznesene razloge zbog kojih ga podnositelj
smatra važnim, ne može smatrati pitanjem koje bi bilo važno u smislu odredbe čl. 385.a
st. 1. ZPP.
10. Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju
revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe
čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 25. siječnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić
Kontrolni broj: 0831c-b3203-f8a22
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=ŽELJKO GLUŠIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.