- 1 -              Rev 179/2022-3

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 179/2022-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića, člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, te Željka Pajalića, člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja D. B. iz Z., OIB … , 2. L. P. iz P., OIB … , 3. F. R. iz V., OIB … , 4. Z. S. iz Z., OIB … , 5. I. Š. iz Z. D., OIB … i 6. Z. Š. iz Z., OIB … , koje zastupa punomoćnica Z. G., odvjetnica u Z., protiv 1. tuženika J. P. d.o.o. u stečaju, OIB … , Z., i 2. M. LJ. iz Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Z., radi obveznog sklapanja ugovora o prodaji dionica, odlučujući o reviziji 2. tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1870/2018-5 od 21. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-525/2014 od 29. srpnja 2016., u sjednici održanoj 25. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Odbija se revizija 2. tuženika M. Lj. kao neosnovana.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška nastalog podnošenjem odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je naloženo tuženicima J. p. d.o.o. sada u stečaju Z. i M. Lj. iz Z. da u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe, sklope ugovore o kupoprodaji dionica s tužiteljima, jer će u protivnom takve ugovore sadržaja naznačenih u izreci te presude, zamijeniti ta presuda. Odlučeno je i o trošku.

 

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP) podnosi drugotuženik zbog pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena rješenjem ovoga suda broj Revd-1263/2021-2 od 29. rujna 2021., i to:

 

"Od kada počinje teći zastarni rok zahtjeva za otkup dionica ciljnog društva iz čl. 49. Zakona o preuzimanju dioničkih društava („Narodne novine“ broj 109/07, 36/09, dalje ZPDD)?''

 

U bitnom smatra kako je zastarni rok za podnošenje zahtjeva tužitelja za otkup dionica ciljnog društva započeo teći od 19. svibnja 2008., kao dana kada je nastala obveza objavljivanja ponude za preuzimanje tog društva za tuženike, a ne od 25. ožujka 2010., kao dana donošenja rješenja HANFE kojim je utvrđen nastanak i datum nastanka te obveze.

 

3. Tužitelji su u odgovoru na reviziju predložili odbiti je kao neosnovanu. Traže naknadu troška nastalog podnošenjem odgovora na reviziju.

 

4. Revizija nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja iz čl. 49. u vezi s čl. 9. st. 1. ZPDD za sklapanje ugovora o kupoprodaji dionica s tuženicima jer su tuženici stekli 25% dionica s pravom glasa ciljnog društva E. d.d.

 

6. Drugostupanjski sud je u pogledu postavljenog pitanja u pobijanoj presudi zauzeo pravno shvaćanje prema kojemu je ''obveza za tuženike nastala 19. svibnja 2008., za preuzimanje društva E. d.d. Z., što je utvrđeno rješenjem HANFA-e Klasa: UP/I-451-04/09-10/10, Urbroj: 326-321-10-42 od 25. ožujka 2010. Uvidom u prijemni pečat Trgovačkog suda u Zagrebu, proizlazi da su tužitelji podnijeli tužbu 28. veljače 2014. unutar roka od pet godina, računajući od dana donošenja rješenja kojim je utvrđena obveza za objavom ponude za preuzimanjem društva E. d.d. Z.. Na temelju odredbe čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO), tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Po mišljenju ovog suda, a što je pravilno zaključio prvostupanjski sud za tuženike je rješenjem HANFE od 25. ožujka 2010. utvrđena obveza za preuzimanje društva E. d.d. Zagreb, pa od tog datuma, odnosno od 25. ožujka 2010., teče petogodišnji rok u kojem su tužitelji mogli sudu podnijeti tužbu kojom zahtijevaju od tuženih obvezno sklapanje ugovora o prodaji dionica, pod uvjetima pod kojima je morala biti objavljena ponuda za preuzimanje društva E. d.d. Z. (Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-2671/09 od 16. siječnja 2013.). I odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-3/ 2014 od 23. svibnja 2014. govori o tome da pravo tužitelja iz čl. 49. ZPDD-a/2007 ovisi o postojanju rješenja HANFA-e kojim se nalaže ili odobrava ponuda za preuzimanje određenog društva.''

 

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. Neosnovano revident smatra kako iz odluka ovoga suda na koje se poziva u reviziji proizlazi odgovor na postavljeno pitanje o početku tijeka zastarnog roka zahtjeva za otkup dionica ciljnog društva iz čl. 49. ZPDD, time što je u njima navedeno kako je sud, kada odlučuje o osnovanosti tužbe radi sklapanja ugovora o prodaji dionica temeljem čl. 49. ZPDD, vezan samo za pravomoćnu odluku HANFA-e o prethodnom pitanju: postojanju obveze objavljivanja ponude za preuzimanje i kako je stoga sud dužan sam ocijeniti prethodno pitanje: je li za tuženika nastala obveza objavljivanja ponude za preuzimanje trgovačkog društva, kada rješenje HANFA-e o utvrđivanju nastanka obveze nije pravomoćno u trenutku donošenja presude.

 

9. No, s druge strane, u presudi ovoga suda broj Revt-575/2017-2 od 13. travnja 2021. dan je jasan, izričit i obrazložen odgovor na pitanje ''Kad dospijeva obveza na sklapanje ugovora o prodaji dionica iz čl. 49. ZPDD?'' pa je u njoj tako navedeno kako na temelju odredbe ''čl. 49. ZPDD ako ponuditelj ne objavi ponudu za preuzimanje, pod uvjetima i na način iz ZPDD, svaki dioničar ciljnog društva može putem mjesno nadležnog trgovačkog suda zahtijevati obvezno sklapanje ugovora o prodaji dionica, pod uvjetima pod kojim je morala biti objavljena ponuda za preuzimanje. Točno je da je u rješenju HANFA-e od 29. rujna 2011. određeno da je obveza objavljivanja ponude za preuzimanje društva Dalekovod d.d. za tuženika nastala 12. travnja 2005., ali je tužiteljica za to saznala tek kada joj je dostavljeno rješenje HANFA-e od 29. rujna 2011. Slijedom navedenog ovaj sud u cijelosti prihvaća pravno stajalište nižestupanjskih sudova da je pravo tužiteljice na tužbu iz čl. 49. ZPDD nastalo i tužiteljica je to pravo mogla koristiti tek od saznanja za obvezu objavljivanja ponude za preuzimanje društva Dalekovod d.d. iz Zagreba, a što je bilo danom dostavljanja navedenog rješenja HANFA-e od 29. rujna 2011. Prema tome treba napomenuti da se razlikuju datumi od kada je nastala obveza tuženika za objavljivanje ponude za preuzimanje društva od datuma kada je tužiteljica saznala za tu obvezu i za mogućnost pravne zaštite svojih prava sukladno odredbi čl. 49. ZPDD. Stoga je odgovor na prvo postavljeno pravno pitanje da obveza na sklapanje ugovora o prodaji dionica iz čl. 49. ZPDD nastaje ili dospijeva onog trenutka kada je mali dioničar saznao za obvezu objavljivanja ponude za preuzimanje društva, a to znači od dana kada je primio rješenje HANFA-e gdje je utvrđena ta obveza tuženika.''

 

10. I ovo vijeće revizijskog suda je suglasno s takvim pravnim shvaćanjem posljedično čemu i zastarni rok zahtjeva za otkup dionica ciljnog društva iz čl. 49. ZPDD počinje teći onog trenutka kada je mali dioničar saznao za obvezu objavljivanja ponude za preuzimanje društva i za mogućnost pravne zaštite svojih prava sukladno odredbi čl. 49. ZPDD, odnosno, točnije, sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO, dan nakon toga.

 

11. Stoga, kako je rješenjem HANFE od 25. ožujka 2010. utvrđena obveza tuženika na objavljivanje ponude za preuzimanje društva E. d.d. Z. i kako je ova tužba podnesena 28. veljače 2014., nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO, jer tužitelji kao mali dioničari nisu saznali (niti morali saznati) za obvezu objavljivanja ponude za preuzimanje društva i za mogućnost pravne zaštite svojih prava sukladno odredbi čl. 49. ZPDD, prije toga. Zato su nižestupanjski sudovi pravilno ocijenili neosnovanim istaknuti prigovor zastare tuženika.

 

12. Kako stoga razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena ne utječu na donošenje drukčije odluke, primjenom čl. 393. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

 

13. Budući da odgovor na reviziju nije bio potreban za vođenje ove parnice odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troška nastalog podnošenjem odgovora na reviziju (čl. 155. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 25. siječnja 2023.

 

Predsjednica vijeća

Renata Šantek, v.r.