Poslovni broj: 21 Gž-652/2022-2

1

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Marine Tante, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. d.o.o., Z., OIB: ..., koga zastupa direktor D. C., a ovoga punomoćnik F. D., odvjetnik u R.,  protiv tuženika: 1) J. Đ. iz S., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik Ž. Ž., odvjetnik u Z., i 2) W. S. iz R., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik S. V., odvjetniku iz R., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-2091/2018-57 od 18. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 25. siječnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-2091/2018-57 od 18. ožujka 2022. i sudi:

 

I Nije dopuštena ovrha temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovrv-3192/2015 od 27. prosinca 2017. na nekretninama k.č.br. 248/1 upisana u t.k.ul. 1073 k.o. P. te k.č.br. 243 upisano u zk. ul. 985 k.o. P. sve zk. odjel Opatija Općinskog suda u Rijeci.

 

              II Nalaže se tuženici pod 1) J. Đ. naknaditi prouzročeni parnični trošak tužitelju E. d.o.o., Z. u visini od 1.776,83 EUR (13.387,50 kn) u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troška tužitelj odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom prvog stupnja suđeno je:

 

»I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"Nije dopuštena ovrha temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci posl. br. Ovrv-3192/2015 od 27.12.2017 na nekretninama k.č.br. 248/1 upisana u t.k.ul. 1073 k.o. P. te k.č.br. 243 upisano u zk.ul.985 k.o. P. sve zk. odjel Opatija Općinskog suda u Rijeci ."

 

II. Nalaže se tužitelju da 1. tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak u visini od 6.000,00 kn u roku od 15 dana dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troška 1. tužena odbija.«

 

1.1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

 

»Odbacuje se tužba tužitelja s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

 

"Predmetni ovršni postupak se obustavlja i ukidaju se provedene radnje, a zk odjelu se nalaže brisanje zabilježbe ovrhe".“«

 

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se uvaži žalba te preinači pobijana presuda na način na način da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti zbog nastupa zastare, odnosno iz razloga što ista nije prekinuta na pravno-relevantan način, podredno da se tužbeni zahtjev usvoji za iznos do 266.675,86 kn, a da se preko tog iznosa ovrha utvrdi nedopuštenom. U žalbi, u bitnom, navodi kao je pogrešno stajalište prvostupanjskog suda da tužitelj rješenjem od 21. svibnja 2018. iz ovršnog spisa nije upućen u parnicu radi žalbenog razloga u pogledu stanja, odnosno visine duga, već isključivo radi pitanja nastupanja zastare te kako je V. d.d. vodio ovršni postupak poslovni broj Ovr-557/2012 spram tužitelja pa je došlo do prekida zastare. Prvostupanjski je sud izgubio iz vida odredbu čl. 52. st. 3. Ovršnog zakona, koja odgovara ranijoj odredbi čl. 48. st. 3. istog Zakona, ističući da iz sadržaja žalbe podnesene protiv rješenja o ovrsi vrlo jasno proizlazi kako se ona podnosi i radi stava tužitelja (tamo ovršenika) kako je plaćanjem iznosa u visini od 633.752,00 kn podmirio dugovanje, odnosno da dugovanje zasigurno ne iznosi 858.360,66 kn, a za koji je iznos ovrhovoditelj nezakonito ishodio rješenje o ovrsi. Pogrešno i nezakonito sud zaključuje da bi u konkretnom slučaju došlo do prekida zastare, što ni sam tuženik tijekom postupka nije tvrdio da bi došlo do prekida zastare na način kako to utvrđuje sud prvog stupnja (radi vođenja ranijeg ovršnog postupka od strane V. d.d.). Na ovaj način je povrijeđena odredba čl. 7. Zakona o parničnom postupku, odnosno očito je prvostupanjski sud zaboravio kako je još novelom iz 2003. ukinuto načelo materijalne istine, već su isključivo stranke, bez da je sud ovlašten u to se upuštati, dužne iznijeti činjenice, zahtjeve i dokazne prijedloge kojima će se utvrditi činjenice. Smatra da je bilo koja pravna radnja poduzeta u spisu Općinskog suda u Opatiji poslovni broj Ovr-557/2012 (Ovr-238/2011) pravno neodlučna za predmetni parnični postupak iz razloga što ovdje tuženik pod 1), ujedno i ovrhovoditelj u ovršnom postupku poslovni broj Ovr-3192/2015, nije bio stranka u spisu Ovr-557/2012 pa nije niti mogao poduzimati radnje koje bi dovele do prekida zastare, a ne postoji niti jedan materijalni propis koji bi davao uporište za zaključak kako se radnjama trećih osoba može prekinuti zastara navodne tražbine ovdje tuženika. Konačno, donoseći pobijanu presudu sud prvog stupanja je izgubio iz vida i odredbu čl. 242. Zakona o obveznim odnosima. Naime, sve i da je ovdje tuženik pod 1) bio stranka spisa Ovr-557/2012 pa da je postupanjem u tom spisu i poduzimanjem radnji uzrokovao prekid zastare, taj je ovršni postupak pravomoćno obustavljen rješenjem od 10. travnja 2014. i to zbog razloga na strani tamo ovrhovoditelja V. d.d., bez ikakve krivnje tužitelja (tamo ovršenika).

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14., dalje ZPP)

na postojanje kojih ovaj sud, po čl. 365. st. 2. istog Zakona, pazi po službenoj dužnosti niti je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 7. ZPP, na koju žalba neutemeljeno upire.

 

6. Predmet spora je zahtjev radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovrv-3192/2015 od 27. prosinca 2017. na nekretninama k.č.br. 248/1 upisanoj u z.k.ul. 1073 k.o. P. te k.č.br. 243 upisana u zk.ul. 985 k.o. P.

 

7. Iz stanja spisa predmeta proizlazi:

 

- da je tužitelji upućen na pokretanje ove parnice rješenjem Općinskog suda u Rijeci od 21. svibnja 2018. u predmetu poslovni broj Ovr-3192/2015 u pravnoj stvari ovrhovoditeljice J. Đ. protiv ovršenika pod 1) E. d.o.o. i 2) W. S., radi ovrhe na nekretninama,

 

- da je u obrazloženju navedenog rješenja utvrđeno kako je u navedenom predmetu 27. prosinca 2017. doneseno rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave, a ovršenik pod 1) je izjavio žalbu na to rješenje iz razloga normiranih u čl. 50. st. 1. t. 11 Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 73/17., dalje OZ),

 

- da je prvostupanjski sud donio zaključak kojim je ovršenike uputio da u roku od 15 dana od pravomoćnosti citiranog rješenja pokrenu parnicu protiv svih ostalih stranaka ovog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga zbog kojih su izjavili žalbu i to čl. 50. st. 1. t.11. OZ,

 

- da tužitelj u predmetnoj tužbi traži proglašenje ovrhe nedopuštenom donesenoj u predmetu Ovr-3192/15 zbog zastare tražbine pozivajući se da je protekao rok od deset godina budući je isprava na koji se temelji prijedlog za ovrhu svojstvo ovršnosti stekla 4. ožujka 2003., a prijedlog za ovrhu je sudu dostavljen 19. siječnja 2017. te pored toga ističe da osporava visinu izračunatog duga koji je naznačen u prijedlogu za ovrhu, jer da taj dug zasigurno ne postoji u visini označenoj u prijedlogu za ovrhu,

- da je iz spisa Općinskog suda u Opatiji poslovni broj Ovr-557/2012 razvidno kako je V. d.d., Z. 2. srpnja 2012. podnijela protiv ovršenika pod 1) E. h. i 2) W. S. ovrhu na temelju ovršne javnobilježničke isprave i to Ugovora o kreditu broj 500167 i 500168 od 4. srpnja 2000. sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, solemniziranog pod brojem OU-241/00-3 4. srpnja 2020. kod javnog bilježnika J. B., a koje isprave imaju potvrdu ovršnosti s danom 4. travnja 2003., a sve radi namirenja tražbine u iznosu od 335.093,70 kn sa zakonskom zateznom kamatom te se u prijedlogu navodi da je ovršenik pod 1) vlasnik nekretnine obuhvaćene sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava i to na k.č.br. 248/1 k.o. P., a ovršenik pod 2) da je vlasnik nekretnine k.č.br. 243 upisne u zk.ul. 985 k.o. P., koja je također obuhvaćena sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava,

 

- da je u naprijed navedenom postupku 13. prosinca 2012. doneseno rješenje o ovrsi, na koje su ovršenici izjavili žalbu te su rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1588/2013 od 12. veljače 2016. žalbe ovršenika odbijene kao neosnovane te je potvrđeno rješenje o ovrsi u točkama 1 i 3, a preinačena u točki 2, te se ovrha radi naplate troškova u visini od 7.928,07 kn u tom dijelu odbija kao neosnovana,

 

- da je odlukom prvostupanjskog suda od 10. travnja 2014. postupak u odnosu na Sberbank kao ovrhovoditelja obustavljen, budući je došlo do prijenosa tražbine koja je predmet ovršnog postupka, a koju tražbinu je S. prenijela na J. Đ. ugovorom o prodaji i prijenosu tražbine od 16. rujna 2013., koje rješenje je doneseno u sklopu ovršnog postupka Ovr-238/2011 budući je postupak pod brojem Ovr-557/2012 spojen na navedeni postupak, jer se ovrha u oba postupka vodila na istoj nekretnini ovršenika pod 1), ovdje tužitelja,

 

- da je iz predmeta poslovni broj Ovr-3192/2015 razvidno kako je ovršni postupak pokrenut 8. rujna 2014. po ovrhovoditeljici J. Đ. protiv ovršenika E. h. i W. S. radi ovrhe na nekretninama te je sud donio rješenje o ovrsi 12. prosinca 2014., na koje su ovršenici izjavil žalbu povodom koje je Županijski suda u Splitu donio rješenje poslovni broj Gž Ovr-2194/2015 od 5. rujna 2016. te su uvažene žalbe ovršenika i ukinuto rješenje o ovrsi Općinskog suda u Opatiji poslovni broj Ovr-676/2014 od 12. prosinca 2014. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak,

 

- da je zaključkom od 5. siječnja 2017. pozvana ovrhovoditeljica, sukladno uputi drugostupanjskog suda, da u roku od osam dana od primitka zaključka ispravi i dopuni prijedlog za ovrhu od 5. rujna 2014. na način da dostavi odgovarajuće isprave određene čl. 83. Ovršnog zakona, a u vezi s čl. 32. OZ temeljem kojih će se moći utvrditi je li dopustiva ovrha protiv ovršenika kao novih vlasnika predmetnih nekretnina, odnosno razjasniti činjenice kada su ovršenici postali vlasnici nekretnine iz ovog postupka, slijedom čega je ovrhovoditeljica 23. siječnja 2017. dostavila ispravljeni prijedlog za ovrhu i traženu dokumentaciju uz prijedlog da se ovrha odredi, odnosno donese rješenje o ovrsi,

 

- da je Općinski sud u Rijeci rješenjem poslovni broj Ovr-3192/15 od 27. prosinca 2017. odredio ovrhu na nekretnine ovršenika pod 1), upisane u zemljišnoj knjizi kao kč. br. 248/1, upisane u zk. ul. 1073 k.o. P. te na nekretnini ovršenika pod 2) i to kč. br. 243 upisane u z.k. uložak 985 k.o. P., a sve temeljem sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini zaključenog između Sberbank d.d. kao kreditora te R. S. kao dužnika založnog jamca R. B. kao založnog jamca i R. D. kao jamca platca, a koji je solemniziran kod javnog bilježnika J. B. 4. srpnja 2000. pod oznakom OU-241/3-00 i postao ovršan 4. travnja 2003. te Ugovora o prodaji prijenosu tražbine zaključenog između S. i J. Đ. 16. rujna 2013. na kojem su potpisi stranaka ovjereni 20. rujna 2013. pod oznakom Ovr-8192/2013 i

 

- da su na navedeno rješenje o ovrsi ovršenici izjavili žalbu navodeći kako je protekao rok za podnošenje prijedloga za ovrhu jer je istekao desetogodišnji rok od nastupa ovršnosti koji je nastupio 5. travnja 2013., da je ispravljeni prijedlog za ovrhu sudu podnesen 19. siječnja 2017. pa je jasno da je postupak ovrhe pokrenut nakon isteka desetogodišnjeg roka, pored toga osporava se dugovanje na temelju ovršne isprave osnovom koje je ovrhovoditelj ishodio rješenje o ovrsi, jer je ovršenik pod 1) 17. listopada 2017. podmirio dugovanje u iznosu od 633.752,00 kn.

 

8. Prvostupanjski sud je zaključio da su se nakon izdavanja potvrde ovršnosti na Sporazum o osiguranju novčane tražbine od 4. srpnja 2000., koji je solemniziran pod brojem OU-242/3-00 od strane javnog bilježnika J. B. iz R., a koja potvrda ovršnosti je izdana 4. travnja 2003., poduzimane radnje za naplatu duga koje su uzrokovale prekid zastare, jer je V. d.d (kasnije S. d.d.) kao ovrhovoditelj protiv ovršenika pod 1), ovdje tužitelja i ovršenika pod 2) W. S. u srpnju 2012. pokrenuo postupak ovrhe koji se vodio kod Općinskog suda u Opatiji pod brojem Ovr- 557/2012 radi naplate iste tražbine, a temeljem iste ovršne isprave, slijedom čega prigovor zastare, koji je tužitelj iznio, nije osnovan, jer se radi o tražbini koja je utvrđena javnobilježničkim aktom, odnosno solemniziranom privatnom ispravom, koje tražbine zastarijevaju za 10 godina od dana ovršnosti (čl. 233. Zakona o obveznim odnosima - Narodne novine, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21., dalje ZOO), a pored toga da je zastara prekinuta podnošenjem prijedloga za ovrhu Općinskom sudu u Opatiji pod poslovnim brojem Ovr-557/2012 koji postupak u odnosu na ovršenika E. h. je spojen na spis Ovr-238/2011, u kojem se također vodila ovrha u odnosu na istu nekretninu vlasništvo ovršenika pod 1), no u odnosu na ovrhovoditelja S. je postupak 10. travnja 2014. obustavljen te je zastara počela iznova teći, temeljem odredbe čl. 245. ZOO, pa podnošenjem prijedloga za ovrhu 8. rujna 2014., odnosno ispravljenog prijedloga za ovrhu 23. siječnja 2017. pod poslovnim brojem Ovr- 676/2014 (Ovr-3192/2015) tuženik pod 1) kao ovrhovoditelj, a koji je tražbinu stekao ugovorom o prodaji i prijenosu tražbine, a zaključenom između S. d.d. kao pravnog slijednika V. d.d. te je J. Đ. od 16. rujna 2013., na kojem su potpisi stranaka ovjereni 20. rujna 2013. pod oznakom OV-8192/13, potvrde o uplati prijenosu tražbine i ustupa prava izdane od S. d.d. 25. rujna 2013., na kojem su potpisi odgovornih osoba ovjereni 30. rujna 2013. pod oznakom OV- 6027/13 te Dodatka Ugovoru o prodaji i prijenosu tražbine od 26. travnja 2014., na kojem su potpisi stranaka ovjereni 20. lipnja 2014. pod brojem OV-437/14 i 27. lipnja 2014. te pod oznakom OV-4492/14. Stoga je tuženica pod 1) kao ovrhovoditeljica prijedlog za ovrhu podnijela u zakonom propisanom roku.

 

9. Po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, navedeno stajalište prvostupanjskog suda je pogrešno.

 

9.1. Naime, sporna ovršna isprava - solemnizirani javnobilježnički akt je postao ovršan 4. travnja 2003., a pravo zahtijevati ovrhu na temelju takve isprave prestaje istekom desetogodišnjeg roka od nastupa ovršnosti, što je u konkretnom slučaju bilo 5. travnja 2013. Budući je J. Đ. kao ovrhovoditeljica novi prijedlog za ovrhu podnijela sudu 19. siječnja 2017. to jasno proizlazi kako je isti podnesen nakon isteka roka u kojem je ovršni postupak mogao biti pokrenut. Dakle, s obzirom da nije došlo do prekida zastare nedvojbeno proizlazi kako je nastupila zastara prava na pokretanje ovršnog postupka temeljem predmetnog javnobilježničkog akta, bez obzira što je S. d.d. (ranije V. d.d.) temeljem iste ovršne isprave vodio ovršni postupak protiv ovršenika, ovdje tužitelja, radi naplate tražbine pod poslovnim brojem Ovr-557/2012, koji postupak je obustavljen nakon što je vjerovnik s tamo ovrhovoditeljicom sklopio Ugovor o prodaji i prijenosu tražbine od 16. rujna 2013. i tražbinu prodao tuženici pod 1).

 

9.2. Pored toga, valja reći da je i ovaj sud stava kako zastara potraživanja nije prekinuta uplatom tužitelja u iznosu od 633.752,00 kn od 17. listopada 2017., koji iznos predstavlja dio ukupnog duga iz ovršnog prijedloga, dok taj iznos tužitelj smatra stvarnim iznosom duga, jer uplatom navedenog iznosa tužitelj nije priznao i preostali dug za koji ga tuženica pod 1) kao ovrhovoditelicaj tereti, budući je tužitelj uplatom iznosa od 633.752,00 kn točno naveo, u postupku osnivanja sudskog depozita R2-380/2017, da navedeni iznos plaća smatrajući da je to ukupan dug koji tuženica pod 1) kao ovrhovoditeljica ima pravo od njega potraživati, odnosno tužitelj se konkretno i jasno očitovao koji dio duga priznaje (čl. 240. st. 1. ZOO).

 

10. Iz naprijed navedenih razloga ovaj sud drži da je predmetna ovrha nedopuštena, slijedom čega se nije ocjenjivao prigovor tuženice pod 1) u odnosu na visinu tražbine iz prijedloga za ovrhu, odnosno rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr- 2192/2015, u kojem pravcu je sud proveo financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji D. T.-B. koja je u svom nalazu i mišljenju, na koji stranke nisu imale prigovore, utvrdila da na dan 17. listopada 2017., kada je tužitelj izvršio uplatu iznosa od 633,752,00 kn, a budući se uplatom zatvaraju najprije kamate (zatezna kamata u iznosu od 577.771,23 kn i redovna kamata od 15.125,90 kn pa glavnica u visini od 40.854,87 kn od ukupne glavnice od 307.530,73 kn), stanje duga iznosi 266.675,86 kn pa je sud pravilno zaključio da i dalje postoji potraživanje u iznosu od 266.675,86 kn glede tražbine utvrđene pravomoćnim rješenjem o ovrsi Ovr-3192/2015 od 27. prosinca 2017.

 

11. Slijedom iznesenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke, na temelju odredbe čl. 373. st. 3. ZPP.

 

12. Iako tuženik pod 2) nije izjavio žalbu na prvostupanjsku odluka ista je i u odnosu na njega preinačena, jer se u konkretnom slučaju radi o jedinstvenim i nužnim suparničarima, što znači da odluka mora biti jednaka u odnosu na oboje tuženika.

 

13. S obzirom na konačni uspjeh tužitelja u ovom sporu trebalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka na temelju odredbe čl. 373. st. 3. u vezi s čl. 166. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.) te čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP pa je tako tužitelju, zastupanom po punomoćniku iz reda odvjetnika, valjalo priznati trošak na ime sastava tužbe u visini od 1.000,00 kn (Tbr. 8 toč. 1), za sastav podneska od 29. ožujka 2021. i 3. prosinca 2021. svaki u visini od po 1.000,00 kn (Tbr. 8 toč. 1) te za zastupanje na ročištima od 19. veljače 2020., 5. listopada 2020. i 2. veljače 2022. u visini od po 1.000,00 kn (Tbr. 9 toč.1), za pristup na odgođeno ročište od  8. srpnja 2020. u visini od 500,00 kn, što sveukupno iznosi 6.500,00 kn, što s PDV-om iznosi 8.125,00 kn, na što se ima dodati trošak sastava žalbe od 1.562,50 kn, vještačenja 2.000,00 kn te pristojbe na tužbu 500,00 kn, na presudu 400,00 kn i na žalbu 800,00 kn, odnosno ukupno 1.776,83 EUR (13.387,50 kn).

 

13.1. Tužitelju sukladno odredbi čl. 155. ZPP ne pripada trošak sastava podneska od 25.  rujna 2018. kojim dostavlja punomoć za zastupanje tužene, kao ni podneska od 3. studenoga 2021. kojim obavještava parničnu kancelariju o uplati niti podneska od 1. veljače 2022. s obzirom da je navode iz istog mogao istaknuti na ročištu od 2. veljače 2022. te mu ne pripada trošak na ime sastava podnesaka od 2. studenoga 2020. i 29. ožujka 2021. budući ne prileže spisu.

 

14. U nepobijanom dijelu prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

 

U Zadru 25. siječnja 2023.

 

 

Predsjednica vijeća

 

Sanja Prosenica, v.r.