Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
ex. Vojarna Sveti Križ
Dračevac, Split
P 717/21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja
M. O.-P., OIB: …, iz S., zastupanog
po pun. I. P., odvj. u S. protiv tuženika pod 1) G. S., OIB:
… zastupanog po pun. H. P., dipl. pravniku kod tuženika pod 1) i
pod 2) D.-K. d.o.o. Z., OIB: …, , zastupanog
po pun. V. Č., odvj. u S., radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i
javne rasprave zaključene dana 16. rujna 2022. g. u prisutnosti pun. tužitelja, pun.
tuženika pod 1) i pun. tuženika pod 2), dana 25. siječnja 2023. g.,
p r e s u d i o j e
I.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
''1.Utvrđuje se ništavim Ugovor o kupoprodaji čest. zem. 4874/5 k.o. S.
površine 335 m² od 7. srpnja 1999. g. broj 190/99, ur. broj:2181/01-15/01-99-1.
2.Dužni su tuženici pod 1) i 2) solidarno radi nezakonitog raspolaganja s
građevinskim zemljištem označenim kao čest. zem 4874/5 k.o. S., površine 335 m²
isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 337.023,07 EUR/2.539.300,33 kn1 sa
zateznom kamatom koja teče od 10. srpnja 2009. g. do isplate.''.
II.Dužan je tužitelj u roku od 15 dana isplatiti tuženiku pod 2) na ime troškova postupka iznos od 11.588,36 EUR/87.312,50 kn.
Obrazloženje
1 fiksni tečaj konverzije 7,53450
U tužbi podnesenoj ovom sudu 10. studenog 2000. g., koja je evidentirana pod
poslovnim brojem I P 1747/00, tužitelj je naveo da je Ugovorom o kupoprodaji tuženik
pod 1) prodao denacionalizirano građevinsko zemljište oznake čest. zem. 4874/5 k.o.
S. tuženiku pod 2) unatoč tome što je u tijeku bio postupak povrata predmetnog
zemljišta prema Zakonu o naknadi. Tužitelj je, smatrajući da se radi o nedozvoljenom
postupku, predložio donošenje presude kojom će se utvrditi da je Ugovor zaključen
između tuženika pod 1) i 2) broj 190/99, Ur.broj: 2181/01-15/01-99-1 ništavan te
uspostaviti ranije zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije navedenog Ugovora.
Tužbeni zahtjev konačno je uređen u podnesku koji je predan u spis 16. studenog
2007. g. te usmeno na ročištu od 9. veljače 2009. g. te je tužitelj zatražio donošenje
presude kojom će se Ugovor o prodaji čest. zem. 4874/5 k.o. S. u površini od 335 m²
od 7. srpnja 1999. g. utvrditi ništavim te tuženici obvezati solidarno na isplatu iznosa od
2.539.300,33 kn s pripadajućim kamatama, a na ime naknade štete.
U odgovoru na tužbu tuženik pod 1) se, opreza radi, usprotivio tužbi i tužbenom
zahtjevu u cijelosti te je na ročištu od 23. travnja 2002. g. dodao da je pravni posao
prodaje nekretnine proveden na zakonit način jer je tuženik pod 1) nastupao kao
zemljišnoknjižni vlasnik. Prethodno da je proveden postupak nacionalizacije temeljem
kojeg je tuženik pod 1) postao vlasnik cjelokupne veće čestice od koje je predmetna
čestica nastala, te je cijelu česticu priveo svrsi. S obzirom da je tužitelj pokrenuo
postupak naknade za oduzetu imovinu on da može ostvariti naknadu koja ne mora biti u
povratu nekretnine nago i u novcu i u vrijednosnim papirima.
U odgovoru na tužbu tuženik pod 2) je naveo da je čest. zem. 4874/5 k.o. S.,
površine 335 m² valjano stekao. Tuženik pod 1) da je objavio javni natječaj za prodaju
građevinskog zemljišta koji je objavljen u dnevnom listu S. D. dana 7.
svibnja 1999. g., te je rješenjem tuženika pod 1) određen kao najbolji sudionik natječaja
čime je stekao pravo na kupnju zemljišta koje je pravo i ostvario sklapajući Kupoprodajni
ugovor s tuženikom pod 1).
U postupku su izvedeni dokazi pregledom natječaja od 7. svibnja 1999. g.,
rješenja o izboru najpovoljnijeg sudionika u natječaju za prodaju građevinskog zemljišta
označenog kao čest. zem. 4874/5 k.o. S., z.k. izvatka za čest. zem. 4874/5 z.u. 13662
k.o. S., običnog i povijesnog z.k. izvatka za z.u. 6384 k.o. S., Ugovora o kupoprodaji
''U S., 7. srpnja 1999. g.'', dopisa G. S. U. za imovinsko-pravne poslove
SDŽ. od 5. veljače 1999. g., prijepisa rješenja Kotarskog suda
u Splitu broj I R 19/60, zapisnika o izboru poslovnog prostora na objektu V. od 25.
ožujka 1998. g. sa skicom građevine B., rješenja o uzimanju i dodjeli posjeda
zemljišta od 12. listopada 1973. g., rješenja o nasljeđivanju Kotarskog suda u Splitu broj
O-532/58, rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O-964/69 i O-1657/81, izjave vještaka
Š. u predmetu ovog suda I R 19/60 od 30. lipnja 1999. g., kopije katastarskog
plana od 8. lipnja 1994. g., 14. studenog 1995. g. i iz listopada 1996. g., prerisa
katastarskog plana od 2. studenog 1999. g. i 27. svibnja 2003. g., stručnog nalaza
sudskog vještaka N. F. od 4. rujna 1999. g. i 31. kolovoza 2001. g.,
Službenog glasnika G. S. broj 5 od 30. travnja 1999. g., građevne dozvole od 28.
lipnja 2000. g., zapisnika od 19. svibnja 1999. g. u povodu otvaranja ponuda pristiglih na
natječaj za prodaju građevinskog zemljišta u vlasništvu G. S., rješenja o
raspisivanju natječaja za prodaju građevinskog zemljišta označenog kao čest. zem.
4874/5 k.o. S., izračuna početne cijene zemljišta koji je izradio Upravni odjel za
izgradnju G. S. od 29. travnja 1999. g., lokacijske dozvole od 3. travnja 1996. g.,
Detaljnog plana uređenja sjeverozapadnog područja V. uz …iz
svibnja 1994. g., prijavnog lista za zemljišnik od 5. rujna 1996. g. i predmeta Ureda
državne uprave SDŽ broj UP-I-942-04/97-01/2711. Sud je
izveo i dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka za graditeljstvo R.
M. koji je izradio pisani nalaz i mišljenje od 17. studenog 2008. g. i dao usmenu
dopunu na ročištu od 2. srpnja 2009. g. Sud je saslušao tužitelja u svojstvu parnične
stranke i svjedoka I. K..
Nakon ovako provedenog postupka sud je donio presudu pod brojem I P 1747/00
od 10. srpnja 2009. g. kojom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na
tuženika pod 1) te u cijelosti odbijen u odnosu na tuženika pod 2). Odlučujući o žalbi
tužitelja i tuženika pod 1) Županijski sud u Splitu je rješenjem broj Gžx-1213/11 od 26.
srpnja 2012. g. ukinuo pobijanu presudu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prema tuženiku
pod 2) u cijelosti odbijen te u dijelu kojim je u odnosu na tuženika pod 1) tužbeni zahtjev
prihvaćen i predmet vratio ovom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje. Predmet
je dobio novi poslovni broj Po 163/12.
U dijelu kojim je tužbeni zahtjev kojim je zatražena isplata zatezne kamate na
dosuđeni iznos glavnice koja teče u periodu od 15. studenog 2007. g. do 10. srpnja
2009. g. odbijen kao neosnovan u odnosu na tuženika pod 1) presuda suda prvog
stupnja nije pobijana.
U nastavku postupka, osim već izvedenih dokaza, sud je pregledao tužiteljevu
domovnicu, dopis Upravnog odjela za izgradnju G. S. U. za imovinsko-
pravne poslove SDŽ od 30. siječnja 1998. g., zapisnik od 21.
lipnja 1996. g. koji sadržava djelomičnu nagodbu i od 20. lipnja 1997. g. koji sadržava
dopunu djelomične nagodbe, Ugovor o osnivanju suvlasničke zajednice i međusobnim
pravima, obvezama i dužnostima od 3. studenog 1997. g. i z.k. izvadak za z.u. 16458
k.o. S..
Nakon ovako provedenog postupka sud je donio presudu pod brojem Po 163/12
od 28. veljače 2014. g. kojom je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Odlučujući o
žalbi tužitelja Županijski sud u Splitu je presudom broj Gžx-337/14 od 17. rujna 2014. g.
potvrdio pobijanu presudu suda prvog stupanja. Odlučujući o izjavljenoj reviziji tužitelja
Vrhovni sud RH je donio rješenje broj Rev-x 156/15 od 29. rujna 2020. g. kojim je
ukinuta presuda suda drugog stupnja i presuda ovog suda te je predmet vraćen ovom
sudu na ponovno suđenje. Predmet je dobio novi poslovni broj P 717/21.
U nastavku postupka, osim već izvedenih dokaza, sud je pregledao dopis
tuženika pod 2) od 7. travnja 1999. g., Ugovora o osnivanju suvlasničke zajednice i
međusobnim pravima, obvezama i dužnostima ovjerenog ''U S., 3. studenog 1999.
g.'' s punomoći od 8. kolovoza 1999. g., dopisa Ministarstva tužitelju od 15.
siječnja 2019. g., Ugovora o međusobnim pravima i obvezama ''U S., 22. lipnja 1993.
g.'', Anexa Ugovora o međusobnim pravima i obvezama ''Split, 22. lipnja 1993. g.'' i
predmeta Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove SDŽ Klasa: UP-924-04/97-01/01811.
Tužitelj i tuženik pod 2) su popisali parnični trošak.
Tužbeni zahtjev nije osnovan.
Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, postavljen solidarno u odnosu na
tuženike pod 1) i 2), za utvrđenje ništavosti Ugovora o kupoprodaji čest. zem. 4874/5
k.o. S. od 7. srpnja 1999. g. te isplata iznosa od 2.539.300,33 kn sa zateznom
kamatom koja teče od 10. srpnja 2009. g. do isplate, a na ime naknade štete.
U prvoj ukinutoj presudi ovog suda broj I P 1747/00 od 10. srpnja 2009. g. bio je
izražen stav da je Ugovor o kupoprodaji koji su 7. srpnja 1999. g. zaključili tuženik pod
1), kao prodavatelj, i tuženik pod 2), kao kupac, ništav iz razloga što je zaključen
protivno zabrani raspolaganja i korištenja nekretnine u društvenom vlasništvu iz odredbe
čl. 1. Zakona o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u
društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba
(Narodne novine broj 53/90, 61/91, 25/93 i 70/93, dalje Zakon o zabrani).
Ispitujući prvostupanjsku presudu od 10. srpnja 2009. g. povodom žalbi tužitelja i
tuženika pod 1) drugostupanjski sud je u ukidnom rješenju broj Gž-1213/11 od 26.
srpnja 2012. g. izrazio stajalište da je u odredbi čl. 6. Zakona o zabrani propisano kako
zabrana prijenosa prava raspolaganja i korištenja nekretnina u društvenom vlasništvu
prestaje donošenjem zakonskih propisa o vraćanju nekretnina ili plaćanju naknade za
nepokretnu imovinu oduzetu temeljem zakonskih propisa iz čl. 1. tog Zakona, što znači
da je ovaj Zakon u cijelosti prestao važiti stupanjem na snagu Zakona o naknadi za
imovinu oduzetu za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine
broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i
81/02, dalje Zakon o naknadi), odnosno 1. siječnja 1997. g. Drugim riječima, da
prvostupanjska presuda nije mogla biti donesena pozivom na odredbu Zakona koji nije
bio na snazi niti u vrijeme zaključenja Ugovora o kupoprodaji koji se utvrđuje ništavim.
Međutim, to da prvostupanjski sud ne sprječava u utvrđenju da li je sporni Ugovor ništav
prema odredbi čl. 103. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91,
111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje ZOO), koji se u ovoj pravnoj stvari
primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. novog Zakona o obveznim odnosima
(Narodne novine br. 35/05 i 41/08, dalje novi ZOO) na koju ništavost sud da pazi po
službenoj dužnosti.
U presudi ovog suda broj Po 163/12 od 28. veljače 2014. g., nadalje, navedeno je:
Prema odredbi čl. 103. st. 1. ZOO-a ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim
propisima te moralu društva ništav je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku
drugu sankciju ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo.
Na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka
zainteresirana osoba, a prema odredbi čl. 109. ZOO-a, pa je aktivna legitimacija tužitelja
na podnošenje zahtjeva za utvrđenje ništavosti Ugovora o kupoprodaji, kao osobe koja
tvrdi da je nasljednik prijašnjih vlasnika, ovom sudu potpuno neupitna.
Prije ocjene da li je Ugovor o kupoprodaji čest. zem. 4847/5 k.o. S. ništav
prema odredbi čl. 103. st. 1. ZOO-a potrebno je sagledati slijedeće:
-da je tužitelj pred Uredom za imovinsko pravne poslove, ŽSD, zastupan po M. M., a on po punomoćnici M. W., odvj. u
S., 30. lipnja 1997.g. podnio zahtjev za povrat oduzete imovine i to čest. zem. 4874/5
i 4988/2 k.o. S.,
-da je u z.u. 6384 k.o. S. bila evidentirana čest. zem. 4874 koja je na temelju
položajnog nacrta G. S. od 19. rujna 1973. g. cijepana u čest. zem. 4874/1 i
4874/2 k.o. S., što je zabilježeno u zemljišnim knjigama upisom od 25. rujna 1973. g.,
-da je čest. zem. 4874/2 temeljem rješenja O. S. od 12. listopada 1973. g. prenesena u novi z.u. 13662 k.o. S.,
-da je u z.u. 13662 k.o. S. pod poslovnim brojem Z 1734/97 prikazan prijedlog
Ureda za katastar S. u kojem traži diobu čest. zem. 4874/2 u podčestice zem. 4874/2 i
4874/5 temeljem prijavnog lista broj UP-I-932-06/97-01/137. Ovo cijepanje je provedeno
u zemljišnim knjigama što se vidi iz z.k. izvatka za čest. zem. 4874/5 z.u. 13662 k.o.
S. koji je u spis dostavljen uz odgovor na tužbu i nalazi se na listu 6 C spisa, a izdan
je 16. ožujka 1999. g.,
-da je u ranijem z.u. 6384 k.o. S. na čest. zem. 4874/2 bilo upisano pravo
korištenja u korist B. O.-P., pok. A. koje je pravo prešlo na B. O.-
P., pok. B. za ½ i A. O.-P., pok. B. za ½. Nakon smrti B.
O.-P., pok. B. ovo je pravo preneseno na i uknjiženo u korist F. O.-
P., ud. B. za ¼ i maloljetnog M. O.-P., pok. B.-tužitelja za
¼ dijela. Tužitelj je uz zahtjev za naknadu dostavio rješenje o nasljeđivanju ovog suda
broj O-1657/81 iza smrti majke F. O.-P., ud. B. iz kojeg proizlazi da
je njen jedini nasljednik tužitelj, pa je, prema ocjeni ovog suda tužitelj u upravnom
postupku prezentirao dokaze iz kojih proizlazi da je pravo korištenja ranije čest. zem.
4874/2 k.o. S. bilo upisano na njegovo ime za ½,
-da je tuženik pod 1) u dnevnom listu S. D. od 7. svibnja 1999. g.
objavio natječaj za kupoprodaju građevinskog zemljišta u vlasništvu G. S.
označenog kao čest. zem 4874/5 k.o. S. površine 335 m² položenog na predjelu
V. u S. koje je Detaljnim planom uređenja sjeverozapadnog područja V. uz
… (Službeni glasnik G. S. broj 2/95), određeno za izgradnju
poslovnog centra V. uz početnu kupoprodajnu cijenu kunske protuvrijednosti iznosa
od 167.104,44 DEM,
-da je rješenjem od 9. lipnja 1999. g. tuženik pod 2) utvrđen najpovoljnijim
sudionikom u natječaju o prodaji građevinskog zemljišta označenog kao čest. zem.
4874/5 k.o. S., te je tuženik pod 1) s njim i zaključio Ugovor o kupoprodaji tog
zemljišta od 7. srpnja 1999. g., čije utvrđenje ništavosti u ovom predmetu traži tužitelj.
Tužitelj je u ovom postupku smatrao da se radi o nekretnini koja bi njemu, kao
bivšem vlasniku, bila vraćena u skladu s odredbama Zakona o naknadi, pa da je prodaja
te nekretnine od strane upisanog vlasnika trećoj osobi nedopuštena odnosno da se radi
o raspolaganju suprotnom prisilnim propisima što Ugovor o kupoprodaji čini ništavim.
U odnosu na tvrdnju tužitelja da bi njemu nekretnina koja je predmet spornog
Ugovora o kupoprodaji trebala biti vraćena, treba navesti da ovaj sud ne dijeli takvo
mišljenje tužitelja jer se ne radi o nekretnini koja je u trenutku podnošenja zahtjeva za
povrat predstavljala neizgrađeno građevinsko zemljište u smislu odredbe čl. 16. i 17.
Zakona o naknadi.
Prema odredbi čl. 16. st. 1. Zakona o naknadi prijašnjem vlasniku odnosno osobi
na koju je prijašnji vlasnik prenio svoje pravo daje se u vlasništvo neizgrađeno
građevinsko zemljište koje je u društveno vlasništvo preneseno na temelju propisa iz čl.
2. te akata i načina propisanim čl. 3. tog Zakona, a koje pravomoćnim aktom nadležnog
tijela nije oduzeto iz posjeda prijašnjih vlasnika ili osobe na koju je svoje pravo prijašnji
vlasnik prenio. Prema st. 2. ovog čl. neizgrađenim građevinskim zemljištem smatra se
ono zemljište koje nije privedeno namjeni odnosno na kojem nije izgrađen objekt ili nisu
izvedeni znatniji radovi na objektu.
Prema odredbi čl. 17. st. 5. Zakona o naknadi pod zemljištem privedenim namjeni
smatra se ono zemljište na kojem je izgrađen objekt ili su izvedeni znatniji radovi na
objektu kao i ono zemljište na kojem je općina odnosno grad izvršila pripremu za
izgradnju.
Prema stajalištu sudske prakse pod pripremama za izgradnju podrazumijeva se
izrada prostornih planova, priprema infrastrukture i slično.
Iz natječaja koji je tuženik pod 1) u dnevnom listu S. D. objavio
radi kupoprodaje spornog zemljišta proizlazi da se radi o zemljištu položenom na
predjelu V. koje je Detaljnim planom uređenja sjeverozapadnog području V. uz
… određeno za izgradnju poslovnog centra V., a koji plan je
objavljen u Službenom glasniku G. S. broj 2/95. Isto je navedeno i u rješenju o
raspisivanju natječaja za prodaju građevinskog zemljišta označenog kao čest. zem.
4874/5 k.o. S. (list 72 F spisa) u točki 2.
Nadalje, u spis je priložena i lokacijska dozvola (list 72 J spisa) od 3. travnja
1996. g. koju je donio Ured za prostorno uređenje, stambeno komunalne poslove,
graditeljstvo i zaštitu okoliša ŽSD, a za izgradnju poslovne
građevine V. na križanju ….na čest. zem. 4871/2, 4873,
4874/1/2, a kojima se radi formiranja građevinske parcele mogu pripojiti i dijelovi čest.
zem. 4988/2 i 9974/1 k.o. S., kat. plan broj 52, prema elaboratu izrađenom od A.G.E.
i. S.. U ovom se postupku tužitelj javio kao podnositelj zahtjeva za izdavanje
lokacijske dozvole odnosno korisnik zemljišta i bio je, kao i drugi korisnici, zastupan po
pun. G. J., odvj. u S.. Lokacijska dozvola izdana je u skladu s važećom
prostorno planskom dokumentacijom točnije Detaljnim planom uređenja
sjeverozapadnog područja V. uz …jer se građevinska parcela
nalazila u granicama obuhvata zone javne namjene. Osim izvoda iz DPU-a i idejno
urbanističko arhitektonskog rješenja predlagatelji su dostavili i sve zatražene i potrebne
suglasnosti, uvjete, potvrde i mišljenja nadležnih tijela državne uprave, odnosno pravnih
osoba i to:
-protupožarne uvjete izdane od PU SD, Sektora zaštite od
požara i civilne zaštite od 20. srpnja 1995. g.,
-uvjete vodoopskrbe i odvodnje izdane od JKP V. i k. S. od 6. siječnja 1993. g.,
-elektroenergetsku suglasnost izdanu od JP H. e.,
E. S. od 29. prosinca 1993. g.,
-sanitarno tehničke i higijenske uvjete izdane od Ureda za rad, zdravstvo i
socijalnu skrb ŽSD, Pododsjeka sanitarne inspekcije od 22.
prosinca 1993. g.,
-prometnu suglasnost izdanu od Fonda u stambeno-komunalnom gospodarstvu
od 29. prosinca 1993. g., i
-H. suglasnost od 17. siječnja 1994. g.
Iz dostavljene dokumentacije proizlazi da se radilo o zemljištu na kojem su
obavljene detaljne pripreme za izgradnju jer je, osim izrađenog DPU-a, pripremljena sva
potrebna dokumentacija za infrastrukturnu opskrbu buduće građevine.
Stoga je ovaj sud u ukinutoj presudi broj Po 163/12 od 28. veljače 2014. g.
zaključio da se već u trenutku podnošenja zahtjeva za povrat od strane tužitelja (30.
lipnja 1997. g.) nije radilo o neizgrađenom građevinskom zemljištu što isključuje pravo
na vraćanje imovine u vlasništvo podnositelju zahtjeva već njemu u postupku pred
upravnim tijelom, koji još nije okončan, eventualno može pripasti pravo na naknadu, a u
skladu s odredbom čl. 57. Zakona o naknadi.
S obzirom da se radilo o nekretnini koja se ne vraća u vlasništvo i posjed bivšem
vlasniku nije bilo nikakve zapreke da nakon podnošenja zahtjeva za povrat tuženik pod
1), kao upisani vlasnik, tom imovinom nesmetano i punopravno raspolaže radi čega je
pravni posao koji je tuženik pod 1) zaključio s tuženikom pod 2), kao najpovoljnijim
ponuđačem u natječaju iz 1999. g., u cijelosti valjan, odnosno nije protivan bilo kojem
prisilnom propisu koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ovog pravnog posla.
Nadalje, sud je naveo da treba spomenuti i da tužitelj u upravnom postupku, koji
se još uvijek vodi radi povrata oduzete imovine, nije zatražio donošenje privremene
mjere iz odredbe čl. 74. Zakona o naknadi, koja se na prijedlog prijašnjeg vlasnika može
odrediti radi zabrane raspolaganja imovnom koja je predmet naknade za oduzetu
imovinu prema odredbama tog Zakona ukoliko prijašnji vlasnik učini vjerojatnim da
postoji opasnost otuđenja imovine ili iz drugih opravdanih razloga sukladno odredbama
posebnog zakona, što sudu govori o tome da je i tužitelj pretpostavio da se radi o
nekretnini koja se ne vraća u vlasništvo.
Privremena mjera iz ove odredbe, naime, određuje se samo u slučaju postojanja
zakonske mogućnosti da se imovina u odnosu na koju se traži određivanje privremene
mjere vrati prijašnjem vlasniku. Naime, kada se prijašnjem vlasniku priznaje pravo na
naknadu bez mogućnosti vraćanja imovine, na njegovoj strani nema pravnog interesa za
traženje donošenja privremene mjere zabrane raspolaganja imovinom koja je predmet
naknade jer raspolaganjem te imovine prijašnjem vlasniku ne nastupa nikakva šteta.
Drugim riječima, to što je nekretnina promijenila vlasnika ni na koji način ne utječe na
obvezu obveznika naknade na isplatu te naknade. Obveznik naknade, prema odredbi čl.
13. st. 2. i 3. Zakona o naknadi, je Hrvatski fond za privatizaciju odnosno Fond za
naknadu oduzete imovine.
Dakle, ne samo da Ugovor o kupoprodaji od 7. srpnja 1999. g. nije ništav pravni
posao već ni zaključenjem ovakvog Ugovora tužitelju nije nastala bilo kakva šteta jer
njegovo pravo na naknadu koje ostvaruje u upravnom postupku nije umanjeno niti na
bilo koji način narušeno, pa da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.
Sud je u presudi broj Po 163/12 od 28. veljače 2014. g. smatrao potrebnim dodati
da zaključeni Ugovor o kupoprodaji, sve da je i egzistirala privremena mjera zabrane
raspolaganja nekretninom koja je predmet tog Ugovora, ne bi predstavljao ništav pravni
posao jer posljedice postupanja suprotno privremenoj mjeri osiguranja nisu ništavost
ugovora već su one opisane u odredbi čl. 347. st. 4. Ovršnog zakona (Narodne novine
broj 112/12 i 25/13), a mogu se svesti na stjecanje prava trećih u zemljišnim knjigama
samo pod uvjetom da predlagatelj osiguranja bude pravomoćno odbijen sa svojim
zahtjevom u postupku koji je pokrenuo radi ostvarenja tražbine za čije je osiguranje
zabilježba zabrane upisana.
Iznesene pravne stavove ovog suda podijelio je drugostupanjski sud u presudi
broj Gžx-337/14 od 17. rujna 2014. g., i to vezano za ocjenu ovog suda da se u trenutku
podnošenja zahtjeva za povrat (30. lipnja 1997. g.) nije radilo o neizgrađenom
građevinskom zemljištu jer iz priložene dokumentacije proizlazi da su, osim postojanja
Detaljnog plana uređenja, za predmetne nekretnine obavljene i detaljne pripreme za
izgradnju, odnosno da je pripremljena potrebna dokumentacija za infrastrukturnu
opskrbu građevine, pa kako se radilo o nekretnini koja se ne vraća u vlasništvo i posjed
bivšem vlasniku. Pri tome se drugostupanjski sud pozvao na odredbe Zakona o
prostornom uređenju (Narodne novine broj 30/94) prema kojem priprema zemljišta za
izgradnju obuhvaća izradu prostornih planova, imovinskopravne radnje i drugo, a što da
je u konkretnom slučaju za predmetnu nekretninu i urađeno.
Vrhovni sud RH, pak, u svom ukidnom rješenju broj Rev-x 156/15 od 29. rujna
2020. g. izrazio je stajalište da se pod pripremom za izgradnju ne može smatrati samo
izrada plana uređenja zemljišta.
Na ovom mjestu treba citirati relevantnu odredbu Zakona o prostornom uređenju
koju je primijenio drugostupanjski sud iz 1994. g., koji treba primijeniti u konkretnom
slučaju, a radi se o odrebi čl. 11.:
Prema ovoj odredbi Sabor Republike Hrvatske odnosno predstavnička tijela
županije, G. Z., općine i grada na temelju Izvješća donose dvogodišnji
program mjera za unapređenje stanja u prostoru (u daljnjem tekstu: Program mjera).
Program mjera sadrži procjenu potrebe izrade novih, odnosno izmjenu i dopunu
postojećih dokumenata prostornog uređenja, potrebu pribavljanja podataka i stručnih
podloga za njihovu izradu, te druge mjere od značaja za izradu i donošenje tih
dokumenata. Programom mjera može se utvrditi potreba uređenja zemljišta, razina
uređenja zemljišta, izvori za financiranje njegovog uređenja te rok u kojem je određeno
zemljište potrebno urediti za planiranu namjenu. Uređenje građevinskog zemljišta
obuhvaća pripremu zemljišta za izgradnju (izrada prostornih planova, imovinsko-pravne
radnje i drugo), te izgradnju komunalnih i telekomunikacijskih instalacija, objekata i
uređaja individualne i zajedničke potrošnje. Programom mjera, ovisno o posebnim
obilježjima prostora za koji se donosi, utvrđuju se i druge mjere za provođenje politike
uređenja prostora i dokumenata prostornog uređenja. Izvješća i Program mjera
objavljuju se u Narodnim novinama odnosno u službenom glasilu jedinica lokalne samouprave i uprave.
Prema odredbi čl. 27. ovog Zakona detaljni plan uređenja utvrđuje detaljnu
namjenu površina, režime uređivanja prostora, način opremanja zemljišta komunalnom,
prometnom i telekomunikacijskom infrastrukturom, uvjete za izgradnju građevina i
poduzimanje drugih aktivnosti u prostoru, te druge elemente od važnosti za područje za
koje se plan donosi.
Prema odredbi čl. 36. istog Zakona lokacijska dozvola, ovisno o vrsti zahvata u
prostoru, sadrži oblik i veličinu građevinske parcele, namjenu građevine, veličinu i
površinu građevine, smještaj jedne ili više građevina na parceli, oblikovanje građevine,
uređenje parcele, način i uvjete priključenja parcele, odnosno građevina na javno-
prometnu površinu i komunalnu infrastrukturu, mjere zaštite okoliša i druge podatke
značajne za izgradnju i uređenje građevinske parcele.
Na ovom mjestu sud smatra potrebnim napomenuti da je ocjenu da li se neko
zemljište smatra neizgrađenim građevinskim zemljištem potrebno formirati prema stanju
zemljišta na dan stupanja na snagu Zakona o naknadi, a ne na dan podnošenja
zahtjeva za povrat, a kako je izričito propisano odredbom čl. 17. st. 1. Zakona o naknadi
prema kojoj se neizgrađeno građevinsko zemljište koje do stupanja na snagu tog
Zakona, što znači do 1. siječnja 1997. g., nije privedeno namjeni, daje u vlasništvo
prijašnjem vlasniku na njegov zahtjev.
Stoga se, po mišljenju ovog suda, potrebno osvrnuti na trenutak formiranja čest.
zem. koja je predmet ovog postupka u zemljišnim knjigama, odnosno stanje kakvo je
bilo na dan stupanja na snagu Zakona o naknadi. Pri tome je najpotpuniju
dokumentaciju sud pronašao u pribavljenom upravnom predmetu UP/I-942-04/97-
01/02711. Iz kopija zemljišne knjige koje se nalaze u upravnom predmetu proizlazi:
-da je čest. zem. 4874/2, vinograd, površine 2292 m² z.u. 6384 k.o. S. temeljem
rješenja O. S. od 12. listopada 1973. g. broj 473/UP-I-454/73 predanog 11.
studenog 1976. g. u predmetu Z-2955/76 prenesena u novi z.u. 13662, što je sud naveo
i u odluci broj Po 163/12 od 28. veljače 2014. g.,
-da je u z.z. 13662 k.o. S. temeljem položajnog nacrta katastra od 25. ožujka
1976. g. broj UP-I-2419/76 evidentirana dioba čest. zem. 4874/2 u podčest. zem. 4874/2
i 4874/3 po prijedlogu predanom 11. studenog 1976. g. pod brojem Z-2955/76,
-da je za čest. zem. 4874/2 z.u. 13662 k.o. S. pod poslovnim brojem Z-1734/97
prikazan prijedlog Ureda za katastar S. kojim traži diobu čest. zem. 4874/2 u podčest.
zem. 4874/2 i 4874/5 i to temeljem prijavnog lista broj UP-I-932-06/97-01/137. U prilogu
kopije zemljišne knjige nalazi se i kopija molbe za provedbu Ureda za katastar S. od
12. ožujka 1997. g. i Prijavni list od 5. rujna 1996. g. Radi se o službenoj kopiji zemljišne
knjige s potvrdom o izvornosti koju je izdao ovaj sud, Odjel za zemljišne knjige 23. rujna
1997. g.
Što se tiče čestice od koje je nastala čest. zem. 4874/2 k.o. S., taj položajni nacrt nalazi se u drugom upravnom predmetu UP/I-942-04/97-01/01811: radi se o
položajnom nacrtu od 19. rujna 1973. g. kojim je čest. zem. 4874 površine 3871 m²
cijepana na čest. zem. 4874/1 površine 1700 m² i čest. zem. 4874/2 površine 2292 m².
Dakle, zemljište koje je predmet ovog postupka označeno kao čest. zem. 4874/5
k.o. S. na dan stupanja na snagu Zakona o naknadi bilo je još uvijek sastavni dio čest.
zem. 4874/2 z.u. 13662 k.o. S. jer je ta parcelacija prošla postupak provjere da li je
parcelacijski elaborat u skladu s lokacijskom dozvolom pred Županijskim Uredom za
prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša u S.,
o čemu je izdana potvrda od 11. ožujka 1997. g., pa je molba Ureda za katastar
podnesena Odjelu za zemljišne knjige ovog suda 12. ožujka 1997. g.
Treba još dodati i da je čest. zem. 4874/5 k.o. S. poništena elaboratom Klasa:
UP-I-932-06/99-01/442 od 21. lipnja 1999. g. te da je na terenu u upravnom predmetu
UP/I-942-04/97-01/02711 prilikom uviđaja od 21. studenog 2003. g. nije bilo moguće
identificirati. Istim elaboratom ova je čest. zem. u površini od 335 m² (zajedno s čest.
zem. 4988/2 u površini od 192 m²) pripojena čest. zem. 4873 k.o. S. koja ima ukupnu
površinu od 5144 m² i to, prema rezultatima uviđaja, pod zgradom 2203 m² i dvora 2941
m². Nekadašnja čest. zem. 4874/5 k.o. S. zajedno s čest. zem. 4988/2 u naravi da
predstavlja cestu, parkiralište i dio štekata.
To znači da je okolnost radi li se o izgrađenom građevinskom zemljištu potrebno
provjeriti ne u odnosu na nekretninu oznake čest. zem. 4874/5 k.o. S., koja još nije
bila formirana nego u odnosu na osnovnu nekretninu iz koje je sporna nastala nakon
stupanja na snagu Zakona o naknadi: u odnosu na čest. zem. 4874/2 z.u. 13662 k.o.
S..
Ta je nekretnina u trenutku stupanja na snagu Zakona o naknadi predstavljala
izgrađeno građevinsko zemljište jer je na toj čest. zem. bila izgrađena cesta: ….ranijeg naziva….. Osim što ta okolnost nije sporna, proizlazi iz
zapisnika o uviđaju od 20. listopada 1997. g. u upravnom predmetu UP/I-942-04/97-
01/02711: tom je prilikom pregledana čest. zem. 4874/5 z.u. 6384 k.o. S., koja je u
vrijeme tog uviđaja bila nastala, a kako je to sud već obrazložio, zajedno s čest. zem.
4988/2 iz istog z.u. Za čest. zem. 4874/5 z.u. 6384 k.o. S. navedeno je da u naravi
predstavlja neobradivo zemljište koje je s istočne strane omeđeno starim suhozidom, a
sa zapadne strane betonskim zidom koji je ujedno i granica….
I prilikom uviđaja od 19. studenog 2013. g. u upravnom predmetu UP/I-942-
04/97-01/01811, voditeljica postupka opisala je nekadašnju čest. zem. 4874/2 k.o. S.
koja se nalazi na predjelu V. te najvećim dijelom obuhvaća dio ….
(počevši južno od križanja s….) te obuhvaća i: zaštitni pojas te ulice
istočno i zapadno od ulice.
Stoga je zaključak ovog suda da je u trenutku stupanja na snagu Zakona o
naknadi čest. zem. 4874/5 k.o. S. bila sastavni dio čest. zem. 4874/2 k.o. S. koja je
u većem dijelu predstavljala izgrađenu gradsku ulicu s pripadajućom opremom ceste,
danas…, pa da povrat u vlasništvo dijela te čest. zem., koja je naknadno
dobila oznaku čest. zem. 4874/5 k.o. S. nije dolazio u obzir, radi čega Ugovor o
kupoprodaji koji su zaključili tuženici pod 1) i 2) ne predstavlja ništav pravni posao, pa je
sud odlučio kao u izreci presude pod točkom I.
Što se tiče zahtjeva za isplatu naknade štete koji je tužitelj postavio po prvi put u
podnesku koji je predan u spis 16. studenog 2007. g. kada je bila zatražena isplate
iznosa od 1.975.160,00 kn s pripadajućim kamatama, a taj je zahtjev tužitelj konačno
postavio na ročištu od 9. veljače 2009. g. te je zatražio donošenje presude kojom će se
tuženici obvezati solidarno na isplatu iznosa od 2.539.300,33 kn s pripadajućim
kamatama, a na ime naknade štete, treba navesti da je taj zahtjev, osim što je
neosnovan, još i zastario.
Tuženik pod 1), naime, istakao je u podnesku od 11. listopada 2021. g. prigovor
zastare potraživanja iz točke 2. petita tužbe koji je tužitelj postavio u podnesku od 16.
studenog 2007. g.
Trogodišnji rok za podnošenje zahtjeva za naknadu štete iz odredbe čl. 376.
ZOO-a u predmetu u kojem je tužba podnesena 10. studenog 2000. g. zasigurno je
protekao pa je ovaj zahtjev tužitelja trebalo odbiti i radi prihvaćanja prigovora zastare.
Na ovom mjestu treba navesti da je tužitelj u svom podnesku od 7. listopada
2002. g. naveo doslovno: ''Dopunjujem tužbeni zahtjev tom Sudu s prijedlogom koji je u
skladu s prije navedenim zakonom da tuženik pod 1) vrati građevinsku čest. zem.
4874/2 odnosno 4874/5 k.o. S., a ako to nije moguće zbog izgrađenosti onda neka
isplati novčanu naknadu za čest. zem. 4874/5, P=335 m² i da se formulira veličina
naknade izražena u brojkama (novcu).'',
bez da je postavio bilo kakav određeni zahtjev, pa je sud smatrao da je zahtjev za isplatu po prvi put postavio u podnesku od 16. studenog 2007. g.
S obzirom da je sud utvrdio da pravni posao koji su zaključili tuženici pod 1) i 2)
nije ništav, tužitelju ne pripada ni naknada štete radi toga što je takav posao zaključen
jer tuženici nisu raspolagali zemljištem protivno prisilnim propisima.
Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 154. st. 1.
Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,
117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19
i 80/22, dalje ZPP) jer je tužitelj u cijelosti izgubio spor, pa tuženicima pripada trošak
postupka, koji je popisao samo tuženik pod 2).
Tuženiku pod 2) trebalo je priznati trošak zastupanja na ročištu od 17. listopada
2008. g. od 2540 bodova i na ročištima od 9. veljače 2009. g., 23. siječnja, 9. travnja i
12. studenog 2013. g., 7. rujna 2021. g. i 6. travnja i 16. rujna 2022. g. po 635 bodova
(ukupno 4445 bodova).
Ukupan iznos bodova od 6985 trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 50.
Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 112/12,
25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), te tako dobiti iznos od 69.850,00 kn koji je trebalo uvećati
za zatraženi PDV i tako dobiti iznos od 87.312,50 kn, kako je trebala glasiti odluka o
troškovima postupka iz točke II. izreke presude.
Tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu i uručenje presude i
za sastav podneska od 28. rujna 2021. g., jer po ocjeni ovog suda, taj trošak nije bio
potreban radi vođenja parnice, a u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.
Svi iznosi iz izreke presude izraženi su i u valuti EUR s fiksnim tečajem konverzije
7,5345, a u skladu s odredbom čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene
valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22) i Odluke Vlade RH o
objavi uvođenja eura kao službene valute u RH iz Narodnih novina broj 85/22, prema
kojima razdoblje obveznog dvojnog iskazivanja traje do 31. prosinca 2023. g. Valuta
EUR, a kao uvedeno službeno sredstvo plaćanja u RH od 1. siječnja 2023. g., navedena
je prva u dvojnom iskazivanju.
U Splitu, 25. siječnja 2023. g.
S U D A C :
SANDI PETRIČIĆ, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može
podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi
nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl.
335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.