- 1 -              III Kr 146/2022-6

Broj: III Kr 146/2022-6

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. R. A. i drugih zbog kaznenih djela iz čl. 314. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11 i 144/12 - dalje: KZ/11) i drugih, odlučujući o zahtjevu os. H. A. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Rijeci od 18. veljače 2022. broj K-229/2015-120 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 2. kolovoza 2022. broj Kž-210/2022-4, u sjednici održanoj 25. siječnja 2023.

p r e s u d i o   j e :

              Odbija se kao neosnovan zahtjev os. H. A. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom, koju čine u uvodu citirane presude, os. R. A. i H. A. su zbog kaznenog djela prisile prema službenoj osobi iz čl. 314. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 na temelju čl. 314. st. 2. KZ/11 osuđeni na kazne zatvora, i to os. R. A. u trajanju od jedne godine, a os. H. A. trajanju od jedne godine i šest mjeseci, dok je os. B. A. zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 314. st. 1. KZ/11 na temelju tog propisa izrečena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci čije je izvršenje izricanjem uvjetne osude iz čl. 56. KZ/11 odgođeno kroz period provjeravanja u trajanju od dvije godine.

2. Protiv te je pravomoćne presude os. H. A. osobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, „... zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjedbe, odnosno primjene odredaba kaznenog zakona, s prijedlogom „molim da mi uvažite ovaj zahtjev za pobijane presude i izreknete kaznu kao što je navedeno ...“.

3. Postupajući u skladu s odredbom čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje: ZKP/08), prvostupanjski sud je primjerak zahtjeva sa spisom dostavio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je u odgovoru na zahtjev navelo da zahtjev smatra neosnovanim.

4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske uredno je prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dostavljen osuđeniku.

5. Zahtjev nije osnovan.

6. Iz sadržaja zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kojega je osuđenik, kao osoba koja nije pravno educirana, podnio osobno bez pomoći stručne osobe, proizlazi da on pravomoćnu presudu pobija zbog toga što je od strane odvjetnika B. L., obmanut („totalno izmanipuliran i prevaren“) na način da ga je branitelj naveo da na sudu prizna počinjenje predmetno kaznenog djela i da mu tada neće biti izrečena kazna zatvora. Osuđenik u zahtjevu tvrdi i da je sud prvog stupnja povrijedio odredbu čl. 458. st. 1. ZKP/08 jer je presudu, koju je objavio 18. veljače 2022., izradio i otpremio izvan propisanog roka od mjesec dana, tek 23. ožujka 2022.

7. Iako osuđenik nije u zahtjevu precizirao iz koje osnove iz čl. 517. st. 1. toč. 1.-3. ZKP/08 zbog kojih se ovaj izvanredni pravni lijek može podnositi pobija pravomoćnu presudu, sadržajno se radi o sljedećem. Prvi se prigovor osuđenika, da je postupanjem njegovog branitelja bio obmanut time što mu je rečeno da, ako prizna počinjenje predmetnog kaznenog djela, neće biti osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora, a kojega je isticao i u žalbi podvodeći ga pod povredu iz čl. 468. st. 3. u vezi čl. 476. st. 5. ZKP/08, odnosi na povredu prava na obranu na raspravi iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08. Drugi se prigovor, u vezi prekoračenja roka za izradu pisanog otpravka prvostupanjske presude, kako je to i precizirano u zahtjevu, odnosi na povredu odredbe čl. 458. st. 1. ZKP/08.

7.1. Prigovor osuđenika u pogledu prava na obranu nije osnovan jer time što je njegov branitelj u dopisu od 5. studenog 2021. (list 291.) dostavljenim osuđeniku naveo da je kontaktirao zamjenika općinskog državnog odvjetnika u Rijeci koji je predložio da osuđenik prizna krivnju „... u zamjenu za dogovor u svezi kazne, koja bi bila zatvorska u trajanju od jedne godine, time da bi tu zatvorsku kaznu sutkinja (po našem prijedlogu) zamijenila radom za opće dobro ...“ osuđeniku ni na koji način nije povrijeđeno pravo na obranu na raspravi.

7.2. Naime, iz zapisnika o raspravi održanoj 15. veljače 2022. (list 230-238.) proizlazi da je osuđenik prije početka rasprave bio upoznat sa svojim procesnim pravima i obvezama, te se očitovao da ih je razumio, a nakon čitanja optužnice, u kojoj je tužitelj u odnosu na njega predložio izricanje kazne zatvora u trajanju od jedne godine, osuđenik je u smislu odredbe čl. 416. ZKP/08 izrijekom naveo da se smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Potom je iznio obranu u kojoj je priznao počinjenje predmetnog kaznenog djela te je izrazio žaljenje zbog toga i obećao da se više nikada neće ponašati na takav ili sličan način, ukazujući na kraju da takvoj obrani nema više ništa za dodati. Nakon završetka dokaznog postupka zastupnik optužbe je u završnom govoru predložio da se svi optuženici proglase krivim, dok je branitelj osuđenika predložio da se osuđeniku izrekne kazna zatvora čije bi izvršenje izricanjem uvjetne osude bilo odgođeno kroz period provjeravanja od jedne godine, s čim se osuđenik suglasio. U takvoj procesnoj situaciji, sud prvog stupnja je na temelju čl. 314. st. 2. KZ/11 osuđeniku neovisno o prijedlogu tužitelja iz optužnice, a s obzirom na visinu zapriječene kazne za to djelo (od jedne do osam godina zatvora) izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, jer nije bio vezan ograničenjem iz čl. 417. a. st. 7. u vezi st. 6. ZKP/08.

7.3. Prema tome, iz izloženog proizlazi da osuđeniku na raspravi ni na koji način nije bilo povrijeđeno pravo na obranu. On je na raspravi, nakon što je čuo za što se tereti optužnicom i koja se kazna predlaže, po slobodnoj volji izjavio da se smatra krivim (jednako kao što su to učinili i ostali optuženici, osuđenikov brat i majka) i potom je u slobodnom izlaganju iznio obranu, a tijekom ispitivanja prema njemu nije bila upotrijebljena obmana da bi se došlo do njegove izjave ili priznanja. Pisana korespondencija osuđenika i njegovog branitelja izvan rasprave je s aspekta osuđenikovog prava na obranu na raspravi irelevantna, tako da je u ovom dijelu zahtjev osuđenika neosnovan.

8. U vezi osuđenikovog drugog prigovora o povredi odredbe čl. 458. st. 1. ZKP/08 vezano za prekoračenje roka za izradu pisanog otpravka prvostupanjske presude, osuđeniku se ukazuje da su odredbom čl. 517. st. 1. toč. 1.-3. ZKP/08 taksativno propisane osnove iz kojih se ovaj izvanredni pravni lijek, može podnositi, a navedeni se prigovor ne može podvesti niti pod jednu od njih, tako da je i u ovom dijelu zahtjev neosnovan.

9. Iz svih navedenih razloga na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08 presuđeno je kao u izreci.

Zagreb, 25. siječnja 2022.

              Predsjednik vijeća:

              Dražen Tripalo, v.r.