Republika Hrvatska Općinski sud u Splitu

ex. vojarna Sv.Križ, Dračevac

21000 Split P-2320/2020-11

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Dunji Ljubičić, u pravnoj stvari tužitelja
V. J. iz S., O.:…, zastupanog po
punomoćnicima M. B. i G. L., odvjetnicima u Z. u S., protiv
tuženih pod 1. F. R. iz S., O.:… i pod 2. N.
P. iz S., O.:…, zbog isplate, nakon
održane glavne i javne rasprave zaključene dana 18. siječnja 2023., u nazočnosti
stranaka, pozivom na odredbu čl.335.st.6. i 12. Zakona o parničnom postupku
("NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog
suda RH u 2/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,
70/19 i 80/22, nadalje u tekstu: ZPP) dana 25. siječnja 2023.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se, kao neosnovan, u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja a koji glasi:
"Nalaže se tuženicima F. R., iz S., O.:
… i N. P., iz S., , O.:
…, da u roku od 15 dana, solidarno i pod prijetnjom ovrhe isplate tužitelju
V. J., iz S., O.: … iznos od 12.000,00 Eura,
u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate uvećan za
zakonske zatezne kamate sukladno čl. 29. st. 2. Zakon o obveznim odnosima, po
stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijski trgovačkim društvima,
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3
postotna poena, a koje kamate teku od 13. lipnja 2020. godine pa do konačne
isplate.

Nalaže se tuženicima F. R., iz S., , O.:
… i N. P., iz S., O.:
…, da u roku od 15 dana, solidarno i pod prijetnjom ovrhe isplate tužitelju
V. J., iz S., , O.: … cjelokupni parnični trošak
uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od presuđenja pa do konačne isplate,
a koja kamata se obračunava sukladno čl. 29. st. 2. Zakon o obveznim odnosima, po
stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijski trgovačkim društvima,
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3
postotna poena."

2 P-2320/2020-11

II. Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženicima parnični trošak
u iznosu od 83,22 € (ranije 627,00 kuna) uvećano za zakonsku zateznu kamatu
tekuću od dana donošenja presude do isplate, određene za svako polugodište
uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je objavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 6. srpnja 2020. ustao tužbom u kojoj od tuženih traži isplatu
iznosa od 12.000,00 € navodeći da je Ugovorom o zajmu, kojeg su sklopili pok.
M. J., njegova majka i pok. J. R., otac tuženih, ostalo dugovanje J.
R. prema M. J. u navedenom iznosu. Točnije da se zajmoprimac J.
R. obvezao vratiti M. J. iznos od 34.000,00 €, najkasnije do 12. lipnja 2020.
od čega je vratio 22.000,00 €, dok međutim, nije vratio navedenih 12.000,00 €.
Tužitelj je dopisom pozvao tuženike da mu isplate taj iznos, međutim, isti su se na to
traženje oglušili zbog čega predlaže sudu da provede raspravu i donese presudu
kojom će tuženike obvezati na isplatu navedenog iznosa.

2. U odgovoru na tužbu tuženici su naveli da prigovaraju aktivnoj legitimaciji
tužitelja, prigovaraju zastaru te osporavaju osnov i visinu zahtjeva. Tužitelj da se u
tužbi poziva na priznanje svoje prednice, ovjereno pred javnim bilježnikom o
dugovanju pok. J. R. u visini od 12.000,00 €, što tuženici smatraju
neživotnim i netočnim, pogotovo u svjetlu činjenice da je pok. M. J., u odnosu
na ovu potvrdu, dana kasnije isplatila tuženima 10.673,00 U. koje je nezakonito
uzela sa računa pok. J. R.. P.. J. R. da je u cijelosti isplatio iznos po
predmetnom Ugovoru o zajmu.

3. U dokazne svrhe sud je pregledao Ugovor o zajmu od 12. lipnja 2014.,
potvrdu M. J. ovjerenu 29. siječnja 2018., pisani poziv za isplatu utuženog
iznosa, Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 11. kolovoza 2014., tabularnu izjavu od

7. siječnja 2015., potvrdu tuženih ovjerenu 30. siječnja 2018., podatke ex. SB d.d. u ostavinskom postupku iza pok. J. R., izjavu pok. J. R.
koja sadržajno predstavlja "oporuku", rješenje o nasljeđivanju iza pok. M. J.
kojeg je donio JB u S., M. P., 30. studenog 2020.,
ovlaštenje za raspolaganje računom te su saslušani svjedoci B. i M. A.
kao i parnične stranke. Također su pregledani i spisi Općinskog suda u Splitu O-
4767/17 i O-2561/2020.

4. Stranke su popisale parnični trošak.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženici, kao pravni
slijednici pok. J. R., isplate "dug" u visini iznosa od 12.000,00 €. Ujedno je
zahtjev tužitelja i da mu se naknadi parnični trošak.

7. Već u odgovoru na tužbu tuženici su istakli prigovor nedostatka aktivne
legitimacije tužitelja i to iz razloga što tužitelj nikada nije dostavio rješenje o
nasljeđivanju iz kojeg bi se vidjelo da ima pravo potraživati bilo što u ime pok. M.
J.. Taj prigovor je međutim tužitelj otklonio kada je uz podnesak od 24. rujna 2021.
dostavio pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iz kojeg je razvidno da je JB u S., M. P., 30. studenog 2020. donijela rješenje o
nasljeđivanje pod brojem O-2561/20 prema kojem je pravni slijednik, odnosno
nasljednik pok. M., njezin sin V. J., ovdje tužitelj.

3 P-2320/2020-11

8. Pregledom spisa Općinskog suda u Splitu O-4767/17 utvrđeno je da je u
istome doneseno rješenje o nasljeđivanju dana 24. studenog 2017. kojim su pok.
J. R. naslijedili njegova kći N. P. i njegov sine F. R., ovdje
tuženici.

9. Tuženici su istakli i prigovor zastare potraživanja tužitelja no međutim,
sudeći po sadržaju i stipulaciji odredbe čl. 2 Ugovora o zajmu koji su međusobno
sklopili pravni prednici stranaka, sveukupni iznos zajma trebao je biti isplaćen
najkasnije do 12. lipnja 2020. Ukoliko bi se u obzir uzelo da se u konkretnom slučaju
radi isplata iznosa po osnovi zajma onda zastara na takvo potraživanje ne bi
nastupila, jer je tužba sudu podnijeta 6. srpnja 2020.

10. Sporno je bilo među strankama utvrditi duguju li tuženici tužitelju išta,
odnosno, kakva je pravna snaga i vrijednost potvrde koju je, u potpisu ovjerila
M. J., pravna prednica tužitelja, a u kojoj potvrdi je navela da joj je J.
R. ostao dužan po Ugovoru o zajmu od 12. lipnja 2014. isplatiti još 12.000,00 € na
ime duga. Motrište je ovog suda da ta potvrdnica prije svega nije trebala imati naziv
potvrde ili potvrdnice, jer je pravo pitanje što je i kome M. J. potvrđivala.
Pravilnije bi bilo da je sastavljena kao izjava. No u oba slučaju ona je izgubila na bilo
kakvoj snazi kod činjenice da je, i pravilno su tuženici to primijetili, istu M. J.
napisala ili potpisala 29. siječnja 2018. dakle, samo dan ranije nego li je M. J.
predala tuženicima kao pravnim slijednicima J. R. iznos od 10.673,00 U.
koje je podigla s računa J. R.. Ako je već u pitanju bio dug, kako to tužitelj pa
i njegova pravna slijednica u navedenoj potvrdi tvrde, pravo je pitanje zbog čega su
ovaj iznos isplatili tuženicima. Doduše, tužitelj u svome iskazu tvrdi da je tako
napravljeno jer da je i on kao i njegova pok. majka bili svjesni da ovaj novac nisu
smjeli uzeti s računa pok. J. R. u trenutku kada je on već bio preminuo.
11. Analizom provedenog dokaznog postupka, pri čemu se prvenstveno misli
na iskaze stranaka kao i svjedoka B. i M. A., proizašlo je da su pok.
M. i pok. J. bili u izvanbračnoj vezi, koja nije naišla na odobravanje njihove
obitelji i okoline. U tome smislu su svjedočili bračni par A. koji su bili ogorčeni ovom
izvanbračnom vezom, no pok. J. R., priskočili su u pomoć kada je teško
obolio. Imali su, dakle, s njime kontakt, i u tome kontaktu saopćio im je pok. J.
svoju namjeru da za F., svoga sina, kupi stan od M. J.. O samim pravnim
poslovima koji su pok. M. i pok. J. između sebe sklopili, oni nisu sa bračnim
parom A., o tome puno pričali, osim kada je u jednom trenutku i to kada je pok.
J. već bio dosta obolio, kada im je priopćio da je prodao garažu koju je imao u
svome vlasništvu, sve kako bi konačno riješio isplatu stana kojeg je od M. kupio
za F.. Oba bračna druga A. kao i stranke, potvrdili su da su pok. M. i pok.
J. svaki za sebe, imali po bilježnicu u kojoj su bilježili međusobne transakcije.
Tužitelj je ustvrdio da ne zna gdje su te bilježnice, a tuženici su također rekli da ne
znaju gdje su te bilježnice, ali da bi se jedino iz tih bilježnica moglo vidjeti je li ostao
kakav dug pok. Joška prema pok. M..

12. Temeljem svega naprijed iznijetog kao i činjenice da nakon smrti J.
R., a koja smrt je uslijedila 16. kolovoza 2017., pa sve do 2020. do kada je
M. J. bila živa (umrla 10. lipnja 2020) narečena M. nikada nije tražila od
djece svog izvanbračnog partnera J. R. novac koji joj je on, navodno, ostao
dužan. Indikativno je i vrijeme od kada je pok. M. J. sastavila potvrdu o
navodnom dugu do potvrde tuženih da su od nje primili isplatu u valuti U. dolara.
Navedeno postupanje M. J. sud cijeni u svjetlu okolnosti da je nezakonito i
nepravilno sa računa svog umrlog partnera, nakon njegove smrti uzela novac što
svakako predstavlja kazneno djelo. Stoga je sastavljanjem potvrde o navodnom

4 P-2320/2020-11

J. dugu prema njoj, M. J. najvjerojatnije "stvarala" alibi za novac koji
je nezakonito prisvojila. Indikativno je i to da tužitelj sudu ne pruža bilježnice o
međusobnim dugovanjima pok. M. i pok. J., a koje bilježnice su se očito
nalazile u stanu u kojem su izvanbračno gnijezdo savili pok. M. i pok. J., a
kojeg je u međuvremenu tužitelj prodao. Kada je već znao za navodni dug, barem je
tako u svome iskazu kazao tužitelj, očekivalo bi se da je s pažnjom dobrog domaćina,
kada je već sačuvao potvrdu svoje majke o navodnom dugu sačuvao i bilježnice koje
su svjedočile o međusobnim financijskim transakcijama pok. M. i pok. J.
R..

13. Ocijenjeno je, dakle, drugim riječima rečeno, da tužitelj nije uvjerio sud da
je pok. J. R. njegovoj pok. prednici ostao dužan bilo što, pa ni iznos kojeg ta
njegova pok. pravna prednica, spominje u svojoj potvrdi koja u naravi predstavlja
izjavu i za to je tužbeni zahtjev odbijen.

14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. ZPP-a, a
tuženicima koji su sami sebe zastupali trošak je priznat u visini iznosa sudske
pristojbe za odgovor na tužbu na koju su isti obvezani u visini od 627,00 kuna. Kako
je u međuvremenu u RH, kao službena valuta uveden €, to je ova novčana obveza
preračunata u službenoj valuti i iznosi 83,22 €.

15.Radi svega naprijed iznijetog odlučeno je kao izreci ove presude.

U Splitu, 25. siječnja 2023.

SUDAC

Dunja Ljubičić v.r.

Pravna pouka: Protiv ove je presude dopuštena žalba višem, drugostupanjskom,
županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15
dana, od dana objave ove odluke.

DNA: - pun. tužitelja
- tuženima pod 1. i pod 2.
- u spis